šaptaji moje duse

لا أله الا الله محمد رسوا الله Dobro dosli na moj blog

30.07.2011.

TEŠKO MENI! (Šejh Muhammed Mukhtar Šenkiti)

30.07.2011.

ISKUŠENJA - GDJE JE IZLAZ ? - šejh Muhammed Mukhtar Šenkiti

30.07.2011.

ISKUSENJA

.....ovo govorim sebi i o sebi..i sve do sada receno je samo meni....

...ovo su saptaji moje duse....


.....ovo je razgovor sa svojom dusom..sa samim sobom...ovo je molba upucena Jedinom..Milostivom...


.....ISKUSENJA...


...Allah Uzviseni iskusava svoje robove na razne nacine...u raznim vremenskim periodima covjekovog zivota....raznim iskusenjima...pa tako i mene...


.....nekima se iskusenjima oduprem onako kako je Allah zadovoljan..a nekima onako kako se Allah rasrdi na mene...


...svjesna sam toga i molim Uzvisenog da mi oprosti...da me sacuva ....da me uzme u Svoje okrilje..i da me NE PREPUSTI MENI NI KOLIKO TRAJE TREPTAJ OKA MOGA...jer tada cu sigurno prepustena sebi svom nefsu uciniti grijeh...


...OOO ALLAHU PODARI MI CVRST IMAN...TEWEKKUL NA TEBE..OPROSTI MI MOJE GRIJEHE KOJIH IMA KAO MORSKE PJENE....


...O MILOSTIVI...SPUSTI SVOJU  MILOST NA GRIJESNOG ROBA TVOGA....AMIN....


....SVAKO ONAJ KO JE UZDAHNO RADI MENE..ZAPLAKAO RADI MENE....NEKA MI HALALI AKO MOZE...AKO I NE RAZUMIJEM..ALI BOLJI SU ONI KOJI OPRROSTE..TO JE VELICINA ALLAHOVIH ROBOVA...NA NEPRAVDU KAD UZVRATE OPROSTOM..ZATO TRAZIM HALAL OD VAS...IAKO NE ZASLUZUJEM...


....OO MILOSTIVI...SMILUJ MI SE I DAJ MI JOS JEDNU PRILIKU DA SE ISKUPIM.... ZA SVOJE GRIJEHE...U OVOM MJESECU MILOSTI...CISCENJA..OPROSTA...


...SVEMILOSNI..MOLIM TE DAJ MI SNAGU I JACINU IMANA DA SE VISE NE VRACAM NA GRIJEH..AMIN...


...TESKO MENI..TESKO MENI...


...MOLIM TE MILOSTIVI....DAJ DA MOJ ZAVRSETAK NA OVOM SVIJETU BUDE TAAKAV DA TI MILOSTIVI BUDES ZADOVOLJAN SA MNOM...AMIN..AMIN..


.....OVO SU SAPTAJI MOJE DUSE...


..DUSA KOJA SEBE KORI...

27.07.2011.

NAZIVANJE SELAMA ZENAMA STRANKINJAMA OD STRANE MUSKARACA I OBRATNO



Imam Buhari u svom Sahihu u Knjizi o istizanu (traženju dozvole za ulazak) kaže: ''Poglavlje o nazivanju selama muškaraca ženama i nazivanja selama muškarcima od strane žena.'' Imam Buhari potom navodi dva hadisa: hadis Sehla, radijellahu anhu, u kojem Sehl navodi da su petkom odlazili do jedne starice radi hrane te su joj nazivali selam.

I drugi hadis, hadis Aiše, raijAllahu anha, koja kaže da joj je Allahov Poslaniik, sallAllahu alejhi ve selem, rekao: ''O Aiša, evo ga Džibril, selami te. Pa sam rekla (tj. Aiša): Neka je i na njega selam i Allahova milost .''

U komentru ovog hadisa Ibn Hadžer, rahimehullahu teala, kaže: ''Dozvoljeno je nazivati selam onda kada ne postoji bojazan od fitne... Halimi kaže: ''Ko je siguran (tj. da neće upasti u fitnu) neka nazove selam ženama u suprotnom šutnja je sigurnija.''

Potom ibn Hadžer prenosi od Bettala da je Muhelleb rekao: ''Nazivanje selama muškaraca ženama i žena muškarcima je dozvoljeo ako ne potoji bojazan od fitne...'' Muteveli kaže: ''Ako se radi o čovjekovoj ženi ili pak ženama kojima je on mahrem onda će im nazvati selam kao što muškarac muškarcu naziva selam. A ako se radi o ženi kojoj on nije mahrem neka razmotri, te ako je žena lijepa tako da se čovjek boji fitne po sebe neće joj nazvati selam niti joj odgovoriti (ako ona nazove selam) i ukoliko bi jedan od njih dvoje nazvao selam drugom, bilo bi mekruh ovome da odgovori na njega. A ako se pak radi o starici, gdje ne postoji bojazan od fitne, onda je dozvoljeno nazvati joj selam.“ Pogledaj Fethul Bari 11/36-37.

Imam Kurtubi kaže: „Što se tiče nazivanja selama ženama to je dozvoljno osim ako se radi o djevojkama jer tu postoji bojazan od fitne šejtanovog navođenja i kriomičnih pogleda. A što se tiče starijih žena lijepo je nazvati njima selam, jer tu ne postoji bojazan od fitne. To je govor Ata'a i Katade, njega je odarao i imam Malik i skupina učenjaka.“ Kurtubijev tefsir 5/302.

Ibn Muflih el-Makdisi kaže: ''Ibn Mensur je upitao imama Ahmeda: Da li je dozvoljeno nazivati selam ženama? - Ako je starica onda nema problema - odgovori imam Ahmed.''

Po ovom pitanju penosi se još jedan hadis a to je hadis Esme bint Jezid koja kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, prošao pored skupine žena koje su sjedele pa ih je Alahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poselamio svojom rukom. Tirmizi kaže: ''Ovaj hadis je hasen - dobar.''

Što se pak tiče nazivanje selama muškarcima od strane žena imam Buhari i Muslim bilježe Od Umu Hani da je došla Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, u godini osvajanja Mekke, te ga zatekla kako se kupa dok ga je Fatima zastirala. Kaže Ummu Hani: Pa sam mu nazvala selam ....

Rezime gore navedenog bi bilo da je u osnovi dozvoljeno muškarcima da nazivaju selam ženama i da žene nazivaju selam muškarcima kada ne postoji bojazan od fitne, poput nazivanja selama muškaraca ženama kojima su oni mahremi i obratno, ili kada se radi o strajim ženama. A kada postoji bojazan od fitne, poput primjera koje su učenjaci spomenuli a koji su gore prethodili onda se selam ne treba nazivati.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: prof. Idriz Bilibani

27.07.2011.

-*VAZNOST I ZNACAJ SUNNETA!!!

U ovom poglavlju, uz Allahovu pomoć, navest ćemo nekoliko ajeta, hadisa i citata naših časnih, dobrih prethodnika (ashaba, tabiina i tabi´- tabiina), smatrajući da će to biti sasvim dovoljno da se shvati važnost i značaj sunneta, i da će nas ovi citati podstaknuti na njegovu potpunu primjenu. No prije toga, želimo istaknuti da je sunnet jedna od dvije vrste Vahja(Objave) od Allaha, Dželleša`nuhu, Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem Prva vrsta Vahja je Kur´ani - kerim.Kaže Uzvišeni Allah, Dželleša`nuhu:
˝ On (Poslanik) ne govori po hiru svome, to je, zaista, Objava, koja mu seobjavljuje. ˝ (191)

Također, Allah, Dželleša`nuhu, kaže:

˝ Ono što vam Poslanik da - prihvatite to, a ono što vam on zabrani - klonite se. I bojte se Allaha, jer Allah, zaista, žestoko kažnjava. ˝ (192)

Ovim ajetima Allah, Dželleša`nuhu, naređuje da vjernici prihvate sve ono što im Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, naredi i da se klone i ostave svega onoga što im on zabrani. Na kraju ajeta Allah, Dželleša`nuhu, upozorava da je On Taj Koji strahovito kažnjava, ako se ne budu poštovale Njegove naredbe. Rekao je Uzvišeni:

˝ Reci (O Muhammede): ´ Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljetii grijehe vam oprostiti - a Allah prašta i Samilostan je ´ ˝ (193)

A kako slijediti Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, ako ne znamo njegov sunnet i ako ne poznajemo hadis?! U drugom ajetu Allah, Dželleša`nuhu, veli:

˝ I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti pravi vjernici dok za sudiju usporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete, i dok se sasvim ne pokore. ˝ (194)

Također, Allah, Dželleša`nuhu, kaže, upozoravajući one koji se suprotstavljaju Poslaniku i njegovim naredbama i koji zapostavljaju njegov sunnet:

˝ Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Poslanikovom, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. ˝ (195)

Ima još mnogo ajeta koji podstiču i obavezuju na primjenu sunneta, ukazujući na zabranu postupanja suprotno njemu, ali mi ćemo se ovdje zadovoljiti već citiranim. Što se tiče hadisa koji govore o važnostii primjene sunneta, izdvajamo četiri:

Prenosi Mikdam ibn M´adi Jekrib, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:
˝ Zaista mi je dat Kur´an i još nešto slično njemu. Bojati se da neki čovjek, naslonjen na postelju (u udobnosti) kaže: ´ Držite se (samo) ovog Kur´ana. Ono što u njemu nađete da je halal, smatrajte to halalom i prihvatite to tako, a ono što u njemu nađete da je (spomenuto kao) haram, smatrajte to haramom i uzmite ga kao takvog. Zaista, ono što zabrani Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, isto je kao i ono što zabrani Allah. ´ ˝ (196)
Prenosi D´abir ibn Abdullah, radijAllahu anhu, pa kaže:
Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: ˝ Bojati se da do nekoga od vas dospije moj hadis, a on naslonjen na postelju, kaže: ´ Ostavi to, ono što nađemo u Allahovoj knjizi, to ćemo i slijediti. ´ ˝ (197)
Prenosi Irbad ibn Sarije, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:
˝ Oporučujem vam bogobojaznost i strahopoštovanje prema Uzvišenom Allahu, poslušnost i pokornost, pa makar vam naredbodavac (zapovjednik) bio rob. Zaista, onaj koji od vas bude živio poslije mene, bit će svjedok mnogih razilaženja. Tada se držite mog sunneta i sunneta ispravnih upućenih halifa poslije mene. Držite ga se čvrsto kao kad nešto očnjacima zagrizete. Čuvajte se novina u vjeri, jer zaista je svaka novotarija bid´at (198) , a svaki bid´at je zabluda. ˝ (199)
Ebu - Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:
˝ Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju. Neko je upitao: ´ A ko je taj koji odbija, o Allahov Poslaniče? ´ ´ Ko mi se bude pokoravao - taj će ući u Džennet, a ko mi se suprotstavi - taj je odbio ´, odgovori Resulullah. ˝ (200)
U svim ovim hadisima Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, upozorava na obaveznost slijeđenja njegovog sunneta, pogotovo u vrijeme kada dođe do razilaženja među ljudima. A mi smo upravo svjedoci tog vremena. U isto vrijeme, Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, ukazuje na to da svako ostavljanje i udaljavanje od njegovog sunneta i prihvatanje novotarija u vjeri vodi u zabludu, a svaka zabluda, kao što stoji u jednom predanju, vodi u vatru.

Ostalo je još da u ovom poglavlju navedemo par citata od naših ispravnih prethodnika:

Prenosi Hasan el - Basri da je jednom prilikom Imran ibn Husajn sjedio sa svojim prijateljima, kada je neko rekao: ˝ Nemojte nam pričati ništa drugo osim ono što je iz Kur´ana. ˝ Tada ga je Imran zovnuo da priđe, pa ga upitao: ˝ Šta misliš, kada biste se ti i tvoji prijatelji prihvatili i obavezali samo Kur´ana, da li biste u njemu pronašli da je podnevski farz četiri rekata, ikindijski isto tako, akšamski tri, i da se naglas uči na prva dva? Šta misliš, kada biste se ti i tvoji ashabi obavezali samo na slijeđenje Kur´ana i prihvatili samo njega, biste li našli da je tavaf oko Ka´be u Meki sedam krugova, a isto toliko i s´aj između Safe i Merve? ˝ Zatim je rekao: ˝ O ljudi, uzmite od nas (ono što vam govorimo), jer, zaista, ako to ne budet euradili, zalutat ćete. ˝ (201)
Priča Ejjub es - Sahtijani, pa kaže: ˝ Rekao je neki čovjek Matrefu ibn Abdullahu: ´ Nemojte nam pričati ništa drugo osim onoga što je u Kur´anu. ´ Na to mu je Matref odgovorio: ´ Mi, tako mi Allaha, ne želimo neku zamjenu za Kur´an, ali želimo onoga koji bolje od nas poznaje Kur´an ´ (a to su riječi Resulullaha, sallAllahu alejhi ve sellem, kroz njegove hadise). ˝ (202)
Prenosi Evzaija da je Ejjub es - Sahtijani rekao: ˝ Kada budeš pričao nekome nešto iz sunneta Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa ti on kaže: ´ Ostavi to, pričaj nam nešto iz Kur´ana ´, znaj da je taj sigurno zalutao i da druge odvodi u zabludu. ˝ (203)
Iz ovoga vidimo kako su se naši ispravni prethodnici odnosili prema hadisu i sunnetu Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, shvatajući ga ispravno, te kako su se odnosili prema onima koji su odbacivali ili se nemarno odnosili prema sunnetu.

Da bismo se što bolje upoznali sa praksom Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, neophodno ješto bolje poznavati hadise, stalno ih iščitavati i ispravno razumijevati, kroz komentare i objašnjenja. Dakle, da zaključimo, Kur´an i hadis su povezana cjelina i ne mogu jedno bez drugog.

Da vidimo šta hafiz Halid ibn Abdul - Berr kaže u pogledu važnosti poznavanja hadisa: ˝ Objašnjenje koje dolazi od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, (tj. njegov hadis) dijeli se na dvije vrste:

a) kao pojašnjenje onoga što je u Allahovoj knjizi samo načelno spomenuto, kao što je npr. namaz. U hadisima dolazi pojašnjenje o namaskim vremenima, o ruku´u, o sedždi i ostalim namaskim propisima; ili poput primjera zekjata - u hadisima je došlo pojašnjenje: kada se (sa koliko imovine) daje zekjat, u koje vrijeme, šta je to što potpada pod zekjat ... Također tu je primjer hadža. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, za vrijeme svoga hadža rekao je:
˝ Uzmite od mene hadžske propise; ˝ (204)
b) kao dodatak u pogledu propisa spomenutih u Kur´anu, poput zabrane da se muž pored žene oženi njenom tetkom i da je drži, zabrana jela mesa domaćih magaraca, zvjeri, itd. Allah, Dželleša`nuhu, naredio je pokornost slijeđenja Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, općenito i bezuslovno, isto kao što je naredio slijeđenje onoga što je u Allahovoj knjizi ... ˝ (205)
------------------------------​------------------------------​------------------------------​-----
(191) Sura En - Ned´m, ajet 3 - 4.

(192) Sura El - Hašr, ajet 7.

(193) Sura Ali - Imran, ajet 31.

(194) Sura En - Nisa´, ajet 65.

(195) Sura En - Nur, ajet 63.

(196) Bilježi Ebu - Davud i Tirmizi.

(197) Bilježi El - Hatib u knjizi El - Kifaje i Ibn Abdul - Berr.

(198) Bid´at: novouvedena stvar u vjeri, koju Resulullah nije prakticirao u svom ibadetu

(199) Bilježi Ebu - Davud i Tirmizi, koji kaže: hadis je hasen sahih.

(200) Bilježi Buharija.

(201) Citat spominju: El - Bejheki u djelu: Medhal ed - Delail; El - Hatib u djelu: El - Kifaje i Ibn Abdul - Berr u svom Džami´u.

(202) Bilježi El - Bejheki u djelu El - Medhal i Ibn Abdil - Ber u svom Džami´u.

(203) Bilježi El - Bejheki u El - Medhal i El - Hatib u El - Kifaje.

(204) Bilježi Muslim.
26.07.2011.

*- DA LI STE ZNALI O VITR NAMAZU!!!*-

Vitr-namaz je pritvrdjeni sunet , i moze se klanjati 1,3,5,7,9,11,13 rekata.
Ucenje kurana na vitr-namazu

Ubejb b.Kab prenosi da je Allahov Poslanik sallalahu alejhi ve seleme , klanjao vitr-namaz sa tri rekata uceci na prvom rekatu "Sebihisme rabikel -Eala "(el Eala )a na drugom "Kull ja ejjuhel-kafirun ( el Kafirun), a na trecem "Kull Huvallahu ehad " (El-Ihlas) , da bi nakon kunut-dove i selama rekao "Subhanel-Melikil-Kuddus" tri puta ,uceci duze treci put .
Prenosi se takodje da je alejhi selam klanjao jedan rekat vitra i da je na njemu ucio 100 ajeta is sure En-Nisa

Na Vitr-namazu se uci kunut dova prije odlaska na ruku ( ovog misljenja sa su ucenjaci hanefiske pravne skole , Ibn Omer, Seid b Dzubejr , Ibn Sirin , Hasan el-Basri , Ibrahim en-Nehai ...) ili posle rukua ( ovo misljenje zastupljaju ucenjaci hanbelijske i safiske pravne skole kao i Omer b Hattab , Osman b Affan , Alija b Ebi-Talib ..).Ucenjaci su se uveliko razisli oko ovog pitanja sto se smatra i dozvoljenim razilazenjem , nema sumnje da su oba postupka utemeljena u Serijatu kaze Hafis ibn-Hadzer , A Allah najbolje zna.

Vrijeme klanjanja vitr-namaza po konsenzusu uleme racuna se od zavsetka jacije-namaza i traje do nastupa prve zore . Allahov Poslanik nas obavestava o vremenu klanjanja vitr-namaza
"Klanjaj vitr-namaz prije nastupa zore" , " preteknite zoru vitrom ", " neka vas zadnji namaz u noci bude vitr"
"ko se bude plasio da ce prespavati , neka klanja na pocetku noci "
Vjerovjesnik nije ostavljao vitr ni kad je bio putnik
Potiranje lica nakon selama i podizanje ruke za vreme dove nije preneseno autenticnim predajama ali vecina Islamski ucenjaka dizanje na kunut dovu smatra legitimnim .
------------------------------​------------------------------​------------------------------​----
Izvor -"Svojsva Poslanikovog namaza".
26.07.2011.

*-APLAUDIRANJE!!!*-


------------------------------​------------------------------​------------------------------​----
Da li je dozvoljeno aplaudirati (pljeskati rukama) prilikom proslava i drugih prigoda?

ODGOVOR:

Aplauz je neislamski džahilijjetski običaj i čin. U najmanju ruku možemo reći da je mekruh (pokuđeno djelo), dok svi dokazi upućuju na njegovu zabranjenost. Muslimanima je zabranjeno oponašati nevjernike. Allah, subhanehu ve te'ala, opisujući nevjernike kaže:



"Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zviždanje ili pljeskanje rukama .

Riječ 'mukaun' označava zviždanje, a riječ 'tasdije' pljeskanje rukama. Kada se vjernik oduševi nečim, što je čuo ili vidio, sunnet je da kaže 'SubhanAllah', ili 'Allahu ekber', kako se prenosi u velikom broju hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Jedini vid pljeskanja, koji je dozvoljen, je onaj kada žene klanjaju za muškarcima, pa se desi da imam pogriješi. Tada je propisano da žena udari rukom o ruku, tj. dlanom desne ruke po nadlanici lijeve ruke. Muškarci to čine upozoravanjem imama riječima 'Subhanallah', kako se prenosi od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Vidimo, da ako bi muškarci aplaudirali, to bi bilo oponašanje nevjernika i žena, što je u svakom slučaju zabranjeno.

ŠEJH IBN BAZ.
26.07.2011.

Svakom onom ko želi biti musliman...


Bismillah, elhamdulillah, wessalatu wesselamu 'ala Resulillah!

O Allahov robe, o ti koji voliš svog Stvoritelja, koji ovisiš o Njemu žalio ti to ili ne, sjeti se da je ovaj svijet prolazan, da te čeka vječnost, koja će, shodno tvojem djelu na dunjaluku biti sretna ili nesretna… uživanje i ponos, ili

poniženje i patnja…

 

Allahov robe, ti koji si potreban Allahove milosti, razmišljaš li kako da se umiliš Onome ko te danonoćno opskrbljuje, brine se o tebi, daje ti izlaz iz bezizlazne situacije…

 

On, koji je neovisan od bilo koga ili bilo čega što je stvorio, za sve ove blagodati kojima te opskrbio, traži od tebe samo da ga obožavaš i ništa drugo... i opet, nagradit će te za taj tvoj trud džennetima... pa kolika je samo milost Sveznajućeg...

 

Da bi saznao, o praško pijeska, kako ti je Milostivi naredio da ga obožavaš ako želiš da

 uspiješ na oba svijeta, pažljivo čitaj sljedeće redove:

 

Najprije ti je naredio da posvjedočiš Njegovu Jednoću, tj. da je On Jedan u svemu, u stvaranju, u opskrbi, u upravljanju, donošenju zakona kojima ljudi treba međusobno da sude na Zemlji, održavanju i svemu onome što je kakteristično za Stvoritelja, i da je poslao Svoje uputstvo, Kur'an, po čovjeku, koji je milost svim svjetovima, i koji je poslan da upotpuni plemenite ćudi, po Muhammedu, sallAllahu 'alejhi we sellem, a to se postiže izgovorom svjedočanstva, šehadeta: „Ešhedu en la ilahe illAllah ve ešhedu enne Muhammedun resulullah“ –

 „Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik.“

 

Ali prije samog izgovora, Allahov iskreni robe koji tragaš za vječnom srećom, potrebno je da spoznaš značenje ovog svjedočanstva, jer kako da svjedočiš nešto što ne znaš, zar je takvo nešto moguće učiniti?

 

Hajde da te upoznam šta je to šehadet, šta ti zapravo svjedočiš, i na šta se obavezuješ kada ga izgovoriš.

 

Prvi dio šehadeta, svjedočanstva, „la ilahe illAllah“, u kojem svjedočiš Allahovu jednoću i  da nema drugog božanstva koje je vrijedno da se obožava osim Njega, naziva se opšti islam. U tom svjedočanstvu si potvrdio Allahu sva savršena svojstva i imena, npr. Da je On Sveznajući, Svečujući, Koji je o svemu obaviješten, Upravitelj, Opskrbitelj, Zakonodavac, Živi, Vječni, Upućivač, Koji je čist od svih nedostataka, itd. Osim toga, potvdio si Mu, Uzvišenom, da se svaki vid obožavanja, ibadeta, mora uputiti samo Njemu, pa bilo da se radi o udjeljivanju, dovi, traženju, namazu, postu, parničenju pred Njegovim zakonom, borbi  ili bilo kojoj drugoj vrsti ibadeta.

E tek kad sve to znaš onda, uz sljedeće uslove možeš da svjedočiš da zaista to znaš i da potvrđuješ.

Uslovi da bi to tvoje svjedočanstvo bilo ispravno su sljedeći: 

  1. Znanje o onome što svjedočiš, jer kako da svjedočiš da je istina i da je potvrđuješ ako je ne znaš

  2. Ubjeđenje – da si ubijeđen 100% u ispravnost onoga što svjedoči

  3. Prihvatanje onoga što šehadet za sobom povlači, jer kako da svjedočiš da treba da se obožava Allah Jedan i Jedini, a da to ne prihvataš

  4. Iskrenost – da budeš iskren u obožavanju svog Gospodara, tj. da Mu nikoga u tom obožavanju ne pridružiš, pa da se ne desi da obožavaš Allaha, ali uz Njega da obožavaš još nekog ili nešto. Time se čistiš od širka, mnogoboštva, i svega onoga što širk za sobom povlači

  5. Istinoljubivost – ona je suprotna laži, pa da ne bi bio od licemjera koji govore ono što im srca ne potvrđuju i ne prihvataju, moraš iskren u svom govoru kojim svjedočiš Allahovu Jednoću, da je to ono što osjećaš i u srcu i što ćeš potvrditi i djelima i riječima

  6. Ljubav prema onome što potvrđuješ svjedočanstvom. Da bi ti svjedočanstvo bilo ispravno, moraš voljeti ono što to svjedočanstvo za sobom povlači, tj. moraš voljeti islam na čija vrata ulaziš nakon spoznaje i izgovora šehadeta.

Drugi dio šehadeta, „Muhammedun resulullah“ se naziva posebni islam.

 

Zašto posebni?

Pa zato jer on dolazi sa svakim poslanikom, odnosno objavom koju on prenosi. Pa je tako nama naređeno da vjerujemo u jednoću u pravima vjerovjesništa Poslanika, sallAllahu 'alejhi we sellem, kao što nam je naređeno da vjerujemo u Jednoću Allaha Uzvišenog.

 

Nemoj da te buni ovaj izraz „jednoća u pravima vjerovjesništva“. Kada to kažem, mislim na to da Milostivi traži od nas da svog Vjerovjesnika uzmemo kao jedinog koga ćemo slijediti i od koga ćemo uzimati vjeru, jer on, sallAllahu 'alejhi we sellem, je poslan s tim ciljem, da poduči ljude kako da obožavaju Allaha, subhanehu we te'ala, na način kako On to od njih traži. Njemu je objava dolazila putem Džibrila, 'alejhisselam, bilo u vidu Kur'anskih ajeta, pouka, ili putem

Allahovog direktnog govora koji se naziva hadisi-qudsijj.

 

Pa je zato nama naređeno  na puno mjesta u ljubavnim pismima od našeg Gospodara (Kur'anu), da se za svaku stvar, svaki spor, obratimo Allahu – misleći na Kur'an, i Poslaniku, sallAllahu 'alejhi we sellem – misleći na presude i upute Poslanika, sallAllahu 'alejhi we sellem, koje danas možemo naći u hadisima.

 

Dakle, da bi ti i ovaj drugi dio svjedočanstva bio prihvaćen, moraš da prihvatiš Poslanika, sallAllahu 'alejhi we sellem, kao istinitog izaslanika Gospodara svjetova, da potvrdiš da je istina ono s čime je on došao, i srcem, i riječima, i djelima, da ga slijediš i pokoravaš se odredbama koje je sa sobom donio, i da se ne obraćaš nikome osim Poslaniku, sallAllahu 'alejhi we sellem, Allahovom šeri'atu za sve sporove koji se dese, da tražiš presudu od Njegovog Šeri'ata kojeg je poslao putem Džibrila, 'alejhisselam, Poslaniku, sallAllahu 'alejhi we sellem, i koga nam je on dostavio u potpunosti i objasnio, tako da je svaka zabranjena stvar jasna, i svaka dozvoljena stvar jasna.

 

Eh, sad, nakon što si ovo spoznao, nakon što si spoznao suštinu šehadeta, postoje još dvije stvari koje moraš učiniti nakon šehadeta da bi bio od onih koji se mogu nadati Allahovoj milosti, ali opravdano.

 

Postoji osnova bez koje šehadet neće potpun, tako da ni tvoj islam neće moći biti potpun ako je ne ostvariš. Ona se sastoji od dvije stvari:

 

Prva: naredba obožavanja, ‘ibadeta, Allahu Jedinom, Koji nema sudruga, podsticanje na to, prijateljevanje (al-muwala’) na toj osnovi i proglašavanje nevjernikom - tekfir, onoga ko to ostavi.

 

Druga: upozoravanje na širk u obožavanju, ‘ibadetu, Allahu, strogoća zbog toga prema onima koji se obožavaju i prema onima koji obožavaju nekog ili nešto drugo mimo Allaha ,neprijateljstvo/suprotstavlanje (al-mua’dah) zbog toga, zbog širka, i

tekfir - proglašavanje nevjernikom onoga koji ga uradi.

 

Tek nakon što ovo sve ostvariš, dolaze osnove ove vjere, njeni sastavni dijelovi: namaz, post, zekat, hadž, i ostali propisi manji od toga.

 

Ali, da bi ušao u ovu vjeru, moraš da se očistiš i iščistiš jer neće ti biti primljeni ni namaz, ni post, ni zekat, ni hadž niti bilo koji drugi ibadet, ako ne budeš ostvario ovo gore navedeno.

 

Zato, Allahov robe, ako tražiš zadovoljstvo svog Gospodara, ako težiš Njegovoj milosti i sretnom životu na oba svijeta, potrudi se da ispuniš ovo malo što tvoj Gospodar od tebe traži, a u ovim odredbama je svako dobro i za tvoj dunjaluk i ahiret, jer ova vjera čuva tvoj razum, tvoju čast i dostojanstvo, tvoju porodicu i imetak, i neka je hvaljen Onaj koji je sve s mjerom stvorio, ljude po Zemlji rasprostrao, njihov život savšenim zakonom uredio da bi ukazao na one koji će

se ljepše ponašati, a za životni moto im odredio obožavanje Njega, Svemogućeg.

Elhamdulillahi Rabbil 'alemin!

26.07.2011.

*-NEKI OBICAJI SUJEVJERJA PRIHVACENI NA NASIM PROSTORIMA!!!*-

Uoči Jurjeva se uzme Kur'an i pred akšam domačin, noseči ga, obiđe kuču, štalu i druge objekte – zaštita od sihira i uroka. Nakon toga oko svih objakata pospe se pšenica, domačin se povuče u kuču i do jutra iz kuče niko ne izlazi.

Ujutro (na Jurjev) domačin (domačica) zapali na vratima, uz štokove, vatru kroz koju ukučani jedno po jedno prolaze.

U drugoj sedmici po Jurjevu se ništa ne sije jer ta sedmica je »praznica« i ukoliko se nešto i posije neče roditi.

Pod prag ili iznad vrata se postavlja glavica luka probodena nožem, što bi trebalo da bude zaštita kuče od džinskih napada.

Na četiri čoška kuče (i ostalih objekata domačinstva) u zemlju se zabode glogov kolac – zaštita od sihira.

Razbiti ogledalo znači sedam godina nesreče, ogledanje u razbijenom ogledalu predstavlja opasnost od uroka, a zabranjeno je i malo dijete na ogledalo ogledati.

Utorkom i petkom se ne pere odječa – ne valja se!

Kad se neko prepadne daje mu se vode preko mašica, ili mu se saljeva strava.

Za otklanjanje bradavica s tijela uzimaju se komadi nišana (iz mezarja) i time se bradavice trljaju.

Djeca se čuvaju od uroka tako što im se na odječu okači predmet od tisovine, konac određene boje, stavljaju se predmeti od stakla (oči) koje če »odvračati« urok, a pod jastuk se stavljaju oštri predmeti da džini, plašeči se tih predmeta ne bi prilazili djetetu.

Djeci se protiv uroka uči tri puta jedna od zadnje tri sure iz Kur'ana »naopako«, i učeči se puše niz dijet.

Kada dijete prohoda, napravi se slatko (hurmašice) i dijete se provede kroz to slatko!

Prilikom pravljenja kuče (čak i džamije) zakolje se kurban i krv se posipa po temelju ili krovu prilikom pokrivanja objekta – džini vole krv, nečist!

Kad u zidu kuca »kudret-sat« ili u blizini kuče zapjeva drekavica, neko iz kuče če umrjeti.

Prilikom ženidbe kada mladoženja dovede mladu, oboje prije ulaska u kuču jedu med, a mladoženja zatim baca kašiku preko krova kuče, i sve to da bi imali sretan život (brez traženja od Allah-a d.ž. sigurnosti, sreče, bereketa u bračnoj zajednici).

Kada u nekog odpadne trepavica, uzima se, zamisli želja i zatim hukne u nju i želja če se ostvariti.

U kuči umrlog se četrdeset dana ostavlja na prozoru voda, lepina ili halva i sviječa kako bi duša umrlog imala šta jesti i piti kada u tom periodu bude svračala svojoj kuči. Tim gestom se ona udovoljava i izbjegava se bilo kakve nezgode. Oni koji to nisu činili svjedočili su da je kroz kuču u periodu od četrdeset dana bilo velikih belaja – razbijanje posuđa, galama, prikazivanja, a sve bi prestajalo ujutro i sve je na svome mjestu bilo. Ovo je uistinu djelo džina napasnika, zulumčara, a nikako duša koje se vračaju.

Supruga umrlog ne napušta kuču četrdeset dana nakon smrti muža. Sličan običaj je i kada jedan od članova porodice (muž, otac ili sin) odlazi na hadž – supruga ili majka ne napuštaju kuču četrdeset dana kako bi se put »s hajrom završio«.

Posječivanje turbeta radi zadovoljenja neke potrebe koju može ispuniti umrli (dobri) ukopan u nekom turbetu. U turbe se ubacuje novac kao naknada za ispunjene potrebe! Običaj je bio da se u turbe ubacuje novac koji bi poslije uzimali siromašni ili koji bi bio pomoč u održavanju vjerskih objekata ili, vremenom, namjena tako utrošenog novca postala je puko/plačanje/kupovina hajra.

Pismo koje svako onaj ko dobije mora napisati u trinaest kopija a zatim te kopije poslati na trinaest različitih adresa. Ko to učini, bit če obasut mnogobrojnim blagodatima, dok če onaj ko to odbije učiniti biti kažnjen raznim nedačama.

Nur-dova. Dova putem koje se rješavaju svi problemi: pronalazni lijek, otkrivaju nestale stvari, postiže uspjeh u bilo kojem poslu. Pito ovu dovu potopljenu u vodu znači postati pametan. Proučiti je jednom u životu znači osigurati mjesto u Džennetu, staviti, na prsa umrlom pa če isti biti oslobođen kaburske patnje (?)...

Tijesto koje je s »hadža« se dijeli među komšijama tako što se podijeli na četiri djela, jedan dio se ispeče i sa ukučanima pojede a ostala tri se podijele. Svako ko dobije komad tijesta uradi isto što i prvi u lancu. Nagrada za tako pripravljeno tijesto je kao da se zakolje petdeset kurbana.

/ovi oblici praktikovanja mogu insana izvesti iz Allahovog dina/.
25.07.2011.

Stav 4 mezheba o nikabu....


nema niko pravo reći da je pokrivanje lica ekstremizam jer tako onda optužujemo Muhammedove (mir i blagoslov neka su na njega) supruge i prve sljedbenice Islama, jer su Muhammedove supruge i sve ostale žene na početku Islama pokrivale svoja lica, i ako mi danas želimo da slijedimo te 

najbolje žene koje su ostale uzori kroz historiju, zašto da onda nas nazivaju radikalnim?

 

Što se tiče izjave kako je nošenje nikaba puka tradicija koja nije utemeljena u vjeri, čak i početnici u islamu znaju da nikada niko od islamskih učenjaka nije tvrdio da je nošenje feredže za žene novotarija ili tradicija, već se islamski učenjaci razilaze da li je pokrivanje lica obavezno ili pohvalno, nakon što su se složili da su žene Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bile zadužene pokrivanjem lica. Od svitanja zore islama do današnjih dana muslimanke nose velove na licima, o čemu se navode predaje koje dostižu najveći oblik mutevatira čiji poricatelj može biti jedan od dvojice: ili neznalica ili oholnik. 

Imam Gazali kaže: ”Kroz stoljeća muškarci su otkrivenih lica, a žene izlaze napolje sa nikabima.” (Vidjeti: Ihjau ulumid-din, 2/61) Ibn Hadžer kaže: ”Stalna praksa je da žene izlaze u džamije, na pijace i putovanja sa nikabima da ih ne vide muškarci.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 9/248)

Kako to da vrhovni poglavar slavnog Al-Azhara izjavi da nikab nema utemeljenja u islamu i time oponira konsenzusu učenjaka iz prvih i potonjih generacija. Ako nikab nije utemeljen šerijatom, kako onda shvatiti hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kome kaže: ”Žena dok se nalazi u ihramima neće stavljati nikab niti će oblačiti rukavice?!” (Buhari) Citirani hadis nije nepoznanica ni kairskim prodavačima lubenica, pa kako može biti nepoznanica Tantaviju?! Zar hadis jasno ne ukazuje da je nošenje nikaba bila poznata praksa u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je izuzeo jednu situaciju u kojoj žena ne smije striktno nositi nikab. (Vidjeti: Medžmuul-fetava, 15/371-372, od Ibn Tejmijje) Šejh Albani u svome djelu Džilbabul-meretil-muslime, str. 105-117, navodi brojne vjerodostojne predaje od ashabijki i generacija nakon njih u kojima se spominje da su pokrivale svoja lica. Nemamo prostora za spominjanje ovih predaja već ćemo spomenuti jednu od njih. Esma kćerka Ebu Bekra kaže: ”Pokrivale smo naša lica od muškaraca, a prije toga smo se češljale u ihramima.” (Hakim u El-Mustedreku, 1/454. Imam Hakim, Zehebi i Albani ovu predaju smatraju ispravnom) Jadni li su, onda, pripadnici zdrave tradicije i islamski učenjaci općenito koji se zabaviše tradicijom koja nije utameljena vjerom i napuniše svoja djela tematikom koja je daleko od islama!!!

 

Propis pokrivanja lica - Hanefijski mezheb

1. Imam Et-Tahtavi el-Hanefi kaže: ”Zabranjeno je mladoj ženi otkrivati lice, iz predostrožnosti, a ne zato što se lice smatra intimnim (stidnim) dijelom ženskog tijela.'' (Vidjeti: Hašijetut-Tahtavi ala merakil-felah, str. 241.)

2. Ibn Abidin kaže: ”U djelu El-Feth stoji da je ženi pohvalno (dok je u ihramima) da nečim zastre lice, a u djelu En-Nihaje da je obavezna pokriti ga. U djelu El-Muhit stoji: Ovim se aludira na to da je ženi zabranjeno otkrivati lice pred muškarcima strancima, osim u nuždi.” (Vidjeti: Hašijetu Ibn Abidin, 3/629.) (El-Feth, En-Nihaje i El-Muhit su djela hanefijskog fikha)

 

3. U hanefijskom djelu ''Medžmeul-enhur'', 1/122, stoji: ”Navodi se u djelu El-Munteka (poznato djelo hanefijskog fikha): 'Zabranjeno je mladoj ženi otkrivati lice, iz predostrožnosti, a u naše vrijeme ženi je vadžib nositi nikab, i ne samo vadžib, nego farz” (farz je, u hanefijskoj pravnoj školi, pritvrđeniji stepen naredbe od vadžiba).

 

4. Ibn Nudžejm el-Hanefi veli: ”Kažu naši (tj. hanefijski) učenjaci: U naše vrijeme je, zbog povećanog stepena smutnji, zabranjeno da mlada žena otkriva svoje lice u prisustvu muškaraca.” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 1/284.)

 

Na drugom mjestu Ibn Nudžejm kaže: ”Kada bi žena uvrijedila muškarca stranca, počinila bi krivično djelo. Također, kada bi otkrila svoje lice pred muškarcem koji joj nije mahrem, jer njemu nije dozvoljeno gledanje i njoj otkrivanje lica, osim u stanju potrebe.” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 3/345.) Ibn Nudžejm rođen je u Kairu 926. h.g., a umro je 970. h.g. Šta bi hanefijski učenjaci kazali za naše vrijeme i fitne koje vladaju ako su u tadašnjem centru islamske države i prisustvu halife zabranjivali otkrivanje lica mladoj djevojci?! Šta bi, tek, kazali za slavnog azharskog dekana koji zabranjuje pokrivanje lica i naziva ga tradicijom?!

 

5. Imam El-Haskefi, govoreći o odjeći žene na hadžu, kaže: ”Žena će otkriti lice (tj. skinuti nikab), a neće otkrivati kosu, a ako nešto drugo spusti preko lica i udalji ga od njega (tj. da nije priljubljeno uz lice), dozvoljeno je, ne samo dozvoljeno već je pohvalno (mendub).” (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 3/629, sa Hašijama)

 

Malikijski mezheb

 

1. Imam El-Kurtubi u svome Tefsiru kaže: ”Cijelo tijelo žene je avret (stidno), čak i njen glas, stoga tijelo nije dozvoljeno otkriti, osim u nuždi, kada se radi o potrebnoj identifikaciji ili u slučaju bolesti.'' (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur'an, 14/218.)

 

2. Imam El-Hattab kaže: ”Rekao je kadija Abdul-Vehhab: 'Znaj, ako se žena boji fitne, dužna je pokriti svoje lice i šake.'” (Vidjeti: Mevahibul-dželil, 2/181.)

 

3. Imam Ez-Zurkani kaže: ”Dozvoljeno je ženi u ihramima prekriti lice, zastirući se od muškaraca, to joj je, čak, obaveza ako se boji fitne.” (Šerhuz-Zurkani alel-muvetta, 2/329.)

 

4. Veliki malikijski učenjak Ibn Huvejz kaže: ”Ako je žena lijepa i plaši se da će otkrivanjem lica ili šaka izazvati fitnu, treba ih pokriti. Ako je, pak, stara ili ružna, dozvoljeno joj je da ih otkrije.” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur'an, 12/232.) 

 

Šafijski mezheb

 

1. Imam El-Maverdi, kada je govorio o svjedočenju, rekao je: ”Ako može poznati ženu u nikabu, nema potrebe za dizanjem vela, u protivnom treba otkriti lice.” (Mugnil-muhtadž, 4/216.)

 

2. Imam Bejdavi kaže: ”Cijelo tijelo žene je avret, nije dozvoljeno gledanje u njega osim suprugu i mahremima ili u prijekoj nuždi.” (Tefsirul-Bejdavi, 4/183.)

 

3. Ibnul-Iraki kaže: ”Ženi je u ihramima zabranjeno pokriti lice nečim što je priljubljeno uz njega, a nije onim što nije priljubljeno. Ovo je stav imama četiri pravne škole.” (Vidjeti: Tarhut-tesrib, 5/40.)

Na drugom mjestu, kada je govorio o hadisu koji spominje potvoru majke vjernika Aiše, Ibnul-Iraki rekao je: ”U hadisu je dokaz da se žena treba zastrti od stranaca, bili oni bogobojazni ili ne.” (Vidjeti: Tarhut-tesrib, 8/51.)

 

4. Ibn Hadžer kaže: ”Islamski učenjaci ne razilaze se u tome da je ženi dozvoljeno pokriti lice i ruke na hadžu nečim drugim osim nikaba i rukavica.” (Fethul-Bari, 4/65.)

 

5. Imam Sujuti, kada je spomenuo ajet iz sure En-Nur u kome se naređuje pokrivanje žene, rekao je: ”Ovaj ajet se odnosi na sve žene i u njemu je obaveza pokrivanja glave i lica.” (Avnul-mabud, 11/106.)

 

Hanbelijski mezheb

 

1. Imam Ahmed kaže: ”Žena je sva stidna (avret), čak i njen nokat.” (Zadul-mesir, 3/290.)

 

2. Ibn Tejmijje kaže: ”Nije dozvoljeno ženama otkrivati lice pred strancima.” (Vidjeti: El-Ādabuš-šer'ijje, 1/276.)

 

3. Ibn Kudame kaže: ”Dozvoljava se ženi u ihramima da spusti nešto niz svoje lice, kako bi se zastrla od stranaca.” (Vidjeti: El-Mugni, 3/154.)

 

4. Ibn Muflih kaže: ”Dozvoljava se ženi u ihramima da spusti veo niz svoje lice da bi se zastrla od muškaraca.” (Vidjeti: El-Mubd'i, 3/168, i El-Furu'u, 3/332.)

 

5. Imam Behuti kaže: ”Ako postoji potreba zbog prolaska ljudi, žena dok je u ihramima spustit će sa svoje glave veo niz lice.” (Keššaful-kinā', 2/530.)

 

Zahirijski mezheb

 

1. Ibn Hazm kaže: ”Žena u ihramima ne može pokriti lice nikabom, ali ga može pokriti nečim drugim što će spustiti niz lice.” (Vidjeti: El-Muhalla, 7/78)

25.07.2011.

O Allahu - Prelijepa ilahija

25.07.2011.

Pitanje 28. Koje je najbolje djelo poslije dva šehādeta ?

Najbolje djelo posle njih je namāz koji ima svoje šartove (uslove), ruknove (stubove) i wādžibe (obaveze). Najvažniji šartovi (uslovi) namāza su: Islām, razum, razboritost, uklanjanje nečistode, pokrivanje stidnog mjesta i okretanje prema kibli, nastupanje namaskog vremena i nijjet. Ruknova (stubova) namāza je četrnaest: Stajanje, za onoga ko je u stanju da stoji, početni tekbīr, učenje el-Fātihe i rukū', vradanje sa rukū'a i sedžda na sedam kostiju (djelova tijela), uspravaljanje sa sedžde i sjedenje između dvije sedžde, smirenost i ovaj redosljed prilikom njihovog obavljanja, zadnji tešehud i sjedenje prilikom njega, salawāti na Poslanika i predavanje selāma.

Namaskih vādžiba je osam: Svi tekbīri osim početnog tekbīra, izgovaranje riječi: ''Subhāne rabbijel-'Adhīm'' (Čist od svih mahana je Gospodar moj Veličanstveni) prilikom obavljanja rukū'a, izgovaranje riječi: ''Semi'Allāhu limen hamideh'' (Allāh čuje onoga ko Ga hvali) kako za imāma tako i za onoga ko sām klanja, izgovaranje riječi: ''Rabbenā we lekel-hamd'' (Gospodaru naš, tebi neka je hvala) za imāma, onoga ko klanja za imāmom i onoga ko klanja sām, izgovaranje riječi: ''Subhāne rabbijel-E'alā'' (Čist od mahana je Pedeset pitanja i odgovora u akidi 14

Gospodar moj Uzvišeni), izgovaranje riječi: ''Rabbi gfirlī'' (Allāhu, oprosti mi) između dvije sedžde, prvi tešehud i sjedenje prilikom njega. Stvari koje su mimo ovoga spadaju u sunnete, bilo da su to rječi ili djela.

 

Pedeset pitanja i odgovora u akidi, šejh Muhammed bin AbdulVehhab

25.07.2011.

Abdullāh ibn Mesūd, radi'Allāhu anhu


Abdullāh ibn Mesūd, radi'Allāhu anhu, prvi je čovjek koji je naglas učio Qur'an poslije Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, pred Kurejšijama. Bio je vrli poznavalac Qur'ana i sunneta i neprikosnoveni šerī'atski pravnik (fāqih). Čovjek čija je dova bila uslišana, muhādžir, stanovnik Sofe, borac na Allāhovom putu. U bici na Bedru sabljom je odrezao glavu Ebu Džehlu. Jedno vrijeme bio je povjerenik bejtul-māla u Kūfi. Bio je rastom nizak, sitan, mršavih nogu, ali nogu koje su bile teže od brda Uhud, kao što je rekao Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem. Nosio je nadimak Ibn Ummi Abd.


Abdullah ibn Mesud, radi'Allāhu anhu, rekao je: ''Allāh je pogledao u srca Svojih robova pa je između njih izabrao Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, te ga poslao sa Poslanicom i znanjem Svojim stvorenjima. Poslije toga ponovo je pogledao u srca ljudi i izabrao mu ashābe, koji će ga pomoći i koji će biti njegovi ministri. Pa ono što vjernici vide lošim to je i kod Allāha loše.''

''Naučio sam od Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, sedamdeset sūra, koje sam potpuno usvojio, prije nego je i Zejd bin Sabit primio islām. Tada se on igrao s djecom, a nosio je uvojak'', rekao je Abdullah ibn Mesud, radi'Allāhu anhu.

Alkame je ispričao: ''Neki čovjek je došao Omeru govoreći: -' Dolazim ti od čovjeka koji diktira Qur'an napamet!' Omer se tada razljuti i srdito reče: -'Teško tebi, pazi šta pričaš!' -'Govorim ti istinu!¨- uzvrati čovjek. - 'Ko je on?'- upita Omer. Čovjek reče: -'Abdullah ibn Mesud!' -'Ne znam da za to ima iko preči od njega.'- smirenim glasom reče Omer i nastavi:

'Ispričat ću ti nešto vezano za Abdullāha. Jedne noći sjedili smo u kući Ebu Bekrovoj razgovarajući o potrebama zajednice. Potom smo izašli, a Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, hodao je između mene i Ebu Bekra. Kada smo prolazili pored mesdžida, čuli smo nekog čovjeka kako uči Qur'an. Vjerovjesnik, sallallāhu 'alejhi we sellem, tada se zaustavio slušajući ga. Rekoh: -'Allāhov Poslaniče, nasloni se.' - 'Gurnu me rukom dajući mi išāret da šutim. Čovjek je učio Qur'an, pa obavio ruku, sedždu, i sjedenje. Potom je učio dovu i tražio oprosta. Vjerovjesnik, sallallāhu 'alejhi we sellem, reče:

-'Traži, bit će ti dato!'- i još doda: -'Ko želi da uči ispravno Qur'an, onako kako je objavljen, neka uči po kiraetu Ibn Ummi Abda!' Tada smo ja i moj drug znali da se radi o Abdullāhu. Sutradan, rano ujutro, požurio sam da ga time obradujem. Međutim, rekao je: -'Pretekao te je Ebu Bekr!' - Kada god sam ga htio u nečemu dobrom preteći on je mene u tome prestigao.'' 

Abdullāh ibn Mesud, radi'Allāhu anhu, ispričao je:
''Jednom sam Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, tražio da otcjepim misvak s drveta ''erāk''. Vjetar je njihao njegove grane i ukazale su se moje tanke noge, zbog čega su se prisutni smijali. Vjerovjesnik, sallallāhu 'alejhi we sellem, upitao ih je: -'Čemu se smijete?
-'Tako mi Onoga u Čijoj je Ruci moja duša, one će na mīzānu biti teže od brda Uhud!'“
-'Njegovim tankim nogama', odgovorili su. Potom je Vjerovjesnik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao:

Ebu Musa el-Ešari, radi'Allāhu anhu, je rekao:
''Sve dok je među nama ovaj el-hibr, od ashāba Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, nikoga, osim njega, nepitajte ništa!'' – misleći pri tome na Abdullāha ibn Mesuda, radi'Allāhu anhu.

Evo nekoliko njegovih riječi, mudrih izreka, bisera razasutih:
''Sve dok si u namāzu ti kucaš na kapiju Vladara. A ko kuca na Njegovoj kapiji bit će mu otvoreno!''

''Ovaj je Qur'an Allāhova sofra! Ko može iz njega nešto naučiti neka to uradi. Kuća u kojoj je najmanje dobra je ona u kojoj nema ništa od Qur'ana, a kuća u kojoj nema Qur'ana je ruševina u kojoj nema živih. Šejtān bježi iz kuće u kojoj se uči sura El-Beqara!''

''Kada čuješ Allāhove riječi: يَا أَيُّهَا الَّذِي – 'O vjernici', - nastoj da budeš onaj na koga se to direktno odnosi. Dobro ih poslušaj, ili je u njima dobro koje ti se naređuje ili je zlo koje ti se zabranjuje.''

''Ova su srca posude, pa napunite ih Qur'anom, a ne nečim drugim!''

''Prezirem besposlena čovjeka, koji neradi ni za dunjaluk a niti za āhiret.''

''Teško li se onome koji nema znanja, a da hoće Allāh bi ga podučio. A teško li se onome koji ima znanje a ne radi prema njemu, sedam puta!''

''Otišla je ljepota s dunjaluka a ostala je njegova prljavština. Danas je smrt poklon za svakog muslimāna.''


_____________________________________

1.Bejtul-māl je državna blagajna.

2.U drugom se rivājetu bilježi da je Ummār, radi'Allāhu anhu, pitao Abdullāha ibn Mesuda, radi'Allāhu anhu, o riječima koje je proučio u spomenutoj dovi, pa mu je rekao: ''Učim dovu koju nikada ne propuštam a ona glasi: ' Moj Allāhu, tražim od Tebe imān koji se nikada neće ugasiti, blagodat koja nikada neće prestati i radost oka koja će vječno trajati – društvo sa Vjerovjesnikom, sallallāhu 'alejhi we sellem, u najvišem Džennetu.''

3.El-hibr označava potpunog učenjaka, nepresušni izvor znanja. Doslovno, hibr znači tinta.

25.07.2011.

TEMELJI ISLAMA


PRVI TEMELJ ISLAMA JESTE ISTINSKI PRISTUP ŠEHADETU

 

Islam se zasniva na dva temelja:

Prvi je: svjedočenje da nema nikog zaslužnog obožavanja osim Allaha;

Drugi je: da je Muhammed, sallallahu 'alejhi we sellem, Njegov Poslanik.

 

Pod prvim podrazumjevamo da se Allahu ne pripisuje sudrug. Znači, da ništa što je stvoreno ne voliš kao što voliš Allaha, da se od stvorenja ne nadaš kao od Allaha, da se nikog ne bojiš kao Allaha. Stoga, onaj ko na isti stepen stavi stvorenje i Stvoritelja, u bilo čemu od navedenog, izjednačio ga je sa Allahom i spada u one koji Allahu pripisuju sudruga – širk, bez obzira što vjeruje da je Allah stvorio nebesa i Zemlju.

 

Arapski mušrici su priznavali da je Allah jedini stvorio nebesa i Zemlju, kao što stoji u ajetu: Ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno će reći Allah!, ali pored toga su pripisivali Allahu druga božanstva. Allah kaže: Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. Kao što se vidi, mušrici su zato što vole kumire kao i Allaha, a ne zato što su kazali da njihova božanstva stvaraju kao što i Allah stvara. To stoji u drugom ajetu: Zar oni koje su učinili Allahu ravnim stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje čini slično? Pitanje u ajetu je u negirajućoj i neodobravajućoj formi, kao što znači negaciju, rj. Nisu učinili druge Allahu ravnim koji stvaraju kao što On stvara, jer priznaju da njihova božanstva ne stvaraju kao Allah. Oni su samo ta božanstva tretirali kao posredništvo i vezu. Allah kaže: Oni pored Allaha, obožavaju one koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: 'Ovo su naši zagovornici kod Allaha.' Reci: 'Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto a On zna da ne postoji!' Čist je On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim.

 

U suri Jasin stoji: Zašto da ne budem u ibadetu Onome Koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?! Zašto da prihvatim druge bogove mimo Njega?! Ako Svemilosni hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tada bio u pravoj zabludi; ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!"

 

DRUGI TEMELJ ISLAMA JE DA SE ALLAHU ROBUJE ONAKO KAKO JE TO ON OBJAVIO PREKO VJEROVJESNIKA

 

Što se tiče druge osnove, ona označava da se Allahu molimo na način kako su nam to Njegovi poslanici dostavili, tj. da Ga ne obožavamo osim onako kako su oni naredili ili učinili pohvalnim, pa čak i opšte dozvoljenim stvarima – mubah (jelo, piće, spavanje), ako na taj način želimo biti pokorni Allahu.

 

Dova je jedan odd vidova ibadeta. Stoga, ako bi se neko molio mrtvima ili odsutnim stvorenjima i zatražio pomoć od njih, a zna da to nisu Allah i Njegov Poslanik naredili niti pohvalili, to bi se smatralo novotarijom u vjeri, pripisivanje sudruga Allahu i putem kojim ne hode pravovjerni. Onaj ko moli Allaha putem Njegovih stvorenja, ili se zaklinje stvorenjima dok se Njemu obraća, također se smatra osobom koja je uvela nešto novo u vjeru za što Allah nije objavio dokaz, a ko ne ispunjava ono što je Allah naredio i hrli da bude kažnjen, sam sebi čini nepravdu i neznalica je koja prelazi granice.

Ako to dozvoli, dozvolio je nešto što Allah nije, te bi se taj njegov stav smatrao neprihvatljivim, konsenzusom svih islamskih učenjaka i treba se kažnjavati dok se ne pokaje. Ovo je konsenzus islamskih učenjaka, niko se ovom stavu ne protivi i sva četiri mezheba su na ovom stanovištvu, a i drugi učenjaci.

 

Da nas Allah uputi.

 

Šejhul-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullah.

24.07.2011.

Dr. Knut Pfeiffer - Utjecaj Zemzem vode na organizam

24.07.2011.

Šta kvari post?


Radnje i djela koja kvare post možemo podijeliti na dvije vrste:

1. Ono što kvari post i zbog čega se mora taj dan napostiti,
2. Ono što kvari post, i zbog čega se taj dan mora napostiti i platiti iskupljenje.

U prvu vrstu spada sljedeće:

1. Ako se nešto namjerno pojede;
2. Ako se nešto namjerno popije;

U slučaju jedenja ili pijenja iz zaborava ili greškom ili pod prisilom, i u tom slučaju postač nije dužan napostiti taj dan, niti se iskupljivati za njega.

Ebu Hurejra prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko zaboravi, a posti, te nesto pojede ili popije, neka dovrši svoj post, jer ga je Allah nahranio i napojio." (Bilježe ga autori El-Kutubus-sitte)

Et-Tirmizi veli: "Na ovaj se hadis poziva većina islamskih učenjaka. To je stav: Sufjana es-Sevrija, Eš-Šafija, Ahmeda i Ishaka.|

Prenosi se od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko se u toku ramazana omrsi iz zaborava ne mora napaštati taj dan niti iskupljivati se."(Ed-Darekutni, El-Bejheki i El Hakim, koji veli da je vjerodostojan prema Muslimovim uvjetima. Hafiz Ibn Hadžer veli da mu je niz prenosilaca vjerodostojan)

Ibn Abbas, radijallahu anhu, veli da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista je Allah mome ummetu oprostio ono što neko učini greškom iz zaborava i na što bude prisiljen." (Ibn Madždže, Taberani i El-Hakim)

3. Ako čovjek namjerno povrati. Međutim, ako povrati, ali ne svojom voljom, on neće morati nadoknaditi taj dan, niti će se za njega morati iskupljivati.

Ebu Hurjera, radijallahu anhu, veli da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Koga povraćanje savlada neće morati napaštati taj dan, ali onaj ko namjerno povrati neka naposti!"(Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madzdze, Ibn Hibban, Ed-Darekutni i El-Hakim, koji ga smatra vjerodostojnim)

El-Hattabi veli: "Prmea mome znanju, svi su učenjaci saglasni o tome da postač koji nenamjerno povrati nije dužan napaštati, kao i u tome da je dužan napostiti onaj ko namjerno izazove povraćanje;"

4/5. Hajz i nifas, pa makar im krv poteče u posljednjem trenutku prije zalaska sunca. U ovome su saglasni svi učenjaci;

6. Izlazak sperme, bilo to zbog poljupca, zagrljaja ili to pak rukom uzrokovao, post će mu biti pokvaren i morat će napoistiti taj dan. Medutim, ako izlazak sperme izazove gledanjem, post mu nece biti pokvaren, niti mora placati iskup, a takoder izlazak mezija u toku posta ne utjece na valjanost posta, svejedno da li mezij izasao u velikoj ili maloj kolicini;

7. Jedenje nečega čime se inače ne možemo nahraniti, kao što je konzumiranje velike količine soli. Većina islamskih učenjaka smatra da ovo kvari post.

8. Ko naumi prekinuti post, a posti, taj mu je post pokvaren, pa makar se i ne omrsio, jer je nijjet sastavni dio posta, pa ko njega pokvari u namjeri da nešto svjesno pojede, sasvim je sigurno da mu je post pokvaren;

9. Ako nešto pojede, popije ili spolno opći, misleći da je sunce zašlo, ili da zora nije nastupila, te se uvjeri u suprotno, morat će napostiti taj dan, prema mišljenju većine učenjaka, među kojima su i četverica osnivača mezheba.

Ishak, Ebu Davud, Ibn Hazm, Ata, Urva, Hasan Basr i Mudžahid smatraju da je takvoj osobi post ispravan i da ge ne mora napaštati. Dokaz za to jesu riječi Uzvišenog: "Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite." (El-Ahzab, 5)

A kao dokaz uzimaju i hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Allah je mom ummet oprostio ono što greškom urade..."

24.07.2011.

Uzvraćanje na selam nevjernika

Uzvraćanje na selam nevjernika

Pitanje: Es Selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Kako da odgovorimo ako nam nevjernik nazove selam? Allah vas nagradio!

Odgovor: We 'alejkumu-s-Selam we rahmetullahi we berekatuhu! El hamdu lillahi Rabbi-l-'alemin, ve-s-salatu ve-s-selamu 'ala Resulillah.

Prvo: Nije nam dozvoljeno da mi prvi nazivamo selam nevjernicima, zbog riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ne nazivajte prvi selam židovima i kršćanima.“ (Muslim, 2167.)

Drugo: Ukoliko neko od nevjernika kaže: „Es-Samu 'alejkum“ što znači „Neka je smrt na vas“ (da Bog da umrli i sl.), ili njegov selam nije jasan, tada mu odgovaramo riječima: „ve 'alejkum“, zbog hadisa Ibnu Omera, radijallahu anhuma, koji je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Uistinu, jevreji i kršćani kada vam nazivaju selam, pojedini od njih kažu: -Es-Samu 'alejkum-, pa ti reci: -Ve 'alejke!-'“ (Buharija, 5902; Muslim, 2461.)

Treće: Ukoliko utvrdimo da je selam od strane nevjernika izrečen na potpuno ispravan šerijatski način, tada treba da znamo da oko obaveznosti uzvraćanja na takav jasni selam postoji razilaženje kod islamskih učenjaka, a mišljenje džumhura-većine islamskih učenjaka jeste da je obaveza odgovoriti na takav selam i ovo mišljenje je i ispravno.

Ibnu-l-Kajjim, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Islamski učenjaci se razilaze oko obaveze uzvraćanja na selam nevjerniku. Stav džumhura-većine islamskih učenjaka jeste da je to obaveza učiniti i ovo i jeste ispravan stav. Druga skupina učenjaka kaže da nije obaveza odgovoriti nevjerniku na njegov selam kao što nije obaveza odgovoriti ni novotarima, naprotiv, nevjernici su preči da im se ne odgovori. Ispravan je prvi stav, a razlika između odgovora nevjernicima i novotarima je ta što nam je naređeno da ignorišemo novotare u čemu je kazna njima i upozorenje na njih za razliku od zimmija.“ (Zadu-l-me'ad, 2/425-426.)

Četvrto: Onaj musliman kome bude nazvan selam od strane nevjernika na šerijatski ispravan način, on će tom nevjerniku odgovoriti takođe na šerijatski način, tj. reći: „Ve 'alejkumu selam“ zbog riječi Uzvišenog Allaha u 86. Ajetu sure En-Nisa', kako stoji u prijevodu značenja: „A kada budete pozdravljeni nekim pozdravom, onda vi ljepšim pozdravom uzvratite ili istom mjerom na njega uzvratite, doista će Allah za svaku stvar obračun svoditi!“

Ibnu-l-Kajjim, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Ukoliko utvrdi onaj kome je nazvan selam da mu je zimmija sigurno, bez imalo sumnje i nejasnoće, rekao 'Selamun alejkum', hoće li mu uzvratiti riječima 've alejke-s-selam' ili će skraćeno odgovoriti riječima 've alejke'? Ono na što ukazuju šerijatski dokazi i pravila šerijata jeste da mu uzvrati riječima 've alejke-s-selam' i to je od pravednog postupanja a Uzvišeni Allah naređuje nam pravedno i velikodušno postupanje. Ovaj stav nimalo se ne suprotstavlja drugim hadisima koji govore o ovoj temi. Treba znati da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skratio odgovor i rekao: 'Ve alejkum', zbog postojećeg razloga kada su ga pozdravili jevreji Medine kako se spominje u hadisu Aiše, radijallahu anha. Ona, kada je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da im odgovara, začudila se pa joj je rekao: 'Zar nisi čula da sam im rekao –ve alejkum- kada su oni rekli –Es Samu alejkum-.' Zatim je, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Kada vam sljedbenici Knjige nazivaju selam, vi recite: 'Ve alejkum!' (Buharija, 5901; Muslim, 2165.)

Uzvišeni Allah je rekao u 8. ajetu sure El-Mudžadele, kako stoji u prijevodu značenja: 'A kada ti dolaze, oni te pozdravljaju kako te Allah nikada nije pozdravio ...' Tako, kada nestane ovog razloga i sljedbenik Knjige kaže: -Es Selamu alejkum ve rahmetullah-, od pravednog postupanja kod otpozdrava je da mu se na isti način odgovori.“ (Ahkamu ehli-z-zimme, 1/425-426.)

Ko želi može, također, pogledati Medžmu'u fetava Ibni Usejmin (2/97).

A Uzvišeni Allah najbolje zna!

Ve-l-hamdu lillahi Rabbi-l-'alemin, ve-s-salatu ve-s-selamu 'ala Resulillah.


24.07.2011.

da li je opcenito dozvoljeno trgovati sa Zidovima

Pitanje:

 

Da li je općenito dozvoljeno trgovati sa Židovima, firmama čiji vlasnici ili suvlasnici bi mogli biti židovi, frime koje bi mogle imati dozvolu rada u Izraelu, itd? U skorije vrijeme mnogi muslimani kažu da je haram trgovati sa Židovima. Prema mom ograničenom znanju, muslimani u vrijeme Poslanika salAllahu alejhi we sellem su se borili protiv Židova a Poslanilk im nije zabranio trgovinu sa njima, a kada je umro, njegov štit je bio sa židovom kao sajemstvo za posudbu. Molim vas obavijestite nas o ispravnom stavu u vezi ovoga.

 

Odgovor:

 

Slava pripada Allahu

 

Prvo:

 

Osnovni princip je da je dozvoljeno trgovati, kupovati i prodavati sa Židovima i drugima, jer je dokazano da su Poslanik salAllahu alejhi we sellem i njegovi ashabi trgovali sa Židovima Medine, kupovali od njih i prodavali, pozajmivali i stavljali stvari na jamstvo, i druge vrste interakcija koje su dozvoljene u našoj vjeri. Židovi sa kojima je Poslanik salAllahu alejhi we sellem bio u interakciji, su bili ono Židovi sa kojima su muslimani imali ugovor; oni koji su prekršili ugovore bili su ili ubijeni ili protjerani, ili pošteđeni ukoliko je to bilo od neke koristi.

Ali postoje dokazi koji ukazuju na to da je dozvoljeno kupovati i prodavati sa kafirima koji su u ratu protiv muslimana.

Imam al-Buhari, Allah mu se smilovao, je rekao:

Odlomak: Kupovina i prodaja sa mušricima i onima koji su u ratu protiv Islama.

Potom je prenio (2216) da je Abd al-Rahman ibn abi Bekr, Allah mu se smilovao, rekao: Bili smo sa Poslanikom salAllahu alejhi we sellem, kada je mušrik došao sa nekoliko ovaca koje je vozio. Poslanik salAllahu alejhi we sellem je rekao: "Da li su one na prodaju ili za poklon?" On je rekao: "Na prodaju" Te je kupio ovcu od njega.

 

Al-Nawawi, Allah mu se smilovao) kaže u šarh sahih muslim (11/14):

Muslimani su jednoglasni da je dozvoljeno trgovati sa zimijama (nevjernicima koji žive pod miuslimanskom vlašću), i drugim kafirima, sve dok roba s'kojom se trguje nije haram, ali nije dozvoljeno muslimanu da prodaje oružje ili ratna sredstva onima koji ratuju protiv muslimana, ili bilo šta što pomaže u podršci njihovoj vjeri.

Ibn Battaal je rekao: "Trgovati sa kafirima je dozvoljeno, osim prodaje stvari onima koji su u ratu sa muslimanima a koje bi im moglo pomoći protiv muslimana."

 

Prenešeno je u al-madžmu (9/432) da postoji konsenzus učenjaka da je zabranjeno prodavati oružje ljudima koji su u ratu protiv muslimana.

 

Razlog tome je očigledan, a to je da bi se to oružje koristilo u borbi protiv muslimana.

Drugo:

Nema sumnje da je propisano učestvovanje u džihadu protiv Allahovih neprijatelja, židova i drugih, sa našim životima i imetcima. To uključuje sva sredstva koja će oslabiti njihovu ekonomiju i načiniti im štetu. Novac je vitalna krv za ratove, historijske i moderne.

Muslimani općenito treba da surađuju u dobročinstvu i bogobojaznosti, i da pomognu muslimanima u svim mjestima na načine koji će im omogućiti da ih spase i ojačaju, i omoguće im da ispoljavaju pokazatelje svoje vjere, prakticiraju učenja Islama i šerijatske propise i izvršavaju hudud kazne, i sve što će dovesti do njihove pobjede nad kafirima, židovima, kršćanima i drugima. Treba da dadnu sve od sebe u džihadu protiv Allahovih neprijatelja, svim sredstvima na raspolaganju. Poslanik salAllahu alejhi we sellem je rekao: "Borite se protiv mušrika sa vašim imetcima, životima i vašim jezicima (govorom)." Prenosi ga Abu Dawud, 2504, clasificiran kao sahih od al-Albanija u sahih Abi Dawud.

Muslimani treba da pomognu mudžahide koliko god mogu, i čine sve što će ojačati Islam i muslimane. Također moraju da se bore protiv kafira na sve načine koje mogu, i čine sve što mogu da oslabe kafire i neprijatelje Islama. Ne treba da ih zapošljavaju kao daktelografe, računovođe, inžinjere ili sluge u bilo kojim uslugama koje im daju više moći da sabiru imetak muslimana i koriste ga protiv njih.

Zaključak:

Onaj koji bojkotuje proizvode kafira koji su u ratu protiv Islama, time namjeravajući da manifestiraju činjenicu da ih ne voli niti ih podržava, te da oslabi njihovu ekonomiju, biće nagrađen od Allah za svoju dobru namjeru.

Ko god sa njima trguje na osnovi principa koji je dozvoljeno da se trguje sa kafirima - posebno kupovina stvari koje su mu potrebne - nema grijeha u tome, inša Allah, i to ne utiče na princip al wala wal bara (lojalnost/prijateljstvo i nelojalnost/neprijateljstvo, sedmi uslov ispravnosti šehadeta) u Islamu.

23.07.2011.

koliko brinemo jedni o drugima



Pitanje:

 

Kakav je naš stav u vezi pokolja muslimana u Palestini i drugim dijelovima svijeta, koja se dešavaju trenutno, gdje se kuće i njive uništavaju, djeca se ubijaju, ranjeni hapse po ulicama, kuće bombardiraju i ljudima, židovi i drugi zabranjuju da kupuju hranu i vodu koja im je potrebna? Šta ja kao musliman mogu učiniti?

 

Odgovor:

 

Slava pripada Allahu

1. Treba da činiš dovu i učiš kunut-dovu u svom namazu

2. Da prikupljaš pomoć i šalješ povjerljivim putevima.

3. Da pomogneš slabe i potlačene na sve moguće načine, uključujući medije i internet

4. Navedi učenjake, daije, pisce da pojasne tlačenje koje se događa i odbacivanje od strane ummeta, te da pokrenu ummet da brani svoja sveta mjesta

5. Provjeri svoj vlastiti nijet u vezi borbe na Allahovom putu, i vidi da li je u skladu sa hadisom Poslanika salAllahu alejhi we sellem: "Ko god umre a da se nije borio u Ime Allaha ili ne imajući nijjet za to, umro je slijedeći jedan ogranak licemjerstva" (sahih Muslim, 3533)

6. Prikupljanje svih sredstava za izgradnju materijalne i moralne snage, u pripremanju za susret sa neprijateljem (u borbi, tj džihadu)

7. Podsjećanje sebe i druge o vrlinama šehadeta na Allahovom Putu i izučavanje propisa džihada, i ne vezanje za ovaj dunjaluk.

8. Činjenje štete neprijateljima koji ratuju protiv nas, koliko je to god moguće, bojkotujući njihove proizvode, napadajući ih verbalno i u pisanjima, ponižavati ih najediti, i isticati njihov širk i kufr, i njihove uvrede na Allaha, Njegova Poslanika i vjernika, objavljivanje što više audio i video i printanih medija o ovoj ozbiljnoj temi istovremeno povezujući to sa Islamskim vjerovanjem i Riječima Allahovim i Njegova Poslanika.

Molimo Allaha Uzvišenog i Svemogućeg da podrži Svoju Vjeru i učini da Njegova Riječ bude gornja.

Šejh Muhammed Salih al-Munadždžid

 

Izvor: http://www.islam-qa.com/en/ref/21284/products%20killing%20muslims

23.07.2011.

*-RESULULLAHOVA,ALEJHISSELAM SVOJSTVA I NJEGOVA ETIKA!!!*-

Enes, radijAllahu anhu, priča : "Kapi znoja su mu bile kao biseri" , a Ummu Selema, radijAllahu anha, je pričala :" Mirisao je bolje nego ikakav miris"

Resulullahi, sallAllahu alejhi we selleme, je odlikovan savršenim normama etike koja se ne mogu opisati riječima. Na to ukazuje njegov upliv na ljude čija su srca hrlila njegovom poštovanju i uvaženju. Hrlili su njegovom kruženju i njegovom veličanju, kako se ne pamti, za čovjeka na ovom svijetu. Oni koji su živjeli u Resulullahovo, sallAllahu alejhi we sellem, vrijeme zavoljeli su ga do granica zanesenosti. I nisu prezali u spremnost da polome svoje vratove, a da njemu ne fali ni nokat s prsta.

Također su ga zavoljeli što je posjedovao savršenstvo koje nije imalo ni jedno ljudsko biće. Evo nekoliko predaja koje govore o unikatnosti Resulullahovog, sallAllahu alejhi we sellem, savšenstva kao čovjeka.


Ljepota etike

Ummu Ma’bed, El-Huzaija kaže, opisujući Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, svome mužu, kada je prošao pokraj njenog šatora u vrijeme hidžre. Ona kaže : « Nenadmašna čistoća. Plemenitog, svijetlog i vedrog lica. Lijepog ponašanja. Nije krupan, nevelike glave. Lijep i privlačan . Oči crne. Dug pogled okružen gustim dugim trepavicama. U njegovom glasu promuklost. Dugog vrata. Krupnook. Surmook. Dugih lijepih obrva, ni tankih ni debelih. Veoma crne kose. Kada šuti, nadmašuje ga dostojanstvo i staloženost, a kada govori nadahnjuje ga blistavost i elegancija. Najljepši i najelegantniji čovjek iz daljine, a još ljepši i privlačni iz blizine. Čistog razuđivanja. Prijatna rezona. Dar govora kao niska perli. Odmjeran. Umjeren. Ni nizak da je neprimjetljiv, ni visok da je nametljiv. Od trojice je najočitiji. Moćan. Ima drugove koji su ljubazni i ponizni. Kada govori, slušaju. Kad naredi, utrkuju se da izvrše naredbu. Uslužuju ga, poštuju ga i odani su mu. Obljubljen i uvijek okružen. Nije namršten, ni namrgođen. Druželjubiv. Lijepog ophođenja. Pažljiv prema sagovorniku. »

Alija b.Ebi Talib, opisujući Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kaže : «Nije bio previsok, a ni nizak dežmekast. Bio je umjerene građe. Nije imao kovrđavu kratku kosu, a niti skroz dugu i opruženu. Imao je loknastu napola kovrđavu kosu. Nije bio debeo. Nije imao isturenu butrastu vilicu. Imao je okruglo lice, bjeličaste pune puti. Krupne crne oči, duge, guste trepavice, velika pleća, lijepo građene ruke i noge bez malja i bez malja na tjelu. Debelih prstiju na nogama i rukama. Kada se kreće, kao da korača nizbrdo. Kada bi se okrenuo, okrenuo bi se cijelim tijelom. Među plećima je imao poslanički pečet, isti bijeg kao što su imali i predhodni poslanici. Imao je jak stisak ruke. Odvažnog držanja. Iskrenog i tečnog govora. Bio je čovjek koji poštuje ugovor i dogovor. Blage je naravi, plemenitog ponašanja. Ko ga vidi iznenada osjeća strahopoštovanje. Ko se druži s njim voli ga i cjeni. Ko kod ga je opisivao, rekao bi: «Niti sam vidio prije njega, a niti poslije njega nekoga da mu je sličio. SallAllahu alejhi we sellem.» (Ibnu Hišam, 1/401,402 –Džamiu Tirmizi, 4/303)

U Alinoj drugoj predaji stoji : « Da je imao krupnu glavu i krupne kosti. Kada bi se okretao kao da silazi nizbrdo. » (Džamiu Tirmizi, 4/303)

Džabir b. Semere kaže : « Imao je lijepa usta, krupne oči. Nije bio debeo. » (Sahih Muslim, 2/258)

Ebu Tufejl je rekao : « Bio je bijel, srednje zaobljenog vedrog lica » (Sahih Muslim, 2/258)

Enes b. Malik, radijAllahu anhu, je rekao : « Bio je širokih dlanova. Imao je svež ten, ni bijel ni taman. Imao je crnu kosu, a možda samo dvadesetak bijelih dlaka i u glavi i u bradi. » (Sahih Buhari, 1/502)

Enes, radiAllahu anhu, dodaje : « Imao je malo na glavi i to na sljepočnicama prosijedih dlaka, » a u drugoj predaji stoji : « Na glavi je imao malo prorijeđenu kosu. » (Sahih Buhari, 1/502, Sahih Muslim, 2/259)

Ebu Džuhajf je rekao : « Vidio sam malo bijelih (sijedih) ispod donje usne, mali sijedi čuprek » (Sahih Buharija, 1/501, 502)

Abdullah b. Busir je rekao : « Ispod usne je imao mali bijeli čuperak » (Sahih Buhari, 1/502)

El-Berra je rekao : « Bio je srednjeg rasta, širokih ramena. Imao je kosu koja je dostezala do resice uha. Vidio sam ga u crvenom ogrtaču. Nisam nikad vidio ljepšeg od njega. » (Sahih Buhari, 1/502)

« Ranije je nosio raspuštenu kosu iz ljubavi da opnaša ranije poslanike, a zatim je skupaljao na glavu. » (Sahih Buhari, 1/503)

El-Berra je rekao: « Imao je najljepše lice i najljepše vladanje » (Sahih Buhari, 1/502, Sahih Muslim, 2/258) Pa je upitan: « Da li je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, imao lice kao sablja (sjajno) ? Odgovorio je: « Ne već kao mjesec » A u drugoj verziji stoji : « Imao je zaobljeno lice » (Sahih Buhari, 1/502, Sahih Muslim, 2/259)

Rebia b. Muavviza je rekla : « Da si ga vidio , vidio bi da je kao Sunce kada se pojavi » (Prenosi Ed-Daremije, Miškatu-l-Mesabihi 2/517)

Džabir b. Semure, radijAllahu anhu, je rekao : « Gledao sam ga u noći punog mjeseca. Gledao sam u Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, pa u mjesec – bio je Allahov Poslanik u crvenom ogrtaču – i zaključio sam da je za mene Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, bio ljepši od mjeseca » (Bilježi Tirmizi u Eš-Šemailu)

Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, je rekao : « Nisam nikad ništa ljepše u životu vidio od Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem. Kao da Sunce plovi njegovim licem. Nisam nikoga vidio da može brže ići od Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem. Kao da zemlja juri ispod njega, a mi se umorimo da ga stignemo, a on neumoran » (Džamiu Tirmizi)

Ka’b b. Malik kaže : « Kada bi se obradovao, lice bi mu zasvijetlilo, ako da je komad mjeseca. » (Sahih Buhari, 1/502)

Kada bi se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naljutio, lice bi mu pocrvenilo, kao da je nar istisnuo na njegove obraze svoju boju. (Tirmizi, 2/35)

Džabir b. Emret kaže : « Noge su mu bile u skladu sa ostalim dijelovima tijela. Smijao se samo osmijehom. Kad bih ga pogledao rekao bih : ‘Surmedanske oči, ali bez surme’ » (Džamiu Tirmizi, 4/306)

Ibn Abbas kaže : « Imao je razmaknute prednje zube. Kada bi govorio, zubi su blještali izmedu usana kao niska bisera. » (Miškatu-l-Mesabihi, 2/518, prenosi Ed-Darumejje)

Vrat mu je bio kao vrat sa umjetničke slike preslikan. Imao je duge i povijene trepavice. Gustu bradu. Široko čelo. Duge i spojene obrve. Povijen i kukast nos u hrskavici. Glatko lice. Od grudne kosti do pupka tanka maljava linija. Osim te crte, drugih malja nije imao ni na prsima ni na trbuhu. Širokih grudih. Jake nadlaktice, duge podlaktice. Plećat. Blago uvijene kose. Korak dugačak polukružan, lagan bez žurbe. » (Hulasetu Es-Sijer, str. 19. i 20)

Enes, radijAllahu anhu, kaže : « Nisam nikada dotakao ni svilu ni kadifu mekšu od Resulullahove ruke. Nikad nisam osjetio miris znoja, niti kakvog zadaha » A u drugoj verziji stoji : « Ni amber ni misk nisu bolje mirisali od mirisa Resulullahove, alejhisselam, kože. » (Sabih Buhari, 1/503, Sahih Muslim, 2/257)

Ebu Džuhejfe kaže : « Uzeo sam njegovu ruku i stavo je sebi na lice. Bila je hladnija od snijega, a mirisnija od miska » (Sahih Buhari, 1/502)

Džabir b. Semure, priča, dok je bio dječak : « Pomilovao me je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, moje lice, a mirisala je kao da ju je izvadio iz posude u kojoj se čuva misk » (Sahih Muslim, 2/256)

Enes, radijAllahu anhu, priča : « Kapi znoja su mu bile kao biseri » , a Ummu Selema, radijAllahu anha, je pričala : « Mirisao je bolje nego ikakav miris » (Sahih Muslim, 2/256)

Džabir pripovjeda : « Nije mogao proći jednim putem, a da onaj ko poslije njega naiđe ne osjeti miris koji je ostao iza njega. Po tome bi ga prepoznavao. Imao je poseban ugodan miris fluida. » (Prenosi Ed-Darumejje, Miškatu-l-Misbabi, 2/517)

Između plećki je imao poslanički biljeg –pečat, u veličini golubijeg jajeta boje tjela ; Bio je bliže lijevoj plećnoj kosti, poput malo veće leblebije. (Sahih Muslim, 2/259,260)



Autor : Safijjurrahman Elmubarekfuri

Iz knjige : Zapečaćeni džennetski napitak.
23.07.2011.

‎*-FITNA/STA JE FITNA/!!!*-

*-FITNA/STA JE FITNA/!!!*-

U današnje vrijeme, svaki put kada neko poziva u istinu koju su naredili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, pojavljuju se neki ljudi koji se tome suprotstavljaju, koristeći za to razne izgovore, a među njima je i obrazloženje kojim su ispunili džemate, a to je tvrdnja da dotična stvar pred...stavlja fitnu. Iz ovog razloga, neophodno je da pojasnimo značenje riječi fitna, i da objasnimo njenu realnost moleći Allaha da nas sačuva svake fitne i da nas uputi na pravi put.

Fitnom se naziva ono iskušenje koje čovjeka odvodi u grijehe ili drugim riječima: fitna je nesprovođenje naredbi Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem. Uzvišeni Allah je objavio u Kur’anu:

"Oni su i prije fitnu priželjkivali i smicalice ti smišljali sve dok nije, uprkos njima, Istina došla i Allahova vjera zavladala.

Ima ih koji govore: "Oslobodi me (borbe) i ne dovodi me u iskušenje (fitnu)!" Eto, baš u iskušenje (fitnu) su upali!"

(Et-Tewbe, 48-49)

Iz ajeta shvatamo da je istina ono što je suprotno fitni, zbog toga što Uzvišeni Allah u ovom ajetu obavještava da su oni htjeli da čine fitnu sve dok nije istina došla, što znači da dolazak istine istovremeno predstavlja propast njihovih fitni. Također nas Svevišnji obavještava da su oni upali u fitnu zbog toga što nisu prihvatili da pođu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem u borbu, i da su se oni poslužili opravdanjima da bi izbjegli njegovo naređenje. Ovaj ajet nam jasno govori kako se munafici pravdaju strahom u suprotstavljanju naredbama, da im se ne bi desila kakva fitna, i nakon toga nas Uzvišeni obavještava da su oni uistinu upali upravo u ono (fitnu) od čega su htjeli da se udalje. Razmisli o ovom ajetu i pogledaj vezu između njega i naše realnosti, pa ćeš uvidjeti mnoge sličnosti.

Ajeti koji govore o fitni su mnogobrojni, ali se svi oni svode na značenje koje je Uzvišeni Allah pojasnio u ajetu na kraju sure En-Nur kada je rekao: „Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.“ (En-Nur, 63)

Vidimo da fitna dolazi kao rezultat udaljavanja od istine i od onoga što su naredili Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, a ne kao posljedica sprovođenja Njihovih naredbi.

Bazirajući se na ovome ajetu možemo reći da se fitnom naziva nesprovođenje istine ili suprostavljanje njenom širenju na različite načine.

Prof. AbduRahim Balla.
22.07.2011.

Khalid Yasin - STRANCI

22.07.2011.

Savjeti kako ojačati iman

22.07.2011.

Ramazan i žene

Mjesec Ramazan u islamskom svijetu iscekuje se sa velikom radoscu i uzbudjenjem. Ovom mjesecu  iskazuju veliku paznju icast cak i oni medju nama koji inace ne izvrsavaju ostale vjerske duznosti i farzove, kao sto su pet dnevnih namaza. Ipak , kad je u pitanju mjesec Ramazan u srcima svakog svjesnog muslimana i muslimanke probude se posebni osjecaji.
Neka posebna toplina obuzme srca vjernika, bez obzira na to koliko inace od islamskih obreda u svojim svakodnevnim zivotima praktikuju, ili koliko islamskog znanja imaju. Bez obzira da li 
cvrsti vjernik sa visokim stepenom imana ili veliki gresnik , svako se raduje Ramazanu na svoj nacin.

O blagodatima i vrijednosti mjeseca Ramazana ne bih govorila na ovom mjestu,  o tome se moze naci dosta tekstova elhamdulilah. Tema o kojoj ja zelim ovdje da govorim je vezano direktno za zene tokom Ramazana. Smatram da toj tematici nije posveceno dovoljno paznje pa bih zeljela da istaknem neke stvari koje smatram vaznim a koje se cesto zanemaruju.

Zene su inace tokom godine ogranicene kako vremenom tako i prilikama gdje bi se mogle intenzivnije posvetiti ibadetu, zikru i inace sticanju islamskog znanja. 
Kucni poslovi, majcinske obaveze, duznosti prema muzu – nemaju radno vrijeme “ od-do “ a jos ako zena radi van kuce , onda je potpuno preokupirana kako fizicki tako i psihicki , pa za dusevni odgoj ostaje veoma malo prostora.
Zbog toga bi trebale da se prema Ramazanu odnosimo ljubomorno, da tako kazem. Da ga smatramo svojim pravom, svojom duznoscu, svojim vremenom.
Svi i sve ostalo imaju nasu paznju 11 mjeseci u godini- onda bi morale biti u stanju jedan mjesec u godini da posvetimo Allahu s.w.t – ibadetu- na kraju krajeva sebi kao insanu.

Pitate se kako ovo postici ? 

Prvo – vazna je odluka, zelja- nijjet da se to postigne. Sta smatram pod “ to “ 
Mjesec Ramazan- ne u nekom tradicionalnom smislu, sehur, postis, iftaris, klanjas teraviju i hajd spavaj.  Nista izmedju. Ili – svakodnevnica izmedju.  Tako da nam se mjesec Ramazan od nase svakodnevnice jedino razlikuje po tome sto smo- gladni i zedni. Allahu s.w.t ne treba od nas glad i zedj ako se ne ostave druge stvari koje kvare post- a post ne kvari ili ne umanje njegovu vrijednost samo “ jelo i pice “ .. ima puno toga izmedju na sto mnoge zene ne obracaju paznju.

Drugo – priprema i organizovanost. Znamo da same zelje bez akcije nemaju efekta. Tako da sama zelja da se Ramazanu posvetimo intenzivnije nece nas dovesti do ostvarenja te zelje.
Poslanik a.s. je u najmanji detalj planirao i organizovao svoju i Ebu Bekrovu r.a. hidzru iz Mekke u Medinu- prvo oslonac na Allaha s.w.t ali onda uradi ono sto je do tebe. 
Znaci – sama moras da sagledas svoju licnu situaciju – par mjeseci a ne dan- dva prije Ramazana. Tako sto ces ( ako radis van kuce ) gledati da rezervises svoj godisnji odmor za mjesec Ramazan.  Tako sto ces kucne poslove obaviti prije Ramazana generalna ciscenja i pospremanja kako bi u toku posta ti poslovi bili svedeni na potpuni minimum.
Podmiriti kucne potrebe i namirnice sto je bolje moguce kako bi sto manje morala odlaziti u prodavnice tokom vremena posta.  Bajramski pokloni mogli bi se pripremiti isto prije ramazana, kako nas kupovanje poklona nebi okupiralo tokom zadnjih deset dana posta. I ako zene ne mogu ici u dzamiju radi itikafa, nista ih ne sprecava da povecaju ibadet u svojim kucama . Dok su ljudi u itikafu zene zbog ne organizovanosti provode vrijeme po prodavnicama kupujuci bajramske poklone. 
Kao zene vec smo i onako ogranicene sa vise strana kad je u pitanju post i ibadet. Ogranicene smo vremenski jer majcinstvo ne dobiva “odmor “ , kucni poslovi nikad ne prestaju potpuno, I pored svega toga ogranicene smo tokom menstrualnog ciklusa, zar ono vremena sto nam je preostalo nebi trebale bolje organizovati I planirati ?  Jer ko nam garantuje da cemo dozivjeti
sledeci ramazan ? Kao sto bi trebali klanjati svaki namaz kao da nam je poslednji, tako bi trebali gledati i na ramazan- mozda nam je zaista poslednji – a mnogima i jeste , koliko postaca od prosle godine nije dozivjelo ovaj ramazan ? Ne zavaravajmo se “dugim zivotom “.


U nastavku spomenut cu neke stvari koje bi trebalo eliminisati tokom Ramazana ili svesti na minimum.

Sestra Maida D.

Ramazan i žene ( 2 dio )

Kao sto smo zakljucili u prvom djelu teksta, zene su veoma vremenski ogranicene, tako da ako se ne organizuju postoji velika mogucnost da dobar dio Ramazana izgube zbog (ne)pridavanja paznje  nekim stvarima u svojim svakodnevnicama.
Postavlja se pitanje, koje su to stvari koje nam oduzimaju dragocjeno vrijeme a koje bi se mogle izbaciti tokom posta ? Pokusat cu da navedem neke od njih.

-    Izlazeći van kuce osim onih koji su nuzni kao sto je odlazak na posao ili u skolu. U prvom dijelu teksta sam spomenula pripremanje namirnica i organizaciju kucnih potrebstina prije ramazana, tako da ako neke sitnice fale ili trebaju tokom mjeseca, mozda bi muz mogao da ide u prodavnicu umjesto zene ?  Ovo govorim kao zena, jer znam da mi ne mozemo otici u prodavnicu samo radi “ ulja i bibera “ mi moramo zaviriti i u ostale djelove prodavnice. Isto tako ne mozemo izaci iz kuce “ kakve bilo “ pa dok se mi obucemo i nariktamo prodje nama dan zbog “ litre ulja i pakovanja bibera “ . Zbog toga je bolje u ovim prilikama poslati muza jer on ce otici i doci prije nego sto bi mi uspjele i da se “ nariktamo “ za izlazak iz kuce. Bice insha Allah vremena posle ramazana za razgledanje po prodavnicama.
-    Pripreme oko  iftara . Moramo shvatiti da Ramazan nije mjesec raznovrsnih i tradicionalnih jela vec mjesec ibadeta, posta, Kur’ana. Prava smisao posta se i ne moze osjetiti ako ce se pola dana razmisljati o tome “ sta ce se jesti za iftar “ a drugo pola provesti u spremanju svega onog cega smo se prisjetile. Pridrzavaj mo se osnovnih , brzih i jednostavnih jela. Sto manje truda i vremena- to bolje. Ma kako nam se cinilo da se gladno i da ce trebati deset vrsta jela- znamo iz iskustva da to nije tako. Vecinom se vec nakon par zalogaja osjecamo punim i ne mozemo jesti ni jedan dio od onog sto smo naspremale- tako da hrana ostaje netaknuta, ili u gorem slucaju, zbog toga sto je pred nama prejedamo se do te mjere da se teravija sa velikom mukom klanja.  Ovo je pored toga sto je veoma stetno po zdravlje takodje i grijeh.
-    Ciscenje po kuci ili generalno  - kucni poslovi. Spomenula sam generalno ciscenje prije ramazana tako da tokom posta nemamo toliko sta da radimo po kuci. Svesti ove poslove na ono sto se mora- oprati sudje, oprati ves i usisati.  Pranje prozora, zavjesa, genralno pranje kristala i heklanja- to sve moze da ceka posle ramazana ako se nije uradilo prije.
-    Druzenje. Kolegice, komsinice, drugarice, i slicno tome. One imaju nasu paznju tokom ostalih 11 mjeseci- ovaj mjesec ljubomorno rezervisite za sebe i druzenje sa Allahom i Njegovom s.w.t  Knjigom.  Kao sto rekoh, budimo ljubomorne na ovo vrijeme. Ne trosimo ga na aktivnosti i druzenja koja se mogu odgoditi.  Cak i posle iftara- “ kahvice i price “ trebaju se skratiti jer puno price- malo hajra, posebno zenske price.  A vrijeme leti. 
-    Dzamija. Svaku noc pitam svoju djecu, zbog cega idu u dzamiju ? Da li zbog toga sto ce vidjeti svoje vrsnjake pa da se igraju po dvoristu dzamije ili idu da klanjaju jaciju i teraviju ? Ovo pitanje postavljam svaku noc kako bi ih podsjetila na ono zbog cega se ide u dzamiju. Tako bi trebale i same sebe da pitamo , zbog cega idemo u dzamiju ? Ibadet ili pricanje sa kolegicama ? Subhanallah, od nekih zena nekad se ni predavanje ne moze cuti, niti onaj koji zeli da uci kur’an zna sta uci od njihove price i smjeskanja po coskovima dzamije. Vrijeme koje imamo dok se iscekuje pocetak namaza iskoristimo za zikr ili ucenje Kur’ana. Za pet minuta puno zikra se moze izgovoriti, a znamo kolike su nagrade za zikr, a sve te nagrade su jos I vece u ovom mjesecu. Koliko harfova se moze prouciti za pet minuta ? Kazem namjerno harfova jer svaki harf je nagrada.
Po hadisu Poslanika a.s. “ elif je harf, lam je harf, mim je harf.  Koliko harfova ima u jednoj maloj suri ? Puta deset ? Puta koliko jos po “ ramazanskoj tarifi ? “ Subhanallah toliko prilika propustimo?!
-    Telefon. Mi zene smo poznate po tome, telefoniramo satima. Neko sa familjiom neko sa prijateljicama. Telefoniramo dok cistimo, kuhamo, peglamo i sjedimo. Neke su mozda na to toliko navikle da i ne obracaju paznju koliko vremena u to prodje. Pored cinjenice da se puno vremena u tome provede- zapitajmo se koliko hajra a koliko grijeha ima u tim tolikim razgovorima ? Ako su to razgovori gdje se spominje Allah s.w.t i povecava znanje i iman jedna drugoj, elhamdulillah. Ali ako se tu  zikri komsinica sa drugog sprata i ona tamo iz one mahale, onda to treba prestati – a pogotovo u toku posta. 
-    Internet. Koliko vremena provodimo na internetu ? Sve smo razlicite. Ja ne tvrdim da sestre na internetu provode vrijme u haramu- ali moramo znati da ima “ prece od preceg “ 
Imami i ucenici hadisa bi ostavljali ucenje hadisa tokom Ramazana da bi se posvetili Kur’anu. Kad je to tako sa hadisima, sta je onda sa ostalim stvarima na internetu ? Druzenja, price, forumi , shopping itd ? Mozemo ici na internet ako nam treba neki savjet  ili imamo pitanje vezano za post a nemamo gdje drugo naci odgovor , onda su to opravdani razlozi –ili slusanje predavanja , pracenje islamskih kanala preko interneta, slusanje kur’ana i sl. to su opravdani razlozi insha Allah. Kratko receno, trebamo  jednostavno izbjegavati nepotrebno surfanje, chatanje i forume.
Televizija. I ako bi trebalo je sto manje gledati i van Ramazana- tokom Ramazana bi trebalo tv poslati na godisnji odmor. Znam da to posebno tesko pada onima koje su vezane za neke meksicke serije – ali subhanallah , upravo ovaj mjesec treba koristiti za “ kutarisanje “ tih sejtanluka. Kako trebamo izbaciti tv za sebe- tako bi trebale i za djecu koja  pocinju prakticirati post i namaz. Od sedme godine djecu treba navikavati na namaz- a sa postom moze se poceti i prije ovisno o shvatanju djeteta. Pa ako i ne posti cijeli dan, vazno je navikavati djete pa makar i pola dana. Tako trebamo da se trudimo da svojoj djeci obezbjedimo sto vise islamskog materijala, crtanih filmova ili dokumentarnih emisija , predavanja- nezavaravajmo se da su nasa djeca jos previse malena da shvate neke stvari – pustite im neko predavanje o ramazanu ili o dzennetu i slicno tome, nesto ce im privuci paznju, nesto ce zapamtiti, sve je bolje od “ crtanih filmova “.
Spavanje.  Ne kazem da mi zene imamo puno vremena za spavanje, ali potrebno je spomenuti da nije isti post onog koji doceka sehur, najede se pa legne spavati do podne i onoga koji doceka sehur, pa klanja sabah, pa zikri , pa uci kur’an, pa ustane nesto uradi , pa mozda iza podne odspava pola sata- sat. Trebamo se truditi da skratimo svoje regularno spavanje kako bi uspjele ubaciti koji sat ekstra u svom  danu za ucenje, citanje i ibadet. Nekad je to jedini nacin da dobijemo malo vremena za ibadet, nekad se ima toliko obaveza da jednostavno nemamo “ viska “ u tom slucaju se mora zrtvovati koji sat od sna.
Znaci , umanjiti spavanje.

Ovo bi bile samo neke od stvari na koje trebamo obratiti paznju, sigurna sam da ih ima jos puno vise, ali na nama je da svaka sagleda svoju situaciju I svoj dnevni raspored pa da odluci sta je to bez cega se moze I treba biti tokom ovog mjeseca, vjerujte mi, pet minuta tu i deset tamo, za cas pola sata- sat se nakupi- ili izgubi , odluka je na nama.


Sestra Maida D.

22.07.2011.

..... U R O K!!! .....

Bismillahi, neka je hvala Allahu Uzvišenom, neka je salavat i selam na Poslanika, saws, njegovu porodicu i njegove ashabe, a zatim;

 

Definicija ili značenje uroka:

 

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao je rekao:“Urok je vid pakosnih strelica koje izlaze iz duše zavidnika ili urokljivca putem očiju, te pogađaju osobu nekad, a nekad ne pogađaju“.  Drugi pak su stava da urokljivo oko predstavlja struju zlih isijavajućih struja koja kroz njegove oči pogađa svoju žrtvu. Urok ne djeluje samo na čovjeka kao jedino razumno biće, nego uz Allahovu dozvolu može djelovati na životinje, porodični i društveni život, imetak, posao, karijeru, školovanje, usjeve, predmete.

Urok se dešava kroz oči ili preko očiju, ali u svemu tome glavnu ulogu u ostvarivanju štete ili nanošenja štete igra sama DUŠA. Duša može biti zavidna, ljubomorna, pokvarena, zla, osvetnička, bolesna. Stim da svaka ljubomorna osoba nema urokljivo oko, ali svako ko ima urokljivo oko on je ujedno i ljubomoran. Upravo zbog toga ako primjetimo na osobi znakove ljubomore ili još gore zavidnosti, trebamo svim srcem tražiti od Allaha zaštitu. Kao što je spomenuo Ibn Kajjim urokljivo oko ne pogađa svaki put, a ponekad ako je osoba zaštičena određenim dovama i Kur'anskim surama i djelima s kojima se približavamo Allahu, urok se može vratiti na urokljivca. Takođe rekao je Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao:“Dešavanje uroka biva i bez ostvarivanja kontakta očima, što znači da osoba ako je njena duša zlobna i zavidna, može ureči čak i ako je slijepa. Čak ako neko drugi pred urokljivcem opisuje stanje ili osobinu ili neku osobu, njegove pokvarene i zlokobne misli sa ciljem da mu naudi, mogu proizvesti urok isto kao i da ga vidi ispred sebe“.

Čvrsta povezanost bolesne duše zavidnika i njegovog urokljivog pogleda, ljubomore i mržnje prema nekome ili u šta gleda, daje za rezultat otrovne i opasne strelice upućene žrtvi.  Razlika između uroka i zavidnosti je u tome što onaj koji zavidi iz njegove mržnje rađa se želja da onaj kome on zavidi nestanu sve blagodati koje mu je Allah dž.š. podario, dok urok uglavnom nastaje zbog divljenja, čuđenja i dopadanja spram nečega. Šteta može nastati od obadvije stvari, stim da zavist pogađa srce, a urok može kao što smo naveli pogoditi, tijelo, predmete, životinje......  Zavidnost dolazi samo od pokvarene duše, dok urok može doći i od strane dobrih ljudi ako mu se nešto dopadne, ali ne sa ciljem da poželi da ta blagodat nestane kao što želi zavidnik.

Urok može doći od strane urokljivog oka čovjeka ili džina. Takođe i džini oboljevaju od urokljivih očiju kao i ljudi, pa čak i gore. U Sunenu od Imama En-Nesaia, Allah mu se smilovao prenosi od Ebu Sei'da, r.a. da je Poslanik, saws, tražio zaštitu od urokljivog oka ljudi i džina, pa kad mu je Allah objavio sure El-Felek i En-Nas, od tada je samo njih koristio kao zaštitu, a sve ostalo je ostavio“.

Islamski učenjaci su urok podijelili na tri vrste, iako oni ne moraju biti konačni:

 

1)   Urok divljenja i čuđenja

2)   Urok zavidnosti

3)   Smrtonosni urok

 

a)   Urok divljenja i čuđenja: Ako duša pretjera u divljenju i čuđenju u blagodatima date od Allaha Uzvišenog, svojom dušom i svojim urokljivim okom će tu blagodat pokvariti i nanijeti joj određenu štetu uz Allahovu dozvolu, ako ta duša ne blagoslovi tu blagodat spominjanjem Allaha dž.š. riječima „MašaAllahu la havle ve la kuvvete illa billah“ ili riječima:“MašaAllah tebarekallah“ ili riječima:“Allahume barik fihi“.

Kao što se navodi u časnom ajetu u suri El-Kehf:“A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao:'MašaAllah'! – moć je samo u Allaha“. (El-Kehf, 39).

Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao:“Urok divljenjem može se desiti od strane osobe koja nema zavidnosti u svome srcu, koja je voljena i dobra, pa ako vidi nešto što ga zadivljuje treba da isto blagoslovi dovom“.

 

b)   Urok zavidnosti: U ovom slučaju urok izlazi iz zlobne i pokvarene zavidničke duše. Vlasnik ovakve duše koja zavidi na svim blagodatima i takve blagodati ne može nikako da podnese, je zlokobni pokvarenjak, u stvari on svojom dušom želi da te blagodati koje je Allah podario svome robu, jednostavno nestanu, kako bi se ta osoba što gore patila.

Rekao je Uzvišeni Allah:“Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je istina poznata“. (Al-Baqara, 109).

 

c)   Smrtonosni ili ubitačni urok:  U ovom slučaju, urok dolazi od strane urokljivca sa namjernom namjerom da nanese što veču štetu. Prenosi se da je El-Kelbi rekao:“Bio je jedan beduin koji nije jeo dva ili tri dana. Zatim je podigao krilo od svoga šatora, a pored njega su prošle deve, a on je uzviknuo:“Kako su samo dobro ugojene  ove deve, sigurno nema boljih od njih“. Nakon toga deve su išle svega nekoliko metara, a onda ih je pola popadalo, i tih pola su bile mrtve. Pa su nevjernici pitali za ovoga čovjeka da na isti način urekne i našteti Muhammedu, saws, na što je on i pristao. Ali ga je Allah, dž.š. sačuvao.

Da urok može biti smrtonosan, to nam potvrđuju rječi Poslanika, saws, kada je rekao, kako nam prenosi Džabir, r.a., :“Najveći uzrok smrti moga ummeta, poslije Allahove odredbe, je urok“. A takođe od Džabira, r.a. se prenosi da je Poslanik, saws, rekao:“Urok vodi čovjeka u kabur, a devu u kazan“. 

Iz hadisa jedan dio islamskih učenjaka zaključuje da večina tjelesnih i psihičkih bolesti, a za koje doktori medicine nemaju lijeka ili objašnjenja, nastaju zbog uroka.

Općeniti simptomi uroka:

 

1)   Glavobolja, koja se javlja na raznim mjestima u glavi, znači ne boli uvjek na istom mjestu, ali može da bude i samo na jednom mjestu.

2)   Žutilo, blijedilo, mršavost i iscrpljenost u licu.

3)   Neuobičajno znojenje ( u velikoj mjeri i često) te učestalo mokrenje.

4)   Gubljenje apetita

5)   Stalna tuga, ili u večini vremena u toku dana i noći.

6)   Jak i brz rad srca, odnosno iznenadno i brzo udaranje srca.

7)   Učestalo plakanje bez ikakvog razloga.

8)   Vručina ili temperatura u tijelu, bez obzira bilo vrijeme hladno ili toplo. To znači da osoba kaže:“Što me je odjednom spopala neka vručina, sva izgori unutra“. I slično tome.

9)   Bol u donjem dijelu kičme i osjećaj težine koji ponekad nije na istom mjestu i bol izmežu dvije plečke i ramena.

10)   Tuga i tjeskoba u prsima.

11)   Nesanica u noći.

12)   Iznenadna mijenjanja raspoloženja iz ljubavi u mržnju, ljutnju, odvratnost, strah.

13)     Učestala šutnja, osoba se rijetko kad smije, te crni pogled na život, kad osoba razmišlja čak i o samoubistvu.

14)   Teškoća u hodanju ili stajanju na nogama na duže vrijeme, bez obzira koliko se osoba trudila.

15)   Učestala i jaka zaboravljenost i slaba koncentracija.

16)   Strah i bježanje od škole. Ovo se često dešava studentima i učenicima.

17)   Želja za snom, odnosno pospanost prilikom učenja za ispit, učenja Kur'ana ili prilikom ispita.

18)   Bankrot na poslu kojeg god osoba nađe ili propast trgovine.

19)   Bježanje od kuće, odvratnost prema njoj, i odvratnost ostanka u njoj.

20)   Snovi u kojima osoba vidi kako neko ili više njih stalno gleda u nju. To uglavnom ukazuje na osobu koja  ju je urekla.

21)   Snovi u kojima osoba veoma često sanja strašne snove gdje je proganjaju razne životinje, uglavnom psi, crne mačke, zmije, škorpioni, deva, vukovi, insekti i druge životinje.

22)   Mršavost i iscrpljenost tijela u stalnom obliku.

23)   Pojavljivanje  plavih, zelenih i smeđih fleka na koži osobe, pogotovo na rukama i nogama do članaka.

24)   Pojavljivanje iznenadno velikog broja bubuljica, koje su crvene boje i koja prouzrokuju bol gdje se nalaze. Ovdje treba naglasiti da postoje bubuljice i psihićke prirode, kao što je pubertet, ali ćemo kasnije inšAllah detaljno objasniti vezu između pojavljivanja bubuljica sa sihirom, urokom i opsjednutošću.

25)   Bolovi u sljepočnicama.

26)   Učestalo zijevanje, a pogotovo u namazu i prilikom učenja ili slušanja Kur'ana.

27)   Ne obračanje pažnje na svoj izgled po pitanju odjeće i čistoće tijela. Znaći osobi je svejedno kava će biti, hoće li biti neuredna pa čak kad  izlazi i putuje.

28)   Dugo spavanje, nakon što osoba nije mogla dugo spavati.

29)   Slabost u tijelu i nemoć.

22.07.2011.

Hamajlije i talismani

Temaim je množina od riječi temime. To je ono što se vješa na vrat djeci kako bi ih čuvalo od uroka a ponekad se vješa i odraslim ženama i muškarcima. Mogu se podijeliti na dvije vrste:

Prva vrsta: ispisivanje Kur'ana, Allahovih imena i sifata i njihovo vješanje radi izliječenja. Oko ove vrste ulema se razilazi u pogledu propisa. Po jednom mišljenju tako nešto je dozvoljeno To je stav Abdullaha ibn Amra ibn Asa. To se može vidjeti iz onog što prenosi Aiša, radijallahu anha. To zastupa i Ebu Džafer Bakir i Ahmed ibn Hanbel u jednom rivajetu od njega. A hadis koji govori o zabrani vješanja hamajlija i talismana tumače da se odnosi na hamajlije u kojima ima širka.

Po drugom mišljenju tako nešto je zabranjeno i to je stav ibn Mesuda i ibn Abbasa. Da se zaključiti da je to stav i Huzejfe, Ukbeta ibn Amira ibn Akima a to mišljenje zastupa i grupa tabi'ina. Od njih su i prijatelji ibn Mesuda, a u jednom rivajetu to je mišljenje i imama Ahmeda koje mnogi njegovi prijatelji smatraju odabranim a koje su potvrdili kasniji učenjaci. Oni kao dokaz uzimaju riječi ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je rekao: «Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: Zaista su rukje, hamajlije i tevla širk.» Bilježi ga Ahmed, Ebu Davud, ibn Madže i Hakim. Tevla je stvar koju su arapi pravili i za koju su vjerovali da može omiliti ženu čovjeku i čovjeka ženi.

Ovo mišljenje je ispravno sa tri aspekta.

Prvo: ovo je opšta zabrana a nema posebne predaje koja bi izdvojila nešto iz ove opšte zabrane.

Drugo: presjecanje puteva koji vode u grijeh i zlo, jer korištenje ovih hamajlija vodi u korištenje onih koje nisu dozvoljene.

Treće: kada čovjek na sebe okači nešto od Kurana i Allahovih imena čovjek dolazi u iskušenje da to nosi na nečista mjesta i mjesta na kojima obavlja prirodnu nuždu a što je vjerom zabranjeno.

Druga vrsta hamajlija: hamajlije mimo Kur'ana koje se kače na osobe kao što su prošiveni predmeti, kosti, končići, papuče, ekseri, predmeti sa imenima džina, šejtana i talismani. Ovo je kategorički zabranjeno. To je širk Allahu, Azze ve Dželle, jer predstavlja vezivanje za nekog drugog mimo Allaha, Njegovih imena, sifata i ajeta. U hadisu se kaže: «Ko se veže za nešto biće prepušten njemu.» Bilježi ga Ahmed i Tirmizi. Tj., Allah, Azze ve Dželle, će ga prepustiti toj stvari za koju se veže i kači. A ko se veže za Allaha, Subhanehu ve Te'ala, i kod njega traži utočište i zaštitu i svoj slučaj prepusti Njemu, Allah, Azze ve Dželle, će mu biti dovoljan. Allah će učiniti da mu bude blizu sve što je daleko i olakšat će mu sve teškoće. Ko se bude vezao i oslanjao na nekoga mimo Allaha, Azze ve Dželle, od hamajlija, stvorenja, raznih lijekova i kaburova, Allah će ga prepustiti tome a to mu ništa neće pomoći, niti mu može pribaviti koristi niti od njih odagnati štetu. Na taj način uništit će svoju akidu i prekinuti vezu sa svojim Gospodarem tako da ga Allah, Subhanehu ve te'ala, napusti.

Obaveza je na muslimanu da čuva svoju akidu od onoga što je može uništiti ili učiniti manjkavom. Otuda musliman ne smije koristiti ono što nije dozvoljeno od raznih lijekova i hamajlija kao što mu nije dozvoljeno da odlazi raznim sumnjivim osobama, varalicama i gatarima koji navodno liječe ljude od pojedinih bolesti. Ovakvi predstavljaju bolest za srce i akidu, a ko se osloni na Allaha, Azze ve Dželle, i od Njega bude tražio pomoć On mu je dovoljan. Zatim neki ljudi na sebe vješaju ove hamajlije a uopšte nisu bolesni od osjetilnih bolesti već je možda umišljen da posjeduje bolest koja se svodi na strah od uroka ili zavisti. Tako ćeš vidjeti da neki od njih te hamajlije vješaju u auto, na jahalici ili na vrata kuće i prodavnice. Sve ovo je posljedica slabosti ispravnog vjerovanja i slabosti oslanjanja na Allaha, Azze ve Dželle. Prava bolest je u stvari nepoznavanje akide koju je obaveza liječiti tako što će čovjek spoznati tevhid i vjerodostojnu akidu.

22.07.2011.

Mentalitet krava


Prenosi Ebu Alijj, Hasan ibn Hasan an-Ni'ali... da je Allan al Werraq rekao:

Vidio sam al-Itabija kako jede na putu "Bab aš-Šam" i rekoh mu: “Teško tebi, kako te nije stid?“*

On odgovori: “Kada bi se nalazili u štali punoj krava, zar bi se ti stidio da jedeš dok one gledaju u tebe?“


Rekoh: „Ne“.

On reče: “Budi strpljiv, jer ću ti pokazati da su oni samo krave“.


Ustade, održa kratak vaz, ispriča kazivanja i poče da dovi sve dok se oko njega nije okupila velika masa svijeta a zatim reče:


„Došlo je do nas preko više od jednog lanca prenosilaca da ko god ima jezik kojim može dotaći vrh svog nosa, neće ući u Vatru“.


Ne ostade niko od one svjetine a da nije pokušao da li može svojim jezikom dotaći vrh svog nosa.

Kada se svjetina razišla, al-Itabi mi reče: “Zar ti nisam rekao da su oni krave?“

Autor: Al Hatib al-Bagdadi - لخطيب البغدادي
Izvor: Al-Džami' li Ahlak ar-Rawi - لجامع لأخلاق الراوي 2/167

*Smatra se lošim edebom da se jede u javnosti i to je razlog zbog čega ga je al Werraq ukorio.

21.07.2011.

*-KAKO SE UZIMAJU DUSE!!!*


-U Kur’anu je navedeno i opisano stanje vjernika u času odvajanja duše od tijela, a o tome nas je obavijestio i plemeniti Poslanik Muhammed a.s. a on ne govori po hiru svome. Allah Uzvišeni kaže:
Vjernicima meleki dođu u lijepom izgledu i obraduju ih lijepim vijestima.
Allah Uzvišeni kaže:

Onima koji govore: Gospodar naš je Allah, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: Ne bojte se i ne žalostite se, radujte se džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete. Bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv. (Fussilat, 30, 31, 32).

A nevjernicima i pokvarenjacima će govoriti obrnuto:

A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: Iskusite ptanju u ognju. To je za ono što ste rukama svojim pripremili, jer Allah nije nepravedan robovima Svojim! (Al-Anfal, 50, 51).

Istina, ovaj ajet je objavljen povodom nevjernika koji su učestovali u bitci na Bedru. Ali, Ibn Kesir u svome tefsiru kaže da su ove Allahove dž.š. riječi opšteg značenja i da se odnose na sve nevjernike. U prilog ovome ima dosta dokaza.


Mnogo je ajeta koji govore o načinu odlaska duše iz tijela, kod vjernika na blag i lijep način, a kod nevjernika oštro i grubo. O ovome govore brojni hadisi. U hadisu koji se prenosi od Bera’e b. Aziba šire se objašnjava ova tema, a govori i o životu poslije smrti (u Berzabu), a to je faza između zemaljske smrti i proživljenja.
Obratimo pažnju na stanje kod vjernika i nevjernika u fazi života u Berzehu. Prva stanica ka Ahiretu jeste kabur, grob. Bera’e b. Azib prenosi hadis:

“Izišli smo sa Vjerovjesnikom a.s. da klanjamo dženazu nekom čovjeku, od Ensarija. Približili smo se kaburu, pa pošto je tijelo spušteno u mezar, Allahov Poslanik a.s. je sjeo pored njega, okrenuši se u pravcu Kible, a i mi smo posjedali oko njega. Bili smo mirni kao da nam je na glavama ptica. U svojoj ruci je imao štap s kojim je kuckao po zemlji. Ponekad bi gledao u nebo, a zatim u zemlju, svoj pogled je dizao prema gore i spuštao. Zatim reče: “Utječite se Allahu od kaburskih kazni”. To je rekao dva ili tri puta, a zatim je izgovorio tri puta: “Moj Allahu, ja se utječem Tebi od kaburskih kazni i iskušenja”, I dodao: “Zaista vjernik, rob Allahov kad napušta ovaj svijet i ide na budući dođu mu meleki sa visine, bijela izgleda u sjaju kao Sunce, sa sobom nose džennetsku odjeću i džennetski miris. Približe mu se tako da ih može vidjeti. Zatim dođe melek smrti i sjedne pored njegove glave, pa kaže: “O Dobra dušo”, a u drugoj verziji “o smirena dušo, idi oprostu svoga Gospodara i Njegovom zadovoljstvu”. Duša zatim napušta svoje tijelo poput kapljice koja klizi sa svoga mjesta. Zatim je prihvataju”, a u drugoj predaji “pa kad duša napusti tijelo blagosivaju ga meleki svi, na nebu i na zemlji. Potom mu se otvaraju nebeska vrata I svu čuvari tih vrata mole se Allahu za njegovu dušu. Meleki je prihvataju ne odvajaju se od nje ni jednog trena, sve dok je ne postave u haljine (kafine) i miris.

O tome govore sljedeće Allahove riječi:
A kad nekom od vas smrt dođe izaslanici Naši mu bez oklijevanja dušu uzimaju. (En-Am, 61)

“Od nje se proširi najlješi miris kakvog na Zemlji nema, potom se, noseći je, penju u visine. Kad prođu pored grupe meleka svi upitaju: “Čija je ovo plemenita duša?” A meleki odgovaraju: “To je taj i taj”, I tad spomenu njegovo najljepše ime s kojim su ga ljudi zvali na zemlji. Tako biva sve dok ne pređu zemaljsko nebo, i zatraže dozvolu za prolazak, pošto im se dozvoli idu dalje prema nebu koje slijedi. Tako biva sve dok ne dođu do sedmog neba.

Allah Uzvišeni tada kaže:

Pišite Moga roba u knjigu velikana. Uistinu, knjiga čestitih je u Ilijjunu, a znaš li ti šta je Ilijjun? (Mutaffifun, 18,19).

I on bude upisan u knjigu velikana, a potom im se naredi:

“Vratite mog roba na zemlju jer Ja sam ljude stvorio od zemlje, u nju će ih ponovo vratiti, a iz nje će biti proživljeni i drugi put”.

Zatim se njegova duša vrati u tijelo i tada čuje odjeke obuće svojih drugova kako napuštaju mezarje.

Tada mu dođu dva snažna meleka koji ga počnu ispitivati:

 “Ko ti je Gospodar”
A on će odgovirti:
“Moj Gospodar je Allah”.
 Koja je tvoja vjera?”
 – oni ce ponovo pitati, a on će reći:
“Moja vjera je islam”,
“a ko je onaj čovjek koji je vama poslan?”
 –upitat će oni a on će reći:
“On je Allah Poslanik”.

Njihv dalji razgovor će teći na sljedeći način:

“Kakvo ti je djelo?”
On će odgovoriti:
“Čitao sam Allahovu knjigu i vjerovao u ono što tamo piše”.

 Zatim će ga stegnuti i ponovo pitati:
“Ko ti je Gospodar? Koje si vjere? Ko ti je Poslanik?
– I ovo će biti posljednje kabursko iskušenje s koji će biti izložen vjernik.

U ovome su skladu Allahove riječi:

Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na onom svijetu. (Ibrahim, 27).

A on će reći:
“Moj Gospodar je Allah, moja je vjera Islam, moj Poslanik je Muhammed a.s.”
a zatim će doći glas sa visine:
“istinu je rekao Moj rob, pripremite njemu mjesto u Džennetu, uputite ga u Džennet i otvorite Džennetska vrata”.
 Do njega će doprijeti džennetski lijep i ugodan miris, a kabur će se proširiti koliko
njegove oči mogu vidjeti.
Zatim će mu doći čovjek lijepa izgleda, u lijepoj odjeći, miris lijep i njega će udarati, I reći će:
“Raduj se svojoj sreći, Allahovom zadovosljstvu i Džennetu punom blagodati. Ovo je dan koji ti je obećan”. A on će u radosti i sreći upitati: “Allah te nagradio, a ko si ti što mi donosiš ovo dobro?”, a on će reći: “Ja sam tvoje dobro djelo što si ga činio”.

“Bogami, ja sam to činio sa željom da postignem Allahovo zadovoljstvo izbjegavajući grijeh. Allah neka te nagradi”,
reče on.
Zatim će otvoriti džennestksa i džehennemska vrata. Zatim će mu se pokazati mjesto u vatri i reći:
 “Ovo ti je bilo predviđeno boravište, pa ti ga je Allah zamjenio mjestom u džennetu”.
Pošto pogleda u džennet reći će: “Moj Gospodaru, ubrzaj Sudnji dan da bi se susreo sa svojom porodicom i imetkom”.

A nevjernik (u drugom hadisu se kaže griješnik), kada nepušta ovaj svijet i putuje za budući, dođu mu sa neba meleki, grubi i strašni, crnog izgleda, sa sobom nose platno od kostrijeti. Približe mu se tako da ih može vidjeti. A zatim će doći melek smrti i sjesti kod njegove glave i reći:
“O prljava dušo izlazi, idi, Allah je srdit na tebe i ljut”.
 Zatim će njegova duša napustiti tijelo uz veliku muku, kao što se vruć ožeg vadi iz vlažne vune, kidajuće vene i živce, proklinju ga meleki i stanovnici neba. Njemu se zatvaraju nebeska vrata, a čuvari tih vrata mole Allaha dž.š. da im ne šalje takvu dušu.

Zatim je prihvataju ona dva meleka u svoje ruke i ne puštaju je nijednog trena, sve dok je ne postave na platno od kostrijeti. Tada se osjeti smrad kakvog nema na zemlji, i zatim se dižu u visine.

Kada prođu pored grupe meleka svaka od njih upita:
“Kakva li je ovo pokvarena duša?”
 Njima se odgovara:
“To je taj i taj”
 – I spomenu njegovo naružnije ime s kojim su ga zvali na zemlji.

Tako se događa sve dok ne dođu do kapije prvog neba i zatraže dozvolu, ali vrata im se neće otvoriti”.
Zatim je Poslanik proučio:
“Njima se nebeska vrata neće otvoriti i prije će uže kroz iglene uši proći nego će oni u džennet ući”.
Allah će tada reći: “Pišite ga u knjigu poniženih, a zatim ga vratite na zemlju, jer Ja sam rekao da Sam ljude od zemlje stvorio, da ih u zemlju vraćam i da ću ih ponovo iz zemlje proživjeti”.

Duša njegova bit će potjerana sa neba i spojit će se sa tijelom, zatim je izgovorio sljedeće riječi:

A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan, biće kao onaj koji je s neba pao ikoga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio. (El-Hadždž, 31)

Pošto mu se duša vrati u tijelo, on čuje odjeke koraka onih koji odlaze. Zatim mu dođu dva meleka strašnog izgleda, podignu ga i počnu ispitivati:
“Ko ti je Gospodar?”
a on će reci:
“Ah, ah, ne znam”,
 a meleki će reći:
“Koje si vjere?” a on će rećci:
 “Ah, ah, ne znam”,
 ponovo će oni pitati:
“Šta kažeš za čovjeka koji vam je poslan”,
ne spominjući njegovo ime, neko će reći
“Muhammed” “Ah, ah, ne znam”,
odgovorit će on,
“ali sam čuo ljude da su o tome govorili."
Oni će tada reći: “
Ne znaš i nisi htio da znaš”,
glas sa visine će povikati:
“Laže on, pripremite mu mjesto u džehennemu, otvorite vrata njegova, neka do njega dopre vrućina džehennemaska i smrad”,

Kabur će se stisnuti tako da će kosti mimo kosti prolaziti.
Pojavit će se čovjek ružnog i strašnog izgleda, u ružnoj odjeći, smrad će iz njega udarati, i reći će mu:
“Teško tebi sa tvojiim zlom, ovo je dan koji ti je obećan”.
On će povikati:
“A ko si ti što mi donosiš ovu strašnu vijest?”
A on će reći:
“Ja sam tvoje loše djelo. Bogami, kad god si uradio loše djelo ono te je udaljilo od pokornosti Allahu, a ubrzalo tvoj put ka neposlušnosti, i Allah te je kaznio.”

Zatim će mu dovesti čovjeka koji je slijep, gluh i nijem, u ruci će imati kandžiju od željeza. Kad s njom udari u brdo, pretvori ga u prašinu. Udarit će ga tako da će od njega ostati samo prašina. Zatim će ga Allah povratiti u prvobitno stanje, ovaj će ga udariti drugi put. On će tada jaukati, tako da će ga čuti sveosim ljudi i džina. Zatim će mu otvoriti vrata džehennema i pripremiti ležaj od vatre.
 On će tada povikati:
 “Moj Allahu, odgodi Sudnji dan!”

"Iz Kabura u dzenet ili dzehenem "
Muslim871.

20.07.2011.

Propisi O Hajzu Istihazi I Nifasu

Propisi O Hajzu Istihazi I Nifasu

20.07.2011.

Uputa Za Strpljive i Zahvalne - Ibn Kajim

Uputa Za Strpljive i Zahvalne - Ibn Kajim

20.07.2011.

post dojilje i trudnice

Zanima me kako je sa napaštanjem propuštenih dana u Ramazanu. Da li je ženi koja je u hajzu dovoljno da te dane samo isposti, ili treba i da plati iskup? Kako je sa trudnicama i sa ženama koje doje pa nisu u stanju da poste? Da li trebaju sve propuštene dane naspostiti i isto tako platiti iskup za te dane?

 

Odgovor:

 

We alejkum selam we rahmetullahi we berekatuhu,

Što se tiče žene koja zbog hajza ili nifasa nije postila određene dane mjeseca Ramazana, obaveza je takvoj ženi da samo naposti propuštene dane. Ibn Kudame u Mugniju kaže: ''Ulema je složna da ženi koja je u hajzu ili nifasu nije dozvoljeno postiti i da trebaju mrsiti u toku Ramazana (dok god su u hajzu ili nifasu).''

Ibn Hazm kaže: ''Žena će napostiti dane koje je propustila zbog hajza. Oko pomenute stvari se niko ne razilazi.'' (Muhalla 2/175). 

 

Što se tiče dojilje i trudnice, njima je dozvoljeno da mrse u toku Ramazana ukoliko postoji bojazan po njih ili njihovo dijete. 

 

Bilježi imam Ahmed od Enesa ibn Malika radijellahu anhu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Allah je od musafira uzdigao dva rekata (tj. dozvolio mu da krati četvororekatni namaz pa da umjesto 4 klanja dva rekata), a od trudnice i dojilje post (tj. dozvolio im da mrse u toku ramazana). (Hadis je hasen – dobar).

 

Imam Ševkani u svojoj knjizi Nejlul evtar 4/230 prenosi od Ebu Taliba koncenzus da trudnica i dojilja mogu mrsiti u toku ramazana ukoliko se boje za svoje dijete.

 

Što se tiče napaštanja posta kada je u pitanju dojilja i trudnica ulema se po tom pitanju razilazi na nekoliko mišljenja: 

 

-    Jedna skupina učenjaka je stava da će dojilja i trudnica napostiti propuštene dane i za svaki dan nahraniti jednog siromaha. Ovo je stav Sufjana es-Sevrija, Malika, Šafije i Ahmeda.

-    Druga skupina učenjaka je stava da dojilja i trudnica ne trebaju napostiti minule dane već će samo nahraniti po jednog siromaha za svaki propušteni dan. Ovo je stav Ishaka ibn Rahevejha.

-    Treća skupina učenjaka je stava da će dojilja i trudnica samo napostiti minule dane. Ovo je stav Evzaija, učenjaka hanefijskog mezheba,  Hasana el-Basrija, Ata'a, Nehaija, Zuhrija i drugih.

-    Četvrta skupina ućenjaka smatra da dojilja i trudnica nisu obavezne napostiti minule dane niti su obavezne nahraniti siromaha. Ovo je mišljenje Ibn Hazma.

 

Prioritetnije mišljenje je treće i četvrto mišljenje. Šta više stav ibn Hazma je dosta jak zbog hadisa koji je prethodio a u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Allah je od musafira uzdigao dva rekata (tj. dozvolio mu da krati četvororekatni namaz pa da umjesto 4 klanja dva rekata), a od trudnice i dojilje post''.

 

 

A Allah najbolje zna.

 

Odgovorio: prof. Idriz ebu Usame

19.07.2011.

Najlakša metoda učenja Kur'ana

Zahvala pripada samo Allahu, subhanehu ve teala, neka je salavat i selam na našeg Poslanika, salalahu alejhi ve selem, njegovu porodicu i sve njegove drugove.

Ova metoda se ističe time što pruža mogućnost da se čvrsto i brzo nauči Kur'an i da se završi učenje cijelog Kur'ana u najkraćem vremenu.

U nastavku navodimo jedan primjer učenja jedne stranice Kur'ana iz sure El-Džuma:  

  1. Prvi ajet pročitati dvadeset puta,
  2. Drugi ajet pročitati dvadeset puta,
  3. Treći ajet pročitati dvadeset puta,
  4. Četvrti ajet pročitati dvadeset puta.
  5. Ova četiri ajeta pročitati redom od početka do kraja kako bi ih spojio.
  6. Peti ajet pročitati dvadeset puta,
  7. Šesti ajet pročitati dvadeset puta,
  8. Sedmi ajet pročitati dvadeset puta,
  9. I osmi ajet pročitati dvadeset puta.
  10. Pročitati od petog do osmog ajeta redom kako bi ih spojio.
  11. I na kraju pročitati od prvog do osmog ajeta tj. cjelu stranicu dvadeset puta kako bi je dobro zapamtio.

Tako se pridržavaj ove metode, poslije svake naučene stranice nemoj učiti više od osam ajeta dnevno, jer će ti se ubrzo povećati naučene stranice pa možeš izgubiti orijentaciju učenja i zaboraviti one koje si već naučio.

Ako sutra želim da naučim novu stranicu kako da postupim?

Ako želiš da naučiš novu stranicu putem gore spomenute metode, onda današnje učenje stranice utvrdi čitanjem još dvadeset puta kako bi se duboko urezala u memoriju prije nego počneš sa novom stranicom. Onda započni novu stranicu istom metodom.

Kako da učim i ponavljam?

Nemoj učiti Kur'an bez ponavljanja. Jer, iako naučiš cjeli Kur'an stranicu za stranicom,  kad završiš i pokušaš ponoviti ajete sa prvih stranica, vidjećeš da si ih zaboravio. Zato je najbolje učiti nove stranice, a obnavljati one koje već znaš.

Podjeli Kur'an na tri djela tako da svaki dio ima po deset džuzova. Kad naučiš jednu novu stranicu dnevno, ponovi četiri stare stranice i sve tako dok ne naučiš deset đuzova. A kada naučiš deset đuzova, onda se zaustavi kod učenja novih stranica mjesec dana. Tih mjesec dana ponavljaj svakodnevno po osam stranica od tih naučenih deset đuzova.

Poslije mjesec dana ponavljanja, započni sa učenjem narednih deset đuzova napamet učeći po jednu ili dvije stranice dnevno zavisno od mogućnosti i ponavljaj svakodnevno po osam stranica sve dok ne naučiš dvadeset đuzova. Kada naučiš dvadeset đuzova, onda se zaustavi sa učenjem novih stranica, napravi pauzu od dva mjeseca kako bi ponavljao svakog dana ono što si do sad naučio iz 20 đuzova. Nakon dva mjeseca pauze učenja napamet kreni sa učenjem zadnjeg djela Kur'ana učeći po jednu ili dvije stranice dnevno zavisno od mogućnosti i ponavljaj svaki dan po osam stranica dok ne završiš cijeli Kur'an.

Kada završiš cijeli Kur'an ponavljaj samo deset prvih đuzova mjesec dana, svakog dana po pola đuza (10 stranica), zatim obnavljaj dvadeset đuzova (prvih deset i drugih deset) mjesec dana, svakog dana po pola đuza i čitaj dnevno po osam stranica od prvih deset đuzova. Zatim pređi na obnavljanje drugih deset đuzova i svakodnevno po pola đuza (10 stranica) i osam stranica od prvih deset đuzova, plus osam stranica od drugih deset đuzova.

djeca-uce-kuran-600

Kako da ponovim cio Kur'an kad završim ovom metodom?

Počni sa obnavljem cijelog Kur'ana svakodnevno po tri puta obnavljaj po dva đuza, ovom metodom ćeš završiti hatmu svake dvije sedmice obnavljanja.

Nastavićeš ovom metodom i vidjećeš da ćeš za godinu dana naučiti čitavi Kur'an i to jako dobro, nastavi ovu metodu čitavu godinu.

Šta poslije godinu kad završim cio Kur'an?

Poslije godinu dana, nakon što učvrstiš i usavršiš ponavljanje Kur'ana, neka ti svakodnevni raspored ponavljanja Kur'ana bude kao što je bio i Allahovom Poslaniku salalahu alejhi ve selem, koji je Kur'an podjelio na sedam djelova tj. svakog sedmog dana je završavao hatmu časnog Kur'ana. Evs Ibn-Huzejfe je rekao: ''Pitao sam drugove Allahova Poslanika, salalahu alejhi ve selem, kako su djelili Kur'an. Oni mi odgovoriše: Tri, pet, sedam, devet, jedanaest, trinaest sure i hizb mufasal od sure Kaf sve do kraja Kur'ana.'' (Ahmed)

Objašnjenje:

  1. Prvog dana čitaj od sure El-Fatiha do kraja sure En-Nisa.
  2. Drugog dana čitaj od sure El-Maida do kraja sure Et-Teobe.
  3. Trećeg dana čitaj od sure Junus do kraja sure En-Nahl.
  4. Četvrtog dana čitaj od sure El-Isra do kraja sure El-Furkan.
  5. Petog dana čitaj od sure Eš-Šuara do kraja sure Jasin.
  6. Šestog dana čitaj od sure Es-Saffat do kraja sure El-Hudžurat.
  7. I sedmog dana čitaj od sure Kaf do kraja sure En-Nas (kraj Kur'ana).

Ovu podjelu Poslanika, salalahu alejhi ve selem, islamski učenjaci su sakupili u dvije rječi „Femjun bi Ševkin.“ Svako slovo ovih rječi obilježava suru kojom se započinje dnevno čitanje.

Kako da razlikujem slične (mutešabih) ajete?

Najbolji način za razlikovanje dva slična ajeta je da otvoriš stranice na kojima se ajeti nalaze, pažljivo analiziraj slične ajete i sam pronađi stvarnu razliku. Zatim odredi sebi neko pravilo kojim ćeš razlikovati slične ajete kad god budeš naišao na njih.

Nekoliko pravila za učenje napamet-hifz:

  1. Obavezno moraš učiti sa učenim čovjekom koji će ti ispravljati greške.
  2. Uči svakodnevno po dvije stranice, jednu poslije sabaha, a jednu poslije ikindije ili akšama. Ovom metodom ćeš potpuno i čvrsto nučiti Kur'an u toku godine. Ako povećaš na više od dvije stranice dnevno, brzo ćeš zaboraviti stranice koje si već naučio.
  3. Učenje treba započeti od sure En-Nas do El-Bekare, jer je lakše, dok obnavljenje kreće od sure El Bekare pa do kraja.
  4. Učenje napamet treba se sprovesti iz Kur'ana istog izdanja tj. štampe koji će nam pomoći za dobro učvršćivanje u memoriju i podsjećanje na mjesta gdje se ajeti nalaze, kao i počecima i krajevima stranica.
  5. Svako ko uči Kur'an prve dvije godine ono što nauči razdjeli, to učenjaci nazivaju period sakupljanja, dakle nemoj se brinuti o zaboravima i velikim greškama koje će ti se dešavati učenjem Kur'ana, jer je to težak period iskušenja, a i šejtan ima velikog udjela u pokušajima da te spriječi od učenja Kur'ana. Kloni se tih šubhi i nastavi sa učenjem, jer je Kur'an blago koje nije dato svakom.

Izvor: Forumi Islamik

19.07.2011.

Kratko objašnjenje demokratije

Riječ demokratija dolazi od grčke riječi demos što znači "narod" i cratus što znači "vlast". To je sistem u kome narod za sebe propisuje zakone, putem njihovih izabranih zastupnika, u vijeću ili parlamentu, koji je utemeljen u svrhu primenjivanja zakona i politike koja izražava želju većine ljudi te regije.

'AbdulWehhāb El-Kilālī je rekao:
''Svi demokratski sistemi su zasnovani na jednoj ideologiji, a ona je da je vlast pripisana narodu, kome pripada sav autoritet. Na kraju, demokratija je princip vladanja naroda''. [1]

Stoga je to sistem koji se suprotstavlja sāmoj suštini Allāhovog posebnog prāva propisivanja zakona, i kao takav on izlazi iz proste nepokornosti Allāhu u okvir širka, težnjom da uzdigne čovječanstvo na nivo Zakonodavca (tj. Allāha).

Uzvišeni Allāh je rekao:

وَاللّهُ يَحْكُمُ لاَ مُعَقِّبَ لِحُكْمِهِ وَهُوَ سَرِيعُ الْحِسَابِ

''A Allāh sudi! Niko ne može presudu Njegovu pobiti, i On brzo račun svidi.'' (Er-Ra'd: 41)

I On je, Uzvišeni, rekao:

أَمْ لَهُمْ شُرَكَاء شَرَعُوا لَهُم مِّنَ الدِّينِ مَا لَمْ يَأْذَن بِهِ اللَّهُ

''Zar oni da imaju bogove koji im propisuju ono što Allāh nije naredio?'' (Eš-Šūra: 21)

I zbog toga što su ljudi ti koji biraju zakone, putem njihovih zastupnika (predstavnika). Ovi zakoni su zasnovani na onome što ljudi žele i oni su u skladu sa strastima većine, a ne sa onim što je Allāh objavio.

Uzvišeni Allāh je rekao:

أَرَأَيْتَ مَنِ اتَّخَذَ إِلَهَهُ هَوَاهُ أَفَأَنتَ تَكُونُ عَلَيْهِ وَكِيلًا أَمْ تَحْسَبُ أَنَّ أَكْثَرَهُمْ يَسْمَعُونَ أَوْ يَعْقِلُونَ إِنْ هُمْ إِلَّا كَالْأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ سَبِيلًا

''Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo? Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli.'' (El-Furqān: 43-44)

Prema tome, uzurpacija ovog prava od strane ljudi postavlja njih kao lažna božanstva (tāgūte) pored Allāha i oni propisuju zakone i sūde u stvarima u suprotnosti sa Njegovom Objavom. A iz ovog razloga, Uzvišeni Allāh svaku osobu ili sistem koji ne sudi po onome što je Allāh objavio naziva tāgūt (lažno božanstvo).

Uzvišeni Allāh je rekao:

أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ يَزْعُمُونَ أَنَّهُمْ آمَنُواْ بِمَا أُنزِلَ إِلَيْكَ وَمَا أُنزِلَ مِن قَبْلِكَ يُرِيدُونَ أَن يَتَحَاكَمُواْ إِلَى الطَّاغُوتِ وَقَدْ أُمِرُواْ أَن يَكْفُرُواْ بِهِ

''Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tāgūtom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega.'' (En-Nisā': 60)

Šejhul-islām Ibn Tejmijje, Allāh mu se smilovao, je rekao:
''Osoba kojoj se pokorava u nepokornosti Allāhu ili osoba kojoj se pokorava u slijeđenju upute mimo upute istinite vjere; u oba slučaja, ako je ono što on naređuje ljudima u suprotnosti Allāhovim naređenjima – onda je on tāgūt. Iz ovog razloga mi ljude koji sude po drugome, mimo onoga što je Allāh objavio, nazivamo tāgūtima.'' [2]

A Ibnul-Qajjim, Allāh mu se smilovao, je rekao:
''Tako se naziv tāgūt odnosi na sve ljude koji sude po drugome, mimo suda Allāha i Njegovog Poslanika. Ovo bi, također, važilo za slučaj da ga ljudi obožavaju mimo Allāha, ili da ga slijede u nepokornosti Allāhu, ili da mu se pokoravaju kada nisu sigurni da li se time pokoravaju Allāhu. Tako su ovi – tāgūti dunjaluka i ako pogledaš u njih i vidiš stanje ljudi sa njima, vidjećeš da su većina njih skrenuli od obožavanja Allāha u obožavanje tāgūta; sa sūda Allāha i Njegovog Poslanika ka sūdu tāgūta, i od pokoravanja Njemu i Njegovom Poslaniku u pokoravanje tāgūtima''. [3]

Muhammed el–Emīn eš–Šenqītī, Allāh mu se smilovao, je rekao:
''A iz ovih božanskih tekstova koje smo spomenuli postaje potpuno jasno da oni koji slijede izmišljene zakone koje je šejtān propisao na jeziku njegovih štićenika i koji se suprotstavljaju onome što je Allāh, Moćni i Uzvišeni, propisao na riječima njegovih poslanikā, 'alejhimus-selām, onda niko ne sumnja u njihov kufr i njihov širk, osim onoga kome je Allāh oduzeo njegov vid i zaslijepio ih.'' [4]

I zbog toga što je većina vjerski predanih muslimana svjesna da je osnovni cilj demokratije da vlada masama zasnovano na strastima većine, što se suprotstavlja Allāhovoj objavi – mi ne trebamo trošiti mnogo vremena objašnjavajući kufr ovog sistema uopšteno. [5] Ako čitalac od samog početka nije dovoljno ubjeđen u ovo, onda ja preporučujem da on pročita osnovniji i iscrpniji (obuhvatniji) esej ili knjigu koja se bavi islamskim propisom o demokratiji, jer je naš cilj ovdje da posebno prokomentarišemo pitanje učešća u demokratskim izborima, a ne da se udubljujemo u kompleksniju i detaljniju temu – analizu čitavog demokratskog sistema. [6]

 


[1] ''Mewsū'at es – Sijāse'', 2. tom, 756. str.
[2] ''Medžmū'ul fetāwā'', 28. tom, 200. str.
[3] ''I'lām el-Muweqqi'īn'', 1. tom, 50. str.
[4] ''Adwā'ul-bejān'', 4. tom 82.-85. str.
[5] Čak se i autor članka ''Glasati ili ne glasati'' izgleda ipak složio da je u osnovi nedozvoljeno ući u demokratski sistem, kada je na početku rekao: ''Ova konstukcija modernih dana je veoma različita od islamske pozicije, jer zaista prāvo propisivanja zakona pripada jedino našem Stvoritelju, Svemogućem. Stoga, ulaženjem u sistem vladanja koji je zasnovan na drugome mimo šerī'ata i, što je još važnije, koji se često razlikuje, a ponekad čak i suprotstavlja šerī'atu – onda je konsenzus muslimanskih učenjaka da je vladanje njime nedozvoljeno.''
[6] Neki od ovih iscrpnijih (obuhvatnijih) radova o demokratiji uključuju: ''Ed-dīmuqrātijjah dīn'' (''Demokratija je vjera'') od šejha Ebū Muhammed 'Āsim el-Maqdisija, knjiga ''Hukm el-islām fī ed-dīmukrātijjah we et-ta'ddudijjah el-hizbijjah'' od šejha Ebū Basīr Mustafā Halīma et-Tartūsija, i esej šejha 'AbdulQādir ibn 'Abdul'Azīza u njegovom poglavlju ''Namjera'' iz djela ''El–džāmi' fī taleb el–'ilm eš–šerīf'', 1. tom, od 146. str. pa nadalje. A u njima je odgovor na ostale šubhe koje su iznijete, npr. da je demokratija ustvari – šūra i priču o Negusu među mnogim ostalim
.
19.07.2011.

Dr Zakir Naik - Klanjanje teravije za imamom koji prebrzo klanja?

18.07.2011.

*OSTAVLJANJE NOVCA U KAMATNIM BANKAMA!!!*

*OSTAVLJANJE NOVCA U KAMATNIM BANKAMA!!!*-Nije dozvoljeno ostavljati novac u tim bankama jer će one sigurno poslovati i okorištavati se tim novce, a zar priliči muslimanu da svoj imetak daje nevjernicima kako bi oni zarađivali i prosperirali preko njegovog novca?!

Međutim, ako čovjek bude prisiljen na to, npr. Da se plaši krađe ili pljačke, ili što se boji za vlastitu sigurnost, dozvoljeno mu je ostaviti novac u neku od tih banaka. Uslov je da ne smije uzimati procent koje mu daju, jer je taj procent kamata, a Allah subhanehu ve te´ala, za kamatu kaže:

˝ O vjernici, bojte se Allaha i ostavite kamatu ako ste vjernici. Ako to ne učinite, eto vam rata od Allaha i Njegova Poslanika … ˝ (El - Bekare, 278 - 279)

Ajet jasno ukazuje na to da nije dozvoljeno uzeti ništa od kamate. Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je na dan Arefeata pred najvećim skupom muslimana rekao:

˝ Sva kamata iz džahalijeta se poništava. Prva kamata koju poništavam je kamata Abbasa b. Abdul-Mutaliba. ˝ (Muslim 1218)

Ako bi neko rekao: ako se ne uzme kamata od njih, daje im se prilika da od tog novca prave crkve i proizvode borbena sredstva, koja će upotrijebiti protiv muslimana!

Kad se čovjek pokori Allahovoj, subhanehu ve te´ala, naredbi i ostavi kamatu, sve što se dogodi poslije toga ne spada u njegovo djelo, niti ima ikakve veze sa njim.

Naređeno mu je da se pokorava Allahovim, subhanehu ve te´ala, naredbama i neće biti odgovoran ako to prouzrokuje određene štete. Allahova dželle šanuhu, naredba u ovom slučaju glasi:

˝ Ostavite kamatu! ˝ (El - Bekare, 278)

Ne smije se ničim dati prednost nad njom. Da li čovjek moze biti siguran da je ta kamata (procent) produkt baš njegovog imetka, a ne imetka nekog drugog? Zar nije moguće da posluju njegovim imetkom i prosperiraju ili dožive štetu? Prema tome, ne može se garantovati da je taj procent rezultat poslovanja njegovim imetkom, a na osnovu toga pogrešno je reći: ˝ Ako im prepustim dio imetka, iskoristit će ga u izgradnji crkvi i borbi protiv muslimana. ˝ Onaj ko uzima taj imetak, priznaje da uzima kamatu i priznat će na Sudnjem danu pred Allahom, dželle šanuhu, da je uzeo kamatu. Ako to znamo, dali nam je dozvoljeno uzeti kamatu pod izgovorom odreženih koristi?

NARAVNO DA NAM NIJE DOZVOLJENO KORISTITI KIJAS (analogiju) U PRISUTNOSTI JASNOG KUR´ANSKOG I HADISKOG TEKSTA.

Dali smo sigurni dali će oni usmjeriti tu kamatu u spomenute stvari: gradnja crkvi i borba protiv muslimana? Nismo sigurni. U tom slučaju činimo jasnu(sigurnu) štetu, čuvajući se umišljene (pretpostavljene ) štete, što zdrav razum odbija. Moguće je da banka zadrži za sebe taj procent ili da ga uzmu službenici te banke.

(Medžmu u - d - durusi fetaval - haremil - mekkijj, 3/386.-390.) ~ ŠEJH IBN USEJMIN.

18.07.2011.

*PROPIS SPUSTANJA ODJECE ISPOD CLANAKA!!!*

*PROPIS SPUSTANJA ODJECE ISPOD CLANAKA!!!*-Allahov Poslanik, sallAllahu ´alejhi ve sellem, o spuštanju odjeće ispod članaka iz oholosti je rekao:

˝ S trojicom Allah neće razgovarati, niti će pogledati u njih, niti će ih očistiti i bit će kažnjeni bolnom kaznom: onaj ko spušta odjeću ispod članaka, onaj koji prigovara na dobročinstvu i onaj ko proda svoju robu pod lažnom zakletvom. ˝ (1)

U drugom hadisu kaže:

˝ Ko bude vukao (po zemlji) svoju odjeću iz oholosti, Allah ga neće ni pogledati na Sudnjem danu. ˝ (2)

Međutim, ako se to ne čini iz oholosti, kazna je da će ono što je ispod članaka gorjeti u vatri. U Buharijinom Sahihu se prenosi da je Poslanik, sallAllahu ´alejhi ve sellem, rekao:

˝ Odjeća koja je ispod članaka bit će u vatri. ˝ (3)

Ebu - Seid el - Hudri, radijAllahu anhu, kaže:

˝ Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu ´alejhi ve sellem: ´ Odjeća vjernika je do sredine potkoljenica i ne smeta ´ ili je rekao: ´ i nije griješan ako odjeća bude od pola potkoljenice pa do članaka, a sve što je ispod toga bit će u vatri. Ko bude vukao svoj ogrtač (odjeću) iz oholosti, Allah ga neće pogledati na Sudnjem danu. ˝ (4)

Zbog različitog nijjeta se razlikuju i kazne. Kada su propis i razlog različiti ne možemo svesti opći propis na propis koji je ograničen, jer bi to iziskivalo kontradiktornost.Onima koji uzimaju hadis Ebu Bekra, radijAllahu anhu, za dokaz da je spuštanje odjeće ispod članaka zabranjeno samo ako je iz oholosti, kažemo u ovom hadisu nemate dokaz iz dva razloga:

Prvi: Ebu Bekr, radijAllahu anhu je rekao: ˝ Jedan dio moje odjeće se otpusti, osim ako ga čuvam. ˝

Znači, taj dio odjeće bi se opustio, a on ga je i sam pridržavao. Onima koji spuštaju svoju odjeću ispod članaka, tvrdeći da to nije iz oholosti, nego nenamjerno, kažemo:

Ako spustite svoju odjeću ispod članaka bez namjere oholosti, bit ćete kažnjeni vatrom samo zbog toga što je spušteno (ispod članaka). Ako budete vukli svoju odjeću iz oholosti bit ćete kažnjeni većom kaznom nego prethodnom, tj. Allah, subhanehu ve te´ala, neće razgovarati s vama na Sudnjem danu, neće vas pogledati, neće vas očistiti i bit ćete kažnjeni bolnom kaznom.

Drugi: Ebu Bekra, radijAllahu anhu, je pohvalio Allahov Poslanik, sallAllahu ´alejhi ve sellem, i posvjedočio da on nije od onih koji to čine iz oholosti. Da li je neko od ovih dobio pohvalu i svjedočenje?! Međutim, šejtan podstiče ljude da slijede one kur´anske i hadiske tekstove koji su manje jasni, kako bi opravdali ono što čine. Allah, subhanehu ve te´ala, upućujue na Pravi put onoga koga hoće. Molimo Allaha, subhanehu ve te´ala, da nas sve uputi.

Odgovorio: Šejh Ibn Usjemin ~ Iz knjige: Fetve uleme dvaju Harema, str. 197 - 199.
(1) Muslim, poglavlje: ˝ Zakletve ˝ , 106

(2) Buharija, poglavlje: ˝ Odjeća ˝ , 5783. i Muslim, poglavlje: ˝ Odjeća ˝ , 2085.

(3) Buharija, poglavlje: ˝ Odjeća ˝ , 5787.

(4) Malik, poglavlje: ˝ Odjeća ˝ , 12; Ebu Davud, poglavlje: ˝ Odjeća ˝ , 4093; Ibn Madže, poglavlje: ˝ Odjeća ˝ , 3593, Nesai Es - Sunenul - kubra, 9115. - 9117. i Ibn Hibban, Sahih, 5446, 5447 i 5450.
18.07.2011.

*SVAKOJ DJEVOJCI I ZENI KOJA VJERUJE U ALLAHA!!!*

*SVAKOJ DJEVOJCI I ZENI KOJA VJERUJE U ALLAHA!!!*-Otkrivenost ženskih dijelova tijela u većoj ili manjoj mjeri prisutna je diljem svijeta. Tu pojavu susrećemo u našoj kući, ulici, školi, na TV-u i sl. ili bolje rečeno, svugdje gdje dopire pogled. Čovjekov pogled povlači za sobom određene posljedice koje utječu na njegov život, čak više nego što on i misli. Ovo je pokušaj da protumačimo određene stvari u vezi s tim.

ZAŠTO SE ŽENE TAKO ODIJEVAJU

1. razlog je nadmetanje sa drugim ženama kroz skupu odjeću, novi stil šminkanja, nove frizure, izazivanje upadnosti i isticanje u odnosu na njih.

Ovo prouzrukuje oholost u njenom klasičnom obliku. Mnogo žena, je zaokupljeno razmišljanem kako se dotjerati ljepše od drugih, jer u drugoj ženi vidi suparnicu koju će muškarci prije poželjeti nego nju. Ovo je jedan od najčešćih razloga direktnog ili indirektnog neprijateljstva među ženama. Mnoge bi željele da su joj prijateljice lošije odjevene od nje. Zato su sklone raznim podrugljivim komentarima žena., koje na ulici izazivaju pažnlu izgledom, a same pucaju od muke što nisu glavna meta prema kojoj će se usmjeravati muški pogledi.

Žene su u stalnoj bojaznosti da njihov izgled ne bude zasjenjen izgledom neke bolje. Koliko god žena sebe ocijeni kroz sobstvenidobar izgled i sređenost, kad se u njenoj blizini pojavi bolja, ona gubi svoju vrijednost. A zašto? Zato što misli da jedino što može ponuditi muškarcu jesu gole noge i duboki dekolte, te u tom trenutku zaboravlja sve druge vrijednosti. To prouzrukuje osjećj manje vrijednosti i mržnje prema ˝ suparnici ˝, a to nije uzrok ljubomore nego, oholosti.
Poštovana sestro, postavi sebi dva pitanja:

Ako je sređenost jedina bitna stvar da me muškarac ne ostavi i ode za sređeniju od mene, kako mogu voljeti takvog muškarca?

Kako mogu voljeti kome je bitno samo moje tijelo i koji je spreman ostaviti me čim vidi bolje od mene?

RAZLOG JE ŽELJA ZA DOPADANJEM

Mnoge se djevojke žale kako njihovi momci ne cijene njihovu ličnost i ne uvažavaju njihovo mišljene, već ih vide samo kao objekat za zadovoljavanje strasti, a i ne slute koliko su same krive za to. Sjetite se okolnosti u kojima ste upoznali vaše mladiće; niste li im tada nudili sve draži vašeg tijela. Zbog toga vam je prišao i zbog toga je veliki broj onih koji će vam prići nagonski. Kad sklapate veze na takav način ne možete znati ko je s vama zbog vašeg tijela, a ko zbog vas samih. Da sad vidimo, kome žena hoće da se dopadne svojim izgledom? Ako ima muža, zar nije nije razumno da se dotjeruje samo njemu? Ako jeste, onda će to učiniti daleko od ostalih ljudi, a među njima će se odijevati neupadno. Takve govore: ˝ Muževima se dotjerujemo iz ljubavi, a okolini samo da ne bi izgledale ružno, a ne iz erotskih pobuda. ˝ A pitajmo ih: ˝ Imaju li one kakav dokaz da su ružne bez helanki, mini suknji ili šminke, te hoće li izazivati gađenje okoline ako nisu tako odjevene? ˝

Odgovor je jednostavan: ˝ Nisu i neće. ˝ Ako se okolini dotjeruje ne želeći je pobudit na erotska razmišljanja, čemu onda erotska odjeća? Ovo su samo pokušaji da se prikrije zavođenje u kojima one uživaju. Uživaju da ˝ zavrte pamet ˝ muškarcima, kako onima koji im se sviđaju tako i onima s kojima ne misle imati ništa, jednostavno, to im je duševna hrana. Sviđa im se da neko zbog njh ne može spavati i što ljudi na ulicama u prsima zbog njih osjete tegobu, a o posljedicama na brak nekog čovjeka da i ne govorimo. Žena kod koje se pojavi ovakvo zadovoljstvo zbog ovih stvari je zaista na krajnjem stepenu propasti. Koje posljedice proizilaze iz ˝ razodijevanja? ˝ Ove posljedice ćemo podijeliti u dvije grupe i to u zavisnosti na koga djeluju:

POSLJEDICE KOJE POGAĐAJU ŽENE

Od trenutka kada je žena prvi put odlučila da pokaže svoje tijelo pred mnoštvom ljudi, počele su se dešavati promijene u ponašanj i karakteru. One obuhvataju:

- unošenje poruka kroz zavođenja, kroz svaki svoj pokret, glas, osmijeh ili hod da bi se muška strana učinila uznemirenom.

- potpuno odsustvo iskrenosti zbog prikrivanja zavođenja.

Npr. hoće li i jedna dijevojka kazati svome ocu: ˝ Sad izlazim ovako obučena (polugola) da bih uživala kako me gledaju i naslađuju se s tim pogledima, a to je dokaz koliko vrijedim! ˝ Sigurno je da neće. Umjesto toga će spomenuti kako izlazi s nekim poslovno i to takvim glasom iz kojeg se može zaključiti da je njena ˝ razgolićenost ˝ sasvim sporedna stvar.

POSLJEDICE KOJE POGAĐAJU POSMATRAČA

Veliki broj muškaraca na žalost pilji u svaku taku prolaznicu, te žali što mu nije na dohvat ruke. Ovo je samo jedan od segmenata ne zadovoljstva, a ono se javlja i u drugim segmentima života. Npr. jedni svoju uspješnost u društvu dokazuju brojem partnerki za blud, pokazujući na taj način svoj mentalni i moralni nivo. Oni koji nisu dostigli taj ˝ nivo ˝ smatraju se promašenim slučajem, i to zato što se opterećuju pitanjem: ˝ Zbog čega drugi dolaze zbog ljepotica, a mi ne možemo? ˝ Koji god razlog da pronađu, ostaju očajni i ne zadovoljni . Obje grupe muškaraca pričaju svugdje i na svakom mjestu, često i na vrlo prost način.

ZAVRŠNA RIJEČ

Allah je dopustio da ljudi iskrive Njegove prethodne Knjige (Objave) da bi kaznio one koji su to uradili i one koji danas slijede takve Knjige, a odbacuju zadnju objavljenu i neiskrivljenu knjigu Kur´an. Na osnovu Kur´ana i govora Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, ukratko smo iznijeli islamski stav po ovom pitanju. Prije svega, u Islamu odjeća ima svrhu pokrivanja, a ne pokazivanja i isticanja . Rekao je Allah Uzvišeni:

˝ O vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vijernika neka spuste haljine svoje niza se. ˝ Azhab 59

Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem:

˝ Žena koja se namiriša i lijpo nakiti u namjeri da zavede grupu ljudi kraj kojih prođe je bludnica. ˝ Bilježi Ahmed

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je i ovo:

˝ Dvije vrste ljudi biće stanovnici Džehenema i ja ih poslije ovog života neću vidjeti, a to su silnici i žene koje nose providnu odjeću kao da su gole, koje okreću lice od Allahove zapoijedi i sklone su zlim djelima, a glave su im kao grbe deva (frizure). Takve žene neće ući u Dženet niti će osjetiti njegov miris: ˝ Bilježi Muslim

Žena koja prolazi dotjerana pored ljudi ima grijehe za svakog onog koji je sa uživanjem pogleda, dok oni svi imaju za sebe po jedan grijeh. Kao što vidimo, Islam ne dopusta razvrat i nemoral, ali ni ne brani, kao kršćanstvo, uživanje sa ženama. Tu je Uzvišeni Allah postavio jedan uslov, a to je brak.

Na kraju, poštovana sestro, možeš li odbaciti ovaj tekst bez ikakvih dokaza? Da li je u tvom društvu bio itko iskren pa ti rekao: ˝ Uživaj na ovome svijetu, hodaj razgolićena, prepusti se strastima, a poslije će te na onom svijetu Allah Uzvišeni mučiti. Mučit će te zmija u kaburu, mučit će te posebna vrsta meleka, bit ćeš obješena kukama za grudi u Džehenemu i to viječno. ˝

Ovo ti neće reći tvoji ˝ prijatelji ˝ koji uživaju pri gledanju u tebe i maštanju o tebi. Zato nemoj u nama gledati ženomrzce nego iskrene prijatelje.

ALLAH TE UPUTIO NA PRAVI PUT I POMOGAO TE NA NJEMU DA DOSPIJEŠ DO DŽENETSKIH BLAGODATI, DA TE SAČUVA OD DŽEHENEMSKIH KAZNI.
18.07.2011.

mmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

..." ZNAO SAM DA SI NORMALNA".....

17.07.2011.

Bilalov zadnji ezan

Dok je jahao prema Medini, srce mu je još uvijek bilo ustreptalo,puno uzburkanih osjećanja. Poslanikov glas iz sna od prije nekoliko noći još je ječao u njegovim ušima, odjekivao mu u grudima i ponavljao se kao šum vode. " Šta je to s tobom, Bilale?" , govoriop je glas, njegov glas, s jasnim izgovorom svakog slova. " Zar si me zaboravio , Bilale!... Zašto mi te nema u posjetu?!" Glas je u njemu pobudio sve što je godinama držao prigušenim u sebi. Ožvio je brojne trenutke provedene s voljenim Poslanikom, i njemu ubio želju da razgovara bilo s kim drugim. Zato se odmah spremio i krenuo prema Medini. Jahao je u tišini, zaustavljao se ponekad da se odmori i predahne. Uspomene su bile sve življe i življe, navirale su sa svih strana i javljale su se u sve življim bojama. Sjetio se kad je među prvima primio islam, kako ga je Ebu Bekr oslobodio ropstva i učinioga slobodnim čovjekom... Sjetio se kako ga je dočekao Poslanik, na nogama, kao da je princ, kako ga je privio uza se i potapšao po plećima, kako je u tim trnucima bio ponosan kao nikad prije, kako je zadivljeno gledao lice Odabranikovo i kroz suze upijao svaku njegovu crtu... Sjetio se kad mu je Poslanik prvi put rekao : " Hajde, Bilale, prouči nam ezan, obraduj nas namazom!" Pred njim se otvori taj prizor: stoji on na zidu i izgovara snažno: Allahu ekber, Allahu ekber... Te riječi prvi put odjekuju Medinom i njega obuzima naročito osjećanje. Njegov glas širi se uokolo, ispunjavačitav predio a sa svih strana prilaze ljudi, mušklarci, žene, odazivaju se njegovom pozivu i hrle u duamiju. On, Bilal ibn Rebbah, dojučerašnji crni rob, porijeklom iz Abesinije, sada izvršava Poslanikovuzapovijed i njegovu pozivu svi se odazivaju... ON, Bilal, Poslanikov mujezin! Uspomene su navirale sve snažnije, poput bujice i huktale su u njemu. Dođe i ona teška... i vidje sebe : stoji pred Poslanikovim mrtvim tijelom, gleda ga i ne može odvojiti svoj pogled od njega. " Kako si divan i u životu i u smrti!" ,govori mu srce, opraštajući se od onog kome se odazvao iskreno i potpuno. Izašao je iz odaje misleći da se tuga čitavog svijeta slila u njegovo srce! Kad je došlo vrijeme namaza , izašao je i opet zaučio: Allahu ekber, Allahu ekber! ali kad je trebao izgovoriti : Ešhedu enne muhammeden resulullah , dah ga je izdao i glas mu utihnuo... U toj tišini čuo je samo jecaje ljudi oko sebe. Nakon tog ezana srce se zareklo: više nikada neću proučiti ezan!

 

Ja Bilal ibn Rebbah, samo sam Poslanikov mujezin!

 

Išao je prema Medini tiho, sam samcat, njišući se na devinim lešima poput sasušene biljke. Tek u rijetkim trenucima zapažao je da mu je košulja natopljena suzama.

 

 

Živio je tiho sa svojim uspomenama srce se nije moglo radovati ničemu drugom. Njegova žena Hinda poštivala je njegovu samoću i sama živjela u tišini...

 

Kad je pred sobom ugledao Medinu, zastao je i gledao, glasno jecajući. Deset godina je bilo prošlo, deset godina nije bio u njezinoj blizini. A eto tu, u njenim njedrima leži Poslanik.

 

Koliko je samo ezana podario ovom gradu. Koliko je divnih trenutaka proveo sa Poslanikom i njegovim ashabima. Ni sam ne zna kako je došao do dzamije. Sjahao je , uzeo abdest i klanjao dva rekata, a onda prišao Poslanikovom mezaru.

 

" Esselamu alejkum, Poslaniče, voljeni moj !" Stajao je pognute glave, jecaji su bili sve glasniji. Suze su dugo natapale zemlju dok se sjećao života sa Allahovim poslanikom, njegovih briječi, pogleda i postupaka.

 

Mislio je noć provesti tu , pored Poslanikovog mezara, družiti se sa Poslanikom ali nije mogao odbiti želju Poslanikovih unuka Hasana i Husejna, da bude njihov gost.

 

Kad su pre sabah pošli u dzamiju, unuci Poslanikovi zamoliše Bilala da prouči ezan. I njegovo srce se opet odazva. Medinom se još jednom prolomi snaćni glas: Allahu ekber, Allahu ekber... Odjekivalo je sa svih strana, zalazilo u sve pore grada, prolazilo kroz zidove kuća. Mnogi prepoznaše taj glas i hitro krenuše prema dzamiji. Glas je u njima budio uspome, oživljvao vrijeme koje je prošlo.

 

Allahu ekber, Allahu ekber!- Medinom je odzvanjao Bilalov glas i čitav grad dizao na noge. Još su se samo čuli koraci i tiho jecanje ljudi. Svi su žurili da vide Bilala ibn Rebbaha, Poslanikovog mujezina, koji je učio svoj zadnji ezan....

 




17.07.2011.

DUNJALUK JE TO....

Volim noć...

Osjećam neki poseban spokoj duboko u njoj,
 a onda razmišljam da
li se na ovom svijetu može naći pravi mir?!

Nisam sigurna...
 Dunjaluk je to.
Stvoren je u svojoj prolaznosti,
pa kako u prolaznom pronaći smiraj?!
17.07.2011.

Ne hvališite se bezgrješnošću svojom...

Uzvišeni Allah kaže:

فَلَا تُزَكُّوا أَنفُسَكُمْ ۖ هُوَ أَعْلَمُ بِمَنِ اتَّقَىٰ
„Zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom – On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.“(An-Nedžm,32)

Kaže Et-Taberi: Svojim riječima: „Ne hvališite se bezgriješnošću svojom“ – Uzvišeni kaže:

Ne svjedočite za sebe da ste dobri, čisti, bez grijeha i nepokornosti kao što se prenosi od Ibn Hamida da je rekao:

Prenosi se od Mahrana da je Sufjan rekao: Čuo sam Zejd ibn Eslema kako u pogledu ovog ajeta kaže:

„Zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom“. - Ne čistite/oslobađajte sebe (greške i grijeha).

Njegove riječi: “On dobro zna onoga koji se grijeha kloni“ – Allah Uzvišeni kaže:

Tvoj Gospodar Muhammede zna one od Svojih robova koji se boje Njegove kazne pa radi toga izbjegavaju griješenje.

Tefsir at Taberi: 22/140

Hafiz Al-Begavi kaže u komentaru ovog ajeta:

فَلَا تُزَكُّوا أَنفُسَكُمْ ۖ هُوَ أَعْلَمُ بِمَنِ اتَّقَىٰ
Zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom – On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.(An-Nedžm,32)

Rekao je Ibn Abbas: „Ne hvalite/ističite sebe“.

Al-Hasan je rekao: “Allah posjeduje znanje o svakome, šta rade i gdje će skončati, zato se ne hvališite/ističite, ne smatrajte se bezgriješnim, i nemojte sebe uzdizati zbog dobrih djela koja ste uradili“.

Al Kalbi i Muqatil su rekli: “Ljudi su imali običaj učiniti dobro djelo a zatim reći: “Naši namazi, naš post, naš hadždž...“ pa je Allah objavio ovaj ajet: “On najbolje zna onoga koji je bogobojazan“ t.j. one koji su dobri, pokorni i iskreni prema Allahu Uzvišenom i Veličanstvenom“.

Tefsir al Begavi : 7/143


Ibn Kesir kaže:

Allahove riječi „Zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom“ – znače da se hvališ, da si zadovoljan sa sobom i da spominješ svoja dobra djela (bilo javno ili samom sebi vjerujući da si vrijedan), „On dobro zna onoga koji se grijeha kloni“.

A na drugom mjestu Uzvišeni kaže:

أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ يُزَكُّونَ أَنفُسَهُم ۚ بَلِ اللَّهُ يُزَكِّي مَن يَشَاءُ وَلَا يُظْلَمُونَ فَتِيلًا
Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim? Međutim, Allah oslobađa od grijeha onoga koga On hoće, i nikome se neće, ni koliko trun jedan, nepravda učiniti. (An-Nisa,49)

Imam Muslim navodi u svom Sahihu: Prenio nam je Amr od Nakida... da je Muhammed ibn Amru ibn Ata rekao:

وقال مسلم في صحيحه: حدثنا عَمْرو الناقد، حدثنا هاشم بن القاسم، حدثنا الليث، عن يزيد بن أبي حبيب، عن محمد بن عمرو بن عطاء قال: سميت ابنتي بَرّةَ، فقالت لي زينب بنت أبي سلمة: إن رسول الله صلى الله عليه وسلم نهى عن هذا الاسم، وسميت بَرَّة، فقال رسول الله صلى الله عليه وسلم: "لا تزكوا أنفسكم، إن الله أعلم بأهل البر منكم". فقالوا: بم نسميها؟ قال: "سموها زينب

Svojoj kćerci sam nadio ime Burrah (znači: ona koja drugima čini dobro, korisna drugima) pa mi je Zejneb bint Ebi-Seleme rekla da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, zabranio ovo ime rekavši: „Ne hvališite se.Uistinu Uzvišeni Allah zna ko su dobročinitelji među vama.“ Pa su upitali: Kako ćemo je nazvati ? Reče: “Zovite je Zejneb“.

Ovo je potvrđeno i u hadisu koji navodi imam Ahmed:„Affan nam je prenio da je Wuhejb rekao... od Ebu Bekreta da je rekao:

مدح رَجُلٌ رجلا عند النبي صلى الله عليه وسلم، فقال رسول الله صلى الله عليه وسلم
ويلك! قطعت عُنُقَ صاحبك -مرارًا-إذا كان أحدكم مادحا صاحبه لا محالة فليقل: أحسب فلانا -والله حسيبه، ولا أزكي على الله أحدا-أحسبه كذا وكذا، إن كان يعلم ذلك


„Neki čovjek je hvalio drugog čovjeka pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa Allahov poslanik reče:“ Teško tebi! Odrubio si glavu svome drugu (ponovivši to više puta).Kada neko od vas treba da pohvali svoga druga neka kaže: “Smatram ga takvim a Allah najbolje zna. Pred Allahom ne hvalim nikoga, ali mislim da je takav i takav, ako to on zna o njemu“.

Ovaj hadis navode Buharija, Muslim, Ebu Davud, Ibn Madže, a preko Halid al-Hazza'.

Imam Ahmed prenosi od Hemama ibn el-Harisa koji kaže:

جاء رجل إلى عثمان فأثنى عليه في وجهه، قال: فجعل المقداد بن الأسود يحثو في وجهه التراب ويقول: أمرنا رسول الله صلى الله عليه وسلم إذا لقينا المداحين أن نحثو في وجوههم التراب

“Došao je neki čovjek Osmanu, radijallahu anhu, i počeo ga hvaliti u lice, a onda Mikdad ibn el-Esved baci prašinu govoreći:“Allahov nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, kad sretnemo nekoga da hvali drugoga - da mu bacimo prašinu u oči“.

Ovo navodi Muslim i Ebu Davud.
16.07.2011.

KUFR U TAGUTA

Riječ tagut je opšta, tako da sve što se obožava mimo Allaha – bijući zadovoljno tim obožavanjem, bilo to nešto obožavano, nešto slijeđeno, ili nešto čemu se pokorava u odsustvu pokornosti Allāhu i Njegovom Poslaniku, صلى ا لله عليه و سلم – onda se to smatra tagutom.

Taguta je mnogo ali njihove glave su pet:

Prvi – šejtan koji poziva ljude da obožavaju druge mimo Allāha. Dokaz za ovo su Allāhove riječi: ''Zar vam nisam naredio, o sinovi Ademovi, da ne obožavate šejtana? Zaista vam je on neprijatelj očevidni'' (sūra Jā-sīn, 60. ājet).

Drugi – vladar koji mijenja Allāhove propise, Allāhov zakon. Dokaz za ovo su Allāhove riječi: ''Zar nisi vidio one (munafike) koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i ono što je objavljeno prije tebe, pa ipak žele da im se pred tagutom sudi a naređeno im je da u njega ne vjeruju (da ga odbace) ali šejtan želi da ih odvede daleko u zabludu'' (sūra en-Nisa, 60. ājet).

Treći – Onaj koji sudi drugim mimo onoga što je Allah objavio a dokaz ovome su Allāhove riječi: ''A onaj ko god ne sudi po onome što je Allāh objavio onda su oni nevjernici'' (sūra el-Mā'ide, 44. ājet).

Četvrti – Onaj koji tvrdi da ima znanje nevidljivog (gajba) mimo Allāha. Dokaz za ovo su riječi Allāha: ''Samo On zna gajb i On svoj gajb ne otkriva nikome'' (sūra el-Džinn, 26. i 27. ājet).

I On kaže: ''A u Njega su ključevi svih tajni (gajba) niko ih ne zna osim Njega i On zna sve što je u zemlji i sve što je u moru, ni jedan list ne opadne a da On za njega ne zna, i nema zrna u tminama zemlje niti ičega svežeg niti suhog a da nije napisano u jasnoj knjizi'' (sūra el-En'ām, 51. ājet).

Peti – Onaj koji je obožavan mimo Allāha bijući zadovoljan tim obožavanjem. Dokazi za ovo su Allāhove riječi: ''I ko god među njima kaže: zaista ja sam bog mimo njega onda će njegov boravak biti u vatri, to je način na koji mi nagrađujemo griješnike'' (sūra el-Enbijā', 29. ājet).

I znaj da čovjek nikada neće postati vjernik u Allāha osim ako ne odbaci i ne uznevjeruje u taguta. Dokaz za ovo su Allāhove riječi: ''Nema prisile u vjeru, zaista se rušd (pravi put) jasno razlikuje od gajja (zablude). Pa ko god ne vjeruje u taguta a vjeruje u Allāha, uhvatio se za najčvršću vezu koja se neće prekinuti. A Allāh sve čuje i zna'' (sūra el-Beqare, 256. ājet).

Rušd ili pravi put se ovdje odnosi na vjeru Muhammeda صلى ا لله عليه و سلم, dok se gajj ili lažni put i pogrešni put odnosi na vjeru Ebu Džehla.

’Urvetul-wusqa (najčvršća veza) se odnosi na šehadet da nema božanstva vrijedno obožavanja mimo Allāha (Lā ilāhe illAllāh). Ovo svjedočanstvo se sastoji iz negacije i afirmacije, tj. negiranja i potvrđivanja. Ono negira sve vidove obožavanja od onih koji su obožavani pored Allāha, afirmišući (potvrđujući) sve vidove obožavanja ili 'ibādeta učinjeno za Allāha jedino, čistog od bilo kog partnera
16.07.2011.

“Selam alejk - malo sutra”

Da li smo istinski svjesni značenja riječi našeg islamskog pozdrava Esselamu alejkum? Ili je nazivanje selama postala samo formalnost?

Kada nekome nazovemo selam dajemo mu do znanja da će biti miran od našeg jezika i naših ruku, a praktično to znači sljedeće:

1. NEĆEMO GA OGOVARATI

Zašto je bitno da ne ogovaramo ljude? Zato što ogovaranjem širimo mržnju i zavade među ljudima, i podstičemo šejtana protiv čovjeka, jer šejtan kada vidi da se neko ogovara okuraži se i što više može napadne čovjeka koji se ogovara raznim mislima, sumnjama, itd. Zato se kaže da ako znamo da nas neko ogovora trebamo što više spominjati Allaha, radi zaštite od šejtanskog došaptavanja. Inače, jedan od razloga ogovaranja jeste mržnja prema nekome i želja da mu se nanese šteta, pa ogovaranje tako podsjeća na prizivanje šejtana u pomoć, a ružan je šejtan pomagač! Ako postoji neki problem među nama rješavajmo ga u direktnom odnosu, nasamo, otvoreno i iskreno, sa jedinom željom da postignemo Allahovo zadovoljstvo. Ako nismo spremni nekome iskreno pomoći, onda mu nemojmo ni odmagati tako što ćemo ga ogovarati. Ogovoriti se smije samo u slučaju upozoravanja na neku provjerenu opasnost, kao što je lopovluk, korupcija, nastranost, itd.

Kako možemo očekivati da nekoga pri susretu pogledamo vedra lica ako smo ga prije toga nepravedno ogovorili??? To je nemoguće. Muslimani se danas često selame poluglasnim, jedva razgovijetnim tonom, mrka lica, sa podsmjehom, sa mutnjom i perfidnošću u očima, podcjenjivačkim pogledom od glave do pete, uz “škakiljanje” u grlu, tj. nakašljavanje, pretjeranom bučnošću, itd. A sve to često je posljedica što oko usta imamo “krv i ostatke mesa” čovjeka kojeg smo “jeli” u stanju kada on to nije mogao osjetiti. Upravo tako se ogovaranje opisuje u Kur'anu – kao jedenje mrtvog mesa čovjeka! Ono što je suprotno tom nečistom, odvratnom odnosu jedenja tuđeg mrtvog mesa jeste odnos čistih prsa prema ljudima. Po hadisu, čovjek koji legne na počinak a ne misli ništa loše o drugom muslimanu ima čista prsa. Takvom čovjeku Poslanik, a.s., Allahovim dopuštenjem, obećava džennet!

2. NEĆEMO GA OMALOVAŽITI

Poslanik, a.s., je rekao “Dovoljno je čovjeku zla da omalovaži i podcjeni drugog muslimana”. Omalovažavanje je obično posljedicaistraživanja tuđih mahana, a to je jedna od najgorih stvari po vjeru čovjeka.Trebamo se podsjetiti da naš život jeste TEST, i da se moramo baviti sobom, svojimradom i pripremanjem za najveći ispit našeg života od kojeg zavisi naša vječnost.Student koji sprema ispit posvećen je sebi i svom trudu, a ne gleda kako drugi spremaju ispit, osim onih dobrih studenata od kojih može nešto da nauči. Drugim studentima će se baviti samo ako im treba dati savjet, ako im može pomoći, itd. Svi smo mi studenti na ovom svijetu, pa zapitajmo se šta smo pripremili i šta pripremamo za polaganje računa pred Bogom. Sa čim ćemo doći pred Boga?

3. NEĆEMO GA SUMNJIČITI.

Čovjek nekada pomisli nešto loše o drugom čovjeku, misli da ga je “pročit'o” i sl., i onda zauzme negativan stav prema njemu, međutim, stanje tog čovjeka može biti potpuno drugačije. Možda je on kod Allaha bolji od nas. Možda je uradio neko djelo koje ga je približilo Uzvišenom, a za koje mi neznamo. Svaki čovjek je svijet za sebe. Svako od nas ima prednosti i nedostatke. Pravednost se ogleda u davanju položaja (tj. časti i obaveza) ljudima prema njihovim sposobnostima, bez podcjenjivanja ikoga. Ako je čovjek ubjeđen u svoje sposobnosti,u svoj položaj, on neće imati potrebu da drugog podcjenjuje, da ga omalovažava, jer to obično rade ljudi koji imaju neki kompleks više vrijednosti, pa svoje nedostatke “liječe” na slabima tako što ih ugnjetavaju, ponižavaju, maltretiraju, sve “kako bi im pokazali gdje je njihovo mjesto” i “jer oni ne zaslužuju bolje i ne znaju za drugačije”. Boje se da bi mogli izgubiti nekakav oreol uzvišenosti ako bi bili ljubazni prema podređenima. Naravno, nekada postoje sporna ponašanja od strane nižeg staleža, ali istinski gospodin zna kako da se nosi sa time, a ne da svoje gospodstvo brani drskošću, grubošću, provokacijama, itd. Ako želimo znati ko je zaista jak i pametan, a ko slab podsjetimo se na sljedeći hadis: “Pametan je onaj koji strogo vodi računa o svojim postupcima, i radi za život poslije smrti, a slabić je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada i pouzdava u Allaha.

4. NEĆEMO PRENOSITI NJEGOVE RIJEČI

Prenošenjem tuđih riječi unosi se smutnja među ljude. Riječi se obično prenose u određenom kontekstu koji nama odgovara i bez prisustva osobe koja ih je izgovorila. Nekada se riječi potpuno pogrešno protumače i ako se kao takve prenesu nastaće šteta, ljudi će zamjeriti jedni drugima, okrenuće se jedni protiv drugih, itd., a to je ono što šejtan želi, da zabavi ljude beskorisnim stvarima i tako ih odvrati od spominjanja Uzvišenog Allaha. Za svaku riječ čovjek će biti odgovoran pred Bogom. Ako je čovjekovo srce vezano za Allaha onda su njegove riječi zdrave i korisne, a ako je čovjekovo srce u nemarnosti prema Bogu, ako prenosi tuđe riječi, ako se bavi besposlicama, kao što je beskorisno gledanje televizije, ispijanje kafe, itd., onda su njegove riječi smrdljive, pokvarene, svadljive, uvrijedljive, itd.

Poslanik, a.s., snažno je upozorio ljude na Sudnji dan i da će tada biti pokrenuti sudski sporovi između ljudi povodom ogovaranja, prenošenja riječi, podkradanja, napada, itd. Čovjek će morati svojim dobrim djelima platiti svu štetu koju je nanio drugima ogovaranjem, prenošenjem riječi, potvorama, udaranjem itd., a ako mu nestane dobrih djela onda će štetu nadoknaditi preuzimanjem loših djela na svoj račun. To je strašna opomena! Zamislimo TAJ DAN i TAJ SUD, to će zaista biti zastrašujuće vrijeme. Molim sve nas da imamo na umu dolazak pred Uzvišenog Allaha, koji je Milostiv ali i strahovito kažnjava. Allah nije zadovoljan da se drugi nepravedno ogovaraju i tuđe riječi prenose.

5. NEĆEMO BITI DRSKI

Princip Islama je da vjernici budu samilosni jedni prema drugima, a ponositi prema nevjernicima. Međutim, često vidimo muslimane kako se međusobno svađaju, vrijeđaju, psuju, prijete, pa čak i fizički obračunavaju. Sve to dovodi do situacije da se dušmani Islama time naslađuju i podsmjehuju muslimanima, ne uzimajući ih za ozbiljno, i osjećajući se superiorno spram njih. Umjesto toga, muslimani bi trebali svojim ponašanjem druge ljude pozivati u Islam, jer ti drugi ljudi upravo to žele, njihove duše žedne su upute, pa hoćemo li doći pameti i naPravi put nemuslimanima ukazivati, a prestati se međusobno svađati i “prepucavati”? Čovjek koji ne može kontrolisati svoje strasti podlegne porivu agresivnosti, kojaovlada njegovim razumom i onda je u stanju svašta kazati i uraditi. To je stanje bez stida, a u hadisu se kaže da ko nema stida može raditi šta hoće, tj. od bestidnika te ne može ništa iznenaditi, jer on u tom stanju nema granice u ponašanju. Agresivnost donosi kratkotrajan osjećaj moći i olakšanja od određenog pritiska, međutim, dugoročno prouzrokuje poremećaj odnosa među ljudima, stvara mržnju,netrepeljivost, otvara nove sukobe, itd. Niko ne voli drsku i grubu osobu, pa je zato poslanik Muhammed, a.s., bio daleko od takvog ponašanja. U suprotnom, njegova misija ne bi bila ostvarena. To je lekcija za nas. Ako smo zaista iskreni vjernici koji žele da žive Islam i da druge ljude pozovu na Pravi put onda moramo biti čisti od grubosti i drskosti. Ako vjernik pozove nekoga u vjeru a taj neko mu uzvrati neprihvatanjem i još mu napravi neku spletku a onda tom vjerniku “pukne film” jasno se vidi da on nije naučio lekciju strpljivosti i da nije upoznat sa metodom da've (misionarstva) Poslanika, a.s., kojeg su znali grubo odbiti, kamenjem i trnjem ga zasuti, a on bi na to kazao: Možda Allah iz njihove kičme izvede potomstvo koje će Allaha obožavati.

6. NEĆEMO MU ZAVIDITI

Zavist je također jedna od najgorih pojava po vjeru čovjeka. U hadisu se kaže da zavist uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.Kada pogledamo zašto ljudi jedni drugima zavide vidjećemo da je to uglavnom zbog materijalnih stvari. I tu se prepoznaje blesavost ljudi koji zavide zbog materije koja je prolazna i za koju će se račun pred Bogom polagati. Kada bi ljudi znali “zavidili” bi onima koji su duhovno bogati, koji lijepo uče Kur'an i postupaju po njemu, koji dijele imetak na Allahovom putu, koji održavaju džamije, itd., uz želju da i oni budu takvi. Za razliku od materijalnog bogatstva, duhovno bogatstvo može steči svaki čovjek ako to želi. Međutim, duhovno bogatstvo nije popularno i privlačno mnogima. Allahova mudrost je da duhovno bogatstvo mogu steči svi koji to žele, ali je i znakovito što ljudima to nije privlačno. Nekako to podsjeća na djelo šejtana koji uljepšava čovjeku ružne stvari, a omrzava dobre stvari. Na primjer, lahko je potrošiti 50 KM na odjevni predmet, a teško je dati isti iznos za održavanje džamije. Ili, lahko je gledati film devedeset minuta, a teško je učiti Kur'an isto toliko vrijeme. Ili, lahko je beskorisno sjediti u kafiću i ispijati kafu, a teško je praktikovati Poslanikov, a.s., jutarnji i večernji zikr. Ili, lahko je izdvojiti novac i otići na more svake godine, a teško je skupiti sredstva i otići na hadž jedanput u životu. Ili, lahko je tražiti mahanu drugome, a teško je analizirati i ispravljati svoje greške. Ili, lahko je vidjeti trn u tuđem oku, a teško je vidjeti balvan u vlastitom. Itd.

Što se tiče bogatstva i materije općenito, pravi vjernik će se truditi da stekne što veće obrazovanje i težiće visokim radnim pozicijama kako bi i u materijalnom smislu bio jak. Međutim, na prvom mjestu biće mu vjera. Njoj će podrediti materiju. To praktično znači da ga posao neće spriječiti da klanja svaki namaz u njegovo prvo vrijeme, da neće poslovati sa kamatom i alkoholom, da neće žuditi za prestižom i ugledom, nego će mu cilj biti da kroz rad doprinese da Allahova riječ bude gornja. U Kur'anu se kaže da su mnogi ljudi radiše samo zato što vole bogatstvo. Prve generacije muslimana su imale bogataše u svojim redovima, ali oni nisu gomilali blago, nego su ga ulagali na Allahovom putu, jer dati novac za Islam ne znači potrošiti ga, nego uložiti u investiciju koja će se mnogorostruko isplatiti i vječno trajati. To je prava trgovina. Muslimani nisu osvajali druge države ne da bi stekli bogatstvo te zemlje i pokorili ljude, nego da bi dostavili Uputu. To je recept za uspjeh i na ovom i na budućemsvijetu.

FORMA SELAMA.

Ono što je također veoma bitno napomenuti jeste da poselamiti nekoga ne znači kazati samo Selam, već najkraće Selam alejk. Samo “selam” kao pozdrav ne znači ništa. Slične nedorečene pozdrave imamo u tzv. međunarodnim pozdravima tipa Dobar dan, koji ne znači ništa, osim konstatacije da je dan dobar, ali ako bi nekome kazali Dobar dan vam želim onda bi to već bio smislen pozdrav. No, Selam alejk ima najpotpunije značenje i smisao budući da je ujedno i dova za čovjeka da bude u okrilju Božijeg mira i na ovom i na budućem svijetu, a ima li nešto bolje što možemo poželjeti?! Esselamu alejkum je najbolji pozdrav i pri susretu i pri odlasku. Nakon njega možemo upotrijebiti i druge pozdrave, kao što je Merhaba, Prijatno, itd. Usput da još napomenem da naš česti pozdrav Allahimanet također nema nikakvo značenje. Umjesto toga pravilno bi bilo kazati Allahu na emanet.


Autor: blagodatvode@gmail.com

muslimanka.net
Ova e-mail adresa je zasticena od spam botova, morate imati ukljucen Javascript da bi je vidjeli


16.07.2011.

POTREBNA POMOC

ESSELAMU ALEJKUM WE RAHMETULLAHI WE
BEREKATUHU...ZELIM DA U IME ALLAHA POMOGNEMO
JEDNOJ SESTRI,,,A MOJOJ PRIJATELJICI KOJA JE U
TESKOJ FINANCIJSKOJ KAO I ZDRAVSTVENOJ
SITUACIJI...SESTRA IMA TROJE DJECE...POMOC JOJ
TREBA..PA BUJRUM U IME ALLAHA DA
POMOGNEMO....SESTRU LICNO ZNAM..A SVE DALJE
INFORMACIJE POSALJITE U IN BOX...UKOLIKO ZELITWE
POMOCI...ALLAH VAM DAO SVAKI HAJR ...AMIN
16.07.2011.

DA SE PRISJETIMO

1. Koji je bio treci halifa poslije smrti Poslanika sallAllahualejhiwesellem?
a) Alija
b) Ebu Bekr
c) Omer
d) Usman
(d)
  2. Mevlud je                               
a) Sunnet
b) Novotarija
c) Lijepa novotarija
(b)
3. Da li su djela sastavni dio Imana
a) Da
b) Ne
c) Mozda
(a)
4. Kakav je propis covjeka koji stoji kod kabura i trazi pomoc od umrlog ?
a) On je musliman
b) Pocinio je sirk
c) Pocinio je kufr
(b)
5. Koji je ashab nazvan Allahova sablja(Sejfullah)?
a) Halid ibn Velid
b) Muaz ibn Dzebel
c) Ubade ibn Sabit
(a)
6. Koji je ashab bio najbolji poznavaoc halala i harama?
a) Muaz ibn Dzebel
b) Abdullah ibn Zubejr
c) Ebu Hurejre
d) Hamza
(a)
7. Gdje se nalazi Allah?
a) Iznad Arsha
b) Svuda oko nas
c) To ne znamo
(a)
8. Da li ce vjernici u Dzennetu vidjeti Allaha?
a) Ne
b) Da
(b)
9. Kuca u kojoj se nalaze 2 od navedenih stvari u nju ne ulaze meleci:
a) Pas i macka
b) Macka i mis
c) Pas i slika
d) Macka i slika
(c)
10. Ko je bio ebu Hurejre?
a) Abdullah ibn Omer
b) Abdurrahman ibn Sahr
c) Uqbe ibn Amr
(b)
11. Emevijska drzava je uspostavljena nakon
a) Pada osmanske vladavine
b) Ubijstva Alije radijAllahuanhu
c) Hidzre u Medinu
(b)
12. Ko je otvorio vrata Misra (Egypta)?
a) Halid ibn Velid
b) Amr ibn Aas
c) Abdullah ibn Zubejr
(b)
13. Smije li zena otkrivena da napravi sedzdu zahvale?
a) Smije ali treba biti pristojno obucena
b) Ne smije
c) Smije samo da otkrije lice i ruke kad radi sedzdu
(a)
14. Ko je dzemaat?
a) Svako onaj ko je u Islamskoj Vjerskoj Zajednici
b) Svako onaj ko je na istini pa makar ga i ne znali
c) Svi ljudi su jedan veliki dzemaat
(b)
15. Dovrsi recenicu : Kaze imam Berbehari: “Znaj da je Islam Sunnet i da je Sunnet_____...
a) Praksa Poslanika sallAllahualejhiwesselem
b) Mudrost
c) Islam
 (b)


15.07.2011.

Mishary Rashid ~ Lejletul Kadr

15.07.2011.

HALALI MI....

 HALALI MI ... OPROSTI MI...

...trazim halala ako sam negdje nekoga uvrijedila...osarmotila...ogovorila...

..halali mi...za sve moje izgovorene rijeci TEBI...ti koji me znas..koji si me vidio...koji si me cuo...HALALI MI


...halali mi..ti koji me nikad nisi vidio...cuo....koji me ne znas...halali mi...

....ti koji si me cuo...ako sam ikad ista rekla sto je izazvalo neugodnosti kod tebe...halali mi..nije bilo namjerno..ako si se zbog mene osjecao osramocen..tuzan...HALALI MI...nije mi bio nijjet...


,,,ti koji me ne znas ...nisi cuo moj glas...ali si prepoznao u necemu kao  da se nesto odnosilo na tebe ...halali mi...

....i ti koji si se pronasao u mojim textovima..mojim napisanim rijecima..HALALI MI...nije namjerno...

... I SVIMA VAMA KAZEM HALALI MI....NIKADA NIKOGA NISAM ZELJELA UVRIJEDITI POVRIJEDITI...NITI NEKOME PAMETOVATI..A DA TAJ NEKO U TIM MOMENTIMA SE OSJECA TUZNO.....

...HALALI MI...OVO JE DUSA KOJA SEBE KORI...

...SESTRO OPROSTI MI..HALALI MI...AKO SAM NEGDJE SPOMENULA TVOJE IME..TO JE BIO NEOPREZ OD MENE..ALI MI NIJE BIO NIJJET DA POVRIJEDIM...UCINIM TUZNIM...OSRAMOTIM...

,,,GRESKE SE DESAVAJU..PA I JA TAKO SICUSNI SLABI ALLAHOV ROB POGRIJESIH,,,

,,,,OVO JE DUSA KOJA SE KAJE..PA ..HALALI MI...

...OVO SU SAPTAJI MOJE DUSE....

15.07.2011.

Šta je moja obaveza kada mi Allah nešto naredi?

Obaveza ti je da uradiš sedam stvari:

Prvo: spoznaja te stvari;

drugo: ljubav prema njoj;

treće: namjera da je uradiš;

četvrto: izvršavnje onoga što se traži;

peto: da bude izvršeno iskreno i tačno;

šesto: oprez kako se ne bi upalo u ono sto dato djelo poništava; i

sedmo: ustrajnost na tome.

 

Pedeset pitanja i odgovora u akidi,  šejh Muhammeda bin AbdulVehhāb

15.07.2011.

SABUR

Sabur – strpljenje je jedna od moralnih osobina koja je jedan od najvažnijih za roba. Strpljivost za iman je isto što i glava za tijelo. Sabur je u svakom slučaju korist. On je nešto najteže čovjeku. Saburati može samo onaj kome se Allah smilovao i posvetio mu posebnu pažnju.

Na mnogim mjestima u Kur’anu se spominje sabur. Allah Uzvišeni o saburu kaže:
“ Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.” (Prevod značenja, Ez-Zumer,10)
Allah subhanehu ve te ala podstiče svoje robove na sabur pa kaže:
“ ….I budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.” (Prevod značenja, El-Enfal, 46)
Suhejb Er-Rumi radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:
" Čudan je primjer vjernika, svaka situacija je za njega khajr, a to nije slučaj ni sa kim osim sa pravim vjernikom. Ako ga zadesi kakva radost, on zahvali i to bude dobro za njega, a ako ga snađe kakvo zlo, on se strpi i opet bude dobro za njega." (Muslim)
Seid El-Hudri radijallahu anhu, je prenio da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao:
"Ko nastoji biti strpljiv, Allah će ga učiniti stpljivim, a niko nije ništa stekao bolje i obilnije od sabura." (Buhari)

Vrijednost i značenje sabura
- Suzbijanje bijesa i gorčine bez znakova negodovanja.
- Navikavanje nagle duše na nevolje i nedaće.
- Ustajnost sa Allahom, prihvatanje kušnje koje nam nanosi sa velikodušnošću i širokogrudnošću.
- Stabilnost u pridržavanju propisa Kur´ana i Sunneta.
- Stpljivost radi Allaha je bogastvo, opstanak za Allaha, iskučenje u ime Allaha, dosljednost sa Allahom i krutost bez Allaha.
Vste sabura
Postoje razne vrste sabura. Ovdje ćemo navesti tri:
1.Sabur u ustrajnosti prilikom pokoravanja Uzvišenom Allahu.
2.Sabur u sustezanju od griješenja Allahu
3. Sabur u belajima i musibetima

Najbolji primjer sabura u sustezanju od griješenja je primjer Allahovog vjerovjesnika Jusufa, alejhiselam.
Allah subhanehu ve te ala je naredio da se lijepo strpimo pa kaže:
"Zato, ti, budi strpljiv lijepim saburom." (Prevod značenja, El-Me´aridž, 5)
Enes ibn Malik radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, prošao pored neke žene koja je plakala za umrlim sinom, pa joj je rekao: " Boj se Allaha i saburaj." Te mu je ona odgovorila: "Tebe ne interesuje nesreća koje me zadesila." Kada je otišao rekli su joj da je to bio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selem nakon čega se ona šokirala kao da je čula za smrtan slučaj.
Otišla je do njegovih vrata, ali nije našla na njegovim vratima vratare, te je rekla: "O Allahov Poslaniče, nisam te prepoznala." Tada joj on, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Sabur se ogleda pri prvom udarcu.." (Muslim)
14.07.2011.

NE TUGUJ

14.07.2011.

Dva Mora koja se satavljaju a ne mijsaju se Allahu Ekber!!!!!!

13.07.2011.

..ljutis se..... znam...

...prvi put nemam sta da ti kazem....ma imam ja da kazem svasta nesta..al....rijeci nekako ne izlaze...mozda je bolje ne znam....

....prvi put nemam sta da kazem...jer sve sto se reklo istina je... slazem se  s tobom...ljutis se znam..i ja bih isto da sam na tvom mjestu....

...mozda mi ne vjerujes...ALI TESKO MI JE WALLAHI....zbog toga sto se dogodilo...i zbog tebe i zbog sebe...

tesko mi je jer sam iznevjerila povjerenje..ljubav...ooo kako DUSA PATI......samo da znas...

..mozda bih se pravdala...nizala recenice...objasnjavala...ali...

IMA LI POTREBE..KAD ZNAMO I JA I TI DA SI U PRAVU...

                       ...pa cemu onda...rijeci ..govor...uzaludan....

.                              ..ako mozes oprosti...ako ne....bar glumi da mi je oprosteno....

                                     ....znas da mi dusa pati...znas da me srce boli....ZNAS TI TO SIGURNO...

           ...ali ipak ...tesko ti je da oprostis ..da zaboravis..pa i da glumis..jer nije prvi put....

...SHVATI ME...RAZUMI ME...NEKAKO NADJI OPRAVDANJE....SAMO NE OSATVLJAJ  ME SA TIM RIJECIMA...

...ONE BOLE..DUBOKO UREZANE NA UMORNOJ DUSI..I IZMORENOM SRCU...BOLE VJERUJ MI....

....NE MOGU IH PRIHVATITI OD TEBE..OD DRUGIH BIH  MOZDA MOGLA....

...OPROSTI...RECENO JE .....NIJE PRVI PUT..ALI ZADNJI JEST....DAJ MI NOVU SANSU....DAJ MI SVOJU LJUBAV...SVOJE PRIJATELJSTVO..DAJ MI SEBE...

...OD MENE TO SVE IMAS....

...TREBAS MI ...

SAD VISE NEGO IKAD...IAKO JE PRIJE BILO KAO I SAD TO ZNAS...MOJA NAPACENA DUSA JE BILA U ISTOM STANJU CAK I GOREM ..JER NIJE IMALA TEBE....

...SAD JE BAR LAKSE..JER SAMA POMISAO DA SI TU...DRUGACIJE JE....

                                           ....TREBAS MI...

                                                         ...NE OSTAVLJAJ ME...

.                   ....NEKA NASA LJUBAV NADJACA SVE..KAO I DO SADA..PA I OVO....


                                             ..A ZNAS DA CEMO USPJET...

                                                                                        ....ZNAS TO..

                                                                                                 ZNAS I ZBOG CEGA....

                                                                                                                ...DA...ZBOG TOGA....




P.B.


13.07.2011.

...nasa pjesma....

       ....pogledaj u moje oci...zasto skrivas pogled taj
..pogledaj u moje lice..i pokazi osmjeh svoj..


                   djevojko u sutonu tihom
                            pokraj rijeke sto koracas
                                    s tuznom sjenom na licu svom
                                               i kosom njeznom i kosom plavom kao lan..


                                                                                     .        ....jedina moja tebi sviram ja...
                                                                    jedina moja tebi pjevam ja..
                                                            jedina moja tebi sviram ja
                                                    jedina moja tebi pjevam ja...


                         ....djevojko u sutonu tihom
                                pokraj rijeke sto koracas
                                       s tuznom sjenom na licu svom
                                                       i kosom njeznom i kosom plavom kao lan



                                                                                          ..jedina moja tebi sviram ja
                                                               jedina moja tebi pjevam ja
                                                  jedina moja tebi sviram ja
                                   jedina moja tebi pjevam ja....


13.07.2011.

...ti me razumijes...

Jos nosim tvoj znak…
duboko u grudima…I cutim…mozda tako mora….
znas,ponekad ogrtac od tisine bude pretezak…
pozelim da umjesto njime svoja ramena …tvojim rukama obgrlim...
rekao si…moras biti jaka…boriti se….
u pravu si…
ja moje ratove ne vodim u duetu…zivot me naucio da snagu pronadjem u sebi…
a gdje da pronadjem njeznost…
kad pozelim bar n...a tren…da umjesto ratnika…princeza postanem….
reci ces…
odrasti…bajke ne postoje…
znam, ja samo pokusavam da od obicne price….
svoju sopstvenu bajku ispisem…
tamo negde na stranicama duse…
kad moje noci postanu odvec tamne…
a ogrtac tisane pretezak…
sebi cu je za laku noc ispricati…
 mozda...tako necu cuti kad tuga zakuca na vratima…
bar nocas …neka za nju ostanu zatvorena…
12.07.2011.

LJEKOVITOST CIMETA I MEDA


Ljekovitost meda, pretpostavljam, poznata je svima. Ovaj čudotvorni pčelinji proizvod blagotvorno djeluje na zdravlje i u kombinaciji sa raznim biljem.
Mješavina, koju neki nazivaju pravom "bombom zdravlja", je med sa cimetom.
Cimet je poznat po svojim antiseptičkim i antibakericidnim svojstvima.
Medicinska istraživanja pokazala su da kombinacija meda i cimeta ublažava tegobe u slučaju bolesti srca, infekcije urinarnih kanala, loše probave i prehlade, a sprječava i liječi akne i bubuljice i zubobolju.

Čiste probavni trakt od parazita i bakterija koji usporavaju varenje i uzrokuju nagomilavanje toksina u organizmu

Redovna upotreba meda i cimeta povećava životnu energiju i seksualni nagon, i daje osjećaj spokojstva i zadovoljstva.

Recepti:

Srčana oboljenja:

od cimeta i meda napraviti smjesu koja se maže na hljeb. Najbolje je uzimati je za doručak, a smanjuje nivo holesterola, sprječava pojavu srčanog udara i ujednačava srčani ritam.

Infekcija urinarne bešike:

 u čašu mlijeka umiješati 2 kašike cimeta u prahu i kašičicu meda i popiti. Ova mješavina uništava bakerije u mokračnoj bešici.
zubobolja:

 pomiješati kašičicu cimeta u prahu i 5 kašika meda pa stavljati na zub 3 puta dnevno dok bol ne umine.

opadanje kose:

mješavinu od 3 kašike toplog maslinovog ulja , kašike meda i kašičice cimeta nanijeti na kosu i držati oko 15 min, a zatim isprati. Upotrebom ovog preparata postiže se željeno djejstvo u veoma kratkom roku.

prehlada:

 3 dana treba uzimati kašiku mlakog meda sa 1/4 kašike cimeta. Na ovaj način liječi se i hronični kašalj, kao i upala sinusa.

loša probava:

 prije obroka treba pojesti 2 kašike meda posute cimetom u prahu. Ova mješavina pomaže varenju čak i najteže hrane.
akne i bubuljice:

 pomiješati 3 kašike meda i kašičicu cimeta i prije odlaska na spavanje nanijeti smjesu na bubuljice. Slijedećeg jutra isprati toplom vodom. Svakodnevna primjena tokom dvije sedmice garantovano uklanja bubuljice.

napitak za mršavljenje:

pola kašičice cimeta preliti šoljom ključale vode, poklopiti i ostaviti da odstoji 30 minuta. Kad se ohladi, dodati kašiku meda. Pola šolje popiti neposredno pred spavanje, a drugu polovinu poklopiti i ostaviti u frižider. Ujutro, na prazan stomak, popiti preostalu količinu napitka, ali nipošto ne podgrijavati- uzeti ga hladnog ili ostaviti da se ugrije na sobnoj temperaturi.

Jos recepata

Ayurvedicka i Yunnani(istocne medicine) medicina su koristile med kao glavni lijek stoljecima.Naucnici danas takoder prhvacaju med kao efikasan lijek za sve vrste bolesti,te med moze biti koristen bez sporednih efekata za sve vrste bolesti.Danasnja nauka kaze,da iako je med sladak,ako se uzme u pravoj dozi kao lijek ne steti dijabeticarima.

Poznati magazin po imenu Weekly World News koji je objavljen u Kanadi 17. januara 1995. godine dao je listu bolesti koje se mogu lijeciti medom i cimetom u skladu sa iztrazivanja zapadnih naucnika.

Artritis (upala zglobova) :

 uzeti jedan dio meda i dva dijela vode,te dodati malu cajnu zlicicu cimetovog praha,napraviti masu i polako masirati na bolne dijelove tijela.Primjeceno je da se bol smanjuje u roku od jedne do dvije minute ili osobe koje boluju od artritisa mogu ujutro i navecer uzeti jednu salicu vruce vode sa dvije zlice meda i jednom malom cajnom zlicicom cimetovog praha.Ako se pije redovito,cak i kronicni artitid moze biti izljecen.

U nedavnom je istrazivanju na Univerzitertu u Kopenganenu,pronadeno da su doktori tretirali svoje pacijente sa mjesavinom jedne jusne zice meda i pola cajne zicice cimetovog praha prije dorucka.Rezultat je bio da je u roku od tjedan dana od 200 ljudi koje su tretirali,njih 73 bilo totalno oslobodeno bola,a u roku od jednog mjeseca skoro svi pacijenti koji nisu mogli hodati ili se kretati,te su poceli hodati bez bola.

Gubitak kose:

 oni koji pate od gubitka kose ili celavosti mogu primjeniti masu od vruceg maslinovog ulja,jedne jusne zlice meda i jedne cajne zlicice cimetovog praha prije kupanja i drzati odprilike 15 minuta,a nakon toga oprati kosu.
Infekcije mokracnog mjehura: popiti dvije jusne zlice cimetovog praha i jednu cajnu zlicicu meda u casi mlake vode,nistava klice u mokracnom mjehuru.

Zubobolja:

napraviti masu od jedne cajne zlicice cimetovog praha i pet cajnih zlicica meda te staviti na bolni zub,ovo se moze koristiti 3 puta dnevno i drzati toliko dugo dok zub ne prestane boliti.

Kolesterol:

ako se pacijentu koji ima povisen kolesterol daju dvije jusne zilice meda i tri cajne zlicice cimetovog praha pomijesanje u 4,5dl caja,to ce smanjiti nivo kolesterola u krvi za 10% u roku od 2 sata.Kao sto je navedeno za pacijente koji boluju od artritisa,ako se uzima 3 puta dnevno,lijeci se bilo koje kronicno povisenje kolesterola.
Sto se tice informacije iz navedenog caspisa,uzimanje cistog meda dnevno uz hranu smanjuje zalbe u vezi kolesterola.

Prehlade:

oni koji pate od uobicajenih ili ozbiljnih prehlada trebaju uzeti 3 dana po jednu juznu zlicu mlakog meda sa 1/4 cajne zlicice cimetovog praha dnevno.Ova mjesavina ce izlijeciti vecinu kronicnih ksaljeva,prehlada te iscistiti sinuse.
Nervoza i bolovi u zelucu: med uzet sa cimetovim prahom lijeci bolove u zelucu te takodes otklanja zelucane cireve u korijenu.

Plinovi:

u skladu sa studijama provdenim u Indiji i Japanu,otkriveno je da,nakon uzimanja meda sa cimetovim prahom,zeludac oslobaca plinova.

Bolesti srca:

 napraviti masu od meda i cimetovog praha i mazati na kruh umjesto dzema/pekmeza i jesti redovito za dorucak.To smanjuje kolesterol u arterijama i spasava pacijenta od srcanog udara.Takoder,oni koji su vec prezivjeli srcani udar miljama su daleko od sljedeceg udara,ako primjene ovaj proces dnevno.Redovna upotreba navedenog smanjuje gubitak daha i jaca otkucaje srca.

U Americi i Kanadi razliciti domovi za brigu i njegu tretirali su svoje pacijente uspijesno i nasli su da arterije i vene koje gube svoju elasticnost i postanu zacepljene staranjem,budu revitalizirane.

Imunoloski sustav:

 dnevna upotreba meda i cimetovog praha jaca imunoloski sistem i stiti tijelo od bakterija i napada virusa.Naucnici su pronasli da med sadrzi razlicte vitamine i zeljezo u velikim kolicinama.Redovitom upotrebom meda jaca bijla krvna zrnca u borbi sa bakterijama i virusinim bolestima.

Probava:

 kada se cimetov prah posut na dvoje jusne zlice meda uzme prije jela,smanjuje kiselinu i vari cak i najteza jela.

Gripa:

naucnik iz Spanjolske dokazao je da med sadrzi prorodni sastojak koji ubija klice pocetka gripe i sprjecava da pacijent dobije gripu.

Dugovjecnost:

 kada se redovito uzima caj napravljen sa medom i cimetovim prahom to produzava dugovjecnost.Uzeti 4 jusne zlice meda,1 cajnu zlicicu cimetovog praha i 3 salice vode,te sve prokuhati i napraviti u obliku caja.
Popiti 1/4 salice,3 do 4 puta dnevno.To odrzava kozu svjezom te sprjecava starenje.
Zivotni vijek se takoder povecava tako da cak i osoba stara 100 godina pocne obavljati rutinske poslove nekoga mladeg i 20 godina.

Bubuljice:

 od tri jusne zlice meda i jedne cajne zlicice cimetovog praha napravi se masa.Primjeniti ovu masu na bubuljice prije spavanja i oprati ujutro toplom vodom.Ako se radi redovno,u roku dva tjedna bubuljice ce nestati iz korijena.
Infekcije koze: ekcemi,lisajevi,te sve vrste koznih infekcija se lijece primjenom meda i cimetovog praha u jednakim djelovima na oboljela mjesta.

Mrsavljenje:

 svako jutro,pola sata prije dorucka,na prazan zeludac i navecer prije spavanja popiti med i cimetov prah prokuhan u jednoj salici vode.Ako se uzima redovito,smanjuje tezinu cak i najdeblje osobe.Takoder,uzimanje ove mjesavine redovno ne dozvoljava msnocama da se akumuliraju u tijelu cak i ako je osoba na visokokaloricnoj dijeti.

Rak:

 istrazivanje u Japanu i Australiji otkrilo je da se uspijesno lijeci uznapredovali rak zeluca i kostiju.Pacijenti koji boluju od ovih oblika raka trebaju dnevno uzmati jednu jusnu zlicu meda sa jednom cajnom zlicicom cimetovog praha,3 puta dnevno u toku jednog mjeseca.

Umor:

studije su pokazale da je secer sadrzan u medu vise koristan,nego stetan.Ljudi srednje dobi koji uzimaju med i cimetov prah u jednakim djelovima su pokretljiviji i fleksibilniji.
Dr.Milton koji je radio istrazivanje kaze da uzimanje pola jusne zlice meda u jednoj casi vode sa posutim cimetovim prahom,nakon jutarnje toalete te nakon tri sata popodne kada vitalnost tijela pocinje padati,povecava vitalnost u roku tjedan dana.

Los zadah:

 ljudi u juznoj Americi,ujutro prije svega grgljaju(ispiraju grlo) jednu cajnu zlicicu meda i cimetovog praha,pomijesanje u toploj vodi.Tako njihov dah ostaje svijez tokom cijelog dana.

Gubitak sluha:

svakog jutra i veceri,uzimanje jednakih dijelova meda i cimeta vraca sluh.
12.07.2011.

Muslimanska zenska i muska imena

ABASA (ar.) - lavica,
ABIDA (ar.) - pobozna,
ADALETA (ar.) - pravedna. cestita,
ADIBA (ar.) - priredjivacica gozbe, domacica,
ADILA (ar.) - pravedna, postena,
...
ADVIJA (ar.) - brza, hitra,
AIBA (ar.) - pokajnica,
AIDA (ar.) - povratnica, posjetilac, gost,
AISA (ar.) - ziva, postojana, koja udobno zivi,
AJLA (tur.) - mjesecinom obasjana,
AJSA (ar.) - vidi: Aisa,
ALMA, ELMA (tur.) - jabuka,
ALEMA (ar.) - svijet, mir,
ALMASA (ar.) - dijamant, dragulj,
ALMEDINA - vidi Elmedina,
AMELA (ar.) - posao, rad trud,
AMILA (ar.) - radnica, cinovnica,
AMINA (ar.) - sigurna, pouzdana, vjerna,
AMIRA (ar.) - nasljednica, domacica,
AMRA (ar.) - zivot, dugovjecna,
ANESA (ar.) - vidjeti muska imena,
ANIDA (ar.) - uporna, tvrdoglava, svojevoljna,
ANISA (ar.) - dobrodusna, mlada zena,
ARIFA (ar.) - razborita, ostra, upucena,
ASIFA (ar.) - tuzna, osjetljiva,
ASIJA (ar.) - lijecnica, stub, temelj,
AZEMINA (ar.) - pouzdana, sigurna, vjerna,
AZIRA (ar.) - pomagacica, zastitnica,
AZIZA (ar.) - mocna, dragocjena, omiljena,
AZRA (ar.) - djevica, nevina i cista djevojka,
BAHIRA (ar.) lijepa, divna, sjajna,
BAHRA (ar.) - bazen, jezerce, ribnjak,
BEHARA (Ar-per.) - proljece, proljetni cvat voca,
BEGZADA (tur-per.) begovsko dijete, plemkinja,
BEHIJA (ar.) - lijepa, ljupka, otmena,
BEJDA (ar.) - cistina, bjelina, svjetlo dana,
BELKISA - Etimologija nejasna,
BELMA (ar.) - noc prvog mjeseca,
BERAJETA (ar.) - nevinost, neduznost, cistoca,
BERINA (ar.) - gornja, najvisa, najbolja,
BESIMA (ar.) - nasmijana, vesela,
DELILA (ar.) znak, oznaka, vodic,
DERVISA (per.) - siromasna, skromna,
DEVLA (ar.) - polozaj, sudbina, slava,
DEVLETA (ar.) - drzava, imperija, imovina,
DINA (ar.) - poslusnost, dugotrajna kisa,
DISA vidi: Dervisa,
DZANA (ar.) - dusa, zivot,
DZEMILA (ar.) - lijepa, krasna, drazesna, ljupka,
DZENANA (per.) - voljena, srce, dusa,
DZENETA (per.) - raj, basta,
DZEVDETA (ar.) - dobrota, izvrsnost,
DJULA (ar.) - cvijet, ruza,
DJUULBEHARA (per.) - ruzica,
EDIBA (ar.) - Odgojena, vaspitana, knjizevnica, obrazovana,
EDINA (ar.) - izvedenoo od din- vjera,
ELMA - vid: Alma,
ELMEDINA (ar.) - gradanka, kulturna, vjeri odana,
EMINA (ar.) - povjerljiva, pouzdana, sigurna, vjerna,
EMIRA (ar.) - vladarka, voda,
EMSIRA (ar.) - zivahna, vesela,
ENESA (ar.) - drustvena, prijazna,
ENISA (ar.) - drugarica, prijateljica,
ESMA (ar.) - najuzvisenija, najplemenitijeg karaktera,
ESREFA (ar.) - cijenjena, ugledna,
EZREMA (per.) - stidljiva, skromna, cedna,
FADILA (ar.) - izvrsna, istaknuta, zasluzna, kreposna,
FAHIMA (ar.) - koja razumije, shvaca, pametna,
FAHIRA (ar.) - ponosna,
FAHRETA (ar.) - slavna, velicina, sjaj, ponos,
FATIMA (ar.) - ona koja odbija dijete od dojenja, ime kceri od Muhameda a.s.,
FAZILA (ar.) - vrlina,
FEHIMA - veoma pametna, razborita, bistra, inteligentna,
FERIDA (ar.) - skupocjeni dragulj, izvanredna,
FIKRETA (ar.) - misao, ideja, pojam, utisak,
FUADA (ar.) - srce,
GALIBA (ar.) - pobjednica,
HABIBA (ar.) - draga, voljena,
HAFIJA (ar.) - skrivena, tajna,
HAFIZA (ar.) - zastitnica Kur`ana, zna ga na pamet,
HATIDZA (ar.) - nedonosce, prije vremena rodjeno,
HAJRIJA (ar.) - dobrotvorna, milosrdna, darezljiva,
HALIDA (ar.) - trajna, krepka, snazna, cila,
HALILA (ar.) - vjerna prijateljica, simpatizer, koplje,
HALIMA (ar.) - blaga, dobrocudna, uvidjavna, pazljiva,
HALISA (ar.) iskrena, istinita,
HAMIDA (ar.) - koja je Allahu zahvalna,
HANA (tur-per.) - carica, vladarka,
HANIFA (ar.) - pravovjerna, iskrena, nevina,
HANIJA (ar.) - njezna, brizljiva majka,
HANKA (ar.) - razumijevanje, iskusna pametna zena,
HARISA (ar.) - cuvarka, ratarka , lavica,
HASIBA (ar.) - cijenjena, postovana, uvazena,
HASNA (ar.) - lijepa zena, krasnotica,
HASIJA (ar.) - ponizna, skrusena,
HASIMA(ar.) - koja spor razrijesava,
HATIDZA (ar.) - Nedonosce, zena Muhameda a.s.,
HAZIMA (ar.) - razborita, pouzdana,
HAZIRA (ar.) - oprezna, spremna, gotova,
HEDIJA (ar.) - dar poklon,
HIDAJETA (ar.) - ona koja upucije na pravi put,
HURIJA (ar.) - dzenetska (rajska) ljepotica,
HUSNA (ar.) - ljepota, izvrsnost, cari, vrlina,
IFETA (ar.) - nevinost, cednost, cistota,
ILHANA (ar.) - melodija, nadahnuce,
ISMETA (ar.) - nevina, od grijeha sacuvana,
IZETA (ar.) - moc, sila, utjecaj,
JAKUTA (per.) - safir, rubin,
JASMINA (ar.) - cvijet jasmina, proljece,
JEMINA (ar.) - sretna, napredna,
KADIRA (ar.) - koja je kadra, sposobna,
KADUNA (ar.) - gospoda, ugledna zena,
KANITA (ar.) - poslusna, pokorna Bogu, koja klanja,
KASEMA (ar.) - zakletva, prisega,
KERIMA (ar.) - plemenita, velikodusna, milostiva,
LAMIJA (ar.) - sjajna, svijetla, blistava,
LATIFA (ar.) - fina, njezna, blaga,
LEBIBA (ar.) - pametna,
LEJLA (ar.) - noc, vece,
LEZETA (ar.) - slast, zadovoljstvo,
MAHIRA (ar.) - vjesta, okretna,
MAIDA, MAJDA (ar.) - sto sa gozbom, trpeza, jelo,
MAKSUMA (ar.) - nevina, sudbinom odredena,
MEBRULA (ar.) - dobra, od Boga primljena,
MEDIHA (ar.) - pohvalna, hvale vrijedna,
MEDINA (ar.) - zaduzena, obavezna, duznica,
MEJREMA, MERIMA (ar.) - uporna, gorka, majka Isa a.s.,
MELIHA (ar.) - ljepotica,
MEMNUNA (ar.) - zadovoljna,
MEMSUDA (ar.) - cvrsta, jaka, solidna,
MENSURA (ar.) - podpomognuta,
MERSIJA (ar.) - pristaniste, luka,
MESUDA (ar.) - srecna,
MEVDUDA (ar.) - voljena,
MEVLIDA (ar.) - rodena za mevlud (rodendan Muhameda a.s.),
MIDHETA, MIDHATA (ar.) - pohvaljena,
MIHRA (ar.) - ljubav, sunce,
MINA - Semantika nepoznata,
MINETA (ar.) - velikodusna, milostiva,
MIRSADA - mjesto posmatranja,
MUBERA (ar.) - dobro djelo, dobrociniteljstvo,
MUFIDA (ar.) - korisna, unosna, probitacna,
MUHEDINA (ar.) - preporoditeljica vjere,
MUJESIRA (ar.) - koja olaksava,
MUNEFISA (ar.) - ona koja olaksava,
MUNEVERA (ar.) - svijetla,
MUNIBA (ar.) - pokajnica, ona koja se Bogu obraca,
MUNIRA (ar.) - sjajna, blistava svijetla,
MURADIFA (ar.) - partnerka,
MURISA (ar.) - ona koja ostavlja nesto u nasljijedje,
MUSLIMA (ar.) - predana Bogu,
MUVEDETA (ar.) - ljubav simpatija voljena, zeljena, ljubljena,
MUVEHIDA (ar.) - ona koja vjeruje u jednog Boga,
MUZAFERA (ar.) - koja uspijeva, pobjedonosna,
NADIJA (ar.) - darezljiva, orosena, svjeza,
NADIRA (ar.) - rijetka, neobicna, izvrsna, skupocjena,
NADZIDA (ar.) - pobjednica, zastitnica,
NAFIZA (ar.) - utjecajna,
NAHIDA (ar.) - aktivna, energicna,
NAIDA (ar.) - cista, lijepa,
NAIFA (ar.) - visoka, uzvisena,
NAILA (ar.) - dobitnica,
NAIMA (ar.) - mekana, njezna, fina,
NASIHA (ar.) - cista, vjerna, odana,
NAZA (ar.) - njeznost, blazenstvo, -ugodnost
NAZIFA (ar.) - cista,
NAZIMA (ar.) - pjesnikinja,
NAZMIJA (ar.) - poeticna, pjesnicki obdarena,
NEDIMA (ar.) - drugarica,
NEDRETA (ar.) - rijetkost,
NEDZADA (ar.) - hrabrost, smjelost,
NEDZMIJA (ar.) - zvjezdana,
NEDZIBA (ar.) - plemenita,
NEFISA (ar.) - dragocena, trazena, dopadljiva,
NERIMANA, NERMINA (ar.) - junakinja,
NESIBA (ar.) - poznata porijekla, iz fine porodice,
NESIMA (ar.) - povjetarac,
NEVRESA (ar.) - morski galeb,
NEVZETA (ar.) - ugodna, novorodence,
NIHADA (ar.) - ona koaj ide naprijed,
NISVETA (ar.) - zene,
NIZAMA (ar.) - uredena, red,
NURIJA, NURA (ar.) - svjetlost,
NUSRETA (ar.) - pomoc, pobjeda,
NUZHA (ar.) - cednost,
PAKIZA (per.) - nevina, lijepa,
RABIJA (ar.) - proljece, proljetna kisa,
RAHIMA (ar.) - milostiva, sazaljiva, suosjecajna,
RAMIZA (ar.) - koja se simbolicki izrazava,
RASIMA (ar.) - pisacica, slikarka,
RAZIJA (ar.) - zadovoljna, saglasna,
REFIJA (ar.) - visoka, uzvisena, njezna,
REFIKA (ar.) - saputnica, drugarica,
REFIJA (ar.) - visoka, lijepa,
REFIKA (ar.) - drugarica,
REMIZA (ar.) - ugledna, cijenjena, postovana,
REMZIJA (ar.) - simbolicna, figurativna,
RESIDA (ar.) - koja ide pravim putem,
RUKIJA (ar.) - napredovanje,
SABAHETA (ar.) - ljepota, krasota, ljupkost,
SABIHA (ar.) - ocita, svjeza, jasna, nova,
SABIRA (ar.) - strpljiva,
SADETA (ar.) - sreca,
SADIJA (ar.) - sretna,
SADIKA (ar.) - iskrena, prijateljica,
SAFA (ar.) - bistrina, vedrina,
SAFETA (ar.) - cista,
SAFIJA (ar.) - cista, prava,
SAHIBA (ar.) - kolegica, prijateljica, vlasnica,
SAIDA (ar.) - poglavarka, koja obecava srecu,
SAIMA (ar.) - koja posti, apstinira,
SAKIBA (ar.) - sjajna, ostroumna,
SALIHA (ar.) - dobra, cestita, uredna,
SALIMA (ar.) - zdrava, potpuna,
SAMIJA (ar.) - visoka, uzvisena,
SAMIRA (ar.) - koja nocu sijeli, sagovornica,
SAMRA (ar.) - garavusa, crnoputa,
SANIDA (ar.) - koja podrzava, podupire,
SANIJA (ar.) - lijepa,
SEADA (ar.) - srecna,
SEHIJA (ar.) - velikodusna,
SEIDA (ar.) - sretna, blazena, uspjesna,
SEJDA (ar.) - gospoda,
SELMA, SELIMA (ar.) - zdrava,
SELVETA (ar.) - utjeha,
SEMIJA (ar.) - uzvisena,
SEMINA (ar.) - skupocjena,
SENADA (ar.) - sjaj,
SENIHA (ar.) - ukras,
SENIJA (ar.) - visoka, uzvisena, blistava,
SEVDA (ar.) - crna, garava, ljubav,
SIDIKA (ar.) - veoma iskrena, pouzdana,
SIFETA (ar.) - iskrena prijateljica,
SUADA (ar.) - sretna, koja ima srece,
SUBHIJA (ar.) - zora,
SACIRA (ar.) - zahvalna,
SAHA, SADIDA (ar.) - svjedokinja,
SEFIKA (ar.) - suosjecajna, sazaljiva, ljubazna,
SEHZADA (per.) - princeza,
SEHERZADA (ar-per.) - slobdna, uzvisenog roda,
SEJLA (ar.) - primorski bor,
SERIFA (ar.) - ugledna, poznata, slavna,
SEVALA (ar.) - 10 mjesec muslimanskog kalendara,
SEVKETA (ar.) - moc, sila zestina,
SUKRIJA (ar.) - koja se zahvaljuje Bogu,
TAHIRA (ar.) - cista, neporocna, nevina,
TAIBA, TAJIBA (ar.) - pokajnica, koja se kaje,
TAIDA (ar.) - cvrsta,
TALIBA (ar.) - ucenica, studentkinja, ona koja trazi znanje,
TEFIKA (ar.) - naklonost, milost,
TEVABA (ar.) - ona koja se kaje,
TIFA (ar.) - milostiva, simpatija,
TIMA (ar.) - vidi: Fatima,
UBEJDA (ar.) - mala,
UMIHANA (ar.) - ime jedne od zena Muhameda a.s.,
VAHDETA (ar.) - samoca, jedinstvo,
VAHIDA (ar.) - jedna, sama, jedinstvena,
VALIDA (ar.) - majka, porodilja,
VASVIJA (ar.) - opisna,
VEHBIJA (ar.) - od Boga darovana,
VELIDA (ar.) - novorodjence, cerka,
VESIMA (ar.) - ljupka, simpaticna,
VEZIRA (ar.) - pomocnica,
VILDANA (ar.) - djeca,
ZAHIDA (ar.) - pobozna, umjerena, skromna,
ZAHIRA (ar.) - vidljiva, ocita, jasna,
ZAIDA (ar.) - povecana, velika,
ZAKIRA (ar.) - koja cesto spominje Boga, Koja pamti
ZARIMA (ar.) - srce, dusa,
ZEHRA (ar.) - zena svijetla lica,
ZEJNA (ar.) - ljepota, krasota, ukras,
ZINETA (ar.) - nakit, ukras,
ZIBA (ar.) - lijepa, divna, nagizdana,
ZIKRA, ZIKRETA (ar.) - sjecanje, uspomena
ZINETA (ar.) - nakit, ukras, ornament,
ZUHRA (per.) - Venera (zvijezda),
ZUMRETA (ar.) - skupina, grupa, kategorija,


Abdullah (ar.) - Allahov rob,
Abdul 'Adl (ar.) - rob Prav
ednog,
Abdul 'Ahad (ar.) - rob Jednog Jedinog,
Abdul 'Akhir (ar.) - rob Onog koji ce biti zadnji,
Abdul Alim (ar.) - rob Sveznanog,
...
Abdul Aziz (ar.) - rob Mocnog,
Abdul Aval (ar.) - rob Onog koji je prvi,
Abdul 'Ba'deie (ar.) - rob Vjecnog,
Abdul Badi' - rob Vjecnog,
Abdul Badee - rob Vjecnog,
Abdul Baa'sit (ar.) - rob Onoga koji u izobilju dijeli svoje darove,
Abdul Baatin (ar.) - rob Skrivenog,
Abdul Fattah (ar.) - rob Onoga koji otvara vrata dobra i srece,
Abdul Ghani (ar.) - rob Imucnog,
Abdul Ghaffar (ar.) - rob Onoga koji mnogo prasta,
Abdul Hadi (ar.) - rob Onog koji upucuje,
Abdul Hayy (ar.) - rob vjecito zivog,
Abdul Halim (ar.) - rob Dobrocudnog,
Abdul Hak (ar.) - rob Istinitog , Pravdnog,
Abdul Hamid (ar.) - rob Hvaljenog,
Abdul Qadir (ar.) - rob Mocnog,
Abdul Quduz (ar.) - rob Svetog,
Abdul Kerim (ar.) - rob Plemenitog,
Abdul Qavi (ar.) - Rob Neovisnog,
Abdul Kabir (ar.) - rob Onoga koji je o svemu informisan,
Abdul Medzid (ar.) - rob Casnog, Plemenitog, Slavnog,
Abdul Melik(ar.) - rob Gospodara,
Abdul Mummin (ar.) - rob Onoga koji daje sigurnost,
Abdul Muheimin (ar.) - rob Onog koji stiti,
Abdul Muktadir (ar.) - rob onog koji sve moze,
Abdul Muhsi (ar.) - rob Onoga kod kojeg cemo polagati racun,
Abdul Vehab (ar.) - rob Onoga koji mnogo dariva,
Abdul Vahid (ar.) - rob Jedinog,
Abdul Vakil (ar.) - rob Povjerljivog,
Abdul Vadud (ar.) - rob Voljenog,
Abdur Rabb (ar.) - rob Boga,
Abdur Rahman (ar.) - rob Blagoga,
Abdu Razak (ar.) - rob Onog koji daje nafaku,
Abdul Semed (ar.) - rob Onoga na koga se svak obraca,
Abdu Selam (ar.) - rob Onoga koji je cist od svake mane i ogranicenja,
Abdul Sabur (ar.) - rob Onoga koji je najstrpljiviji,
Abdul Sami' (ar.) - rob Onog koji sve cuje,
Adnan (ar.) - ime legendarnog praoca Arapa,
Ahmed (ar.) - pohvaljeni,
Abrar (ar.) - cisti,
Adem (ar.) - prvi poslanik (aleihi waselem),
'Adil (ar.) - pravedni,
'Amrullah (ar.) - Allahova naredba,
'Asadullah (ar.) - Allahov poklon,
'Atallah (ar.) - Allahov lav,
Basil (ar.) - hrabri,
Bakr (ar.) - prvo rodzeni,
Bilal (ar.) - osvjezujuci,
Burhan (ar.) - dokaz,
Besim (ar.) - nasmjeseni,
Bari (ar.) - neduzni,
Benjamin (ar.) - Profita jusufa (aleihi waselam) mladzi brat,
Dalil (ar.) - uputa,
Dani (ar.) - bliski,
Daris (ar.) - ucenik,
Dulamah (ar.) - visoki i crni,
Dyab (ar.) - cuvar,
Davud (ar.) - profit (aleihi wa selam),
Dzedallah (ar.) - Allahova velikodusnost,
Dzadil -Hak (ar.) - onaj koji prati istinu,
Dzalil (ar.) - sposobni,
Dzasir (ar.) - jaki,
Dzasur (ar.) - hrabri,
Dzulaibib (ar.) - jedan od ashaba,
Dzunaid (ar.) - vojnik,
EBUBEKIR (ar.) - otac Bekrov,
EDBER (ar.) - najcvrsci, najsnazniji, jedar,
EDHEM (ar.) - crn, vran, crnkast,
EDIB (ar.) - odgojen, vaspitan, uljudan, obrazovan,
EDIN (ar.) - vjera, religija, autoritet,
EJUB (star.Hebr.) - koji se kaje, progonjen,
EKREM (ar.) - najplemenitiji, najpostovaniji, najugledniji,
ELMEDIN (ar.) - gradanin, kulturan; vjeri odan,
ELVEDIN (ar.) - dar, poklon, dobrocinstvo vjere,
EMANULAH (ar.) - Bozija milost, sigurnost,
EMIN (ar.) - vjeran, miran, siguran, pouzdan, cestit,
EMIR (ar.) - zapovjednik, princ, vladar,
ENES (ar.) - druzevan, prijazan, ljubazan,
ENIS (ar.) - drug, prijatelj,
ENsar (ar.) - pomagaci,
ENVER (ar.) - lijep, sjajan, blistav, jasan,
ESAD (ar.) - najsretniji, najuspjesniji,
ESREF (ar.) - najugledniji,
ESVED (ar.) - crn, tamnoputan,
EZHER (ar.) - covjek blistava lica,
EZIB (ar.) - visok , vitak,
FADIL, FAZLIJA (ar.) - izvrstan, odlican, zasluzan, istaknut,
FAHIM (ar.) - koji razumije, shvata,
FAHIR, FAHRO, FAHRUDIN (ar.) - ponosan, gord, hvalisav,
FAHRET (ar.) - ponos, slava, cast,
FAIK (ar.) - nadmocan, superioran,
FARIS (ar.) - jahac, konjanik, vitez,
FARUK (ar.) - koji zna razlikovati istinu od lazi,
FEHAD (ar.) - dreser, vlasnik geoparda,
FEHIM (ar.) - razuman, bistar,
FEJSAL (ar.) - sudac, vladar, britka sablja,
FEJZO (ar.) - Allahova milost, darezljivost,
FERHAD (ar.) - koji pobjedjuje, bistar,
FERHAT (ar.) - radost, veselje,
FERID (ar.) - posebno nadaren, jedinstven, neuporediv,
FETAH (ar.) - zavojevac, sudac,
FIKRET (ar.) - misao, ideja, pojam, utisak,
FUAD (ar.) - srce, um, razum, duh, dusa,
GALIB (ar.) - koji savladjuje, dominantan,
GANIJA (ar.) - bogat, imucan,
HABIB (ar.) - drag, voljen, ljubimac,
HAFIZ (ar.) - koji citav Kur`an zna napamet, zastitnik,
HAIM (ar.) - ludo zaljubljen,
HAJDAR (ar.) - lav,
HAJRO, HAJRUDIN (ar.) - dobrotvoran, izvrstan u vjeri, sreca vjere,
HAKIJA (ar.) - istinit, strog,
HAKIM (ar.) - sudac, guverner, odlucan,
HALID (ar.) - trajan, krepak, snazan, cio,
HALIL (ar.) - vjeran prijatelj, srce, koplje, sablja,
HALIM (ar.) - blag, strpljiv, pazljiv, obazriv,
HAMDIJA, HAMED (ar.) - hvaljen, pohvaljen,
HAMID (ar.) - koji hvali i zahvaljuje,
HAMZA (ar.) - lav,
HARIS (ar.) - oprezan, budan, cuvar, nadzornik,
HASAN (ar.) - lijep, ljubak, krasan, izvrstan,
HASIB (ar.) - cijenjen, postovan, uvazen, ugledan,
HASIM (ar.) - onaj koji drobi, mrvi hljeb,
HAZIM (ar.) - odlucan, cvrst, energican,
HAZIR (ar.) - oprezan, budan,
HIDAJET (ar.) - pravi put,
HIKMET (ar.) - mudrost, filozofija,
HILMIJA (ar.) - blag, obazriv, strpljiv,
HRUSTAN - vidi: Rustan,
HUREM (per.) - veseo, raspolozen,
HUSEIN (ar.) - ljepuskast, ljubak,
HUSNIJA (ar.) - lijep, izvrstan, dobar,
HUSREF (Per.) - vladar, car,
IBRAHIM (ar.) - otac naroda, mnostva,
IBRISIM (tur.) - svilen konac, svila,
IBRO - vidi: Ibrahim,
IDRIS (ar.) - pronicatelj, apokalipticar,
IFET (ar.) - nevin, cedan,
ILHAN (ar.) - melodija, kompozicija,
IRFAN (ar.) - priznanje, znanje, spoznaja,
IRHAD (ar.) - cist, opran,
ISA - ime B. poslanika,
ISLAM (ar.) - odanost, predanost; vjeri odan,
ISMAIL (ar.) - Bog cuje, uslisao je,
ISMET (ar.) - negrijesenje, ocuvanost, neporocnost, nevinost,
IZET (ar.) - moc, sila, ugled, utjecaj,
IZUDIN (ar.) - snaga, slava, ugled vjere,
JAKUB (st.hebre.) - onaj koji je vezan uz Boga,
JASMIN (per.) - Jasmin, mirisna biljka,
JASAR (tur.) - koji privredjuje,
JUNUZ (st. hebr.) - onaj koji rastuzuje, koji je tuzan,
JUSUF (st. hebr.) - ozalosceni, ucvjeljeni,
KABIR (ar.) - velik, ogroman, vazan,
KADIR (ar.) - koji je sposoban,
KADRIJA (ar.) - sposoban, vrijedan, predodredjen,
KAHRIMAN (per.) - junak,
KAPLAN (tur.) - tigar,
KASEM (ar.) - zakletva, prisega,
KASIM (ar.) - djelitelj, rasporedjivac, planer,
KEMAL (ar.) - potpunost, savrsenost, zrelost,
KENAN (ar.) - skriven, zaklonjen, udobno smjesten,
KERIM (ar.) - plemenit, velikodusan, srdacan,
KURT (tur.) - vuk,
LATIF (ar.) - fin, njezan, blag,
LEBIB (ar.) - pametan,
LUTFIJA, LUTVO (ar.) - njeznost, finoca, dobrota,
MADZID (ar.) - slavan, pametan,
MAHFUZ (ar.) - zapamcen, sacuvan,
MAHIR (ar.) - vjest, okretan, spretan,
MAHMUD (ar.) - pohvaljen, hvale vrijedan,
MAHSUD (ar.) - onaj kome zavide,
MAID (ar.) - kojisenjise, povija, ljulja,
MALIK (ar.) - vlasnik, posjednik, imalac,
MEHMED, MEHMEDALIJA (ar.) - mnogo hvaljen, dostojan hvale, slavljen,
MUHAMED (ar.) - mnogo hvaljen, dostojan hvale, slavljen,
MEMIJA, MEMO - vidi: Mehmed,
MENSUR (ar.) - pobjednicki, pobjedonosan,
MERDAN (per.) - hrabar, odvazan, plemenit,
MERDZAN (ar.) - crvena zlatva, korali, biseri,
MERSAD (ar.) - plemenit, osmatracnica,
MERSUDIN (ar.) - luka vjere,
MESUD (ar.) - sretan, blazen, uspjesan,
MEVLUDIN (ar.) - prijatelj, pomagac, pristalica,
MIDHAT (ar.) - pohvalno djelo, pohvala,
MIHRAN (ar.) - med, pcela,
MIRALEM (ar.) - zapovjednik na zemlji,
MIRAT (ar.) - ogledalo,
MIRZA, MIRSAD (ar.) - princ, pisar, sekretar, obrazovan,
MIRSAD - vidi: Mersad,
MUAMER (ar.) - dugovjecan, koji dugo zivi,
MUFID (ar.) - koristan, unosan, probitacan,
MUGDIM, MUKDIM (ar.) - Hrabar, smion, poduzetan,
MUFID (ar.) - onaj koji se odaziva,
MUHAMED (ar.) slavljen, proslavljen,
MUHAREM (ar.) - zasticen, nepovrediv, sacuvan,
MUHIDIN - vidi: Muhjidin,
MUHJIDIN (ar.) - preporoditelj, ozivljac vjere,
MUHIB (ar.) - koji voli, ljubitelj,
MUHSIN (ar.) - dobrocinitelj,
MULAIM (ar.) - podesan, zgodan, povoljan,
MUMIN (ar.) - vjernik,
MUNEVER (ar.) - sjajan, svetao, osvjetljen,
MUNIB (ar.) - pokajnik, koji se kaje,
MUNIR (ar.) - sjajan, svetao,
MURAT (ar.) - pozeljan, namjeravan, ono sto se zeli,
MURADIF (ar.) - partner, saputnik,
MURIZ, MURIS (ar.) - onaj koji nesto ostavlja u naslijedje,
MUSA (st. hebr.) - onaj koji pluta, po vodi,
MUSAFIR (ar.) - putnik, gost,
MUSTAFA (ar.) - odabran, odlikovan,
MUVEDET (ar.) - ljubav, naklonost,
MUZAFER (ar.) - koji uspijeva, pobjedonosan,
NABIT (ar.) - koji raste, mlad, svjez,
NADIL (ar.) - pobjednik,
NADIM (ar.) - pokajnik,
NADIR (ar.) - rijedak,
NAFIZ (ar.) - prodoran, djelotvoran,
NAIL (ar.) - dar, poklon, milost,
NAIM (ar.) - mekan, njezan,
NAMIK (ar.) - koji ukrasava, lijepo pise,
NASER (ar.) - pomagac, zastitnik,
NASIF (ar.) - sluga, posluzitelj,
NASIRUDIN (ar.) - pomagac za vjeru,
NAZIF (ar.) - cist, uredan,
NAZIM (ar.) - priredjivac, organizator, pisac,
NAZMIJA (ar.) - poetican, pjesnicki,
NEDIM (ar.) - prisni prijatelj,
NEDZAD (ar.) - spas, izbavljenje, sigurnost,
NEDZIB (ar.) - plemenitog roda,
NEDZVET (ar.) - sigurnost, sloboda,
NEFIS (ar.) - skup, dragocjen, trazen,
NEHRUDIN (ar.) - korito vjere,
NERMIN (ar.) - hrabar, junak, vitez,
NESIB (ar.) - sreca, sudbina,
NESIM (ar.) - povjetarac, vjetric,
NEVZET (per.) - novorodjence,
NEVRES (per.) - mlad, svjez,
NEZIR (ar.) - opominjac, opomena,
NIHAD (ar.) - karakter, narav, priroda,
NIJAZ (perz.) - Zelja, molba, obecanje, poklon,
NURIJA, NURUDIN (ar.) - svijetaoblistav,
NUSRET (ar.) - pomoc, pobjeda,
OMER (ar.) - etimologija nejasna, ime halife,
ORHAN (tur.) - car utvrdjenja,
OSMAN (ar.) - zmija, zmijce mladunce,
RAGIB (ar.) - koji zudi, cezne,
RAHIM (ar.) - koji je milostiv, sazaljiv,
RAHMAN (ar.) - premilostiv,
RAIF (ar.) - samilostan, blag, dobrocudan,
RAMADAN (ar.) - Ramazan,
RAMIZ (ar.) - okretan, figurativno se izrazava,
RASIM (ar.) - pisar, biljeznik, crtac,
RASID (ar.) - na pravome putu,pravovjeran, razborit,
REDZEP (ar.) - redzeb,(sedmi mjesec),
REDZA (ar.) - nada, ocekivanje,
REDZIB (ar.) - koji uvazava-postuje,
REFIK (ar.) - pratilac, saputnik, prijatelj,
REIF (ar.) - milostiv, blag, dobrodusan,
REJHAN (ar.) - mirisna biljka,
REMZIJA (ar.) - figurativan, simbolican,
RESAD (ar.) - ispravnost, razboritost, spoznaja,
RESUL (ar.) - vjesnik, glasnik,
REUF (ar.) - milostan, saosjecajan, blag,
REZAK (ar.) - hranitelj, opskrbljivac,
RIFAT (ar.) - visok polozaj, visost,
RIJAD (ar.) - vjezbanje, treniranje,
RIZVAN, RIZO (ar.) - zadovoljstvo,
RUSTEM (perz.) - jak, snazan, korpulentan,
RUZDIJA (ar.)-razborit,pravilan,isprav
​an,
SABAHUDIN (ar.) - zora, osvit vjere,
SABIR (ar.) - postojan, strpljiv na nedace SABIT (ar) - cvrst, jak, stabilan,
SABRIJA (ar.) - strpljivost, suzdrzavanje,
SADIK (ar.) - iskren, istinit, vjeran,
SADUDIN (ar.) - sreca vjere,
SADULAH (ar.) - Bozija sreca,
SADRUDIN (ar.) - srce, srz vjere,
SADZID (ar.) - onaj koji se klanja, divi Bogu,
SAFET (ar.) - najbolji dio, elita, jezgro, srz, bit,
SAHIB (ar.) - kolega, prijatelj, vlasnik,
SAID, SAJID, SAIT, SAJIT (ar.) - gospodar, glavar, koji obecava srecu,
SAKIB (ar.) - prodoran, pronicav, ostar, cuven, poznat,
SALIM, SALEM (ar.) - zdrav, citav, potpun, pravilan,
SALIH (ar.) - dobar, cestit, uredan, bogobojazan,
SALIM (ar.) - zdrav,
SAJCIN, SALKAN, SALKO - vidi: Salih,
SAMID (ar.) - cvrst, trajan, koji gorko drzi glavu,
SAMED (ar.) - prvak, koji podnosi glad i zedj,
SAMIR (ar.) - sagovornik, vecernji zabavljac, sijeldjija,
SEAD (ar.) - sreca, dobar predznak, uspjeh,
SEDAD (ar.) - ispravan, tacan,
SEFER (ar.) - put, putovanje, zora,
SEID, SEJID (ar.) - sretan, blazen, uspjesan,
SEJDALIJA (ar.) sastavljeno do Sejd i Alija,
SEJFUDIN (ar.) - mac vjere, sablja,
SEJFULAH (ar.) - Bozija sablja,
SELIM (ar.) - zdrav, nepovrijedjen,
SELMAN (ar.) - zdrav,
SELVET (ar.) - utjeha, mir, zabava,
SEMIN (ar.) - skupocjen, vrijedan, dragocjen,
SEMIR (ar.) - koji se nocu zabavlja, nocobdija,
SENAD (ar.) - oslonac, potporanj, stup,
SENAID (ar.) - oslonac, autoritet,
SENADIN (ar.) - sjaj, velicina vjere,
SIDIK (ar.) - veoma iskren, pouzdan, istinoljubiv, pravedan,
SIFET (ar.) - svojstvo, osobina,
SINAN (ar.) - snaga, moc, sila,
SUAD (ar.) - sretan, koji ima srece,
SULEJMAN (ar.) - mudrac, miroljubiv,
SABAN (ar.) - osmi mjesec,
SACIR (ar.) - koji se Allahu cesto zahvaljuje,
SAHIN (perz.) - soko,
SEFIK (ar.) - saosjecajan, brizljiv, njezan,
SEFKET (ar.) - samilost, brizljivost, njeznost,
SEMSO, SEMSUDIN (ar.) - suncevo svjetlo, zlato,
SERIF (ar.) - ugledan, cestit, slavan, plemenit,
SEVAl (ar.) - deveti mjesec,
SUKRIJA (ar.) - koji se zahvaljuje, blagodaran,
SUNULLAH (ar.) - Bozija lasta,
TAHIR (ar.) - cist, neporocan, nevin,
TAIB, TAJIB (ar.) - pokajnik, koji se kaje,
TALIB (ar.) - ucenjak, student,
TARIK (ar.) - koji kuca, udara, zvijezda Danica,
TEUFIK (ar.) - pomoc od Allaha,
UBEJD (ar.) - ropcic,
UZEJIR (st.hebr.) - pomoc,
VADZID (ar.) - imucan, zaljubljen,
VAHDET (ar.) - biti jedan, sam, samostalnost,
VAHID (ar.) - jedinstven, neuporediv,
VASIL (ar.) - koji spaja, povezuje,
VEDAD (ar.) - ljubav, naklonost, prijateljstvo,
VEHAB (ar.) - koji mnogo poklanja,
VEHBIJA (ar.) - nadaren, darovit, talentovan,
VEHID (ar.) - jedinac sin, jedinstven, usamljen,
VELIJA (ar.) - prijatelj, pristalica, ucenik,
VILDAN (ar.) - novorodzencad, djeca, djecaci,
ZAFER (ar.) - pobjeda, trijumf,
ZAHID (ar.) - uzdrzljiv, odan Bogu,
ZAHIR (ar.) - vidljiv, ispoljava osjecaje, ocit,
ZAID (ar.) - koji se povecava, raste,
ZAIM (ar.) - vodja, starjesina, predvodnik,
ZAKIR (ar.) - onaj koji se sjeca,
ZARIF (ar.) - lijep, ljubak, okretan, dosjetljiv, pametan,
ZEHRUDIN (ar.) - cvijece vjere,
ZEJNIL (ar.) - ukras poklonika,
ZEJNUDIN (ar.) - ukras, nakit vjere,
ZEKERIJAH (ar.) - onaj koji se sjeca Boga,
ZIJAUDIN (ar.) - svjetlo vjere,
ZIJAD (ar.) - mnogo, iznad svega, suvise,
ZIKRET (ar.) - uspomena, sjecanje, slav,
ZUHEJR (ar.) - cvjetic,
ZULFIKAR, ZULKO (ar.) olicenje junas
tva,
12.07.2011.

.....moje srce....

Moje srce može podnjeti najjače udarce,tako ga je moja svijest

odgojila.

Spremno je oduprijeti se gorkim uvredama i bljesku onih koji ga oblijeću,

udarajući ga i parajući..

da utaže svoju glad.

Spremno je stisnuti suze u sebi da ne teku žilama,

 da ne izlaze u očima.

Moje srce može slušati najtiše tonove,

 pričati s njima i vjerovati im.
12.07.2011.

Opci (sazet) prikaz aqide (vjerovanja, ubjedjenja) ehli sunneta wel dzemata

Opci (sazet) prikaz aqide (vjerovanja, ubjedjenja) ehli sunneta wel dzemata

Ovo vjerovanje (ubjedjenje) prikazano kroz dvije stvari: 
kroz temelje (osnove) aqide i kroz posebnosti (odlike ili karakteristike).

Pa sto se tice temelja, oni su:

Izvor (korjen)...
aqide 'ehli sunneta wel dzemata'[1] je

 Allahova Knjiga,
 Sunnet[2] Allahovog Poslanika __
 i idzma'a
 (konsenzus, saglasnost) ispravnih predhodnika.

 Ono sto je ispravno i pritvrdjeno od Sunneta (prakse) Poslanika__, a to je serijat za muslimane, obavezan je prihvatit pa makar bio ahad (pojedinacna) predaja. (dakle ovo je zbog toga sto neki novotari[3] ne prihvataju predaje koje su dosle kao ahad (pojedinacno). Kao sto su muatezile i neki drugi sto je velika greska jer u tom slucaju bi morali zanegirati veci dio aqide)
Ono na sto se vracamo u shvacanju Allahove Knjige i Sunneta Allahovog Poslanika__ jeste shvacanje ispravnih predhodnika istih, i shvacanju onih koji su isli na njihovom menhedzu (pravcu, putu) od imama (vodja) Upute. A Allah je upotpunio svoju blagodat nad ummetom tako sto mu je usavrsio vjeru i nema niko pravo, da pod bilo kojom zavjesom, uvede nesto u Allahovu vjeru tvrdeci da je to od nje.
Obaveza je da se potpuno predamo Allahu i Njegovom Poslaniku __ vanjstinski i u unutrasnjosti i da se ni u cemu ne suprostavljamo Knjizi i ispravnom Sunnetu, kao sto se to radi sa kijasom (analogijom), ili nekim osjecajima, ili nekim otkricima, ili nekim uzicima, ili nekim snovima, ili govorom nekog sejha ili imama.
 Zdrav razum se slaze sa ispravnim predajama i medju njima nema nikakve kontradiktornosti, a kada se pricini (umisli) da ima kontradiktornosti, dace se prednost predaji nad razumom. Zasticenost od greske je potvrdjena Allahovom Poslaniku__u onome sto mu je Allah naredio da dostavi ljudima. Ummet je zasticen od toga da se slozi na zabludi (tj., da sav ummet ode u zabludu, dakle mora uvijek neko biti na Istini), a sto se tice njegovih pojedinaca niko od njih nije zasticen vec se od svakoga uzima i odbacuje.
 (Zato ako su se ashabi razisli na dva misljenja onaj ko dodje sa trecim misljenjem – sta je sa njim?
 On je optuzio ummet da se slozio na zabludi. Jer time kao da zeli da kaze da ni jedan ni drugi nije bio na Istini nego da je Istina sad to sto je on izmislio i da je sav ovaj period od 1400 godina sav ummet bio na zabludi.
Zato ucenjaci kazu: kada se ashabi razidju na dva misljenja nije dozvoljeno da se izmisli i dodje sa nekim trecim misljenjem jer je nemoguce da je Istina njih zaobisla).

Ono na sto se vracamo u razilazenju jeste Kur'an i Sunnet uz trazenje opravdanja onome ko pogrijesi od mudztehida (onih koji tragaju za Istinom) u ummetu. Dobri snovi su istina i pronicljivost je istina pod uslovom da se slazu sa serijatom i oni nisu izvor aqide, niti serijata (zakonodavstva). Raspravljanje je na najljepsi nacin i radi trazenja istine je propisano. A suzdrzavanje je obavezno od svega onoga o cemu je dosla sahih (vjerodostojna) predaja da se o tome raspravlja. Obaveza se pridrzavati menhedza (pravca) Objave u odbacivanju (pobijanju necijeg misljenja, mezheba..). Ne odbacuje se novotarija drugom novotarijom, i ne docekuje se pretjerivanje popustanjem (zastranjivanjem). (npr., dodje neko i proglasi sve redom nevjernicima, pa zatim dodje neko da bi mu odgovorio na njegovo pretjerivanje pa kaze: nema nikako nevjernika, dakle takodjer pretjera ali sada u popustanju).
Svaka uvedena stvar u vjeru je novotarija, a svaka novotarija je zabluda a svaka zabluda je u vatri. Obaveza se pridrzavati serijatskih izraza u aqidi a izbjegavati novotarske izraze, zato sto su znacenja pojmova siroka. (npr., kaze Uzviseni u prevodu znacenja: „Neka lica toga Dana ce biti ozarena, u svoga Gospodara ce gledati“ pa dodju onda novotari sa svojom nekom terminologijom ili izrazima pa kazu: covjek ne moze Allaha __ obuhvatiti iz cega proistice da Ga nece moci vidjeti. Dakle ovo je novotarski izraz, na osnovu kojeg zele da odbace serijatsku Istinu, a to je da ce vjernici na Sudnjem danu vidjeti Allaha. Dakle na nama je da odbacimo ovakve i slicne novotarske izraze jer se posredstvom njih dodje do toga da se negira postojanje Allaha __. Ibn Tejmijje[4] Allah mu se smilovao kaze: 'mi odbacujemo vas pristup'. Tj., necemo nikako da koristimo te vase izraze jer oni nisu spomenuti u serijatu. A imamo primjere na dunjaluku da insan ne moze svojim pogledom obuhvatiti nebo medjutim gleda u njega i u stanju je da ga vidi. Dakle kada je ovakav slucaj sa nekim Allahovim stvorenjima kakav li je onda tek slucaj sa Allahom _ zasto bi bilo nemoguce da covjek gleda u Allaha _ a da ga ne obuhvati. Ili npr. necemo reci kao sto kazu sektasi od esarija i maturidija da je od svojstava Allaha __ da On postoji, mi to preskacemo, jer nema nigdje u serijatu da je Allah __ el-Mevdzud – Postojeci. Nigdje znaci, a nema sumnje da mi kao vjernici vjerujemo da On postoji, medjutim ne koristimo ove novotarske izraze)
Osnova u Allahovim imenima i Njegovim svojstvima jeste potvrdjivanje, koje je On __ potvrdio sa sebe ili ih je potvrdio Njegov Poslanik __ bez tekjiifa (ulazenja u kakvocu) i bez temsila (poredjenja), te negiranje onoga sto je Allah__ negirao da mu se pripisuje ili je to negirao Njegov Poslanik __ bez  tahrifa (izokretanja) i bez ta'tila (odbacivanja, negiranja) uz vjerovanje u znacenja izraza u serijatskim tekstovima. (znaci sto se tice potvrdjivanja, npr., Uzviseni kaze: „Milostivi se nad Arsom uzvisio“, znaci da se uzvisio i mi ne kazemo da ne znamo sta ovo znaci. Jer kad kazemo da ne ulazimo u kakvocu tog uzvisivanja ovo neznaci da mi ne znamo sta znaci uzvisivanje. Neki hoce da kazu da je menhedz ashaba bio da su vjerovali u te izraze al da su govorili da oni ne znaju sta to znaci. Naprotiv, znali su i zna svaki onaj koji poznaje arapski sta to znaci i vjeruju u to znacenje ali ne ulazi se u kakvocu toga, dakle uzvisuje se onako kako to Njemu Uzvisenom dolikuje. A sto se tice negiranja primjer za to su rijeci Uzvisenog: „Nije rodio i rodjen nije“). Od osnova ehli sunneta wel dzemata takodjer, jeste vjerovanje u plemenite meleke uopcenito, a sto se tice detaljisanja svakog meleka vjerujemo u ono za sto imamo sahih (vjerodostojan) dokaz od njihovih imena i njihovih svojstava i njihovih djela. Vjerovanje u spustene Knjige i da ih Kur'an stavlja van snage (da ih derogira) i da su Knjige prije Kur'ana bile izlozene izokretanjima. Vjerovanje u vjerovjesnike od Poslanika i da su oni bolji od svih drugih ljudi. Vjerovanje da je Objava prekinuta nakon Muhammeda ___ i da je on pecat vjerovjesnika i poslanih. Vjerovanje u Sudnji dan i ono sto mu predhodi od predznaka i znakova. Vjerovanje u kader (sudbinu) bila ona dobra ili losa i da je ona od Allaha__. I to sa vjerovanjem da je Uzviseni Allah znao ono sto ce biti, prije nego sto je bilo i to je zapisao u levhil-mahfuz (sacuvanoj ploci) i da ono sto Allah zeli ono ce biti, a ono sto On ne zeli nece ni biti, tako da nista ne bude osim onako kako Allah hoce i da On sve moze. On je Stvaralac svega i On cini sta hoce. Vjerovanje u sefat (zauzimanje) Vjerovjesnika __ i ostalih vjerovjesnika, meleka, dobrih i drugih (sehida..) na Sudnjem danu, za onoga sa kojim je Allah zadovoljan i za onoga za koga On da dozvolu da se za njega zauzima. Gledanje vjernika u njihovog Gospodara na Sudnjem danu je istina, a onaj ko to zanijece ili izokrene znacenje Njegovog vidjenja takav je skrenuo i zalutao. Kerameti (stvari koje prevazilaze uobicajne stvari) Allahovih prijatelja su istina i nije svaka neuobicajna stvar keramet, jer ponekad je to obmana (od Allaha) a ponekad je to od sejtanskih uticaja. Pravilo u tome jeste da ako se ta stvar slaze sa Knjigom i Sunnetom onda je keramet a ako se ne slaze onda nije. (zato je rekao jedan od selefa, mislim imam Safija: ako vidite covjeka da leti po zraku nemojte mu povjerovati dok ne vidite kako se on drzi Knjige i Sunneta) Nije dozvoljeno usmjeriti nista od ibadeta (pokornosti) prema nekome drugom pored Allaha __. On jedini ima pravo da Mu se ibadet cini. I on nema suparnika u svom rububijjetu (gospodarstvu), niti u Njegovim imenima niti u Njegovim svojstvima. Pa ko usmjeri bilo sta od ibadeta prema nekome drugom pored Allaha takav je pocinio sirk[5]. Kao sto je dova mrtvima, zavjetovanje njima, oslanjanje na nekoga pored Allaha, ili ne prirodni strah, prizivanje u pomoc odsutnih u nevolji, trazenje zastite u stvarima u kojima samo Allah moze zastititi na nacin kako samo Allah pomaze (kao sto je trazenje zastite od sejtana, sirka, bolesti, sihra, neprijatelja..).. pa ko god ovo uradi ucinio je sirk Allahu. Od osnova ibadeta jeste da se Allah obozava sa ljubavlju, strahom, nadanjem istovremeno. Pa onaj ko obozava Allaha samo sa ljubavlju takav je zindik (munafik koji ne krije svoj nifak). A onaj koji ga obozava samo sa strahom takav je haridzija, a onaj koji ga obozava samo sa nadom takav je murdzija. Obavezna je predanost[6] i da budes zadovoljan i da prihvatas i da se pokoravas bez ikakvih ogranicenja Allahu __ i Njegovom Poslaniku __ u svim propisima. I vadzib (obaveza) ti je vjerovati da je sudjenje pred tagutom[7] i propisivanje zakona koje Allah nije dozvolio i slijedjenje nekog drugog zakona mimo Islamskog zakona ili mjenjanje bilo cega od njega, da je sve ovo kufr (nevjerstvo). Podjela vjere na sustinu po kojoj se odlikuju posebne skupine ljudi i na serijat koji je obavezan samo za obicne ljude, i odvajanje politike[8] ili neceg drugog od vjere je batil (pogresno). Vjerovanje da neko pored Allaha poznaje gajb (nevidljivo, buducnost) je kufr. Vjerovanje da je istina ono sto gatar i astrolog govori je kufr a odlazak njima je veliki grijeh. Srestva imaju isti propis kao i cilj. (npr. srestvo je gledanje u zenu koja je zabranjena a cilj je blud – zinaluk). A sve sto vodi sirku ili izmisljanju novotarija u vjeri vadzib (obaveza) je da se sprijeci i zabrani. Nije dozvoljeno nikoga od pripadnika kible smatrati da je on sigurno dzenetlija ili dzehenemlija osim onoga za koga je to tekstom (Kur'ana ili Sunneta) potvrdjeno. Tekfir (proglasavanje nevjernikom) je od serijatskih propisa koji se vraca na Kur'an i Sunnet i nije dozvoljeno tekfiriti bilo kojeg muslimana zbog rijeci ili djela ako na to ne upucuje serijatski dokaz. I nije obavezno ako se za neko djelo ili rijec za koje se kaze, opcenito da je kufr, da je onaj ko to uradi ili izgovori, da je na njega spusteno ono sto iz toga obavezno proizilazi tj., da je takav nevjernik. (npr., mi kazemo da je glasanje na izborima kufr, medjutim to ne znaci da su svi ljudi na dunjaluku koji glasaju nevjernici, jer zato sto mozda tu ima nekih pojedinaca koji smatraju da ako glasaju za tamo negog da ce time uspostaviti serijat, dakle nisu im jasne te stvari..). Osim kada se ispune svi sartovi (uslovi) i otklonile prepreke. (sto se tice sartova to je da je punoljetan, pametan, da je to svjesno uradio, a od zapreka je da nije bio prisiljen). Zbog toga je tekfir od najopasnijih propisa za koje je potrebno dobro utvrditi stvari i biti oprezan da se ne protekfiri musliman. (znaci ovo je slucaj sa kufrom (nevjerstvom), sto nije pravilo u sirku u kojem nema nikakvog pravdanja neznanjem. Dok po pitanju kufra gleda se jel to nuzno poznata stvar, jel to mesela (pitanje) koja se nemoze dokuciti osim ucenjem ili iscitavanjem, jel zna ili ne zna. Dakle iman (vjerovanje) i kufr mogu se sastati kod covjeka, dakle taj njegov kufr nije toliki da ponistava njegov iman u osnovi. Kao sto su esarije koji nevjeruju da ce gledati u lice Allaha __ zbog te'vila (pogresnih tumacenja) sto je u osnovi kufr ali taj kufr kod vecine ucenjaka ne ponistava njihovu osnovu vjerovanja u Allaha __ medjutim ako bi to uradili bez te'vila onda bi postali nevjernici zato sto onda negiraju dio Objave. Dok je, sto se tice sirka npr., samo jedna dova tamo nekom evliji, ajvaz dedi, sedmorici brace.. djelo koje ponistava sva djela, dakle ponistava iman u osnovi, da nas Allah __ sacuva)
Plemeniti Kur'an je Allahov govor koji je spusten i koji nije stvoren, od Njega je poceo i Njemu se vraca i on je mudziza (najvece cudo) i bice sacuvan do Sudnjeg dana. Uputa i zabluda je u Allahovim rukama. Onaj koga Allah uputi pa to je Njegovom dobrotom a koga ostavi u zabludi to je iz Njegove pravde. Robovi i njihova djela su od Allahovih stvorenja, pa je Allah Stvaralac djela robova, a oni su njihovi pocinioci u stvarnosti. Nije dozvoljeno razilazenje u vjeri i nije dozvoljeno sijanje fitni (smutnji) medju muslimanima. A u onome u cemu se muslimani razidju na njima je da se vrate Allahovoj Knjizi i Suunetu Njegovog Poslanika ___ i onome oko cega su se slozili selefu salih (ispravni predhodnici). Onaj ko izadje iz dzemata (zajednice)[9] obaveza je savjetovati ga, pozivati ga i razgovarati sa njim na najljepsi nacin i uspostaviti nad njim dokaz, pa ako se pokaje i povrati u suprotnom ce biti kaznjen onako kako je zasluzio po serijatu. Imam se utvrdjuje po idzma'u (konsenzusu) ummeta ili prisegom vodja od ummeta. Onaj od muslimana koji na vlast dodje silom, a onda se oko njega sloze ostali, obaveza je pokoravati mu se u dobru i zabranjena je pobuna protiv njega, osim ako pokaze jasni kufr za koji postoji od Allaha dokaz. Plemeniti ashabi su svi pravedni i oni su najboli od ovog ummeta. Ljubav prema njima je vjera i iman, a mrznja prema njima je kufr i nifak (licemjerstvo). I sustezemo se od onoga sto je bilo medju njima od fitni. A najbolji od njih je ebu Bekr zatim Umer, zatim Usman, zatim Alija i oni su upucene halife. Od vjere je ljubav prema ehlul bejti (Poslanikovoj porodici) i njihovo pomaganje i postivanje vrijednosti njegovih zena kao majki vjernika i poznavanje njihovih odlika i ljubav prema ispravnim imamima i izbjegavanje i mrznja novatara i slijedbenika strasti. Dzihad na Allahovom putu je vrhunac Islama i on ostaje do Sudnjeg dana. Naredjivanje na dobro i zabranjivanje zla je od najvecih propisa Islama i najuzvisenijih obiljezja Islama i najvecih uzroka cuvanja njegovih svetosti a i naredjivanje i zabranjivanje su vadzibi shodno mogucnostima i serijatskim pravilima uz vodjenje racuna o koristi u tome. Osnova je da je musliman ispravan sve dok ne pokaze ono sto je suprotno tome. I nije dozvoljeno ispitivati obicne muslimane u preciznim stvarima i nekim dubinskim znacenjima. Vec se poducavaju da vjeruju u recenice koje su potvrdjene Kitabom, Sunnetom i idzma'om. Sto se tice posebnih odlika i karakteristika ehli sunneta wel dzemata, po kojima su poznati, mimo ostalih, od njih su:
Pridavanje paznje Allahovoj Knjizi ucenjem napamet, citanjem iste, te razmisljanjem o njoj, njenim znacenjima, tumacenjem, prakticnim radom i primjenom. Pridavanje paznje vjerovjesnickim hadisima i spoznaja ispravnih od slabih sa razumjevanjem istih i shvatanjem njihovih znacenja, a zatim da to znanje poprate djelom. Ulaze u vjeru u potpunosti,  vjeruju u citavu Allahovu Knjigu, bez podjele vjere i odabiranja samo onoga sto odgovara njihovim strastima. Slijedjenje Sunneta i ostavljanje novotarija, okupljanje i odbacivanje razilazenja. Povodjenje za selefu salih (ispravnim predhodnicima) i imamima Upute od ashaba i onih koji su isli njihovim putem. Drze se sredine u aqidi, djelima i ponasanju izmedju sekti koje su pretjerale i sekti koje su popustile (zastranile). Nastoje da se muslimani ujedine na Istini i borba protiv svih uzroka koji dovode do razilazenja. Sprovode potpune dawu (poziv) ka Allahovoj vjeri aqidom, propisima, ibadetom, ponasanjem i ahlakom (moralom). Objektivnost i pravednost, te vodjenje racuna o Allahovom pravu a ne o licnom pravu ili pravu skupine. Zbog toga ne pretjeruju u pogledu onoga s kim prijateljuju i nisu nepravedni prema neprijateljima.  Ne smatraju svoje vodje svetim, nego od svakog se uzima i odbacuje osim od Poslanika __.  Prihvataju visebrojnost idztihada (tragajucih rijesenja) izmedju sebe u pitanjima u kojima postoji razilazenje, uz vodjenje racuna o edebima (lijepom ponasanju) na koji ih je uputio njihov Gospodar i Njegov Poslanik __. Vode racuna o koristi i steti, zbog toga sto je serijat dosao radi ostvarivanja koristi i odbacivanja stete, tako da je odbacivanje stete prece od pridobijanja koristi. Vide da su novotari medjusobno razliciti (nisu istog stepena) u svojim novotarijama, prema njihovoj udaljenosti ili blizini od Sunneta i odnose se prema svakom onako kako su zasluzili. Prave razliku izmedju opcenitog propisa prema novotarima i prema pojedincu. Opcenit sud prema novotarima jeste da su nepokorni ili da su grijesnici ili da su nevjernici, sve dok se ne razjasne njihovi stavovi i dok se ne iznese dokaz protiv njih. Ne vide da se smatra grijesnikom ili nevjernikom iko od ucenjaka zbog idztihada ili nekog dalekog te'vila (tumacenja) u kojem su promasili, posebno u pitanjima u kojima ima razilazenja. Objelodanjuju stanje novotara, savjetuju ih, upozaravaju na njih i ispoljavaju Sunnet. Od njihovih svojstava je slaganje u razumjevanju i slicnost u stavovima pored udaljenosti mjesta i vremena (znaci isti stavovi danas i prije 1000 godina) zato sto uzimaju sa istog izvora.  
 
[1] Slijedbenici prakse prvih generacija u dzematu (zajednici).
 
[2] Sunnet je sve ono što se pripisuje Poslaniku__, od riječi, djela, potvrde ili svojstava (izgleda i ponašanja).
 
[3] Novotar je ona osoba koja uvodi u vjeru ono za sto ne postoji dokaz iz Kur’ana i Sunneta da je to dio vjere.
 
[4] Trn u oku svim novotarima, a inace je bio mudžtehid (od onih koji tragaju za Istinom) i reformator svoga vremena.
Kaže ibn Kesir o njemu: Kad bi čuo nešto, zapamtio bi, a zatim se potrudio da to nauči. Bio je inteligentan i imao je veliku moć pamćenja, postao je imam u tefsiru i svemu što je vezano za tefsir, kao i fikhu. Zaista se smatralo da je bolji poznavalac fikha od mezheba i njihovih sljedbenika. Bio je alim u Usulu kao i u drugim granama vjere, gramatike jezika, i brojnim drugim naukama. Niko od naučnika mu nije prigovarao u nekoj nauci. U hadisu je nosio zastavu, jer je bio vrstan poznavalac i mogao je ocjeniti slab i jak hadis, uz puno objašnjenje svih prenosioca dotičnog hadisa.
Kaže ibn Hadžer: On je čovjek koji čini i greške a i koji je u pravu. Pa ono što je ispravno a to je vecina stvari je blagodat i treba tražiti Allahovu milost za njega, a ono u čemu je pogriješio ne treba se slijepo slijediti. Jer on ima izgovor za svoje greške, jer je on jedan od imama svoga vremena i ispunjava uvjete mudžtehida.
Umro je Allah mu se smilovao 728-e hidzretske godine.
 
[5] Sirk je grijeh koji Allah nece nikome oprostiti, jer kaze u prevodu znacenja: “Allah nece oprostiti da mu se cini sirk a oprosti ce ono sto je manje od toga onome kome On hoce.” 
 
[6] Zato je Islam dosao u znacenju: predanost, pokornost.
 
[7] Tagut označava sve ono čime rob predje granicu u pogledu onoga što se obožava, slijedi ili mu se pokorava. Tagut svakog naroda je ono od čega traže presudu mimo Allaha i Njegovog Poslanika_ ili ga obožavaju mimo Allaha_ ili ga slijede bez znanja od Allaha, ili mu se pokoravaju u onome što ne znaju da je to isključivo pokoravanje Allahu_.
 
[8] Misli se na Islamsku politiku. Jer danasnja politika nema veze sa Islamom i bavljenje njom je kufr.
 
[9] Dzemat je svako ko je na Istini, pa makar ga i ne znali. A ovo sto danas podmecu da je IZ (Islamska Zajednica) dzemat nije ispravno jer je to novotarska institucija koja javno za sebe kaze da je maturidijske aqide a hanefijskog mezheba.

12.07.2011.

Uči radi Allaha a ne radi nečeg drugog !

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi:
 

"Ko bude stjecao znanje koje se stječe ra...di Allahovog lica isključivo radi dunjalučke koristi, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu“. Ahmed (8457), Ebu Davud (3664) i Ibn Madža (252).
 
Ka'b b. Malik, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
 
من طلب العلم ليجاري به العلماء أو ليماري به السفهاء أو يصرف به وجوه الناس إليه أدخله الله النار
"Allah će onoga ko bude stjecao znanje da se nadmeće s učenim ili raspravlja s neukim ili skreće pažnju na sebe - baciti u Vatru“. Et-Tirmizi (654).
 
Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
 
إِنَّ اللَّهَ يُبْغِضُ الْبَلِيغَ مِنْ الرِّجَالِ الَّذِي يَتَخَلَّلُ بِلِسَانِهِ كَمَا تَتَخَلَّلُ الْبَقَرَةُ
"Uistinu Allah mrzi rječitog čovjeka koji, dok govori, uvija jezikom kao što krava uvija jezik. " Ebu Davud (5005) i Et-Tirmizi (2853).
 
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, prenosi sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi:
 
إن من أحبكم إلي ، و أقربكم مني مجلسا يوم القيامة أحاسنكم أخلاقا ، و إن أبغضكم إلي و أبعدكم مني مجلسا يوم القيامة الثرثارون ، و المتشدقون ، و المتفيهقون
"Najdraži među vama i najbliži meni na Sudnjem danu bit će oni koji imaju najljepše ponašanje. A najmrži među vama i najdalji od mene na Sudnjem danu bit će brbljivci, hvališe i oholi ljudi. " Et-Tirmizi (2018).
 
Abdurrahman b. Šibl, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao:
 
‏اقرءوا القرآن ولا ‏ ‏تغلوا ‏ ‏فيه ولا تجفوا عنه ولا تأكلوا به ولا تستكثروا به
"Učite Kur'an, ali nemojte se od njega otuđivati ni pretjerivati, nemojte na njemu zarađivati ni gomilati“. Ahmed (15529, 15668 i 15670)
 
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijedao je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
 
اقرءوا القران وابتغوا به الله تعالى من قبل أن يأتي قوم إقامة القدح يتعجلونه ولا يتأجلونه
'Učite Kur'an Allaha radi, prije nego što se pojave ljudi koji će ga izuzetno precizno učiti, ali radi ovog, a ne radi onog svijeta.'" Ahmed (14855) i Ebu Davud (830).
 
Imran b. Husejn, radijallahu anhu, prošao je pored nekog čovjeka koji je učio Kur'an i od ljudi tražio nadoknadu za to. Imran je rekao : "Inna lillahi ve inna ilejhi radžiu'n" (Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo) "Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori:
 
اقْرءُوا القرآنَ واسألوا الله به، فإنَّ مِنْ بَعْدِكُمْ قَوْمًا يَقرءون القرآن يسألون به الناس
'Neka onaj ko uči Kur'an nagradu traži od Allaha! Zaista će se pojaviti ljudi koji će učiti Kur'an i nadoknadu tražiti od svijeta. "' Ahmed (19885 i 19944), Et-Tirmizi (2917), Ibn Ebu Šejba, 10/479, El-Bezzar, u zbirci El-Musned (3553 i 3554), Et-Taberani, u djelu El-Mu'džemit-l-kebir, 18/370, 371 i 373, i El-Bejheki, u djelu Šu'abu-l-iman (2629).
 
Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, kaže: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
 
يظهر الإسلام حتى تختلف التجار في البحر وحتى تخوض الخيل في سبيل الله ثم يظهر قوم يقرؤون القرآن يقولون من أقرأ منا من أعلم منا من أفقه منا ثم قال لاصحابه: هل في أولئك من خير؟؟ وقالوا الله ورسوله أعلم قال: أولئك منكم من هذه الأمة وأولئك هم وقود النار
'Islam će osnažiti toliko da će trgovci slobodno ploviti morem, a ljudi će se boriti na Allahovom putu. Onda će se pojaviti generacija koja će učiti Kur'an i govoriti: 'Nema boljih učača od nas, niko nije znaniji od nas, niko nije učeniji od nas!" Potom je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ashabe: 'Šta mislite ima li u njima ikakvog dobra?' 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', odgovoriše, pa im reče: 'Oni su od vas, pripadnici su ovog ummeta, ali će biti gorivo džehenemsko. "' Et-Taberani, u djelu El-Esvat (6242) i El-Bezzar, u zbirci El-Musned (283)
من تعلم علما مما يبتغى به وجه الله تعالى لا يتعلمه إلا ليصيب به عرضا من الدنيا لم يجد عرف الجنة يوم القيامة

11.07.2011.

Biseri ramazanskih noci

Noći, posebne noći, ramazanske noći.

Noć, tišina i mjesec....i ona. Ko je ona...?

Ona bi sjedila u uglu svoje sobe, u mraku sa ispruženim rukama prema nebu....dugo.
Samo bi mjesec osvjetljavao njeno lice, a sjena njena bi se oslikala na zidu, i tako
nepomična, izgledala bi kao slika na zidu.

Dugo bi sjedila tako, u uglu svoje sobe sama i skrušena. Vrijeme bi polahko odmicalo i
ništa se ne bi mjenjalo...ali odjednom bi zablistali biseri u tami...

Mali biseri iz njenih očiju. Svjetlucavi mali biseri bi klizili niz njeno lijepo lice,
osvjetljavajući tamu noći. Svjetlucali bi kao morska površina koju Mjesec miluje. Klizili bi
tako do njenog srca koje se grčilo od straha...Od straha? Od straha da joj grijesi neće biti
oprošteni. Ali ti mali iskreni, svjetlucavi biseri su ime Allaha, u ime Najsvjetlijeg...

Držala bi svoje ruke tako prema nebu u strahu i nadi. Drhtalo bi srce njeno kao list na
jesenjem povjetarcu. Skrušeno, malo i svjesno. Svjesno Allahove kazne, ali i Njegove
Milosti, jer On je od milostivih Najmilostiviji.

Vrijeme bi prolazilo, a biseri bi se nizali na tanke niti noći i blistali u noćima ramazana. Ti
mali biseri tevbe i istigfara, straha i nade.
Vrijeme bi prolazilo i ptice bi najavile svojim cvrkutom zoru. Noć pokajanja bi polahko
prolazila...ali još jedan biser, samo još jedan, a zatim još samo ovaj...

Ali ima još noći ramazana, nije samo ova. Teška srca bi spustila svoje ruke, pokupila bi
svoje bisere noći, zahvalila bi se svome Gopodaru na blagodatima noći ramazana i
nestrpljivo bi čekala sljedeću noć, gdje bi opet sama, sa mjesečinom na licu sjedila u uglu
svoje sobe, sa ispruženim rukama prema nebu, u dubokoj noći...A Mjesec bi joj se
osmjehivao i hrabrio je, zavidjeći joj na svjetlucajućim biserima iz njenih očiju, koji su s
nizali u dubokim noćima ramazana. U noćima milosti, rahmeta i oprosta....

Pripremila sestra Aiša

Magazin Muslimah

11.07.2011.

Kombinacija posta sa hranjenjem siromašnih jedan od načina zarađivanja Dženneta

“U Džennetu postoje sobe, čija se unutrašnjost može viditi sa vana, i iznutra se
vidi vani. Allah je pripremio te sobe za one koji hrane gladne, koji su blagi u govoru,
koji redovno poste, i koji klanjaju noću kad drugi spavaju’. (Ahmed 5/343)
“Ko god dadne hranu postaču da se njome omrsi, daće mu se jednaka nagrada, a
da se nimalo neće oduzeti od nagrade postača.” (Tirmizi, 3/171)

11.07.2011.

Isplaniraj Ramazan za svoju djecu

Ramazan nam kuca na vrata. Mi kao roditelji trebamo da se više organizujemo i potrudimo da uljepšamo
ramazan svojoj djeci, koja još ne poste, a i onoj koja poste. Uključimo ih aktivno u doživljavanje ovog
mjeseca oprosta i milosti. Razmislimo na vrijeme na koji način im možemo učiniti ovaj mjesec blagoslova
nezaboravnim. Sva djeca vole kad im se dodjele ozbiljni zadaci jer se tako osjećaju velikim i važnim.
U tekstu se navodi petnaest primjera kojim nam mogu poslužiti u postizanju ovog cilja, uz Allahovu
pomoć i milost.
1. Odrediti mali period ( na primjer do podne ili nekoliko sati ako je moguće) da dijete ništa ne jede tako
kad dobije hranu da zahvaljuje Allahu na blagodatima koje mu je On podario;
2. Učenje sura u određeno vrijeme, recimo poslije namaza tako da i dijete ima raspoređen svoj dan i da
zna kad šta treba da radi jer struktura je djeci vrlo bitna.
3. Voditi djecu na teraviju namaz ako ste u mogućnosti
4. Pričati im priče o poslanicima, ashabima, navoditi njihove primjere
istinskog vjerovanja i primjere udjeljivanja sadake.
5. Čitati djeci hadise i ajete koji govore o posebnim vrijednostima mjeseca
ramazana. Podsticati ih da i oni sami čitaju.
6. Podsticati ih da vam pomognu u pripremanju iftara ili postavljanja sofre.
7. Ako dobivate reklame za hranu onda im dati da izrežu reklame onoga što
oni vole za iftar, pa da to onda nalijepe na neki veći papir, zatim prilikom
kupovine namirnica uvrstiti i ovaj dječij izbor.
8. Napraviti kraći islamski kviz, naravno na dječijem nivou, kako bi djeca i
na ovaj način učila našu vjeru, a posebno o ramazanu. Možete zadati vašoj
starijoj djeci da naprave kviz za mlađu djecu.
9. Naći bojanke na Internetu vezane za ramazan i dati im da to boje.
10. Popričajte s njima o tome kako oni doživljavaju ramazan. Također
možete zajedno sastaviti neku pjesmicu o ramazanu.
11. Davanje sadake. Uzeti recimo neku kasicu i tu učiti djecu da stavljaju
par puta sedmično po malo para za drugu djecu koja nemaju. I potruditi se
taj skupljeni novac još tokom ramazana udjeli.
12. Podsticati svoju djecu da izdvoje neku svoju igrčku koju će oni upakovati i da čekaju do bajrama kako
bi to poklonili nekom drugom djetetu od prijatelja ili rodbine.
13. Da pomaže kod pripremanja kuće za Bajram, recimo kod čišćenja, ukrašavanja, mirisanja, pakovanje
poklona.
14. Zadati im da naprave crtež za Bajram (nacrtaju, zalijepe, ukrase, nešto sami sastave) koji će pokloniti
nekom iz porodice ili familije.
15. Na kraju ramazana s djecom popričati o proteklom mjesecu o tome kako su ga oni doživjeli i šta bi
željeli sljedeći ramazan inšallah da još bolje urade.

Prava prilika je da u
Ramazanu pojačamo naše
ibadete i da uključimo
našu djecu koliko je koje u
mogućnosti, da se
navikava na post, na
Ramazan uopšteno te da
jača svoju ličnost.


Svaki zadatak treba da bude popraćen uz vaše odobravanje, ohrabrivanje i iskazivanje vaše ljubaznosti i
dobrote. Svaku kreativnost nas kao roditelja treba da iskoristimo tako da svoju djecu aktivno uključimo
u Ramazan. Naravno to bi uvijek trebali da radimo što se tiče islama. Prilagodimo zadatke dječijem
uzrastu i njihovim mogućnostima. Sve te male stvari koje su zaista sitnice za nas, čine djecu sretnim,
zadovoljnim i svjesnijim da su i oni dio Ramazana.


Magazin Muslimah...ummu Zejd

10.07.2011.

O džennetskim ljepotama

Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ušao sam u Džennet i vidio kuću ", ili je rekao: "Ušao sam u Džennet i vidio dvorac, pa sam upitao čiji je, na šta mi je odgovoreno: 'Omera b. el-Hattaba.' Htio sam ući u njega, ali sam se sjetio koliko si ljubomoran." Omer, radijallahu anhu, zaplaka i reče: "O Allahov Poslaniče,zar na tebe da budem ljubomoran!"

El-Buhari (5526 i 7024) i Muslim (2394).

 

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svevišnji je Allah rekao: 'Pripremio sam Svojim dobrim robovima ono što niko nije vidio, niti je iko za takvo nešto čuo, niti je ma kome naumpalo.' A potvrdu za to imate u Allahovim riječima:

فَلَا تَعْلَمُ نَفْسٌ مَا أُخْفِيَ لَهُمْ مِنْ قُرَّةِ أَعْيُنٍ جَزَاءً بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

'I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.

(Sedžda, 17.)" El-Buhari (7498) i Muslim (2824).

 

On (Ebu Hurejra) prenosi sljedeći hadis: 'Ko uđe u Džennet uživat će u njemu, a nikakvu teškoću neće osjetiti; njihova odjeća neće se habati niti će mladost prolaziti. "

Muslim (2836)

 

On (Ebu Hurejra) kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedeće: "Prva skupina koja uđe u Džennet blistat će kao mjesec u noći uštapa, a oni koji poslije njih uđu blistat će kao najsjajnija zvijezda na nebu. U Džennetu neće obavljati fiziološke potrebe, niti će pljuvati, niti će sliniti.Njihovi će češljevi biti od zlata, znoj će biti misk, kadionice od alojevog drveta, žene će biti krupnooke ljepotice, izgledat će istovjetno i bit će visoki šezdeset lakata, kao njihov otac Adem.

El-Buhari (3327) i Muslim (2834).

 

On prenosi sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Prostor u Džennetu koji zauzme luk vredniji je od onoga što obasja sunce i nad čim zađe. "

El-Buhari (2793).

 

El-Mugira b. Šuba, radijallahu anhu, govori daje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Musa je upitao Allaha: 'Koji je najniži stupanj u Džennetu?' Allah mu odgovori: 'Najniži stupanj u Džennetu imat će čovjek koji će do Dženneta doći nakon što dženetlije već uđu u Džennet. Bit će mu rečeno: 'Uđi u Džennet!' On će upitati: 'Gospodaru, kako ću ući kad su se ljudi već smjestili i uzeli ono što im pripada!' Bit će mu postavljeno pitanje: 'Da li ćeš biti zadovoljan ako dobiješ koliko je imao neki dunjalučki vladar?' On će odgovoriti: 'Hoću, Gospodaru, bit ću zadovoljan.' Allah će mu reći: 'Imat ćeš to, i još toliko, i još toliko, i još toliko, i još toliko.' Pa će čovjek, kad Allah to peti put kaže, povikati: 'Zadovoljan sam, Gospodaru!' Međutim, Allah će mu reći: 'Imat ćeš deseterostruko više, imat ćeš sve što poželiš i što očima tvojim radost pričinjava!' Čovjek će naposljetku povikati: 'Zadovoljan sam, Gospodaru!'' A onda je Musa upitao: 'Gospodaru, koji je onda najviši stupanj u Džennetu?' Allah mu odgovori: Najviši stupanj imat će oni koje sam za Sebe odabrao, počasti za njih Svojom rukom stvorio i zapečatio ih: niko ih nije vidio, niti je iko za njih čuo, niti je ma kome moglo naumpasti.' Potvrdu za to imate u Allahovim riječima: 'I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.' (Sedžda, 17.) " Muslim (189).

 

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, govorio je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Ja, uistinu, znam koji će čovjek posljednji izaći iz Džehennema i posljednji ući u Džennet. Čovjek je to koji će iz Vatre izaći pužući. Svevišnji će mu Allah reći: 'Uđi u Džennet!' Otići će do njegovih vrata, pa će mu se učiniti da se Džennet ispunio, te će se vratiti i reći: 'Gospodaru, Džennet je pun!' Svevišnji Allah opet će mu reći: 'Uđi u Džennet!' On će opet otići do njegovih vrata, pa će mu se opet učiniti da se ispunio, te će se vratiti i reći: 'Gospodaru, Džennet je pun!' Svevišnji Allah opet će mu reći: 'Uđi u Džennet! U njemu ćeš imati koliko dunjaluk i deseterostruko toliko.' Čovjek će upitati: 'Zar me ismijavaš'", ili je rekao: "Čovjek će upitati: 'Zar mi se smiješ a Ti si Vladar!'" Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kaže: "Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: nasmiješio se toliko da su se ukazali njegovi očnjaci. Govorilo se: 'Taj će čovjek imati najniži stupanj u Džennetu.'"

El-Buhari (6571 i 7511) i Muslim (186).

 

Enes b. Malik, radijallahu anhu, pripovijeda daje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista u Džennetu postoji trg na koji će dženetlije odlaziti svakog petka, pa će puhnuti sjeverni povjetarac u njihova lica i odjeću, i oni će postati još ljepši i otmjeniji. Kad se vrate svojim porodicama, ljepši i otmjeniji, one će reći: 'Allaha nam, vratili ste se još ljepši i otmjeniji!' A oni će njima uzvratiti: 'I vi ste, Allaha nam, još ljepši i otmjeniji!

Muslim (2833).

 

 

Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Vjernik će u Džennetu imati šator od zrna šupljeg bisera, a njegova će dužina biti šezdeset milja; u njemu će imati porodice koje će obilaziti, a one neće vidjeti jedni druge. "

El-Buhari (4879) i Muslim (2838).

 

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govori da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista u Džennetu postoji stablo čiji je hlad širok stotinu godina jahanja. "

El-Buhari (3225 i 4881) i Muslim (2826).

 

On (Ebu Hurejra) prenosi daje Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Najniži stupanj u Džennetu imat će čovjek kojem će Allah reći: 'Samo poželi!' I on će poželjeti mnogo, mnogo, pa će ga Allah upitati: 'Jesi li poželio?' 'Jesam', odgovorit će. Na to će mu Allah reći: 'Imat ćeš sve što si poželio, i još toliko.

Muslim (182 i 301)

 

On (Ebu Hurejra) je rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana u prisustvu nekog beduina ispričao sljedeće: 'Jedan će džennetlija zatražiti od Allaha da se bavi poljoprivredom. Allah će ga upitati: 'Zar nemaš sve što poželiš?' 'Imam, ali volim poljoprivredu', odgovorit će. I odmah će posijati, pa će sjeme koliko traje treptaj oka niknuti, uspraviti se i prispjeti za žetvu, a plod će biti veličine brda. I Svevišnji će Allah reći: 'Evo ti, čovječe! Ništa te ne može zasititi.'' Beduin reče: 'To vam može biti samo kurejšija ili ensarija, jer oni se bave poljoprivredom, a mi se njome ne bavimo.' A Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, samo se nasmiješi na te riječi."

El-Buhari (519)

 

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah će pozvati džennetlije: 'O džennetlije!' 'Odazivamo Ti se, naš Gospodaru, uvijek smo ti na raspolaganju, svako je dobro u Tvojim rukama!', reći će. 'Jeste li zadovoljni?', upitat će ih Allah. 'Zašto da ne budemo zadovoljni, Gospodaru, kad si nam dao ono što nisi dao nijednom Svom stvorenju!', odgovorit će oni. Allah će ih upitati: 'Želite li da vam dam nešto bolje od onoga što ste dobili?' Oni će odgovoriti: 'Gospodaru, a šta je bolje od ovog!' Allah će im reći: 'Dopustit ću vam Svoje zadovoljstvo i nikad se na vas neću rasrditi.

El-Buhari (7518) i Muslim (2829).

 

Suhejb, radijallahu anhu, kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedeće: "Pošto džennetlije uđu u Džennet, Svevišnji Allah upitat će ih: 'Želite li više od toga?' 'Zar lica naša nisi svijetlim učinio! Zar nas u Džennet nisi uveo! Zar nas od Vatre nisi spasio!', reći će. I tada će biti podignut zastor, i biti će im draže gledanje u svog Svevišnjeg Gospodara od svega onoga što su dobili. "

Muslim (181).

 

09.07.2011.

Ima dane za napostiti od prošloga Ramazana ali se ne može sjetiti koliko ih je

fasting2
Moja supruga ima napostiti nekoliko dana od prošle godine, međutim zaboravila je tačan broj dana koje mora napostiti. Šta da radi?
 

Slava pripada Allahu.
Ono što se zahtjeva od onoga ko nije postio neke dane Ramazana zbog izgovora kao što su putovanje, bolest, menstruacija ili postporođajno krvarenje (nifaas), jeste da te dane mora napostiti, jer Allah kaže (u prevodu značenja):
 
"..a onome od vas koji je bolestan ili na putu - isti broj drugih dana..." (al Bekara, 184)
 
Muslim (335) prenosi da je Aiša radiAllahu anha upitana: "Zašto žena koja ima menstruaciju mora da nadoknadi propuštene dane posta, ali ne mora da nadoknadi namaze? Ona je rekla:
"To je ono što je se nama običavalo desiti i naređeno nam je da nadoknadimo dane posta, ali nam nije naređeno da nadoknadimo namaze."
 

Ako je tvoja žena zaboravila broj dana koje duguje, i nije sigurna da li se radi o šest ili sedam dana na primjer, onda mora napostiti samo šest, jer u principu ona ne duguje ni jedan dan (sem onih za koje je sigurna da duguje). Ali ako naposti sedam dana kako bi bila sigurnija, to je bolje, kako bi mogla biti sigurna da je ispunila svoju obavezu.
Ako se uopšte ne sjeća o kojem broju dana se radi koje duguje, onda treba da posti ono što ona misli da je najvjerovatnije, kako bi ispunila obavezu.
 
Šejh ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, upitan je: "Ima žena koja ima napostiti dane od prošlig Ramazana, ali nije sigurna da li se radi o četiri dana ili o tri.  Sada je napostila tri dana, šta mora učiniti?
Odgovorio je:
"Ako osoba nije sigurna o broju dana koje mora nadoknaditi, onda treba da uzme manji broj dana. Pa ako žena ili muškarac nisu sigurni da li imaju napostiti četiri ili tri dana, onda neka uzmu manji broj, jer je manji broj vjerovatniji a sve što je više od toga je stvar sumnje, i u principu, ne duguje se ni jedan dan (sem onaj za koji se sigurno da se duguje).
Međutim, kako bi bili sigurni, treba da naposte i onaj dan za koji nisu sigurni, jer ako je bila obaveza, onda će obaveza biti ispunjena, a ako nije bila obaveza onda će biti nafila a Allah, neka je Uzvišen, neće dozvoliti da propadne ni jedno dobro djelo"

Kraj citata iz fetwe 'Noor'ala al-Darb'.
A Allah zna najbolje.
Islam Q&A
09.07.2011.

...nije mi nista...a svasta mi je....

....ehhhh...

....to je samo uzdah sa duse....

uzdah koji te zove koji ti kaze...cekaj me...pomozi mi...stani ....imam ti nesto reci....

...ali ...rijeci nema....

....pitas me kako mi je...pitas me kako sam...
... da ljudi me cesto to pitaju...a ja ...ja samo...odgovorim po nekom uobicajenom redu..

.MA DOBRO SAM..HVALA ALLAHU DOBRO SAM....

...pitas me ..STA MI JE...MA NIJE MI NISTA....ehhhh..moram da ti kazem tako... ali SAMO DA ZNAS KAKO MI JE....

...A IMA LI SVRHE..DA NESTO GOVORIM...IMA LI SVRHE DA TI KAZEM KAKO  MI JE...

...MA ZELJELA BIH JA TO RECI...ALI..NEKAKO RIJECI NE IZLAZE IZ USTA....NE MOGU SA DUSE..

NE SMIJU..

...NECES IH RAZUMJETI...pa ima li smisla da govorim...

...neka... neka ostanu duboko u meni na dusi mojoj..ne izrecene...

...jer nece biti razumljive...nece biti shvacene....

jer ja ne znam drugacije da govorim....

...ali..ima ...ima neko ...KO TE RAZUMIJE...KO ZNA....KO VIDI STA KRIJE TA DUSA...IMA NEKO...

...OHHHH..KAKO JE LIJEPO...RAZGOVARATI..KAKO JE LIJEPO...PRICATI...RECI SVE..SVE...I TAJ NEKO TE BAS RAZUMIJE....BAS ONAKO KAKO ZELIM RECI...

OHHH....KAKO ME SHVATI..I KAKO OLAKSA....

...TO JE MOJ GOSPODAR...TO JE MOJ STVORITELJ...KOJI LIJECI SVE BRIGE...ODAGNA SVU TUGU OVOGA SVIJETA....

....KOJI CE NADAM SE I GRIJEHE MOJE OPROSTITI....

KAKO JE LIJEPO PRICATI S NJIM...U TAMNOJ ...DUBOKOJ NOCI...

...KAKO JE LIJEPO KROZ SUZE OLAKSANJA....

                                               ....AHHH..KAKO JE LIJEPO....

                                                                     ...SUTITI...A RECI MU SVE....

                                                                                             ......SUTITI A BITI SHVACEN...



oooo Gospodaru...ja sam rob koji Ti  se kaje i za oprost moli....

....moja dusa smiraj je nasla...
                                                    ...u Tvojoj blizini.....



P.B.



   ..

09.07.2011.

Oni koji ne vladaju – ne sude prema onome što je Allah objavio

sehadet-paper-300x300-aPitanje: Kakvo je tumačenje riječi Ibn Abbasa da je nesuđenje po onome što je Allah objavio mali kufr (kufr dune kufr), i da li je ovaj govor uopšten i obuhvata sve one koji ne sude po Šerijatu ili se odnosi na posebne situacije? I da li se njegov govor odnosi na tagute[1][2] onoga ko mijenja Allahove zakone osim ako to ohalali? Koje su manifestacije pomaganja nevjernika u ovome vremenu? današnjice? Da li se uslovljava da onaj koji potpuno mijenja Allahove propise to ohalali (smatra dozvoljenim)? Kakav je propis onoga koji vjeruje da je mijenjanje Allahovih propisa grijeh ili mali kufr (koji ne izvodi iz vjere) i koji ne tekfiri

Odgovor: Sva zahvala pripada Allahu, dželle še’nuh, i neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, njegove ashabe, a zatim:

Odgovor na pitanje se razumije iz govora prijašnje i sadašnje uleme. Rekao je šejhul-Islam, ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao: “Zaista sudija ako je i pobožan ali donese presudu bez znanja, biće od stanovnika Vatre, a ako zna i presudi suprotno istini (pravdi, Šerijatu) koju zna, biće od stanovnika Vatre, a ako donese presudu nepravedno i bez znanja onda je takav najpreči da bude od stanovnika Vatre i to ako samo u jednom sporu presudi tako nekoj osobi, a ako donese uopšten propis u vjeri muslimana, i učini istinu neistinom, a neistinu istinom, sunnet novotarijom a novotariju sunnetom, dobročinstvo razvratom a razvrat dobročinstvom, zabranjuje ono što su naredili Allah i Poslanik Njegov a naređuje ono što Allah i Poslanik Njegov zabranjuju ovakav je posebna priča, njemu je presudio Vladar svih svjetova i Gospodar  svih poslanika i Vlasnik Sudnjega dana: 'Njemu neka je hvala i na ovome i na onome svijetu! Samo On sudi i Njemu ćete se vratiti.'” (Medžmu'ul-Fetava 35/388)

Rekao je ibn Kajjim u djelu „I'lamul-Muvekki'in“ (85/1): „Zatim nas je Uzvišeni obavijestio da onaj ko se parniči ili sudi po drugim zakonima osim onoga sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  takav je donio sud taguta i parničio se pred njim, a tagut je sve ono sa čime čovjek pređe granicu u obožavanju, ili slijeđenju, ili pokornosti. Tako je tagut svakog naroda onaj pred kim se oni parniče mimo Allaha i Njegova Poslanika, ili ga obožavaju mimo Allaha ili ga slijede bez ikakva dokaza od Allaha ili mu se pokoravaju u onome za šta ne znaju da li je to pokornost Njemu.“

Rekao je Muhammed ibn Ibrahim Alu Šejh: „Što se tiče onih po pitanju kojih je rečeno mali kufr ako presude drugim propisom osim Šerijata uz vjerovanje da je griješan i da je Allahov propis istina, to se odnosi na one koji to učine jednom ili  nekoliko puta. A što se tiče onoga koji učini ova izmišljena pravila zakonom kojem se obaveza pokoriti, to je nevjerstvo (kufr) pa makar i rekli da su pogriješili i da je Šerijat pravedniji.“ (Fetava Muhammed ibn Ibrahim 12/280)

Uvaženi šejh Mahmud Šakir, Allah mu se smilovao, komentarišući riječi koje prenosi Et-Taberi u komentaru riječi Allaha, dželle še'nuhu: “...Oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio pravi su nevjernici.“ Prenosi se od Ebu Midžleza, a on je jedan od tabi'ina, povjerljiv, kada su ga upitali Ibadijje o značenju ovoga ajeta sa namjerom da uspostave dokaz nad njim za tekfirenje vođa jer su oni bili u vojsci sultana koji su možda radili nešto što je Allah zabranio, da je rekao: „Oni rade ono što rade (vođe) i znaju da je to grijeh. A ajet je objavljen po pitanju jevreja i kršćana.“ Pa su rekli: “Tako nam Allaha ti znaš isto kao što mi znamo ali ih se plašiš.“ Reče: “Ne, vi ste preči za to od nas, jer mi ne znamo to što znate vi!” Rekoše: “Nasuprot, znate ali vas sprječava da radite po tome zbog straha od njih.“ (Et-Taberi, 6/252-253)

Kaže nakon toga šejh Mahmud Šakir: “Njihovo pitanje nije bilo, kako to žele predstaviti novotari našega vremena, pitanje presude u imetku, časti, krvi po onome što je suprotno Šerijatu muslimana, niti je bilo riječi o izdavanju zakonika kojim se obavezuju sljedbenici Islama da se njime sudi pored zakona Allahova koji je u Kur'anu i na jeziku Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je to djelo okretanje od Allahovih propisa, odricanje od Njegove vjere kao i davanje prednosti zakonima sljedbenika kufra nad zakonom Allaha, subhanehu ve te'ala, što je očito nevjerstvo u koje ne sumnja ni jedan sljedbenik Kible uz razilaženje po pitanju tekfira onoga koji to zagovara ili tome poziva.

Ali ono što se danas dešava jeste odricanje ili bojkotovanje Allahova zakona uopšteno, bez izuzetka, i davanje prednosti drugim zakonima nad Njegovim kur'ansko-hadiskim zakonom, te poricanje svega što je Allahov Šerijat, čak do te mjere da su počeli tvrditi da su laički zakoni bolji nego zakon od Allaha objavljen, dokazujući to sumnjom kako su propisi Šerijata objavljeni u drugom vremenu ne u našem i propisani su zbog nekih razloga i uzroka kojih više nema pa time i sam zakon više ne važi. Pa gdje je ovo u govoru Ebu Midžleza koji smo spomenuli i grupe ibadija iz Benu Amra ibn Sedusa!!!“ (Pogledaj tefsir Et-Taberi sa opaskama Ahmeda Šakira 10/349)

Također, na drugom mjestu kaže: „Kada bi bilo kako oni misle, da su se oni (ibadijje) suprotstavili sultanu u nekoj od tačaka islamskog zakona, pa historija islama nije zabilježila da je sudija propisao neki zakon i učinio ga obaveznim da se po njemu sudi, to jedno, a sasvim drugo ako sudija presudi u konkretnoj i određenoj situaciji drugačije nego što to nalaže Allahov zakon ili je presudio iz neznanja o tom propisu i njegov status je status neznalice o Šerijatu[3], ili je presudio tako iz prohtjeva nekog znajući da je to grijeh, to je prijestup kojeg briše tevba i obuhvata ga magfiret (oprost), ili je presudio u toj konkretnoj situaciji presudom do koje je sam došao trudeći se da ispravno postupi a time se suprotstavio svim učenjacima, njegov propis je kao i propis svakog ko tevili[4] a čiji se te'vil zasniva na Knjizi i sunnetu Poslanika, alejhisselam, a što se tiče pitanja da bude u vremenu Ebu Midžleza ili prije njega ili kasnije, sudija koji je presudio u nekoj stvari ili negirajući propise Šerijata ili što su zakoni nevjernika ostavili traga na propise sljedbenika islama, to sigurno nije bio slučaj i nemoguće je to dokazivati riječima Ebu Midžleza i ibadijja.

Onaj ko ovim i sličnim eserima[5] dokazuje gdje im nije mjesto, ili iskrivljuje njihova značenja na ono na šta ne upućuju s ciljem da se pomogne sultan ili da bi opravdali zakone koji se kose sa Šerijatom i da bi njima obavezali Allahove robove, njihov propis u Šerijatu je propis poricatelja jednog od Allahovih propisa: “Da se traži pokajanje od njega, pa ako ustraje oholeći se i poričući Allahov propis, te bude zadovoljan mijenjanjem propisa njegov status je da je on kjafir koji ustrajava na svome nevjerstvu, i takvi su poznati sljedbenicima ove vjere.“ (Tefsir Et-Taberi sa opaskama Mahmuda Šakira 10/358)

sehadet-paper-500

Rekao je šejh Ibn Usejmin u svom odgovoru na pitanje suđenja onim što Allah nije objavio:

„Suđenje po onome što Allah nije objavio se dijeli na dvije vrste:

Prva vrsta: Da se poništi Allahov propis i na njegovo mjesto stavi tagutski propis. Tako da se gase Šerijatski propisi među ljudima a na njihovo mjesto stavljaju propisi koje je izmislio čovjek poput onih koji uklanjaju Šerijatske propise u međuljudskim odnosima a na njihovo mjesto stavljaju ljudske zakone. Ovo je, nema sumnje, mijenjanje Allahovog, subhanehu ve te'ala, zakona što je kufr (nevjerstvo) koje izvodi iz vjere jer je takav sebe stavio u poziciju Stvoritelja dajući sebi za pravo da propisuje nešto što Allah nije objavio čak i da uvede jedan propis i učini ga da bude ono čime će se suditi među ljudima,  jer Allah, dželle še'nuh, je to nazvao širkom (mnogoboštvom) u Svojim Riječima:

أَمْ لَهُمْ شُرَكَاءُ شَرَعُوا لَهُمْ مِنَ الدِّينِ مَا لَمْ يَأْذَنْ بِهِ اللَّهُ

“Zar oni da imaju suparnike koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?” (Eš-Šura, 21)

Druga vrsta: Da ostanu Allahovi, azze ve džell, propisi onakvi kakvi su, da se formira snaga koja će te propise sprovoditi te da se sve presude vraćaju njemu (Šerijatu), ali dođe neki sudija i presudi drugačije nego što mu nalažu propisi Šerijata, tj. presudi po onome što Allah nije objavio.

Ovaj ne izlazi iz tri situacije:

1 - da presudi po onome što Allah nije objavio vjerujući da je taj zakon bolji i korisniji za ljude od Allahova zakona, ili da vjeruje da su jednaki ili pak smatra da je dozvoljeno da sudi po drugim zakonima osim onim što je Allah objavio, to je kufr. Sudija je u ovom slučaju izašao iz vjere jer on nije zadovoljan Allahovim propisima i nije Ga učinio sudijom među robovima.

2 - da presudi po onome što Allah nije objavio vjerujući da je Allahov zakon bolji i korisniji za čovječanstvo, ali nije presudio po njemu osjećajući da je grješnik prema Allahu, subhaneh, ali je to uradio iz želje da naudi i nepravdu učini onome kome presuđuje zbog nekog neprijateljstva među njima (zulumćar). Ovakav sudi po nečemu drugome a ne po onome što Allah objavljuje ne iz mržnje ili preziranja Allahova propisa niti što ga želi zamijeniti, niti vjeruje da je taj propis koji je donio bolji od Allahova niti je njemu sličan niti smatra da je dozvoljeno suditi time, nego je želeći nauditi onome kome treba da izrekne presudu presudio nečim što Allah nije objavio[6]. U ovoj situaciji ne kažemo da je ovaj sudija nevjernik već kažemo da je zulumćar, agresor i nepravedan.

3 - da presudi po onome što Allah nije objavio vjerujući da je Allahov zakon bolji i korisniji za Njegove robove i da je on tom presudom grješnik prema Allahu, azze ve dželle, ali je time presudio zbog prohtjeva njegove duše ili koristi koja se vraća njemu ili onome kome je donijeta presuda ovo je fisk[7] i izlazak iz pokornosti Allahu, dželle še’nuh. Na ove tri situacije se odnose tri ajeta u kojima Allah, dželle še’nuh, kaže:

وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَـئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ

“A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” (El-Maide, 44) Objavljen je po pitanju prve skupine.

Njegove riječi:

وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَـئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ

“Oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio pravi su nasilnici.” (El-Maide, 45) Objavljen je po pitanju druge skupine.

A Njegove riječi:

وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَـئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ

“Oni koji ne sude prema onom što je Allah – pravi su grješnici.” (El-Maide, 47) Objavljen je po pitanju treće skupine. (Fikhul-ibadat, 61-62)

Rekao je šejh Salih el-Fevzan u “Kitabut-Tevhidu”: “Propis onoga ko sudi po onome što Allah nije objavio, rekao je Uzvišeni:

وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَـئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ

“A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” (El-Maide, 44)

U ovom plemenitom ajetu je jasno da je suđenje po onome što Allah nije objavio kufr, i ovaj kufr nekada bude veliki kufr kojim počinioc izlazi iz vjere a nekada bude mali kufr koji ne izvodi iz vjere. A to se razlikuje od stanja sudije. Ako vjeruje da je suđenje po Šerijatu neobavezno i da on ima pravo odabira ili omalovaži neki propis Šerijata i smatra da je neki od dunjalučko-laičkih zakona bolji od njega, da Šerijat nije pogodan za ovo vrijeme ili pak želi da tim zakonom kojeg Allah nije objavio zadovolji nevjernike i munafike, ovo sve je VELIKI KUFR.

Ako vjeruje u obaveznost suđenja po onome što je Allah objavio i spozna ga u konkretnoj  situaciji[8] a zatim odstupi od njega priznajući da zaslužuje kaznu takav je grješnik i naziva se kafir malim kufrom. Također, ako ne sazna Allahov propis iako je uložio sav napor i izdvojio vrijeme da sazna propis i pogriješi, ovakav je napravio grešku ali će biti nagrađen za svoj trud a njegova greška biće oproštena. Ovo je u posebnoj ili određenoj situaciji, ali ako to bude uopšteno ili stalno, onda se propis razlikuje.[9] Rekao je šejhul-Islam ibn Tejmijje...“ Zatim je (šejh Salih el-Fevzan) naveo govor koji smo već spomenuli na početku. (Kitabut-Tevhid 39.str. izdavač kuća 'Ilafil-Kuvejt')

A što se tiče manifestacije pomaganja nevjernika u našem vremenu ona se ogleda u:

- borbi u njihovim redovima ili njihovo pomaganje u borbi protiv muslimana na bilo koji način,

- uzeti ih za savjetnike i davati prednost njihovom mišljenju te veličati njihov stepen,

- dozvoljavanje njima da utiču na političke odluke koje neće biti u korist islama i muslimana a pogotovu da im se dozvoli direkno uticanje na odluke,

- da islamske države služe njihovim namjerama i planovima,

- uzdizanje njihovih poglavara i predstavljanje njih kao istaknutih vođa čovječanstva,

- stavljanje njihovih zakona i sistema na mjesto Šerijata i islamskog sistema,

- ukidanje jednog od propisa islama ili neke naredbe koju je propisao Allah, dželle še'nuh, da bi ih zadovoljili,

- davanje mogućnosti da zavladaju nekom islamskom teritorijom obezbjeđujući im baze, vojne i obavještajne objekte i drugo,

- pozivanje da se iz obrazovanja i informisanja ukine sve što dovodi do mržnje prema nevjernicima a sve u cilju da im se udovolji (nevjernicima), kao i ukidanje svetosti džihada udovoljavajući njima (nevjernicima),

- saradnja sa njima i pomaganje u programu pozivanja na jedinstvo vjera i ostalih projekata koji ruše principe prijateljevanja i mržnje (el-vela' vel-bera'),

- sudjelovanje sa njima u političkim integracijama koje su izgrađene na rušenju islamkog vjerovanja.

Odgovorio: šejh Hamid b. Abdullah el-Ali

Izvor: http://h-alali.org

Prijevod s arapskog: Grupa medinskih studenata

Šerijatska recenzija prijevoda: Idriz Bilibani, prof. fikha

Fusnote:


[1] Sve što se obožava mimo Allaha, dželle še'nuh, pa makar i samo jednom vrstom ibadeta, a ono što se obožava je time zadovoljno.

[2] Smatra nevjernikom.

[3] tj. njegov propis je vezan za stvar koju nije znao i njenu veličinu.

[4] Postoje dvije vrste Te'vila (tumačenja); zasnovan na Knjizi i sunnetu i onaj koji nema uporište u njima. Što se tiče suca on se može opravdati samo ako njegov Te'vil bude od prve vrste.

[5] Predaja ili govor nekog od ashaba ili tabi'na.

[6] Osnova zakona po kome sudi i kome se vraća u presudi je Šerijat a ne demokratija ili neki ljudski zakon.

[7] Situacija 2 i 3 su skoro identične jedina razlika je što se u drugoj situaciji želi nanijeti zlo a u trećoj pribaviti neka korist.

[8] tj. ne bude to stalno ili da to ne bude osnova zakona već to bude jednom ili dva puta (u konkretnoj situaciji).

[9] Šejh napominje razliku da neko presudi jednom ili dva puta greškom ili iz prohtijeva želeći da naudi onome kome donosi presudu i onoga koji to stalno čini i kome je, da presudi po nečemu što Allah nije objavio stalna osobina.
08.07.2011.

Mevlud - 5 stavki neutemeljenosti !!!

08.07.2011.

Čišćenje poslije velike i male nužde

ciscenje_poslije_velike_i_male_nuzdeKada čovjek obavi veliku ili malu nuždu, dužan je očistiti mjesto odakle je nečistoća izašla. Najbolje je taj dio oprati vodom. Ukoliko nema vode, onda kamenom ili nečim sličnim čime se može ostraniti nečist.

Prilikom obavljanja nužde treba se pridržavati slijedećih pravila - adaba:

  1. kada se pođe u nužnik, ne smije se nositi sa sobom ništa na čemu ima napisano neko Allahovo ime ili ajet iz Kur´ana;

  2. proučiti euzu i bismillu prije ulaska u nužnik, ili prije skidanja odjeće kada se nužda vrši na otvorenom prostoru, tako što će se reći: “

    ˝ Bismillahi, Allahumme inni euzu bike minel - hubusi vel - habaisi. ˝” (“Allahu zaštiti me od svih nečistoća i zlih džina”);

  3. treba šutjeti prilikom obavljanja nužde i ne govoriti ništa osim u slučaju da se nešto mora progovoriti;

  4. poštovati pravac Kabe tako što joj se neće okretati ni sprijeda ni otraga, nego će se okrenuti tako da mu ona bude s desne ili lijeve strane, osim u slučaju kad je zaklonjen od Kabe nečim u neposrednoj blizini, kao što je zid i sl.;

  5. ne obavljati nuždu u životinjsku jazbinu zbog mogućnosti da u njoj budu životinje ili druga bića koja bi mu nanijela zlo i koje će uznemiriti bez razloga;

  6. ne obavljati nuždu po putevima kojima prolaze ljudi i gdje ljudi odsjedaju i pričaju;

  7. bez nužde ne mokriti stojeći (530), jer to odudara od dostojanstva, a postoji i mogućnost prskanja mokraćom;

  8. ne mokriti na mjestu gdje se kupa, niti u stajaću ili tekuću vodu, niti na kabur, niti u džamiji, pa makar to bilo i u kakvu posudu;

  9. u nužnik ulaziti lijevom nogom, a iz njega izlaziti desnom, i prilikom izlaska izgovoriti riječi “˝ Gufraneke ˝ (”531) (“˝ Tražim oprost od Tebe ˝”);

  10. ne čistiti se sasušenim životinjskim izmetom i kostima, (jer je to hrana džina muslimana). Poslije obavljenog brisanja ili pranja treba dobro oprati ruke sapunom.

08.07.2011.

SA ŠESTORICOM LJUDI NIJE VRIJEDNO RAZGOVARATI

Džahil – neznalica: Kada se sa neznalicom raspravljaš – zbog svog neznanja će umisliti da je istina sa njime, zbog čega će zapasti u štetu kojoj si ti bio razlog i sebeb! Allah dž.š., kaže: „Neznalica se kloni!“ Nažalost, ovakvih je mnogo...
 
Sefih – glup...ak: Nije mudro razgovarati s glupacima, jer su oni neuravnoteženi u svojim riječima i djelima, tako da je teško očekivati ikakvoga boljitka od raspravke s njima... Nažalost i ovakvih je mnogo...
 
Gadban – ljutiti čovjek: Obaveza ti ja da ućutiš ako se je naljutila osoba s kojom pričaš, sve dok se ne smiri, dok se ne ohladi i dok joj se duša ne primiri. Ako se budeš raspravljao s njime, a on je u ovakvom halu i stanju, isto je kao da se pametni raspravlja sa ludom!
 
Sekil – težak čovjek: Ako primjetiš da tvoj sagovornik ne umije polemisati pa se ne možeš od njega okoristiti, niti umije slušati – kako bi se on okoristio tobom, teško li se tebi a i njemu...
 
Mute'annit – tvrdoglavi: Tvrdoglava osoba je ili kompleksna neznalica ili prezreni glupak kojem nema lijeka osim odbiti se od njega i napustiti ga. To je osoba koja će ti kontrirati onda kada se složiš sa njime, a ako joj kontriraš postaje ti neprijatelj. Ako ga počastiš – prezrijeće te, a ako ga prezreš – počastiće te. Ako mu se nasmiješ – namrštiće ti se! Ako budeš blag prema njemu – biće grub prema tebi, a ako budeš grub prema njemu – biće blag prema tebi...
 
Mubtedi'a – novotar: Ovu grupaciju ljudi ne poznaje niko drugi do onaj kome je Allah dž.š., podario mudrost i oštroumnost, poznavajući dobro novotarije i njihove sljedbenike (havaridž, šije, sufije, mu'utezile, kaderije, džehmije, murdžije...). sve navedeno zahtijeva duboko poznavanje vjere (el-tefekkuh). Koliko ljudi je pokušalo razgovarati s njima pa nisu požnjeliništa do zavist i mržnju!
 
Svojstva pravog sagovornika su lijepo ponašanje, strpljenje, nasmijanost i vedrina lica, poniznost, smirenost, samilost prema neistomišljeniku, istinitost, pravednost, blagost, milost, postepenost...

07.07.2011.

Zaista bi Mene kod njega našao

Uzvišeni Allah će reći na Sudnjem danu: - O čovječe, razbolio sam se pa me nisi obišao – posjetio? A čovjek će reći: O moj Gospodaru, kako da Te obiđem, a Ti si gospodar svjetova? Reći će Allah: Zar nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio pa ga nisi obišao.

Zar ne znaš da si ga obišao, zaista bi Mene kod njega našao.- O čovječe, tražio sam da Me nahraniš pa Me nisi nahranio.
Čovjek će reći: O moj Gospodaru, kako da Te nahranim, a Ti si Gospodar svjetova?
Reći će Allah: Zar ne znaš da je Moj rob tražio da ga nahraniš, pa ga nisi nahranio. Zar ne znaš da si ga nahranio da bi to sad kod Mene našao. O čovječe, tražio sam da Me napojiš vode, pa Me nisi napojio.
Čovjek će reći: Moj Gospodaru, kako da te napojim, a Ti si Gospodar svjetova. Reći će Allah: Tražio je da ga napojiš Moj rob, pa ga nisi napojio. Da si ga napojio sada bi to sigurno kod Mene našao.
(Muslim, sahih)

07.07.2011.

zasto....

ne znam kako da opisem osecaj kad nekome
otvaras dusu a dobijes nepovjerenje...
pomislim cesto da je to suptilan nacin da se kaze ..''idi''...??
 znajuci da nemam prava da nekome remetim mir..
razum mi govori da trebam to prihvatiti,ali ne i srce...
cak i sada dok tu rijec samo pisem...
a ona kao mac visi iznad glave ...
zaboli.....a ne zelim ...to..
06.07.2011.

Nacin nazivanja selama

Način nazivanja selama

Najbolji način nazivanja selama je: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Zatim: Es-selamu alejkum ve rahmetullah.

A zatim: Es-selamu alejkum.

 

Dokaz za ovo jeste hadis Ebu Hurejre da je neki čovjek prošao pored Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem dok je on sjedio s ashabima i rekao: "Es-selamu alejkum!" Na to je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Deset hasenata." Zatim je prošao drugi čovjek i rekao: "Es-selamu alejkum ve rahmetullahi!" Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je dodao: "Dvadeset hasenata." Nakon toga, prošao je treći čovjek i nazvao selam riječima: "Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!" Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Trideset hasenata." (Tirmizi, 2689; Buharija u "Edebul-mufredu, 986; Ahmed, 19 446; Darimi, 2640. Tirmizi kaže: "Hadis na ovaj način je hasen sahih garib." Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)

Što se tiče uzvraćanja na selam on biva na isti način na koji je selam i nazvan ili boljim od njega zbog riječi Uzvišenog:

 

فَحَيُّوا بِأَحْسَنَ مِنْهَا أَوْ رُدُّوهَا

 

"... ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite ..." (En-Nisa', 86)

 

Biva u množini svejedno da li se selam uzvraća pojedincu ili grupi muslimana i kaže se: "Ve alejkumu-s-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!"

05.07.2011.

Pitanje i Odgovor-Drzanje psa u kuci


Pitanje:  
Eseelamu alejkum!  
Da li je doz...voljeno drzati u kuci, psa, macku, ribice i sl. kao kucne ljubimce?  
Odgovor:  
We alejkumusSelam,  
Sto se tice psa on nije dozvoljen da se drzi u kuci kao kucni ljubimac. Poslanik a.s. je rekao u hadisu da meleki ne ulaze u kucu u kojoj prebiva pas ili ima objesena slika (nekog od zivih bica ili necega sto ima dusu). Pas se moze cuvati za lov ili za cuvanje imetka ali izvan kuce. Sama cinjenica da posudu koju pas lizne treba oprati sedam puta( kombinacija zemlje I vode),dovoljno nam govori o zabrani cuvanja psa unutar kuce.  
Za macke je Poslanik a.s. rekao da su one od onih koje nas posjecuju i da ih netrebamo tjerati sa kucnog praga. One su umiljate i serijatski ciste sto je najvazniji uslov da se ocuva zdravlje tako da nema serijatske zapreke za njih.  
Ribice drzati u akvarijumu je takodjer dozvoljeno imati ali trebamo imati na umu da cemo za brigu o tim zivotinjama imati sevap i nagradu i da nije dozvoljeno da ih mucimo tako sto im necemo cistit staniste ili mjenjat vodu ili zabranjivat hranu i pice i sl.Ako se insane navedenog ne boji za sebe onda, inshaallah, nema smetnje da ima tu vrstu kucnih ljubimaca. A Allah najbolje zna!  
Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan!

PITANJA:
 
Da li je dozvoljeno drzati kucnog ljubimca u kuci ?
 
ODGOVOR:
 
Nema prepreke da se drži kućni ljubimac poput mačke ili nekih vrsta ukrasnih životinja. Ali nije dozvoljeno držati psa jer o tome postoji jasna zabrana izrečena od Allahova Poslanika alejihs-selam u kojoj se spominje da onaj koji drži kod sebe psa bez opravdanog razloga svaki dan gubi dobrih djela veličine brda Uhud. Ali ne treba zaboraviti za prava tog ljubimca kod nas, tj. Da ga hranimo i da se ne desi da se ta životinja pati u našem stanu ili kući što nije dozvoljeno.
 
A ALLAH NAJBOLJE ZNA !
 
PITANJE:
 
Kakav je stav islama o drzanju i uzgajanju pasa ?
 
ODGOVOR:
 
Nema sumnje da je covjeku zabranjeno drzati psa, izuzev u slucajevma u kojima mu to Serijat dozvoljava. Onome koji drzi psa ( osim lovackog i psa cuvara stoke i usjeva ) se svakodnevno umanjuju dobra djela za jedan kirat. ( U nekim hadisima se spominje da je jedan kirat kao brdo Uhud ). Ako mu se dobra djela umanjuju za kirat, time biva grijesan, jer je gubljenje dobrih djela kao i grijesenje. Oboje ukazuju na zabranu, odnosno na ono sto proistice iz tog cina.
 
Savjetujem sve one koji su zaslijepljenim onim sto cine nevjernici, kao sto je drzanje pasa koji su najnecistije zivotinje. Pseca necistoca se moze ocistiti samo sa sedam pranja, pri cemu jedno pranje mora biti zemljom. Cak ni necistoca svinje, za koju Allah, dzelle sanuhu, u Kur'anu kaze da je haram ( zabranjena ) i da spada u necist, ne dostize tu granicu. Zato pas spada u necistocu i prljavstinu. I pored toga, nazalost, vidimo neke ljude, obmanjene nevjernicima koji ne drze do cistoce i imaju pse kao kucne ljubimce. Poklanjanju im posebnu paznju odgajajuci i cisteci ih, iako se psi ne mogu ocistiti, makar se i u moru prali, jer je pas sam po sebi necist.
 
Zapitajmo se koliko li samo novca tako upropaste, troseci ga na besmislice ?! Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zabranio upropastavanje imetka.
 
Savjetujem sve one koji su time obmanuti da se pokaju Allahu, dzelle sanuhu, i da ociste svoje kuce od pasa. Onaj koji bude imao potrebu za psom radi lova, cuvanja stoke ili usjeva nije grijesan, jer je to Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve selle, dopustio.
 
Sejh Ibn Usejmin ( rahimehullah )
 
 
PITANJE: U kući držimo ženku psa koju smo sebi nabavili, a nismo znali šerijatski propis o držanju psa bez potrebe. Nakon što smo to saznali, izbacili smo je iz kuće, ali nije htjela otići jer se navikla, a ja ne želim da je ubijem. Kakvo je rješenje ove situacije?
ODGOVOR: Nema sumnje da je zabranjeno (haram) držanje pasa, osim za one potrebe za koje je Šerijat dopustio. Jer, držanje psa, osim lovačkog, psa za čuvanje stoke ili usjeva, svaki dan čovjeku umanjuje njegovu nagradu u visini jednog kirata(karata). Ako se čovjeku umanjuje nagrada za kirat, on je grješan jer gubljenje nagrade jeste poput griješenja i oboje ukazuju na zabranu, odnosno na ono što proizlazi iz toga.
Ovom prilikom savjetujem sve one koji su zavedeni onim što rade nevjernici, tj. držanjem pasa i kažem da su psi prljavština i njihova nečist najveća je od svih životinja. Ona se može očistiti tek nakon sedam pranja, od kojih jedno mora biti obavljeno prašinom. Čak i svinja, koja je kur‘anskim tekstom zabranjena i okvalifikovana kao pogana, nije nečista u onoj mjeri u kojoj je to pas. I pored toga što je pas nečist i ogavan, vidimo da su neki ljudi, na veliku žalost, zavedeni onim što rade nevjernici, koji imaju afiniteta ka prljavštinama i koji drže pse bez ikakve potrebe i nužde. Oni ih drže i odgajaju, čiste i kupaju, ali i pored toga oni se ne mogu očistiti pa makar bili kupani vodom cijelog jednog mora, jer je njihova nečistoća supstancijalna. Oni koji to rade troše puno novca i tako rasipaju svoju imovinu, a to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio.
Savjetujem ove zavedene ljude da se pokaju Uzvišenom Allahu i da iz svojih kuća odstrane pse. Nema smetnje da posjeduje psa onaj kome on treba za lov ili čuvanje usjeva ili stoke, jer je to Vjerovjesnik, s.a.v.s., dozvolio. Ostaje nam da odgovorimo ovom bratu na njegovo pitanje. Njemu kažemo: ako odstraniš ovu kuju iz kuće i otjeraš je, ti nisi više odgovoran za nju. Nemoj je zadržavati kod sebe i davati joj utočište, a možda će ona sama otići nakon nekog vremena izvan grada i hranit će se onime čime je Uzvišeni Allah opskrbi, kao što je slučaj sa drugim psima.
Šejh Ibn-’Usejmin

05.07.2011.

Kupovina dozvoljenih stvari na mjestima gdje se prodaju zabranjene stvari

"Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava." (al Maida, 2)
Dakle nije dozvoljeno muslimanu da pomaže bilo koga u činjenju bilo čega što sadržav...a... gri...jeh i prijestup i narušava granice postavljene od Allaha.
Da li je muslimanu dozvoljeno da kupuje halal meso na mjestima na kojima se prodaje također haram meso, ukoliko se meso (obe vrste) pripremaju i izlažu odvojeno u odvojenim frižiderima? Da li je dozvoljeno kupovati halal hranu u velikim super-xafsima koja također prodaju alkohol u odvojenim sekcijama i čiji vlasnik nije musliman?
 
Slava pripada Allahu
 
Allah kaže (u prevodu značenja):
 
"Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava." (al Maida, 2)
Dakle nije dozvoljeno muslimanu da pomaže bilo koga u činjenju bilo čega što sadržava grijeh i prijestup i narušava granice postavljene od Allaha. Dakle, ako je musliman u poziciji da može birati i lahko mu je naći mjesto gdje se prodaje samo halal hrana i drži podalje od haram stvari kao što je svinjetina itd, onda treba da odlazi takvoj osobi a ne onoj koja prodaje i halal i haram, kao što su svinjetina, alkohol i tako dalje.
Ali ako to nije moguće, onda je dozvoljeno muslimanu da kupuje halal meso i dozvoljenu hranu od osobe koja prodaje i halal i haram sve dok je razlika između onoga što je halal i onoga što je haram jasna, jer Allah kaže u prevodu značenja:
.."zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte - za svoje dobro..." (at Tagabun, 16)
A Allah je izvor snage. Allah blagoslovio našeg Poslanika Muhammeda i njegovu porodicu i ashabe, i podario im mir.
Stalni komitet za akademska istraživanja i izdavanje fetwi, 13/290
Islam Q&A
05.07.2011.

.......

najlepsa poezija...
olovkom srca se pise
....ponekad to srce bude slomljeno
...u svakoj rijeci bol se naslucuje...
.citamo li je dusom..
.prepoznacemo ono sto tisinom od samih sakrivamo....
rijeci koje najvise bole....
najteze se izgovore....
ja moju tisinu...ponekad na vase dlanove spustim...
znam...umijete je procitati.....
sto ponekad je ispisana nevidljivom ali prisutnom tintom tuge...
znacete oprostiti...
ja je ipak...samo olovkom srca ispisujem...
05.07.2011.

IZGRADNJA LIČNOSTI MUSLIMANA

HUTBA: IZGRADNJA LIČNOSTI MUSLIMANA

HATIB: prof. Ahmed Džinović

Cijenjeni džema’ate!!!

Ova tema je važna sa nekoliko aspekata. Mnogi govore da danas nisu u stanju da nešto promijenu u bližoj ili daljoj okolini niti da na koga utiču, počevši od njihove porodice, familije i šire.

Takvi ljudi su doživjeli vlastiti unutrašnji poraz koji ih je doveo do toga da se predaju učmalosti, očaju i stihiji. Zaboravili su da mogu barem poraditi na izgradnji sopstvene ličnosti jer je uslov za preporod jednog društva i poboljšanje njegovog stanja - zdrav pojedinac.

 

Allah, dželle šenuhu, kaže:

إِنَّ اللَّهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ 

“Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.” (Er-R'ad,11)

Danas mnogi gledaju na tuđe mahane a najmanje na svoje. Jer, kako nisu u stanju da rade na  otklanjanju svojih mahana onda im jedino preostaje da ispravljaju tuđe mahane.

Uslov da djelujemo na druge i ispravljamo njihove mahane i grijehe jeste da sami budemo odgojeni. Jer, najbolja vrsta odgoja i ukazivanja na ispravno postupanje i vladanje jeste li čnim primjerom.

Muhammed,s.a.v.s., je odgajao svojim primjerom.Nije jedno govorio a drugo radio. Da je bilo tako ne bi uspio u svojoj misiji. Pored toga sa ashabima je postupao i upozoravao ih na najljepši način, o čemu nam Allah, dželle šenuhu, kaže:

وَلَوْ كُنتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لَانفَضُّوا مِنْ حَوْلِكَ 

“A da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje okoline.» (Ali'Imran,159)

Izgradnja ličnosti zasniva se na nekoliko stvari:

1) Čvrsta veza sa Allahom, dž.š. Allah, dželle šenuhu, nam u Časnom Kur'anu naređuje bogobojaznost, te nam se na početku mnogih ajeta obraća riječima:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ 

«O vjernici bojte se Allaha!»

Bogobojaznost je osnova da čovjek raspozna pravi put i da zasluži oprost svoga Gospodara. Allah, dželle šenuhu, nam jasno poručuje:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن تَتَّقُوا اللَّهَ يَجْعَل لَّكُمْ فُرْقَانًا وَيُكَفِّرْ عَنكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَيَغْفِرْ لَكُمْ 

“O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti, i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam.» (El-Enfal, 29)

Takođe, Allah, dželle šenuhu, pomaže i opskrbljuje bogobojazne odakle se i ne nadaju:

وَمَن يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَل لَّهُ مَخْرَجًا 

“A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći,

وَيَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لَا يَحْتَسِبُ 

i opskrbiće ga odakle se i ne nada.» (Et-Talak,2-3)

Samo onaj ko je svjestan stalnog Allahovog nadzora može da odgoji svoju dušu kako treba, jer Uzvišeni Allah, dželle šenuhu, nam kazuje da je On uz nas i da mu ništa skriveno nije:

وَهُوَ مَعَكُمْ أَيْنَ مَا كُنتُمْ 

“A On je sa vama gdje god bili.”(El-Hadid, 4)

إِنَّ اللَّهَ لَا يَخْفَىٰ عَلَيْهِ شَيْءٌ فِي الْأَرْضِ وَلَا فِي السَّمَاءِ 

“Allahu nije ništa tajna na Zemlji niti na nebesima.” (Ali'Imran, 5)

Ko ovo spozna i bude radio po tome može dostići stepen ihsana, koji je pomenut u hadisu kada je došao

Džibril, alejhi sellam, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga o ihsanu. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio:«Da  obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, pa ako ti Njega ne vidiš On tebe zaista vidi.» (Muslim)

2) Činjenje dobrih djela Onaj ko misli da odgoji samog sebe mora da čini dobra djela jer to donosi koristi na ovom i budućem svijetu. Allah, dželle šenuhu, nam poručuje:

وَإِنَّ اللَّهَ لَمَعَ الْمُحْسِنِينَ 

«Allah je zaista na strani onih koji dobra djela čine.» (El-'Ankebut,69)

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: «Najbolji čovjek je onaj koji dugo živi i stalno dobra djela radi.» (Et-Tirmizi – dobar hadis)

Djela koja najviše približavaju Allahu, dželle šenuhu, su farzovi i nafile shodno hadisi kudsijji: «Nadraže čime Mi se moj rob približava je ono čime sam ga zadužio (fardovi), a zatim Mi se on približava nafilama dok ga ne zavolim..» (El- Buhari)

Nikada ne treba potcjenjivati nijedno djelo ma koliko ono bilo neznatno, jer znamo da će se djela vagati. Allahu, dželle šenuhu, je drago djelo koje je trajno pa makar bilo i malo.

Takođe znamo da ćemo jedino djela ponijeti na onaj svijet, kako kaže Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u predaji od Enesa, r.a.: «Mejjita (umrlog) prati troje: njegova porodica, njegov imetak i njegova djela.

Dvoje se vraća, a jedno ostaje s njim. Vraćaju se njegova porodica i njegov imetak, a s njim ostaju njegova djela.» (El-Buhari i Muslim)

3) Uzimanje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, za uzor Allah, dželle šenuhu, nam poručuje:

لَّقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا 

“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu,i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab,21)

Koji su razlozi da nam Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bude uzor? Razlozi su mnogobrojni: Allah, dželle šenuhu, nam poručuje da je to bio čovjek sa najboljim odgojem i moralom, on je odgojio najbolju generaciju ljudi na Zemlji, poslan je kao milost svjetovima, slijeđenje njegovog sunneta je uslov pokornosti Allahu. Da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio veliki čovjek priznaju i mnogi nemuslimani a pitanja koja su postavili pred sebe bila su:

- Kako je uspio od neorganiziranih, na smrt zavađenih plemena, uspostaviti državu koja će baciti na koljena dvije do tada najveće velesile, Bizantiju i Perziju, i koja će se stoljećima protezati na tri kontinenta ?

- Kako mu je pošlo za rukom da od neukih, nepismenih Arapa obrazuje naučnu elitu od koje će učiti čitav svijet tokom mnogih stoljeća?

- Čime je uspio da grube, nemilosrdne Arape, koji su rođenu djecu zakopavali, preobrazi u  najmilosrdnije ljude, sa najvećim moralnim osobinama?

- Kako je bio u stanju da preobrazi ohole lihvare, koji su bacali u ropstvo svoje dužnike, u braću, koji dijele drugima mada im je i samima potrebno?

- Kako je uspio da prevede ženu iz pozicije “sramote za pleme i porodicu” do časnog mjesta “majke pod čijim nogama je Džennet”?

Nažalost mnogi muslimani, a pogotovo naša omladina, uzore traže u ateistima, glumcima, pjevačima, razvratnicima itd… Povode se za praksom, uvjerenjima i običajima drugih naroda, kako je najavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu:

«Slijedićete ranije narode, pedalj po pedalj, aršin po aršin, pa čak kad bi oni ušli u gušterovu rupu vi biste ih u tome slijedili.» (El-Buhari i Muslim)

4) Uočavanje negativnih osobina kod sebe i rad na njihovom otklanjanju.

U hadisu kojeg bilježi Imam Et-Tirmizi u svojoj zbirci stoji da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Pametan je onaj koji strogo vodi računa o svojim postupcima i radi za život poslije smrti, a slabić je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada i pouzdava u Allaha, dž.š.»

Danas vidimo ljude koji svoje probleme pokušavaju riješiti na lahak način ili se uzdaju u Allaha bez bojazni od Njegove kazne. S druge strane, šejtan pokušava zavesti neke ljude na taj način što uvećava njihove grijehe i govori im da i ne pokušavaju da se pokaju za njih. Uočavanje i ispravljanje vlastitih grešaka i negativnosti će učiniti da manje mislimo na negativnosti drugih ljudi. Nažalost, danas su mnogi zauzeti tuđim poslovima i mahanama te zbog toga nemaju vremena za same sebe.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas jasno upozorava da se trebamo kloniti onoga što nas se ne tiče jer ćemo time biti bolji i ispravniji vjernici:«Jedan od znakova ispravnosti čovjekove vjere je da se kloni onoga što ga se ne tiče.» (Et- Tirmizi i dr., hasen hadis)

Ako pogledamo na današnje stanje muslimana vidjećemo da su među njima prisutne mnoge negativne osobine i postupci. Pogotovo što se tiče međusobnog odnosa muslimana.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je svojim hadisima postavio temelje na kojima se zasniva lijep međusobni odnos muslimana. Od tih hadisa je i predaja od Ibn Omera, r.a., u kojoj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Musliman je muslimanu brat: neće mu nepravdu učiniti niti će ga na cjedilu ostaviti. Onome, ko bude pomagao svoga brata u njegovim potrebama, Allah će ispuniti njegove potrebe. Onome, ko olakša muslimanu kakvu tegobu, Allah će olakšati njegove tegobe na Sudnjem danu. Onome, ko pokrije muslimanu neku sramotu, Allah će pokriti njegovu na Sudnjem danu.» (El-Buhari i Muslim)

Međutim, ako kritički i otvoreno analiziramo naše stanje naći ćemo da musliman muslimanu u mnogim slučajevima nije više brat. Velika je žalost kada zlo muslimanu dolazi od muslimana. Ostaviće ga u nesreći, pomagati neprijatelja protiv njega, objelodaniće sve njegove nedostatke i mahane, omalovažiće ga i diskreditovati radi svojih egoističkih ciljeva, i dr.

5) Druženje sa učenim i bogobojaznim ljudima a izbjegavanje neznalica i razvratnika. Vrlo važna uloga u odgoju pripada okolini koja okružuje čovjeka i društvu u kome se on kreće. Velika je vjerovatnoća da čovjek, ako živi u lošoj okolini i društvu, zapadne u grijehe i povede se za lošim osobinama onih sa kojima se druži. Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čovjek je vjere svoga prijatelja, zato pazite sa kim se družite!" (Et-Tirmizi i Ebu Davud – dobar hadis) Takođe, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poredi dobrog i lošeg sagovornika sa prodavačem mirisa i kovačem u predaji od Ebu Muse El-Eš'arija u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dobar sagovornik i loš sagovornik su kao prodavač mirisa i kovač. Prodavač mirisa će ti pokloniti miris ili ćeš ga kupiti, ili ćeš osjetiti lijep miris; a kovač će ti zapaliti odjeću ili ćeš od njega osjetiti ružan miris." (El-Buhari i Muslim)

Stoga i naš narod kaže: "S kim si takav si!"

Pogotovo je važno voditi računa o mladim i djeci, jer su oni najpodložniji tuđim uticajima. Čudimo se kakva su nam djeca i omladina a ne vodimo računa s kim se druže, kada dolaze, na kakvim mjestima borave...

Neko će reči kakve veze ima druženje sa dobrim i pobožnim ljudima sa ovom temom? Odgovor je da onaj ko želi da radi na samoodgoju neće ništa postići dok god bude u društvu loših i neukih ljudi. Ako i ne nauči i ne primi od njih nešto loše neće ništa ni dobro naučiti, i samo će izgubiti dragocijeno vrijeme.

6) Sticanje vjerskog i svjetskog znanja, te učenje Kur'ana Svi znamo da prvi ajeti koji su objavljeni u Kur'anu govore o čitanju i učenju (Ikre) Takođe, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: «Traženja nauke je stroga obaveza (farz) za svakog muslimana.» Neophodno je za onoga ko želi da odgoji svoju dušu, da je prosvijetli znanjem. Jer, čovjek što više zna više vrijedi i otvaraju mu se novi vidici. Takođe, kada čovjek ovlada raznim naukama i vještinama time sebi olakšava život na ovome svijetu. Međutim, ovdje je bitno napomenuti da svaka vrsta nauke mora biti u Allahovo ime, jer samo tako ona može dati prave plodove i rezultate.

Nažalost današnja nauka je uglavnom usmjerena u pogrešnom smjeru i nije u ime Allaha, nego se njome želi zagospodariti drugim ljudima i uspostaviti dominacija jačeg nad slabijim i naprednijeg nad zaostalijim.

Koliko se samo novca utrošilo na istraživanja i proizvodnju najmodernijih i najrazornijih vrsta naoružanja s ciljem da se obezbijedi dominacija jačeg nad slabijim. Samo nauka u ime Allaha može donijeti čovječanstvu prosperitet i usmjeriti ga na ispravan pravac. Što se tiče vjerskih nauka, nažalost danas postoji mišljenje da je to samo stvar vjerskih lica i službenika. Naprotiv, dužnost je svakog muslimana i muslimanke da zna osnovne postavke svoje vjere te da stalno produbljuje znanje o islamu kako bi bili što bolji muslimani. Jer, islam sadrži mnoge propise, temelje i postavke vezano za vjerovanje, ibadete, međusobne postupke među ljudima. Sve ovo bi trebalo poznavati barem u osnovnim crtama, kako bi čovjek mogao ispravno praktikovati vjeru.

Allah, dželle šenuhu, od nas ne želi da vjerujemo na slijepo nego nam je dao dokaze u svemiru, Kur'anu i nama samima, kako bismo se uvjerili u Njegovo postojanje. Allah, dželle šenuhu, ne želi od nas da klanjamo, postimo i činimo ostale ibadete a da ne znamo zbog čega to činimo. Danas je svima olakšano da nauče osnovne stvari vezane za našu vjeru. Napisane su i prevedene mnoge knjige o islamu na svim svjetskim jezicima. Tu su i audio i video predavanja na razne islamske teme. Tako se više ne možemo pravdati time da nemamo odakle naučiti, da nam neko brani ...

Ovdje bih se posebno osvrnuo na učenje Kur'ana i njegovo proučavanje. Porazna je činjenica da veliki broj muslimana ne zna da uči Kur'an. Time propuštaju velike vrijednosti spomenute u hadisima, od kojih je i predaja od Ebu Umame u kojoj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Učite Kur'an jer on će na Sudnjem danu doći kao šefa'atdžija (zagovornik) za one koji ga budu učili.» (Muslim)

Takođe je rekao: «Najbolji od vas je onaj ko se poduči Kur'anu i druge njemu poučava.» (El-Buhari)

Nalaze se razni uzroci i izgovori kojima se želi opravdati ovakvo stanje, od toga da se nema vremena do toga da se nema gdje i od koga naučiti. Što se vremena tiče njega imamo napretek za druge sporedne stvari ali za Kur'an ne.

Takođe, danas skoro da ne postoji mjesto na svijetu gdje nema ljudi koji znaju učiti Kur'an i spremni su druge njemu poučiti. Međutim, toliko nam je draga Allahova Knjiga da je mnogi ne znamo ni učiti a kamoli razumijevati.

Postoje još mnogi segmenti u vezi s odgojem ličnosti muslimana, ali je ovo bio pokušaj da se ukaže samo na najvažnije od njih.

A Allah najbolje zna.

Na kraju ove hutbe:

      - Molima Allaha Uzvišenog da budemo od Njegovih iskrenih robova koji će uz Njegovu pomoć ispravno prakticirati ovaj din.

      - Molim ga Uzvišenog da nas sačuva svakog munafikluka i svih zabluda.

       - Molim ga Uzvišenog da budemo na uputi i da nam se smiluje.

      - Molim Uzvišenog da nam oprosti i sakrije grijehe, da nas uputi na pravi put jer on se jasno razlikuje od krivog.

      - Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nas učvrsti na pravom putu.

      - Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nas usmrti na pravom putu.

      - Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nas proživi čiste od širka.

      - Molim Allaha subhanehu ve te’ala da pređe preko ružnih postupaka naših.

      - Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nam pomogne protiv našeg Šejtana.

      - Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nam pomogne protiv našeg nefsa.

      - Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nam pomogne protiv naših strasti i da im se odupremo.

      - Molim Allaha svim Njegovim imenima i svojstvima pomogne i učvrsti braću mudžahide i da usmjeri njihovu vatru i učini je pogubnom i ubitačnom za neprijatelje ove vjere i ovog ummeta ma gdje bili.

      - Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nas učini da budemo mudžahidi na Njegovom putu.

      - Molim ga Uzvišenog da nas sačuva svakog licemjerstva i pretvaranja, svake zablude, svake novotarije i svakog grijeha, da nas učini braćom na istini.

      - Molim ga Uzvišenog da primi naše dove.

      - Naša posljednja dova je.

الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ 

EL-HAMDU LILLAHI RABBIL ‘ALEMIN. / Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

04.07.2011.

E-mail iz mezara!-Muhammed Arifi

04.07.2011.

Upozorenje na pisanje skraćenica

Hamza el-Kettani, Allah mu se smilovao, pripovijeda da je samo nakon spomena Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, pisao salavat i nije pisao i selam. Vidio je Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u snu gdje mu je rekao: Šta ti je pa ne upotpunjuješ salavat na mene? Nakon toga -kaže Hamza- nikada nisam spomenuo Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, a da nisam napisao i salavat i selam. Od uveliko proširenih grešaka koje čine pisci, prevodioci i slični njima jeste i skraćeno pisanje salavata i selama prilikom spomena Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako to oni obično pišu: (a.s.) ili (s.a.v.s.).

Abdullah b. Džibrin je rekao: „Ovakav postupak je pogrešan i pored toga što je uveliko proširen u knjigama savremenika. Ispravno je spominjanje salavata i selama na Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, u potpunosti kako bi ga u potpunosti pročitao čitalac i kako bi pisac i čitalac zadobili nagradu za to, za razliku od simbola koje će čitalac ili preskočiti ili ih tako i pročitati samo kao simbole." (Medželletu jemanijje, br. 469.)

Šejh Bin Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Propisano je da se piše u potpunosti kako nam je naredio Allah, subhanehu we te'ala, da u potpunosti i donosimo salavat i selam na njega, kako bi ga proučio čitalac prilikom čitanja. Ne priliči da se salavat i selam na Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, svede na pisanje slova (s) ili (saws) i sličnih simbola koje koriste pojedini pisci, jer je u tome suprotstavljanje Allahovoj, subhanehu we te'ala, naredbi spomenutoj u Njegovoj Časnoj Knjizi: I donosite salavat na njega i selame mu šaljite! (Prijevod značenja El-Ahzab, 56.) Čitalac -ako se u potpunosti ne piše- ili ne primjećuje te simbole ili ne zna o čemu se radi. A pojedini islamski učenjaci su prezirali te simbole i upozoravali na njih."

Ibnu Salah u svojoj Mukaddimi je rekao: "Na onome koji traži znanje iz hadisa je da ustrajava u pisanju salavata i selama nakon spomena Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i da mu ne bude teško spomenuti ga uvijek kada god spomene i njegovo ime. U tome je, doista, velika korist za one koji traže znanje iz hadisa, a ko bude nemaran prema tome, bit će uskraćen velikog dobra."

Hamza el-Kettani, Allah mu se smilovao, pripovijeda da je samo nakon spomena Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, pisao salavat i nije pisao i selam. Vidio je Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u snu gdje mu je rekao: Šta ti je pa ne upotpunjuješ salavat na mene? Nakon toga -kaže Hamza- nikada nisam spomenuo Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, a da nisam napisao i salavat i selam.

Sujuti, rahmetullahi, u svome djelu „Tedribu ravi" je rekao: "Pokuđeno je ograničavanje samo na salavat ili samo na selam zbog riječi Svevišnjeg: -I donosite salavat na njega i selame mu šaljite!- (Prijevod značenja El-Ahzab, 56) Kao što je pokuđeno i pisanje simbola od jednog ili dva harfa. Naprotiv, treba se pisati u potpunosti." (Medžmuu fetava li šejh Bin Baz, 2/396. skraćeno)

Sujuti spominje: „Kaže se da je onome koji je prvi puta napisao salavat i selam simbolima odsječena ruka." (Tedribu ravi, 2/77)
03.07.2011.

Ko se smatra ženinim mahremom?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

 

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Ko se smatra ženinim mahremom?

 

Ko je mahrem ženi pred kojim je njoj dozvoljeno da skine mahramu?

 

Odgovor: Ženi je dozvoljeno da skine mahramu pred muškarcima koji su joj mahremi. Mahrem je osoba koja trajno ne može sa ženom da stupi u bračne veze zbog srodništva (npr.: otac i sva uzlazna loza, sin i sva silazna loza, amidža i daidža, i brat, i bratić, i sestrić) ili zbog zabrane po mlijeku (npr.: ženin brat po mlijeku, ili suprug njene dojilje) ili zbog tazbinskih veza (mpr: majčin muž, svekar –mužev otac i sva uzlazna loza, mužev sin i sva silazna loza).

 

Mahremi po krvi:

 

To su oni koje je Uzvišeni Allah spomenuo u suri Nur, u riječima: ''Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih….'' (En-Nur, 31 ajet) Kazali su mufesiri – tumači Kur'ana: Ovaj ajet je spomenuo muškarce koji su mahremi ženi, koji se za nju vezuju krvnom vezom, oni su:

1- Očevi, znači ženin mahrem je njen otac i sva uzlazna loza sa ženske i muške strane, kao očev otac (djed) ili majčin otac. A što se tiče svekra –muževog oca, on je također mahrem ali zbog tazbinskih veza, o tome ćemo govoriti poslije.

 

2- Sinovi, znači ženina djeca su njeni mahremi. To obuhvata i djecu njene djece i svu silaznu lozu, bez obzira sa ženske ili muške strane, kao sinov sin ili kćerkin sin. Što se tiče sinova njenog muža (od druge žene) koji su spomenuti u ajetu, to su njegovi sinovi od druge supruge i oni su mahremi ženi ne zbog krvne veze već zbog tazbinskih veza, kao što ćemo pojasniti.

 

3- Braća, bez obzira da li to bila rođena braća – od majke i oca ili nerođena braća – braća po majci ili ocu.

 

4- Sinovi braće i sva silazna loza, bez obzira da li sa ženske ili muške strane, kao sinovi sestrine kćerke.

 

5- Amidža i daidža, oni su ženini mahremi po krvi, a nisu spomenuti u ajetu, zato što oni uzimaju isti propis kao i roditelji. U osnovi, ljudi njih doživljavaju kao i svoje roditelje. Uzvišeni Allah u Kur'anu amidžu naziva ocem: ''Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: 'Kome ćete se, poslije mene, klanjati?' – 'Klanjat ćemo se' – odgovorili su – 'Bogu tvome, Bogu tvoga oca Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! I mi se Njemu pokoravamo!"' Poznato je da je Ismail bio amidža Jakubovoj djeci.

 

Mahremi zbog veze po mlijeku:

 

Određena osoba može biti mahrem ženi zbog svoje veze po mlijeku sa njom. Spomenuto je u tefsiru Alusija: ''Kao što mahremstvo, koje uzrokuje da žena može svoje ukrase pokazivati pred njima, biva zbog krvnog srodstva, također biva zbog veze po mlijeku (dojenju). Ženi je dozvoljeno da svoje ukrase pokazuje pred svojim ocem ili svojom djecom po mlijeku.“ (Tefsir Alusija, 18/143)

Zato što mahremstvo po mlijeku, kao i mahremstvo po krvi, čini ženu trajno zabranjenom za brak. To je ono što je spomenuo imam El-Džessas u komentaru ovog ajeta. (Ahkam El-Kur'an lil-Džessas, 3/317)

 

Ono što je zabranjeno po krvi zabranjeno je i po mlijeku.

U sunnetu Allahovog Poslanika zabilježeno je: "Zabranjeno je po mlijeku ono što je zabranjeno po krvi." Značenje ovog hadisa je da kao što osoba može biti mahrem zbog krvnih veza sa ženom, tako isto može biti mahrem zbog veze po mlijeku. Imam Buharija zabilježio je hadis od Aiše, r.a., da je kazala: ''Došao je Efleh, brat Ebu Ku'ajsa, i tražio dozvolu da uđe kod mene (a on je bio njen amidža po mlijeku), nakon što su objavljeni ajeti u kojima se naređuje ženama pokrivanje tijela, pa mu nisam dozvolila da uđe kod mene. Kada je došao Allahov Poslanik, obavijestila sam ga o svome postupku, pa mi je naredio da mu dozvolim da uđe kod mene.'' Ovo je predaja imama Buharije, dok je ovaj hadis zabilježio i imam Muslim u verziji: ''Od Urveta se prenosi da mu je Aiša, r.a., kazala da je njen amidža po mlijeku, koji se zvao Efleh, zatražio dozvolu da uđe kod nje, pa se pokrila pred njim. Nakon toga obavijestila je Allahovog Poslanika o svom postupku, pa je rekao Allahov Poslanik: 'Nemoj se pokrivati pred njim, zaista je zabranjeno je po mlijeku ono što je zabranjeno po krvi.'' (Sahih Muslim sa komentarom imam Nevevija, 10/22)

Sve što je zabranjeno zbog krvne veze, zabranjeno je i po mlijeku.

Islamski učenjaci koji slijede Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika spominju da su osobe koje su mahremi po krvi također i mahremi po mlijeku. Tako da je ženi dozvoljeno da pred njima –mahremima po mlijeku – pokazuje svoje ukrase kao što je to dozvoljeno i pred mahremima po krvi. Njima je dozvoljeno da vide od njenoga tijela ono što je dozvoljeno mahremima po krvi.

 

Mahremi zbog tazbinskih veza:

 

Ženini mahremi zbog tazbinske veze su osobe koje sa njom trajno ne mogu stupiti u brak, npr.: očeva supruga (maćeha), sinova supruga (snaha), suprugina majka (punica).

Mahrem zbog tazbinskih veza u pogledu očeve supruge (maćehe) je njegov sin od druge žene, a u pogledu sinove supruge (snahe) mahrem po tazbinskoj vezi je njegov otac (svekar), a u pogledu suprugine majke (punice), njen mahrem po tazbinskoj vezi je kćerkin muž (zet).

Uzvišeni Allah je spomenuo u suri Nur: ''Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih.'' Očevi njihovih muževa i sinovi muževa njihovih su osobe koje su ženi mahremi zbog tazbinske veze. Uzvišeni Allah je ove skupine spomenuo zajedno sa njihovim očevima i njihovim sinovima i spomenuo da je identičan propis pokazivanja ukrasa pred njima. (Mugni, 6/555)

02.07.2011.

Tretman onoga ko psuje Allaha, vjeru I poslanika s.a.v.s


بسم الله الرحمن الرحيم
 
Sva hvala pripada Uzvišenom Allahu, od njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših ružnih postupaka. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu odvesti ne može, a koga u zabludi ostavi, niko mu na Pravi put ukazati neće. Svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed njegov rob i poslanik.
 
Trebamo znati da su psovanje Allaha, vjere i Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedan od najvećih grijeha od kojih se srca vjernika zgrožavaju, srca onih koji Allaha istinski obožavaju. To je jasno nevjerstvo. Ono se proširilo u senci ove nevjerničke države, a razlog tome su laički zakoni koji propisuju da bude kazna onoga koji vrijeđa kraljeve, vladare, njihove zakone i zabludjele pravce, veća od kazne predviđene za one koji vrijeđaju Allaha, Časni Kur'an i vjeru. Nije potrebno navoditi dokaze za to jer je isto vidljivo u našoj današnjici. Ko opsuje kralja, presednika ili načelnika, s njim će biti svašta učinjeno, neće mu se suditi po običaju već će biti zgrabljen za revere i odveden od strane obaveštajne službe ili državne bezbjednosti. A onaj ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, ko će mu suditi ili ga kontrolisati ili ga pozvati na saslušanje?! Kako i ne kada u tome učestvuje veliki broj onih koji su zaduženi za bezbjednost i održavanje reda i mira?! Zatim, zar nije to ta demokratija i njihova surova kafirska sloboda koja dozvoljava slobodu (ne)vjerovanja, koja dozvoljava otpadništvo i vrijeđanje svega osim taguta države i njegovog zakona ili državnog uređenja. Fe inna lillahi ve inna ilejhi radžiun....
 
Na veliku žalost naći ćemo da se ovaj veliki grijeh veoma proširio u našem vremenu posebno na područiju Šama, posebno u Jordanu i Palestini. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je: "Kada se iskvare stanovnici Šama, nestatće dobra kod vas, a neće nestati potpomognuta skupina iz mog ummeta, neće im naškoditi onaj ko ih na cjedilu ostavi sve dok ne nastupi Sudnji dan."
 
Otuda želimo ukratko pojasniti propis vezan za ovaj veliki grijeh i tretman onog ko ga čini,  dokazujući jasnim dokazima iz Kur'ana i Poslanikovog sallallahu 'alejhi ve sellem, sunneta.
 
Znaj, onaj ko opsuje Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kafir je, otpadnik od Islama, svejedno činio to iz šale ili zbilja, svejedno smatrao to dozvoljenim ili ne, svejedno činio to u srdžbi ili u spokoju. Njegova krv i imetak su halal, svejedno dali je bio musliman ili ne, svejedno bio zimija ili pod ugovorom, bio muško ili žensko. Dokazi za navedeno su brojna a mi ćemo spomenuti sljedeće:
 
1. Uzvišeni Allah kaže: "One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu patnju pripremiti." (El-Ahzab 57)
Ajet upućuje na nevjerstvo onog ko psuje Allaha sa više aspekata:
 
- Allah, subhanehu ve te'ala, ih proklinje i na ovom i na budućem svijetu, a prokletstvo znači udaljivanje od milosti. Onaj koga Allah odbaci i udalji od svoje milosti i na dunjaluku i na ahiretu ne može biti osim kafir, za razliku od prokletstva Poslanika ili vjernika na način upućivanja dove protiv nekoga na ovom svijetu, poput riječi Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Neka je Allahovo prokletstvo na onog ko se hrani kamatom i koji se hrani." ili "Neka je Allahovo prokletstvo na kradljivca."
 
- U ajetu se takođe spominje "sramna patnja" koja se ne spominje u Kur'anu osim kada je kafir u pitanju, kaže Uzvišeni: "Mi smo nevjernicima sramnu patnju pripremili..." (En-Nisa' 37) Također: "A nevjerinke čeka sramna patnja." (El-Mudžadala 5) Što se tiče onih koi nisu nevjernici poput grešnih vjernika, ne spominje se kada su oni u pitanju "sramna patnja" već se spominje "silna patnja" ili slično, zato što Uzvišeni Allah kaže: "A koga Allah osramoti, niko ga ne može poštovanim učiniti." (El-Hadždž 18) Sramoćenje biva ponižavanjem i brukanjem i to je dodatna kazna kafirima na patnju koju već imaju, a vjernik grešnik može biti kažnjen ali neće biti osramoćen.
Ovo istovremeno potvrđuje i to što Allah Uzvišeni spominje da je sramna patnja pripremljena za nevjernike. Zato što je Allah stvorio džehennem kao njihovo prebivalište koje neće moći ničim zamijeniti niti će iz njega ikada izaći, kaže Uzvišeni: "I bojte se vatre koja je za nevjernike  pripremljena." (Ali-Imran 131) Vjernici koji budu imali grijeha ne moraju ući u vatru ako im Allah oprosti, ali ako bi i  ušli izaći će nakon određenog vremena zbog svojeg tewhida i islama.
 
Spomenuti ajet takođe upućuje na dozvoljenost ubijanja onog koji vrijeđa Allaha i Poslanika, a dokaz tome su riječi Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buhari i drugi: "Ko će ubiti K'aba ibn Ešrefa, uistinu on vrijeđa Allaha i Njegova Poslanika." K'ab ibn Ešref je bio židov koji je bio pod ugovorom sa muslimanima, a zatim je počeo vrijeđati muslimane i njihovu vjeru pa je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naložio da se ubije jer je njegovo psovanje smatrao vrijeđanjem Allaha i Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ako je dozvoljeno ubiti kafira koji je pod ugovorom a koji je opsovao Allaha ili Poslanika ili Islam, onda je ubistvo kafira koji nije pod ugovorom preče. Zimija ili onaj koji je pod ugovorom ima prava koja nemaju drugi kafiri, ako se sigurnost i zaštita nevjernika koji je pod ugovorom prekidaju zbog psovanja i vrijeđanja Islama, onda se takođe sigurnost i zaštita muslimana prekidaju zbog psovanja ili vrijađanja Islama.
 
Na dozvoljenost ubijanja onih koji vrijeđaju Allaha i Poslanika takođe upućuje to da ih je Allah prokleo i na dunjaluku i na ahiretu, a o prokletnicima Uzvišeni Allah kaže: "Prokleti bili! Gdje god se nađu neka se pohvataju i neka se poubijaju."(El-Ahzab 61).
 
2. Uzvišeni kaže: "O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite." (El-Hudžurat 2), tj. pazite da vam ne propadnu djela ili bojati se da ne propadnu ili da ne bi propala vaša djela.
Dokaz iz ovog ajeta za nevjerstvo onog koji psuje Allaha ili Poslanika biva tako što potpuno uništenje i propadanje djela ne biva osim djelom nevjerstva, kaže Uzvišeni: "A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru, njihova djela biće poništena.." (El-Bekara 217). I kaže Silni: "Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti.." (Ez-Zumer 65), za razliku od propadanja određenog ibadeta zbog nedostatka nekog od uvjeta i slično.
Ako bi se radi podizanja glasa iznad glasa Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bez namjere ili osjećaja tlebalo bojati za onog koji to učini da mu djela ne budu poništena, što se ne dešava osim zbog djela koje izvodi iz Islama, kakvo bi onda stanje trebalo da bude sa onim koji psuje Allahova Poslanika ili vjeru koju je donio od Allaha, ili koji psuje Allaha namjerno i svjesno. Nema sumnje da se ovakvom poništavaju djela i da postaje kafir, otpadnik u slučaju da se deklariše kao pripadnik Islama, i da se prekida ugovor i zaštita i zabrana njegove krvi i imetka u slučaju da je pod ugovorom ili zimija. Abdullah ibn Ahmed ibn Hambel pripovjeda: "Pitao sam oca o čovjeku koji kaže drugom čovjeku, " O sine toga i toga,... i ti i Onaj koji te stvorio!". Pa je odgovorijo: "Taj je otpadnik od Islama." Pa upitah: "Dali se ubija?". Reče: "Da, ubija se."
 
3. Kaže Uzvišeni: "A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.' Reci: 'Zar ste se Allahu i ajetima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne pravdajte se! Nevjernici
 
ste postali nakon što se vjernici bili.' Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su nasilnici." (Et-Tewba, 65-66). Ovo je dokaz da je ismijavanje sa Allahom ili bilo čime od vjere ili Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, kufr i otpadništvo nakon imana. Vrijeđanje Allaha je preče da bude kufr, bilo to iz šale ili namjerno. Ovaj ajet je objavljen povodom ljudi koji su izašli u bobu sa Allahovim Posalnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, a zatim su počeli ismijavati nekim ashabima. Kada je objavljen ovaj ajet, počeli su se pravdati govoreći: "Samo smo razgovarali da bismo skratili putovanje..", tj. samo smo se šalili i igrali, nismo željeli učiniti nevjerstvo. Nije im Uzvišeni Allah na to rekao: Lažete, htjeli ste nevjerstvo tim djelom! Već im je rekao: "Ne pravdajte se, nevjernici ste postali," tj. postali ste nevjernici time, bez obzira što to niste željeli. Iz ovog shvatamo da onaj ko opsuje Allaha ili vjeru ili Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, postaje kafir, bilo to iz šale ili namjerno, i smatrao to psovanje dozvoljenim ili ne. U ovome je takođe odgovor murdžijama koji smatraju da nevjerstvo ne biva osim namjerom ili dozvoljavanjem ili negiranjem.
 
Ako bi neko kazao: zašto ih onda Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije poubijao ako su počinili kufr i otpali time od vjere?
Reći ćemo: Šejhul-islam Ibn-Tejmije odgovorio je na ovo pitanje s više aspekata: prvi, da su pribjegli pokajanju što je i od razloga objave ovog ajeta, a to je jasno vidljivo u ajetu: "Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su nasilnici." Oni koji su se iskreno pokajali Allah im je oprostio, a oni koji su se licmjerski i lažno pokajali bojeći se kazne, takvi su se spasili samo na ovom svijetu, a na Sudnjem danu bit će sa ostalim munaficima. I zbog toga ih je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ostavio i nije ih poubijao. Ovaj stav takođe zauzima Ibn-Hazm.
 
4. Predanje o ubistvu židova, K'aba ibn Ešrefa, sa kojim je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sklopio ugovor da ne pomaže njegove neprijatelje i da se ne bori protiv njega. Kada je opsovao Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Poslanik upita: "Ko će ubiti K'aba ibn Ešrefa, uistinu on vrijeđa Allaha i Njegova Poslanika." Ustade Muhmmed ibn Mesleme pa reče: "Allahov Poslaniče, želiš li da ga ja ubijem?" Reče: "Da." U ovoj predaji stoji događaj njegova ubistva i da je ubijen iz zasjede a ne u borbi.
 
On je bio pod ugovorom, njegova krv i imetak su bili zabranjeni, i pored toga kada je počeo vrijeđati Allahova Poslanika, salallahu 'alejhi ve selem, prekida se ugovor zbog kojeg je bio siguran od muslimana, a zatim biva ubijen. Istim hadisom dokazuje imam Šafija, rahimehullah, da se zimija kada opsuje Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ubija i prekida se njegova zaštita.
 
Zimija je jevrej ili kršćanin koji plaća glavarinu muslimanskoj državi i pokorava se njihovoj vlasti, poštuje Islam i ne čini širk ili kufr javno među muslimanima. Zar se ne daje prednost ubijanju onog koji nema ugovora sa muslimanima i koji nije pod zaštitiom, onda kada vrijeđa Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ili Islam?! Isto važi i za onoga koji se smatra muslimanom. Ako se ubija kafir sa kojim je sklopljen ugovor, poput kršćanina ili židova onda kada počne vrijeđati vjeru ili Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a koji u osnovi ne vjeruje u Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, niti u vjeru, već je smatra neispravnom i ne želi da je slijedi, zar da se onda ne ubija onaj koji smatra sebe pripadnikom Islama i koji zna da je islam vjera istine i svjedoči da mu je Allah Gospodar i Zaštitinik i da je Muhammed Allahov Poslanik, a zatim opsuje Allaha ili vjeru ili Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem?!
 
5. Predanje kojega prenosi Š'abi od Alije, radijallahu anhu, da je neka jevrejka vrijeđala Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je neki musliman uhvatio i udavio zbog toga. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije kaznio tog ashaba, niti je tražio krvarinu za tu ženu.
Šejhul-islam, rahimehullah tvrdi: "Ovaj hadis je dobar. Š'abi se sreo sa Alijom, radijallahu anhu, i prenosi od njega. Čak i da je hadis mursel, učenjaci smatraju mursel hadise koje prenosi Š'abi ispravnim, i nije poznat mursel hadis kojeg prenosi Š'abi a da nije sahih. Š'abi je najučeniji kada su u pitanju hadisi Alije, radijallahu anhu, i pouzdanost njegovih ravija."
 
Šejhul-islam takođe kaže: "Ovaj hadis je dokaz za dozvoljenost ubijanja žene onda kada počne vrijađati Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i dokaz za dozvoljenost ubijanja zimije. A dozvoljeno je ubiti i muslimana i muslimanku kada opsuju Poslanika, i to je preče. Ova jevrejka je bila pod ugovorom, jer kada je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, stigao u Medinu ostavio je sve jevreje i one koji su bili u njoj da žive u miru i primiriju i nije im naplaćivao džiziju."
 
Poznato je da je žena kafirka zaštićena i sačuvana od ubistva kod muslimana zbog svoje prirode i ako nije zimijka ili pod ugovorom, zato što je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio ubijanje žena u borbama sve dok se i one ne budu borile i ratovale. Saznajemo da žena koja psuje Allaha ili Poslanika ili vjeru, ili pak vrijeđa našto od vjere islama, propis joj je isti kao kod žene koja se bori i ratuje protiv Allahove subhanehu we te'ala, vjere.
Predhodna predaja je dokaz za još jedan šerijatski propis a to je, dozvola ubijanja onog ko opsuje Allaha ili vjeru ili Poslanika, od strane pojedinca, ako ga ne ubije vladar ili ako ne postoji punomoćan vladar muslimana koji sudi po zakonu Milostivog ili u slučaju da je vlast u rukama vladara kufra koje ne zanima Allahov propis niti vrijeđanje Milostivog. U predhodnom hadisu vidimo da je ovaj musliman sam ubio onu ženu bez konsultacije sa Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je Allahov Poslanik za to čuo nije negirao ubistvo te žene niti je naredio plaćanje krvarine za nju. Nije rekao: To je nasilje prema vladaru i kršenje njegovog prava. Niti je ovo proglasio zločinom ili onog ko to radi novotarom. Već je to potvrdio i dozvolio ne tražeći krvarinu za nju.
Šejhul-islam spominje i druge dokaze koji upućuju na ovo pravno pitanje, a zatim obrazložava: "Zato što onaj čije je ubijanje bilo obavezno zbog razloga borbe protiv vjere ili njenog narušavanja, nije na stepenu onog koji je ubijen radi zinaluka i sličnog."
U tome je razlika između izvršavanja precizirane šerijatske kazne nad grešnicima u drugim grijesima i između šerijatske kazne onog koji vrijeđa Gospodara svih svjetova ili vjeru ili Poslanika. Ako je ubistvo onoga koji psuje Allaha ili vjeru kazna od šerijatskih kazni, ona je poput ubistva onoga koji ratuje protiv muslimana, a čije je ubistvo obavezno, dozvoljeno je da bude izvršeno od strane bilo koga." Šejhul-islam još dodaje: "U većini slučajeva onaj ko vrijeđa Allaha ili Poslanika biva ubijen bez dozvole vladara, to jeste oskrnjavljenje njegovog prava, međutim, na vladaru je da oprosti onome ko izvrši obaveznu šerijatsku kaznu bez njegovog znanja."
 
Kažem: kršenje prava vladara biva onda kada se radi o validnom vladaru muslimana koji sudi po šerijatu Milostivog. Ako nepostoji takav vladar, već bude od vladara kufra koji porobljavaju narod svojim kafiskim zakonima, u tom slučaju ne biva kršenje prava vladara. Možda je u tome kršenje prava taguta kafira, pravo koje su izmislili lažni nevjernički ustavi. Što se takvog skrnjavljenja prava tiče, dobro nam došlo...zato što je to sprovođenje u praksu odricanja taguta i njihovog kafirskog zakona...i nema boljeg i ljepšeg od takvog kršenja prava.
 
Napomena: Kao što je krv onog koji vrijeđa Allahovu vjeru ili psuje Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, dozvoljena, kao što je njegov propis kao i propis krvi onog koji ratuje protiv muslimana, bio muško ili žensko i bilo koje vjere bio, takođe njegov imetak pripada onome ko ga ubije od muslimana. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svome Sahihu: "Ko ubije kafira, njemu pripada njegova oprema." tj. Ko ubije kafira koji ratuje protiv islama i muslimana, njemu pripada sve ono što je taj kafir imao uza se u trenutku kada je ubijen, kao što je oprema, jahlica, odjeća, nakit, oružije ili imetak.
Neispravno je reći da se to odnosi samo na borbu, zato što hadis ima opće značenje bilo da ga ubije u bitci ili svezanog ili iz zasjede. Poenta je u sveobuhvatnosti značenja teksta, ne samo u posebnosti povoda zbog kojeg je izrečen. Ibn-Hazm u svom djelu Muhalla odgovara i potvrđuje neispravnost mišljenja onih koji su se zabavili oko tih općenitosti.
 
Spomenutom u prilog ide hadis kojeg bilježi Buhari u svome Sahihu, od Seleme ibn El-Ekv'a, kaže: "Kod Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, dođe špijun od mušrika (tj. obaveštajac koji špijunira za kafire koji se bore protiv Allahove vjere i muslimana), zatim sjede među ashabe da porazgovara, zatim ustade i ode. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredi: "Potraži te ga i ubijte!". Reče Seleme, radijallahu anhu: "Pa sam ga ubio." Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dodijeli mu svu njegovu opremu. Ovog (kafira) je ovaj ashab ubio i zaplijenio svu opremu, ne u bici, niti u ratu. U drugom rivajetu mimo Buharinog rivajeta stoji, da ga je sustigao zatim natjerao njegovu devu da klekne te ga ubio, a zatim sa devom otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Znaj da je ovakava vrsta rizka najljepša, zato jer je ovo plijen (ganima) koji je Uzvišeni Allah učinio halalom za ovaj ummet mimo prijašnjih  naroda. Naš Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, niti je bio bravar, niti stolar, već je većina njegovog dobitka i rizka bio plijen, kao što stoji u hadisu: "Moj rizk je u hladu moga koplja." I ovo je najljepša zarada i najpotpunija, jer je takva bila i zarada našeg Resula, sallallahu 'alejhi ve sellem.
 
Općenito značenje (smisao) prvog hadisa upućuje na općenitost ovog propisa, čak i ako ne postoji vladar muslimana. Na to upućuje postipak ashaba Ebu-Basira kada je napadao karavane kurejšija i zaplijenjivao ih, jer nije bio zvanično podređen muslimanskoj državi, niti je to mogao biti, radi jednog od uslova koji je bio u ugovoru između Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i kafira kurejšija. Kurejšije nisu tražili od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, krvarinu za njihovog čovjeka kojeg je ubio Ebu-Basir, niti oštetu za karavane koje je zaplijenio. Kurejšije su bili u tom periodu pod ugovorom sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, međutim sa Ebu-Basirom su bili u ratnim odnosima, zato što nije prestao biti tražen od strane kafira, jer da bi ga sreli zarobili bi ga ili ubili. Skraćena verzija ovog predanja zabilježena je u Buhariji, u predaji o sporazumu na Hudejbiji, poglavlje o uvjetima. (Uvjeti u džihadu i primirijima sa neprijateljem).(5/329).
 
Iz ovog događaja možemo izvući još jednu veoma bitnu korist, a to je da treba povesti računa o jednom važnom faktoru kada su u pitanju ovakvi postupci. A to je da takvo djelo ne povlači za sobom štetne posljedice za ostale muslimane. Ono što je činio Ebu-Basir, radijallahu anhu, nije pripisivao Allahovom Posalniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, niti ashabima, niti je to išta štetilo džema'tu muslimana. Obaveza je zbog toga izvagati šerijatske koristi i štete, i odabrati pogodan trenutak i način, treba se takođe poslužiti izvidnicom i ratnom varkom i svim onim što je propisano kada su u pitanju kafiri koji se bore protiv islama. Monoteista je u našem vremenu skupa, dragocjena i rijetka stvar, ne bi se trebala izgubiti radi krvi nekog nikogovića, već treba odabrati ono u čemu je veća šteta za neprijatelja. A u životopisu Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, možete naći mnogo primjera za to.
 
Onaj koji ne bude imao snage da postupi kako smo naveli, nije mu ni u kom slučaju dozvoljeno da sjedi, jede i smije se s onim ko psuje Allaha ili Njegovu vjeru, već mu je obaveza da to zabrani jezikom, ako ne može rukom. A ako ne bude mogao ni riječima, neka pokaže srdžbu i gnjev pred njim, i neka ode sa takvog sijela iz straha da nebude poput njega: "On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da u Allahove ajete nevjerstvo čine i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače , bit ćete kao i oni. Allah će sigurno zajedno sastaviti u džehennemu munafike i kafire." (En-Nisa' 140).
 
Ne misli da smo na ovim strnicama obuhvatili sve dokaze koji potvrđuju nevjerstvo onog ko vrijeđa Allaha, vjeru ili Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ne! Dokaza po ovom pitanju ima puno koji ne bi mogli stati na ovim listima. Šejhul-islam ibn Tejmije, rahimehullah, u svojoj knjizi Es-Sarim el-meslul spominje od dokaza ono što je dovoljno da bi se pravo ove teme ispunilo i obrađuje je sa svih staništa. Pa ko želi više o ovoj temi neka se vrati na ovo djelo, puno pouka i koristi. A onom ko traži istinu, od svega toga dovoljan je makar jedan dokaz, a onome koji je u iskušenje pao i koji glavu okreće od vjere svoga Gospodara, pa kada bi mu sa dunjalukom punim dokaza došao, ne bi glavu podigao: "A ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onoga što je učinio? Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur'an ne shvate, i gluhim ih činimo; i ako ih ti na pravi put pozoveš, oni, kad su tavi, nikad neće pravim putem poći." (El-Kehf 57) U ovom ajetu i sličnim njemu se vidi propisanost podsjećanja, prijetnje i plašenja Allahovim ajetima onih koji su upali u ovaj zločinački čin, i to je jedna a prijateljstvo i ljubav prema takvima i poštivanje je druga stvar.
 
Zato, bojte se Allaha o Allahovi robovi: "O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koj se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti." (At-Tahrim 6). I bojte se borbe protiv Silnog, Gospodara nebesa i Zemlje i rata protiv Njegove vjere i vrijeđanja iste. A kako biste to činili kada vam Njegova dobra danonoćno silaze. Njegove blagodati prema vama javne bile ili skrivene, ne mogu se nabrojati niti pobrojati, u vremenu kada veličate neprijatelje Njegove vjere, one koji vas ponižavaju i stavljaju na teške muke, vladari otpadnici koji ratuju protiv Allaha i Njegovih štićenika. Oni koji su Šerijat Allahov iskrivili i koji su neprijatelje njegove za prijatelje uzeli, prodali su i vjeru i čast i zemlju i dozvolili zabranjeno. Vi žudite za njima i pjevate o njihovoj slavi, a od njih ne dobijate osim muku i poniženje. Oni koji su poklonili dobra ummeta i jedu njihov imetak uz pomoć svojih poreza i carina, koje im propisuje njihov kafirski zakon koji je u skladu sa njihovim strastima i koristima...
 
Zato, boj te se Allaha, Velikog, Silnog, Uzvišenog i Njega veličajte i slavite i jedino Njega tewhidom obožavajte, i učinite nevjerstvo u sve ono što se mimo Allaha obžava od taguta koji druge zakone propisuju i raznih lažnih božanstava:
"Ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni? Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši, -Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredijo da se klanjate samo Njemo. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna." (Jusuf 39-40).
 
 
 
 
Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova


Autor:
ŠEJH EBU-MUHAMMED EL-MAKDISI
 
Naslov orginala: 
SARIM EL-MESLUL 'ALA SABI RAB EW DIN EW RESUL
...  
Jezička recenzija:
ABDURAHMAN KUDUZOVIĆ
 
Korektura i Obrada:  Ahmed Dedagic
 
prevod: Ebu Tejma
 


02.07.2011.

DRSKOST I BESTIDNOST U RASPRAVI

Drskost i bestidnost u raspravi

Mekka: Su’ud eš-Šurejm



Različitost karaktera ljudi, udaljenostod vjere i isprepleteni interesi redovito polučuju prepirku i svađu u kojoj se mali broj ljudi zna pravilno ponašati. Veoma često ona prelazi udrskost i bestidnost i tada je jedan od sigurnih znakova licemjerja kod dotične osobe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tri su osobine munafika: kada priča – laže, kada obeća –iznevjeri, a kada mu se nešto povjeri – izda i iznevjeri.” U drugoj predaji stoji:“...i kada raspravlja, drsko i bestidno govori.” Takve osobe imaju jezik brži od pameti, a uz to je nizak i prostački, narušava čast i ugled. Najviše je nalik crvu koji uništi sve na što naiđe ili pak muhi koja slijeće samo na ružne stvari. Oni su takvi svejedno radilo se o međuljudskim odnosima, vjerskim stvarima ili pak moralu. Često potcjenjuju druge i tako zaboravljaju na Allahovu poruku kada kaže:




O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu (El-Hudžurat, 11.).


To je preraslo u opću kulturu koja je u današnje vrijeme prepoznatljiva kodnovinara,televizijs-kih radnika, pa čak i kod onih koji traže znanje. Pravo je čudo da se neki ljudi čuvaju od kamate, bluda krađe i drugog, ali ne kontroliraju svoj jezik! Zar takvi zaboravljaju na Allahove riječi:

Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. (En-Nahl, 90.)

Učenjaci prvih generacija govorili su da onaj ko se često prepire i raspravlja, zapada u laž. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko se bude prepirao radi zablude (neistine), a poznata mu je, bit će izložen Allahovoj srdžbi sve dok se ne povuče.”Bilježi ga Ebu Davud u svome Sunenu. Omer b. Abdulaziz rekao je: “Ko vjeru učini predmetom rasprave, bit će kolebljiv u vjeri”, tj. neće ustrajati na određenom putu, niti na jasnim principima. Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, kaže: “Ako čovjek koji ima umijeća u raspravi o vjerskim ili ovosvjetskim pitanjima bude stao na stranu neistine i prikazao je kao istinu, a istinu prigušivao i prikazao je kao zabludu, time je počinio najružniji oblik harama i najgori oblik licemjerja.”


02.07.2011.

Poslanikov s.a.v.s. odnos prema supruzi

Poslanikov s.a.v.s. odnos prema supruzi 
 
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘’Čitav dunjaluk je užitak, a najbolji dunjalučki užitak je dobra žena." (Sahihul-džamiis-sagir) Poslanik ovog ummeta predstavlja... prekrasan primjer lijepog i blagog ophođenja prema suprugama i poznavanja njihovih duševnih potreba. Aiša, r.a., rekla je: "Znala sam piti (iz posude), a bila bih u hajzu, te bih je dodala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on bi stavljao svoje usne na mjesto na kome su bile moje i glabala bih meso s kosti, zatim bi je on uzeo i stavljao svoja usne na mjesto na kojem su bile moje." (Muslim)
Od Aiše, r.a., također se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio jednu od svojih žena, a zatim otišao na namaz ne uzimajući ponovo abdest. (Ebu Davud, Tirmizi)
 
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objelodanio je u brojnim situacijama da ženi pripada uzvišeno mjesto.
Evo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odgovara na pitanje Amru bin El-Asu, r.a., i na taj način ga podučava da ljubav prema supruzi ne treba da izaziva stid kod zrelog i normalnog muškarca! Od Amra bin El-Asa prenosi se da je pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koga najviše voliš", na što je on odgovorio: "Aišu." (muttefekun alejhi)
 
Ko bude želio da bračnu sreću ugradi u svoj život, neka razmisli o hadisu majke pravovjernih i o načinu na koji se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ophodio prema njoj.
Od Aiše, r.a., prenosi se da je rekla: ‘’Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ja kupali smo se iz iste posude.’’ (Buhari)
 
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije propuštao priliku da u srca svojih žena ulije sreću i da ih učini sretnima u svakoj dozvoljenoj prilici!
Od Aiše, r.a., prenosi se da je rekla: "Krenula sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na jedno od njegovih putovanja, a bila sam još uvijek mlada, neugojena, te je rekao ljudima: ’Idite naprijed’, i oni pođoše, a zatim mi reče: ‘Dođi da se natječemo’, pa smo se natjecali te sam ga pretekla. Prešutio mi je ovo sve dok se nisam udebljala i krenula s njim na jedno od njegovih putovanja te reče ljudima: ‘Idite naprijed’, a zatim mi reče: ‘Dođi da se natječemo’, te me preteknu i poče se smijati govoreći: ‘Ovo je za ono!’" (Ahmed)
Ovo je lijepa igra i velika pažnja. Naređuje družini da idu naprijed da bi se trkao sa svojom suprugom i ulio sreću u njeno srce...
 
Jednog dana vraćao se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao pobjednik iz jedne bitke, predvodeći veliku vojsku. I pored toga bio je čovjek pun ljubavi i blagosti prema svojim ženama, majkama pravovjernih! Nije ga zaokupljalo komandovanje vojskom, dug put niti pobjeda u bitki od misli na svoje žene, one koje trebaju njegov nježan dodir i iskreni šapat koji će odagnati tegobu i umor puta.
Buhari prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što se vratio iz bitke na Hajberu i nakon što je oženio Safiju bint Hujej, r.a., ogrtao prostirkom devu na koju se ona penjala, tako je zaklanjajući, te bi sjeo pored deve i postavljao svoje koljeno da bi Safija stavljala svoju nogu na njega i tako se popela.
Ovaj dirljivi prizor ukazuje na skromnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je podučavao svoj ummet da pažnja i ulivanje sreće u porodicu nimalo ne umanjuje njegov položaj i mjesto.
Od njegovih oporuka ummetu je i sljedeća: "Oporučujem vam da ženama činite dobro." (Muslim)
 
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, narav
 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio je brigu o svom ummetu, vojsci, o svojoj porodici, nekada o objavi, a nekada o ibadetu, a tu su bile i druge brige... zaista su to velika djela koja čine čovjeka nemoćnim da ih ispuni, međutim Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zakidao ničija prava na račun drugih, već je svakom davao njegovo pravo. On je, i pored brojnih svojih poslova i briga, u svome srcu našao mjesta i za mališane. Znao se šaliti s njima i unositi sreću u njihove duše kao što se znao šaliti i sa odraslima!
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je rekao: "Bi rečeno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ti se šališ s nama’, a on je na to rekao: ‘Da, ali ja govorim samo istinu." (Ahmed)
 
Jedna od njegovih šala jeste i ono što se prenosi od Enesa bin Malika, r.a., da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O dvouhi." (Ebu Davud)
 
Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, spavanje
 
Od njegove upute svakom muslimanu i muslimanki: "Kada kreneš u postelju, abdesti se kao za namaz, zatim lezi na svoju desnu stranu." (muttefekun alejhi)
 
Prenosi se od Aiše, r.a., da je rekla: "Svake noći kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pošao na spavanje i legao u postelju, skupio bi svoje šake, puhnuo u njih i proučio u njih suru Kul huvallahu ehad i Kul e`uzu bi Rabil felek i Kul e`uzu bi Rabinnas, a zatim potrao dlanovima svoje tijelo koliko bi mogao dohvatiti počevši od glave, lica i prednjeg dijela tijela, i to bi ponovio tri puta." (Buhari)
 
Od Enesa bin Malika, r.a., prenosi se da je rekao: "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo u postelju, proučio bi: ‘Hvala Allahu koji nas nahrani i napoji, i koji Sebe učini nama dostatnim i koji nam se smilova. Ta, koliko je onih koji sebi nemaju zaštitnika i skrbnika." (Muslim)

02.07.2011.

Odlazak na javne plaze i bazene

Pitanje:
Da li je dozvoljeno odlaziti na javne plaze i bazene iako ćeš biti obućen odjećom koja te propisno pokriva, i nećeš obraćati pažnju na to šta drugi oko tebe nose?
 
Odgovor:
 
... Slavljen je Allah.
 
 
Treba da imas na umu, Allah te blagoslovio, da je muslimanu naredjeno da stiti svoju vjersku odanost i da se kloni od mjesta fitne (iskusenja). Odlazak na takve obale je haram zbog otkrivanja stidnih mjesta i bezbriznog mijesnanja muskaraca i zena koja se tamo desavaju.
 
Cak sto vise ova su mjesta ispunjena zlim stvarima, tako da ti nije dozvoljeno da odlazis tamo, osim ako odlazis da naredjujes dobro i odvracas od zla. Poslanik salAllahu alejhi we sellem je rekao:
"Ko god od vas vidi zlo djeli, neka ga izmijeni svojom rukom, ako ne moze, neka ga izmijeni svojim jezikom, ako ne moze, neka ga mrzi svojim srcem - a to je najslabiji vid imana"
 
(Biljezi Muslim, 49)
 
 
Ostanes li sa njima bez odvracanja od zla i pozivanja ka dobru, onda ucestvujes u grijehu sa njima. Allah kaze (u prevodu znacenja):
 
"On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će sigurno zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike"
 
[an-Nisa’ 4:140]
 
Ovaj ajet ukazuje na to da ko god sjedi u gresnom okupu a ne optuzuje ih, takav dijeli grijeh sa njima, jednako kao i oni. Treba da ih optuzi ako se upustaju u grijesan govor ili djela. Ako nije u stanju, onda treba da ustane i da napusti taj skup.
 
(Tefsir al-Qaasimi, 5/526)
 
Ne dozvoli shejtanu da te obmani i da kazes da necesobracati paznju na ono sto drugi oko tebe nose. To je shejtanska obmana, jer ako osoba ide na takva mjesta, njegov pogled ce neminovno pasti na nesto sto ce njegova Gospodara razljutiti. Moze da se desi da covjke pogleda u nesto nenamjerno, ali shejtan moze s'velikim uspjehom da iskoristi ovaj pogled i ucini ga sredstvom koje vodi fitni, da Allah sacuva. Molim Allaha da i nama i tebi podari utociste od skretanja zbog fitne, i da nas ucini postojanima.
 
Neka su Allahovi blagoslovi na naseg Poslanika i cijelu njegovu porodicu i drugove.
 
A Allah zna najbolje.
 
Shejh Muhammed al Munadžid
 
Evo i link do orginala: http://www.islam-qa.com/en/ref/23464/swimming%20pool
šaptaji moje duse
<< 07/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

Nasheeds


ko sam - sta sam........tiha voda brijegove valja....


"Osmijeh ne znači da si uvijek sretan, nego da si dovoljno jak da se smijes čak i kada boli..."

Nisam ljubomorna ni na koga. Naprotiv, kad je neko bolji od mene drago mi je zbog njega . Nikoga ne mrzim, samo neke osobe vise volim, neke manje. Ne zanima me tudji zivot, jer mi je dovoljan moj. Ne volim da imam neprijatelje ,a prijatelji su mi nesto najvrednije. Trudim se da prema svakome budem dobra, ali za one koje vise volim dajem cijelu sebe. Samo sam ljudsko bice.....Grijesim. I svi pricaju da me znaju.. A ZNAJU MI SAMO IME.....♥


بسم الله الرحمن الرحيم

" Ucini me, Bože, boljom od onog što drugi o meni misle i oprosti mi ono što oni ne znaju !!!"
AMIN !!!

" kad god uporedim moje riječi i moja djela prepadnem se da nisam jedan od lažova "

gde god da si veceras...podigni glavu i cuces govor zvijezda... .....hej pa ti nekome nedostajes...

Esselamu alejkum, ispričat ću ti jednu priču: Jednom jedan putnik na svom putovanju prolazeći kroz jedan grad osjeti bolest i slabost, u tom momentu bio je slab da bi nastavio svoje putovanje i morao je da na trenutak zastane, to je vidjela jedna dobra Allahova robinja i odlučila je da mu pomogne i pružila mu toplinu svoga doma i njegu kako bi mu pomogla zbog njegove slabosti, i nakon nekog vremena on je ozdravio ponovo dobio snagu, samopouzdanje i volju i bio je spreman da nastavi dalje svoje putovanje, pitao je svoju sestru kako da ti se odužim, rekla je ničim što već nemam, dobro rekao je onda ču te se sjetiti dovom i zamoliti svoga Gospodara da ti podari svaki hajr i stanje koje če te usrečiti na obadva svijeta a ja sad moram dalje nastaviti svoje putovanje. Mnogo je lijepih gradova i dobrih ljudi kod kojih zastanemo ali svi smo mi putnici ka svom cilju i moramo putovati dalje, želim da ti se zahvalim za sve lijepe riječi i brigu i želim da te Allah dž.š. nagradi za sve tvoje iskrene namjere, Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

MOJI PRIJATELJI

BROJAČ POSJETA
238119