šaptaji moje duse

لا أله الا الله محمد رسوا الله Dobro dosli na moj blog

24.11.2011.

Da li je dozvoljeno ucenje Jasina za umrle roditelje?

  • Da li je dozvoljeno ucenje Jasina za umrle roditelje?

    Bismillahir-Rahmanir-Rahim

    Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ,onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

    Ucenje Sure Ja’sin za mrtve je novotarija ili kakvu korist imaju mtrvi  jos od nas?

    Kod nas je uvriježeno i smatra se da je sura Jasin jedna od najboljih i najvrednijih sura u Kur'anu te da je veoma pohvalno i poželjno njeno učenje u raznoraznim prilikama, kao na samrti, prilikom dženaze, za dušu umrlog, u "mubarek" noćima, radi bereketa i uopćeno da ako treba učiti neku suru najbolja je sura Jasin i mnoge druge stvari zavisno od mjesta do mjesta i od sredine do sredine.

    Sve ovo navedeno nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu, niti u praksi ashaba i tabi'ina niti selefa ovog Ummeta izuzev učenja sure Jasin na samrti (a ne umrlom) o čemu će biti riječi posebno. Kako se to kod nas proširilo, ko je prvi uvodio neke od pomenutih praksa zahtijeva analizu i istraživanje. S tim da to ne utiče na šerijatski status svega spomenutog a vezanom za suru Jasin.

    Nema ni jednog validnog hadisa koji ukazuje na vrijednost učenja sure Jasin uopćeno niti u određenim prilikama. A s obzirom da je učenje Kur'ana ibadet, a da bi se činio neki ibadet on mora biti propisan šerijatskim tekstom, svejedno bio on opći ili poseban.

    Pa tako za suru Jasin najviše što se može reći na osnovu šerijatskih tekstova koji podstiču na učenje Kur'ana uopćeno je da je suru Jasin mustehab učiti kao bilo koju drugu suru iz Kur'ana pri čemu ona nije ništa vrednija od bilo koje druge sure. Sve ostalo što je pripisano o vrijednosti sure Jasin, da je ona srce Kur'ana, da se uči mrtvima i u nekim drugim posebnim prilikima nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu, a ono što je prenešeno o njenoj vrijednosti u nekim hadisima kreće se između snabih, jako slabih i izmišljenih predaja.

    Od raširenih i rasprostranjenih hadisa koji su vezani za suru Jasin su sljedeći:

    Prvi hadis: "Jasin je za ono za što se uči".

    Ovaj hadis nije zabilježen niti prenešen u hadiskim zbirkama niti sa lancem prenosica niti bez njega, nego je raširen i rasprostranjen među ljudima kao hadis. Prema tome, ovo uopšte nije hadis i nije ga dozvoljeno pripisivati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

    Drugi hadis: "Zaista svaka stvar ima srce, a srce Kur'ana je Jasin, pa ko uči Jasin Allah će mu upisati za njegovo učenje nagradu kao da je proučio Kur'an deset puta" (bilježi ga Timizi, Darimi i ostali).

    U nekim rivajetima se spominje samo prvi dio hadisa a u nekim samo drugi dio hadisa, a i jedan i drugi dio je izmišljen i krivotvoren, jer za njega Ebu Hatim kaže da je hadis batil koji nema osnova,  a takvim ga ocjenjuje i šejh Albani zbog ravije hadisa Mukatil ibn Sulejmana koji je lažljivac.

    Treći hadis: "Ko prouči Jasin na početku dana ispuniće mu se njegova potreba".

    Bilježi ga Darimi u svom "Sunnenu", a hadis je mursel (slab), tj. pripisuje ga Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tabiin Ata ibn Ebi Rebbah, u njegovom senedu je sporan ravija po imenu Šudža' ibnul-Velid, a tekst hadisa sam po sebi upućuje na njegovu slabost jer takav vid nagrađivanja za dobra djela ne nalazimo u drugim šerijatskim tekstovima.

    Četvrti hadis: "Volio bih da je ona (sura Jasin, a u rivajetu sura Tebarek) u srcu svakog čovjeka od mog Ummeta". Bilježi ga El-Bezzar, a šejh Albani i mnogi drugi su ga ocijenili slabim.

    Peti hadis: "Onaj ko stalno svake noći uči Jasin, a zatim umre preseliće kao šehid", u drugom rivajet je početak hadisa: "Zaista sam ja propisao mom Ummetu učenje Jasina svake noći, ...".

    Bilježi ga Taberani u Evsatu i Sagiru. Ovaj hadis je izmišljen i krivotvoren zbog ravije Seida ibn Muse El-Ezdija koji je lažljivac, ovakvim ga ocjenjuju imam Sujuti, El-Hejtemi i šejh Albani.

    Šesti hadis: "Srce Kur'ana je Jasin, neće ga učiti čovjek koji želi Allaha i drugi svijet a da mu neće biti oprošteno, učite ga onima koji su na samrti". Bilježi ga Munziri u "Et-Tergibu vet-terhibu", Albani ga ocjenjuje slabim, a o hadisu će biti govora, inšaallah, prilikom govora o njegovom zadnjem dijelu "učite ga onima koji su na samrti".

    Sedmi hadis: "Ko posjeti kabur svojih roditelja ili jednog od njih petkom i prouči kod njega Jasin biće mu oprošteno".

    Bilježi ga Ibn Adijj u "Kamilu" i Ibn Ebi Lejle u "Mekarimil-ahlak", a hadis je izmišljen i krivotvoren zbog ravije Amr ibn Zijada koji je lažljivac. Kaže Ibn Adijj ad je ovaj hadis batil i da nema osnova, a Ibnul-Dževzijj i šejh Albani kažu za njega da je krivotvoren.

    Osmi hadis: "Nema mejita kome se uči Jasin a da mu Allah neće olakšati", a u drugom rivajetu: "Kada mu se prouči Jasin Allah mu pošalje meleka da kaže meleku smrti: "Olakšaj Mome robu smrt", i u trećem rivajetu: "Kada se ona (sura Jasin) prouči mejitu njome mu se olakša".

    Bilježi ga Ebu Nu'ajm u "Ahbaru Asbehani", u njegovom senedu je ravija Mervan ibn Salim El-Džezerij koji je slab, te je prema tome hadis daif (slab).

    Deveti hadis: "Ko dođe na mezarje i prouči suru Jasin Allah im (mejitima) olakša i imaju hasenata koliki je njihov broj".

    Bilježi ga Es-S'alebi u svom tefsiru, u njegovom senedu je ravija Ejub ibn Mudrek za kojeg kaže Ibn Mein da je lažljivac, a šejh Albani ga ocjenjuje izmišljenim hadisom.

    Deseti hadis: "O Alija, uči suru Jasin, zaista u njoj ima deset bereketa, neće je proučiti izgladnjeli a da se neće najesti, niti žedan a da se neće napiti, niti go a da neće biti obučn, niti neoženjen a da se neće oženiti, niti prestrašeni a da neće biti siguran, niti zatvoreni a da neće biti oslobođen, niti putnik a da mu neće biti olakšano putovanje, niti onaj ko je izgubio hajvana a da ga neće naći, niti bolestan a da neće ozdraviti, a niti će biti proučena kod mejita a da mu neće biti olakšano".

    Bilježi ga Ibn Hadžer u "El-Metalibu el-alije", u hadisu je ravija Hamad ibn Amr koji je optužen od strane muhadisa da je lažljivac. Takođe, u senedu su i druge ravije koji su slabi te je prema tome hadis lažan i krivotvoren. A sam tekst hadisa, takođe ukazuje na njegovu krivotvorenost.

    Učenje sure Jasin onome ko je na samrti

    Jedanaesti  hadis: "Učite Jasin onima koji su na samrti".

    Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed, Hakim, Bejheki, Ibn Ebi Šejbe i Dija' El-Makdisi. Hadis je slab zbog tri stvari: što je Ebu Usman nepoznat ravija, što je njegov otac takođe nepoznat i što je sened hadisa poremećen (u jednom rivajetu se spominje otac Ebu Usmana a u drugom je izostavljen). Hadis su ocijenili slabim Darekutni, Nevevi, Ibn Hadžer, Albani, Šu'ajb Arnaut i mnogi drugi . Kaže Darekutni da u ovom poglavlju (učenje sure Jasin onome ko je na samrti) nema nijednog vjerodostojnog hadisa.

    Po pitanju učenja sure Jasin onome ko je na samrti islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Pa tako većina učenjaka smatra da je mustehab učiti suru Jasin onome ko je na samrti, na ovom stavu su hanefije, šafije i hanabile. Oni svoj stav zasnivaju na gore spomenutom hadisu i predaji od ashaba  Gudajfa ibn El-Harisa koju bilježi Ahmed u svom Musnedu a koju je Ibn Hadžer u knjizi "El-Isabe" ocijenio dobrom. U toj predaji je došlo da je ovaj ashab kada je bio na samrti tražio da mu neko uči suru Jasin, pa mu je učio Salih ibn Šurejh. Pa kada je došao do četrdesetog ajeta on je ispustio dušu. Takođe, ovaj stav je izabrao i šejhul-Islam Ibn Tejmije, on kaže: "Učenje mejitu poslije njegove smrti je novotarija za razliku od učenja onome ko je na samrti, kada je mustehab učiti suru Jasin". Oni koji smatraju da je mustehab učiti suru Jasin u ovoj prilici kažu da je mudrost toga u tome što ova sura govori o tevhidu, drugom svijetu i radosnoj vijesti ulaska u Džennet onome ko umre na tevhidu, pa se duša tome obraduje i bude joj lahko napustiti tijelo.

    Dok sa druge strane imamo učenjake koji ne vide da je učenje sure Jasin onome ko je na samrti propisano. Imam Malik smatra da je mekruh učiti suru Jasin ili bilo koju drugu onome ko je na samrti zbog slabosti spomenutog hadisa i zbog toga što to nije bila praksa ljudi u njegovo vrijeme.

    Šejh Albani smatra po ovom pitanju da nije prenešeno ništa vjerodostojno. A šejh Bin Baz kada je upitan o ovome odgovorio je da je hadis koji govori o ovom pitanju slab zbog slabosti ravije Ebu Osmana te prema tome nije mustehab učenje sure Jasin onima koji su na samrti i još dodaje da oni koji misle da je mustehab da su računali da je hadis sahih.

    UPOZORENJE:Nema ni jednog vjerodostojnog hadisa koji ukazuje na vrijednost učenja sure Jasin uopćeno niti u određenim prilikama. Sve što je prenešeno kreće se između slabih, jako slabih i izmišljenih hadisa. A učenjaci koji su zauzeli stav da je mustehab učiti Jasin onome ko je na samrti oslanjaju se u tome na hadis za koji su mislili da je vjerodostojan ili na predaju od ashaba Gudejfa, radijallahu anhu.

     

    Umrla osoba ima sljedece koristi od nas!

     

    Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Umrla osoba ima koristi od sadake koja se udjeli na njeno ime, na čemu su složni svi muslimani. Od Poslanika s.a.w.s., se bilježi da ga je jedan čovjek upitao: „Majka mi je umrla – da li će joj biti od koristi sadaka koju ću udijeliti na njeno ime? Poslanik s.a.w.s., reče: Da.“ (el-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, br.11466.)

    Umrli ima koristi od hadždža koji se obavlja za njega, od kurbana koji se kolje na ime njega, kao i od oslobađanja roba od ropstva na ime njega. Umrli ima koristi od dove koja se uči za njega kao i od istigfara – i to bez ikakvog sporenja među islamskom ulemom u vezi svega navedenog.

    Što se tiče posta, dobrovoljnog namaza i učenja Kur'ana – čiji su sevapi namjenjeni umrloj osobi, islamska ulema ima dva mišljenja po ovom pitanju: (1) umrla osoba ima koristi od tih sevapa – mezheb je imama Ahmeda i Ebu Hanife rhm., jednog dijela šafija i ostalih. (2) umrloj osobi ne stižu ti sevapi – što je mezheb imama Malika i imama Šafije rhm..

     

    Što se tiče iznajmljivanja radi učenja Kur'ana i poklanjanje istoga to nije ispravno. Učenjaci se spore oko toga da li je dozvoljeno uzimanje para i naknade radi podučavanja Kur'ana, učenja ezana, imameta, bedel-hadždža itd. – jer unajmljena osoba ima određenih materijalnih koristi od toga. Ima uleme koji smatraju sve ovo dozvoljenim, kao što je poznato mišljenje kod imama Malika i imama Šafije.

     

    Kaže se i da takvo što nije dozvoljeno, jer se za navedena djela uslovljava da je onaj ko ih čini jedan od ehlul-kurbeh – onih koji se Allahu dž.š., približavaju, što je ispravno samo od muslimana za razliku od kafira-nemuslimana. Ova djela nije dozvoljeno činiti osim radi približavanja Allahu dž.š., pa ako se ona budu činila radi nekih drugih stvari – neće imati nagradu na čemu su svi složni. Allah dž.š., prima samo ono što se radi Njegova lica uči, a ne ono što se radi dunjalučkih interesa uči.

     

    Kaže se da je dozvoljeno siromašnoj osobi uzeti naknadu za navedena djela, i da to nije dozvoljeno bogatom čovjeku, što je treći stav u mezhebu imama Ahmeda rhm., isto onako kako je Allah dž.š., dozvolio staratelju siročeta da se hrani iz imetka siročeta ako je siromašan, a u slučaju da je bogat da ne dira imetak siročeta.

     

    Ovaj stav je jači od ostalih stvaova, pa ako tako bude postupala siromašna osoba, i bude uzimala naknadu za ta djela zbog potrebe za njom, te kako bi se time pomagala u pokornosti Allahu dž.š. – Allah dž.š., će je nagraditi zbog takvog dobrog nijjeta, pa će se ujedno hraniti halalom a radiće dobra djela. Ako čovjek ne bude učio Kur'an ni zbog čega drugog do zbog dunjalučkih razloga – od takvog učenja nema sevapa, a ako u nečemu ne bude imalo sevapa to znači da mejtu neće ništa ni stići.

     

    Umrloj osobi dolaze sevapi od učinjenih dijela – ne sama djela, pa ako se sadaka i imetak bude dao onome ko ga zaslužuje – to će stići umrloj osobi, a ako se sadaka udijeli onome ko će se pomagati u učenju Kur'ana i njegovom podučavanju drugih – takvo što će biti još vrijednije i ljepše. Pomagati muslimane životom svojim i imetkom svojim u studiranju Kur'ana, njegovom učenju i podučavanju – to je jedno od najvrijednijih djela!

     

    Što se tiče spravljanja hrane za svjetinu, od strane familije umrlog – takvo što nije propisano i to djelo je novotarija. Džerir b. Abdullah rhm., je rekao: „Okupljanje ljudi u familiji umrlog radi jela i spravljanje hrane za njih smo smatrali jednom vrstom naricanja!“ Mustehabb je da se familiji umrlog spremi hrana onda kada je mejt u kuću, kao što je Poslanik s.a.w.s., rekao onda kada je čuo za smrt Dža'afera b. Ebi Taliba r.a.: „Pripremite hranu za dža'aferovu porodicu – stiglo ih je ono što ih je zauzelo!“

     

    Što se tiče stalnog učenja Kur'ana na kaburu  - takvo postupanje nije bilo poznato kod Selefa. Ulema se spori u vezi učenja Kur'ana na kaburu prilikom ukopa mejta – imam Ebu Hanife i Malik smatraju takvo postupanje mekruhom, kao i imam Ahmed rhm., u većini svojih rivajeta, ali je u svojim zadnjim rivajetima dozvolio učenje Kur'ana na kaburu, prilikom ukopa mejta, shodno predaji koja je došla do njega od Abdullaha b. Omera r.a., koji je ostavio vasijjet da mu se prilikom ukopa prouči početak sure el-Bekare kao i njen kraj. Od nekih Ensarija se bilježi da su ostavljali u oporuku da im se prilikom ukopa prouči sura el-Bekara. Sve se ovo praktikovalo prilikom ukopa mejta – a što se tiče kasnijeg učenja Kur'ana na kaburu – od Selefa se ništa ne bilježi po tom pitanju, pa je zbog toga imam Ahmed rhm., napravio razliku između učenja Kur'ana prilikom ukopa mejta i kasnijeg stalnog učenja Kur'ana nakon ukopa mejta – što se smatra novotarijom koja nema nikakvog utemeljenja.“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/34.; Džami'ul-Mesa'il, 3/133.)

     

     

    Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je bio upitan o čovjeku koji prouči Kur'an el-'Azim, ili neki njegov dio – da li je vrijednije da sevape od svoga učenja pokloni roditeljima svojim i umrlim muslimanima ili da sevape od svoga učenja zadrži za sebe?

     

    Odgovor: „Najvrijedniji ibadeti su oni koji su u skladu sa uputom i sunnetom Allahovog Poslanika s.a.w.s., i njegovih ashaba, kao što je sahih putem potvrđeno od Poslanika s.a.w.s., da je na hutbi govorio: „Najbolji govor je Allahov dž.š., govor, najbolja uputa je Muhammedova uputa. Najgore stvari su izmišljotine; svaka novotarija je zabluda!“

     

    Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Najbolja generacija je moja generacija, a zatim oni koji slijede za njima!“

     

    Abdullah ibnu Mes'ud r.a., je rekao: „Ko se od vas želi uputiti za nekim nek' se uputi za onim koji je umro, jer se od živog čovjeka nije sigurno da neće zapasti u fitnu i iskušenje; oni za kojima se trebamo povoditi su ashabi Allahova Poslanika Muhammeda s.a.w.s.!“

     

    Ako se navedeno shvatilo, tvrdimo da su muslimani prvih pohvaljenih generacija Allahu dž.š., robovali i ibadetili raznovrsnim propisanim ibadetima, farzovima i nafilama, poput namaza, posta, kira'eta Kur'ana, zikra itd.. Učili su dove za vjernike i vjernice, onako kako je Allah dž.š., naredio, kako za one žive tako i za one umrle, kako prilikom klanjanja dženaza, tako i prilikom posjete mezarjima i u ostalim prilikama.

     

    Od jednog dijela Selefa se bilježi da su govorili da se je kod svake hatme Kur'ana prisutan momenat kada se dova prima, pa ako čovjek, nakon hatme Kur'ana, bude dovio za sebe i roditelje svoje, i šejhove svoje, i ostalim vjernicima i vjernicama – to će se smatrati utemeljenim i propisanim postupkom. U navedeno če spadati i učenje dove za njih na noćnom namazu, kao i u drugim momentima kada se Allah dž.š., odaziva na dovu. Od Poslanika s.a.w.s., je sahih putem prenešeno i to da je naredio davanje sadake za umrlog, kao i da se isposte dani koje je umrli bio dužan napostiti.

     

    Dakle, sadaka za umrlog je jedno od dobrih dijela, kao i post za njih za što nam Sunnet potvrđuje da je u pitanju propisano djelo. Po osnovu navedenih dokaza, kao i ostalih, jedan dio islamske uleme je na stanovištu da je dozvoljeno poklanjati umrlim muslimanima imovinske i tjelesne ibadete, što je mezheb imama Ahmeda, Ebu Hanife, jednog dijela malikija i šafija.

     

    Dakle, ako se umrlom poklone sevapi od posta ili namaza ili učenja Kur'ana – takvo postupanje je dozvoljeno. Većina malikija i šafija smatraju da je ovakvo postupanje dozvoljeno samo kada su u pitanju imovinski ibadeti.

     

    I pored navedenog, nije bilo u adet i praksu Selefa da kada klanjaju nafila namaze ili poste ili hadždž obavljaju ili Kur'an uče – da sevape od svojih dobrih dijela poklanjaju umrlim muslimanima ili samima sebi. Njihova praksa je bila onakva kako smo je malo prije opisali, pa ne treba skrećati sa puta Selefa jer je on vrijedniji i potpuniji, a Allah dž.š., najbolje zna!“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.; Džami'ul-Mesa'il, 4/200.)

     

     

    Šejhul-islam ibnu Tejmijje rhm., je bio upitan o tome da ko prouči „la ilahe illallah“ 70.000x, i sevape od tog učenja pokloni mejtu – da će mu to biti zaštita od vatre – da li ovo hadis sahih ili ne? Ako čovjek bude izgovarao „la ilahe illallah“, i sevape tog učenja pokloni mejtu – da li do njega stižu sevapi od tog učenja ili ne?

     

    Odgovor: Ako čovjek bude izgovorio „la ilahe illallah“ – 70.000x, ili manje ili više od toga, i mejtu budu poklonjeni sevapi od tog učenja – umrla osoba će imati koristi od toga, a navedeno u pitanju nije nikako hadis, niti sahih niti da'if, a Allah najbolje zna.“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.)

     

     

    Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je bio upitan o tome da li umrloj osobi stižu sevapi od učenja Kur'ana, i zikrullaha u vidu tesbiha, tahmida, tehlila i tekbira – ako mu se poklone, ili ne?

     

    Odgovor: Učenje Kur'ana, od strane familije umrlog, kao i njihov tesbih i tekbir i ostali zikrovi, stižu do mejta, ako mu se poklone, a Allah najbolje zna!“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.)

     

     

    Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je bio upitan o tome da li po mezhebu imama Šafije rhm., učenje Kur'ana, od strane njegova djeteta, stiže do umrlog ili ne?

     

    Odgovor: Što se tiče poklanjanja sevapa od tjelesnih ibadeta, poput učenja kur'ana, namaza i posta, umrlim osobama, imam Ahmed, imam Ebu Hanife, jedan dio malikija i šafija, smatraju da sevapi od tjelesnih ibadeta dopiru do umrle osobe, dok, za razliku od njih, većina malikija i šafija smatraju da sevapi od tih djela ne dopiru do umrlih, a Allah najbolje zna!“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.)

     

     

    Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Sevape od imovinskih ibadeta (el-'ibadat el-malijje), je dozvoljeno poklanjati umrlima bez ikakvog sporenja među islamskom ulemom, ali što se tiče tjelesnih ibadeta (el-'ibadat el-bedenijje), poput namaza, posta, učenja Kur'ana - među islamskom ulemom postoje dva čuvena stava po ovom pitanju: (1) Nije dozvoljeno umrlima poklanjati sevape od tjelesnih ibadeta – većina malikija i šafija. (2) Dozvoljeno je umrlima poklanjati sevape od tjelesnih ibadeta – hanbelije, hanefije i jedan dio malikija.“ (Pogledaj: Ikametul-Delil 'ala Ibtalil-Tahlil, 3/357.)

šaptaji moje duse
<< 11/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

Nasheeds


ko sam - sta sam........tiha voda brijegove valja....


"Osmijeh ne znači da si uvijek sretan, nego da si dovoljno jak da se smijes čak i kada boli..."

Nisam ljubomorna ni na koga. Naprotiv, kad je neko bolji od mene drago mi je zbog njega . Nikoga ne mrzim, samo neke osobe vise volim, neke manje. Ne zanima me tudji zivot, jer mi je dovoljan moj. Ne volim da imam neprijatelje ,a prijatelji su mi nesto najvrednije. Trudim se da prema svakome budem dobra, ali za one koje vise volim dajem cijelu sebe. Samo sam ljudsko bice.....Grijesim. I svi pricaju da me znaju.. A ZNAJU MI SAMO IME.....♥


بسم الله الرحمن الرحيم

" Ucini me, Bože, boljom od onog što drugi o meni misle i oprosti mi ono što oni ne znaju !!!"
AMIN !!!

" kad god uporedim moje riječi i moja djela prepadnem se da nisam jedan od lažova "

gde god da si veceras...podigni glavu i cuces govor zvijezda... .....hej pa ti nekome nedostajes...

Esselamu alejkum, ispričat ću ti jednu priču: Jednom jedan putnik na svom putovanju prolazeći kroz jedan grad osjeti bolest i slabost, u tom momentu bio je slab da bi nastavio svoje putovanje i morao je da na trenutak zastane, to je vidjela jedna dobra Allahova robinja i odlučila je da mu pomogne i pružila mu toplinu svoga doma i njegu kako bi mu pomogla zbog njegove slabosti, i nakon nekog vremena on je ozdravio ponovo dobio snagu, samopouzdanje i volju i bio je spreman da nastavi dalje svoje putovanje, pitao je svoju sestru kako da ti se odužim, rekla je ničim što već nemam, dobro rekao je onda ču te se sjetiti dovom i zamoliti svoga Gospodara da ti podari svaki hajr i stanje koje če te usrečiti na obadva svijeta a ja sad moram dalje nastaviti svoje putovanje. Mnogo je lijepih gradova i dobrih ljudi kod kojih zastanemo ali svi smo mi putnici ka svom cilju i moramo putovati dalje, želim da ti se zahvalim za sve lijepe riječi i brigu i želim da te Allah dž.š. nagradi za sve tvoje iskrene namjere, Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

MOJI PRIJATELJI

BROJAČ POSJETA
237888