TEŠKO MENI! (Šejh Muhammed Mukhtar Šenkiti)
 |
Otvori blog |  |
لا أله الا الله محمد رسوا الله Dobro dosli na moj blog
.....ovo govorim sebi i o sebi..i sve do sada receno je samo meni....
...ovo su saptaji moje duse....
.....ovo je razgovor sa svojom dusom..sa samim sobom...ovo je molba upucena Jedinom..Milostivom...
.....ISKUSENJA...
...Allah Uzviseni iskusava svoje robove na razne nacine...u raznim vremenskim periodima covjekovog zivota....raznim iskusenjima...pa tako i mene...
.....nekima se iskusenjima oduprem onako kako je Allah zadovoljan..a nekima onako kako se Allah rasrdi na mene...
...svjesna sam toga i molim Uzvisenog da mi oprosti...da me sacuva ....da me uzme u Svoje okrilje..i da me NE PREPUSTI MENI NI KOLIKO TRAJE TREPTAJ OKA MOGA...jer tada cu sigurno prepustena sebi svom nefsu uciniti grijeh...
...OOO ALLAHU PODARI MI CVRST IMAN...TEWEKKUL NA TEBE..OPROSTI MI MOJE GRIJEHE KOJIH IMA KAO MORSKE PJENE....
...O MILOSTIVI...SPUSTI SVOJU MILOST NA GRIJESNOG ROBA TVOGA....AMIN....
....SVAKO ONAJ KO JE UZDAHNO RADI MENE..ZAPLAKAO RADI MENE....NEKA MI HALALI AKO MOZE...AKO I NE RAZUMIJEM..ALI BOLJI SU ONI KOJI OPRROSTE..TO JE VELICINA ALLAHOVIH ROBOVA...NA NEPRAVDU KAD UZVRATE OPROSTOM..ZATO TRAZIM HALAL OD VAS...IAKO NE ZASLUZUJEM...
....OO MILOSTIVI...SMILUJ MI SE I DAJ MI JOS JEDNU PRILIKU DA SE ISKUPIM.... ZA SVOJE GRIJEHE...U OVOM MJESECU MILOSTI...CISCENJA..OPROSTA...
...SVEMILOSNI..MOLIM TE DAJ MI SNAGU I JACINU IMANA DA SE VISE NE VRACAM NA GRIJEH..AMIN...
...TESKO MENI..TESKO MENI...
...MOLIM TE MILOSTIVI....DAJ DA MOJ ZAVRSETAK NA OVOM SVIJETU BUDE TAAKAV DA TI MILOSTIVI BUDES ZADOVOLJAN SA MNOM...AMIN..AMIN..
.....OVO SU SAPTAJI MOJE DUSE...
..DUSA KOJA SEBE KORI...
Bismillah, elhamdulillah, wessalatu wesselamu 'ala Resulillah!
O Allahov robe, o ti koji voliš svog Stvoritelja, koji ovisiš o Njemu žalio ti to ili ne, sjeti se da je ovaj svijet prolazan, da te čeka vječnost, koja će, shodno tvojem djelu na dunjaluku biti sretna ili nesretna… uživanje i ponos, ili
poniženje i patnja…
Allahov robe, ti koji si potreban Allahove milosti, razmišljaš li kako da se umiliš Onome ko te danonoćno opskrbljuje, brine se o tebi, daje ti izlaz iz bezizlazne situacije…
On, koji je neovisan od bilo koga ili bilo čega što je stvorio, za sve ove blagodati kojima te opskrbio, traži od tebe samo da ga obožavaš i ništa drugo... i opet, nagradit će te za taj tvoj trud džennetima... pa kolika je samo milost Sveznajućeg...
Da bi saznao, o praško pijeska, kako ti je Milostivi naredio da ga obožavaš ako želiš da
uspiješ na oba svijeta, pažljivo čitaj sljedeće redove:
Najprije ti je naredio da posvjedočiš Njegovu Jednoću, tj. da je On Jedan u svemu, u stvaranju, u opskrbi, u upravljanju, donošenju zakona kojima ljudi treba međusobno da sude na Zemlji, održavanju i svemu onome što je kakteristično za Stvoritelja, i da je poslao Svoje uputstvo, Kur'an, po čovjeku, koji je milost svim svjetovima, i koji je poslan da upotpuni plemenite ćudi, po Muhammedu, sallAllahu 'alejhi we sellem, a to se postiže izgovorom svjedočanstva, šehadeta: „Ešhedu en la ilahe illAllah ve ešhedu enne Muhammedun resulullah“ –
„Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik.“
Ali prije samog izgovora, Allahov iskreni robe koji tragaš za vječnom srećom, potrebno je da spoznaš značenje ovog svjedočanstva, jer kako da svjedočiš nešto što ne znaš, zar je takvo nešto moguće učiniti?
Hajde da te upoznam šta je to šehadet, šta ti zapravo svjedočiš, i na šta se obavezuješ kada ga izgovoriš.
Prvi dio šehadeta, svjedočanstva, „la ilahe illAllah“, u kojem svjedočiš Allahovu jednoću i da nema drugog božanstva koje je vrijedno da se obožava osim Njega, naziva se opšti islam. U tom svjedočanstvu si potvrdio Allahu sva savršena svojstva i imena, npr. Da je On Sveznajući, Svečujući, Koji je o svemu obaviješten, Upravitelj, Opskrbitelj, Zakonodavac, Živi, Vječni, Upućivač, Koji je čist od svih nedostataka, itd. Osim toga, potvdio si Mu, Uzvišenom, da se svaki vid obožavanja, ibadeta, mora uputiti samo Njemu, pa bilo da se radi o udjeljivanju, dovi, traženju, namazu, postu, parničenju pred Njegovim zakonom, borbi ili bilo kojoj drugoj vrsti ibadeta.
E tek kad sve to znaš onda, uz sljedeće uslove možeš da svjedočiš da zaista to znaš i da potvrđuješ.
Uslovi da bi to tvoje svjedočanstvo bilo ispravno su sljedeći:
Znanje o onome što svjedočiš, jer kako da svjedočiš da je istina i da je potvrđuješ ako je ne znaš
Ubjeđenje – da si ubijeđen 100% u ispravnost onoga što svjedoči
Prihvatanje onoga što šehadet za sobom povlači, jer kako da svjedočiš da treba da se obožava Allah Jedan i Jedini, a da to ne prihvataš
Iskrenost – da budeš iskren u obožavanju svog Gospodara, tj. da Mu nikoga u tom obožavanju ne pridružiš, pa da se ne desi da obožavaš Allaha, ali uz Njega da obožavaš još nekog ili nešto. Time se čistiš od širka, mnogoboštva, i svega onoga što širk za sobom povlači
Istinoljubivost – ona je suprotna laži, pa da ne bi bio od licemjera koji govore ono što im srca ne potvrđuju i ne prihvataju, moraš iskren u svom govoru kojim svjedočiš Allahovu Jednoću, da je to ono što osjećaš i u srcu i što ćeš potvrditi i djelima i riječima
Ljubav prema onome što potvrđuješ svjedočanstvom. Da bi ti svjedočanstvo bilo ispravno, moraš voljeti ono što to svjedočanstvo za sobom povlači, tj. moraš voljeti islam na čija vrata ulaziš nakon spoznaje i izgovora šehadeta.
Drugi dio šehadeta, „Muhammedun resulullah“ se naziva posebni islam.
Zašto posebni?
Pa zato jer on dolazi sa svakim poslanikom, odnosno objavom koju on prenosi. Pa je tako nama naređeno da vjerujemo u jednoću u pravima vjerovjesništa Poslanika, sallAllahu 'alejhi we sellem, kao što nam je naređeno da vjerujemo u Jednoću Allaha Uzvišenog.
Nemoj da te buni ovaj izraz „jednoća u pravima vjerovjesništva“. Kada to kažem, mislim na to da Milostivi traži od nas da svog Vjerovjesnika uzmemo kao jedinog koga ćemo slijediti i od koga ćemo uzimati vjeru, jer on, sallAllahu 'alejhi we sellem, je poslan s tim ciljem, da poduči ljude kako da obožavaju Allaha, subhanehu we te'ala, na način kako On to od njih traži. Njemu je objava dolazila putem Džibrila, 'alejhisselam, bilo u vidu Kur'anskih ajeta, pouka, ili putem
Allahovog direktnog govora koji se naziva hadisi-qudsijj.
Pa je zato nama naređeno na puno mjesta u ljubavnim pismima od našeg Gospodara (Kur'anu), da se za svaku stvar, svaki spor, obratimo Allahu – misleći na Kur'an, i Poslaniku, sallAllahu 'alejhi we sellem – misleći na presude i upute Poslanika, sallAllahu 'alejhi we sellem, koje danas možemo naći u hadisima.
Dakle, da bi ti i ovaj drugi dio svjedočanstva bio prihvaćen, moraš da prihvatiš Poslanika, sallAllahu 'alejhi we sellem, kao istinitog izaslanika Gospodara svjetova, da potvrdiš da je istina ono s čime je on došao, i srcem, i riječima, i djelima, da ga slijediš i pokoravaš se odredbama koje je sa sobom donio, i da se ne obraćaš nikome osim Poslaniku, sallAllahu 'alejhi we sellem, Allahovom šeri'atu za sve sporove koji se dese, da tražiš presudu od Njegovog Šeri'ata kojeg je poslao putem Džibrila, 'alejhisselam, Poslaniku, sallAllahu 'alejhi we sellem, i koga nam je on dostavio u potpunosti i objasnio, tako da je svaka zabranjena stvar jasna, i svaka dozvoljena stvar jasna.
Eh, sad, nakon što si ovo spoznao, nakon što si spoznao suštinu šehadeta, postoje još dvije stvari koje moraš učiniti nakon šehadeta da bi bio od onih koji se mogu nadati Allahovoj milosti, ali opravdano.
Postoji osnova bez koje šehadet neće potpun, tako da ni tvoj islam neće moći biti potpun ako je ne ostvariš. Ona se sastoji od dvije stvari:
Prva: naredba obožavanja, ‘ibadeta, Allahu Jedinom, Koji nema sudruga, podsticanje na to, prijateljevanje (al-muwala’) na toj osnovi i proglašavanje nevjernikom - tekfir, onoga ko to ostavi.
Druga: upozoravanje na širk u obožavanju, ‘ibadetu, Allahu, strogoća zbog toga prema onima koji se obožavaju i prema onima koji obožavaju nekog ili nešto drugo mimo Allaha ,neprijateljstvo/suprotstavlanje (al-mua’dah) zbog toga, zbog širka, i
tekfir - proglašavanje nevjernikom onoga koji ga uradi.
Tek nakon što ovo sve ostvariš, dolaze osnove ove vjere, njeni sastavni dijelovi: namaz, post, zekat, hadž, i ostali propisi manji od toga.
Ali, da bi ušao u ovu vjeru, moraš da se očistiš i iščistiš jer neće ti biti primljeni ni namaz, ni post, ni zekat, ni hadž niti bilo koji drugi ibadet, ako ne budeš ostvario ovo gore navedeno.
Zato, Allahov robe, ako tražiš zadovoljstvo svog Gospodara, ako težiš Njegovoj milosti i sretnom životu na oba svijeta, potrudi se da ispuniš ovo malo što tvoj Gospodar od tebe traži, a u ovim odredbama je svako dobro i za tvoj dunjaluk i ahiret, jer ova vjera čuva tvoj razum, tvoju čast i dostojanstvo, tvoju porodicu i imetak, i neka je hvaljen Onaj koji je sve s mjerom stvorio, ljude po Zemlji rasprostrao, njihov život savšenim zakonom uredio da bi ukazao na one koji će
se ljepše ponašati, a za životni moto im odredio obožavanje Njega, Svemogućeg.
Elhamdulillahi Rabbil 'alemin!
nema niko pravo reći da je pokrivanje lica ekstremizam jer tako onda optužujemo Muhammedove (mir i blagoslov neka su na njega) supruge i prve sljedbenice Islama, jer su Muhammedove supruge i sve ostale žene na početku Islama pokrivale svoja lica, i ako mi danas želimo da slijedimo te
najbolje žene koje su ostale uzori kroz historiju, zašto da onda nas nazivaju radikalnim?
Što se tiče izjave kako je nošenje nikaba puka tradicija koja nije utemeljena u vjeri, čak i početnici u islamu znaju da nikada niko od islamskih učenjaka nije tvrdio da je nošenje feredže za žene novotarija ili tradicija, već se islamski učenjaci razilaze da li je pokrivanje lica obavezno ili pohvalno, nakon što su se složili da su žene Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bile zadužene pokrivanjem lica. Od svitanja zore islama do današnjih dana muslimanke nose velove na licima, o čemu se navode predaje koje dostižu najveći oblik mutevatira čiji poricatelj može biti jedan od dvojice: ili neznalica ili oholnik.
Imam Gazali kaže: ”Kroz stoljeća muškarci su otkrivenih lica, a žene izlaze napolje sa nikabima.” (Vidjeti: Ihjau ulumid-din, 2/61) Ibn Hadžer kaže: ”Stalna praksa je da žene izlaze u džamije, na pijace i putovanja sa nikabima da ih ne vide muškarci.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 9/248)
Kako to da vrhovni poglavar slavnog Al-Azhara izjavi da nikab nema utemeljenja u islamu i time oponira konsenzusu učenjaka iz prvih i potonjih generacija. Ako nikab nije utemeljen šerijatom, kako onda shvatiti hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kome kaže: ”Žena dok se nalazi u ihramima neće stavljati nikab niti će oblačiti rukavice?!” (Buhari) Citirani hadis nije nepoznanica ni kairskim prodavačima lubenica, pa kako može biti nepoznanica Tantaviju?! Zar hadis jasno ne ukazuje da je nošenje nikaba bila poznata praksa u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je izuzeo jednu situaciju u kojoj žena ne smije striktno nositi nikab. (Vidjeti: Medžmuul-fetava, 15/371-372, od Ibn Tejmijje) Šejh Albani u svome djelu Džilbabul-meretil-muslime, str. 105-117, navodi brojne vjerodostojne predaje od ashabijki i generacija nakon njih u kojima se spominje da su pokrivale svoja lica. Nemamo prostora za spominjanje ovih predaja već ćemo spomenuti jednu od njih. Esma kćerka Ebu Bekra kaže: ”Pokrivale smo naša lica od muškaraca, a prije toga smo se češljale u ihramima.” (Hakim u El-Mustedreku, 1/454. Imam Hakim, Zehebi i Albani ovu predaju smatraju ispravnom) Jadni li su, onda, pripadnici zdrave tradicije i islamski učenjaci općenito koji se zabaviše tradicijom koja nije utameljena vjerom i napuniše svoja djela tematikom koja je daleko od islama!!!
Propis pokrivanja lica - Hanefijski mezheb
1. Imam Et-Tahtavi el-Hanefi kaže: ”Zabranjeno je mladoj ženi otkrivati lice, iz predostrožnosti, a ne zato što se lice smatra intimnim (stidnim) dijelom ženskog tijela.'' (Vidjeti: Hašijetut-Tahtavi ala merakil-felah, str. 241.)
2. Ibn Abidin kaže: ”U djelu El-Feth stoji da je ženi pohvalno (dok je u ihramima) da nečim zastre lice, a u djelu En-Nihaje da je obavezna pokriti ga. U djelu El-Muhit stoji: Ovim se aludira na to da je ženi zabranjeno otkrivati lice pred muškarcima strancima, osim u nuždi.” (Vidjeti: Hašijetu Ibn Abidin, 3/629.) (El-Feth, En-Nihaje i El-Muhit su djela hanefijskog fikha)
3. U hanefijskom djelu ''Medžmeul-enhur'', 1/122, stoji: ”Navodi se u djelu El-Munteka (poznato djelo hanefijskog fikha): 'Zabranjeno je mladoj ženi otkrivati lice, iz predostrožnosti, a u naše vrijeme ženi je vadžib nositi nikab, i ne samo vadžib, nego farz” (farz je, u hanefijskoj pravnoj školi, pritvrđeniji stepen naredbe od vadžiba).
4. Ibn Nudžejm el-Hanefi veli: ”Kažu naši (tj. hanefijski) učenjaci: U naše vrijeme je, zbog povećanog stepena smutnji, zabranjeno da mlada žena otkriva svoje lice u prisustvu muškaraca.” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 1/284.)
Na drugom mjestu Ibn Nudžejm kaže: ”Kada bi žena uvrijedila muškarca stranca, počinila bi krivično djelo. Također, kada bi otkrila svoje lice pred muškarcem koji joj nije mahrem, jer njemu nije dozvoljeno gledanje i njoj otkrivanje lica, osim u stanju potrebe.” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 3/345.) Ibn Nudžejm rođen je u Kairu 926. h.g., a umro je 970. h.g. Šta bi hanefijski učenjaci kazali za naše vrijeme i fitne koje vladaju ako su u tadašnjem centru islamske države i prisustvu halife zabranjivali otkrivanje lica mladoj djevojci?! Šta bi, tek, kazali za slavnog azharskog dekana koji zabranjuje pokrivanje lica i naziva ga tradicijom?!
5. Imam El-Haskefi, govoreći o odjeći žene na hadžu, kaže: ”Žena će otkriti lice (tj. skinuti nikab), a neće otkrivati kosu, a ako nešto drugo spusti preko lica i udalji ga od njega (tj. da nije priljubljeno uz lice), dozvoljeno je, ne samo dozvoljeno već je pohvalno (mendub).” (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 3/629, sa Hašijama)
Malikijski mezheb
1. Imam El-Kurtubi u svome Tefsiru kaže: ”Cijelo tijelo žene je avret (stidno), čak i njen glas, stoga tijelo nije dozvoljeno otkriti, osim u nuždi, kada se radi o potrebnoj identifikaciji ili u slučaju bolesti.'' (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur'an, 14/218.)
2. Imam El-Hattab kaže: ”Rekao je kadija Abdul-Vehhab: 'Znaj, ako se žena boji fitne, dužna je pokriti svoje lice i šake.'” (Vidjeti: Mevahibul-dželil, 2/181.)
3. Imam Ez-Zurkani kaže: ”Dozvoljeno je ženi u ihramima prekriti lice, zastirući se od muškaraca, to joj je, čak, obaveza ako se boji fitne.” (Šerhuz-Zurkani alel-muvetta, 2/329.)
4. Veliki malikijski učenjak Ibn Huvejz kaže: ”Ako je žena lijepa i plaši se da će otkrivanjem lica ili šaka izazvati fitnu, treba ih pokriti. Ako je, pak, stara ili ružna, dozvoljeno joj je da ih otkrije.” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur'an, 12/232.)
Šafijski mezheb
1. Imam El-Maverdi, kada je govorio o svjedočenju, rekao je: ”Ako može poznati ženu u nikabu, nema potrebe za dizanjem vela, u protivnom treba otkriti lice.” (Mugnil-muhtadž, 4/216.)
2. Imam Bejdavi kaže: ”Cijelo tijelo žene je avret, nije dozvoljeno gledanje u njega osim suprugu i mahremima ili u prijekoj nuždi.” (Tefsirul-Bejdavi, 4/183.)
3. Ibnul-Iraki kaže: ”Ženi je u ihramima zabranjeno pokriti lice nečim što je priljubljeno uz njega, a nije onim što nije priljubljeno. Ovo je stav imama četiri pravne škole.” (Vidjeti: Tarhut-tesrib, 5/40.)
Na drugom mjestu, kada je govorio o hadisu koji spominje potvoru majke vjernika Aiše, Ibnul-Iraki rekao je: ”U hadisu je dokaz da se žena treba zastrti od stranaca, bili oni bogobojazni ili ne.” (Vidjeti: Tarhut-tesrib, 8/51.)
4. Ibn Hadžer kaže: ”Islamski učenjaci ne razilaze se u tome da je ženi dozvoljeno pokriti lice i ruke na hadžu nečim drugim osim nikaba i rukavica.” (Fethul-Bari, 4/65.)
5. Imam Sujuti, kada je spomenuo ajet iz sure En-Nur u kome se naređuje pokrivanje žene, rekao je: ”Ovaj ajet se odnosi na sve žene i u njemu je obaveza pokrivanja glave i lica.” (Avnul-mabud, 11/106.)
Hanbelijski mezheb
1. Imam Ahmed kaže: ”Žena je sva stidna (avret), čak i njen nokat.” (Zadul-mesir, 3/290.)
2. Ibn Tejmijje kaže: ”Nije dozvoljeno ženama otkrivati lice pred strancima.” (Vidjeti: El-Ādabuš-šer'ijje, 1/276.)
3. Ibn Kudame kaže: ”Dozvoljava se ženi u ihramima da spusti nešto niz svoje lice, kako bi se zastrla od stranaca.” (Vidjeti: El-Mugni, 3/154.)
4. Ibn Muflih kaže: ”Dozvoljava se ženi u ihramima da spusti veo niz svoje lice da bi se zastrla od muškaraca.” (Vidjeti: El-Mubd'i, 3/168, i El-Furu'u, 3/332.)
5. Imam Behuti kaže: ”Ako postoji potreba zbog prolaska ljudi, žena dok je u ihramima spustit će sa svoje glave veo niz lice.” (Keššaful-kinā', 2/530.)
Zahirijski mezheb
1. Ibn Hazm kaže: ”Žena u ihramima ne može pokriti lice nikabom, ali ga može pokriti nečim drugim što će spustiti niz lice.” (Vidjeti: El-Muhalla, 7/78)
Najbolje djelo posle njih je namāz koji ima svoje šartove (uslove), ruknove (stubove) i wādžibe (obaveze). Najvažniji šartovi (uslovi) namāza su: Islām, razum, razboritost, uklanjanje nečistode, pokrivanje stidnog mjesta i okretanje prema kibli, nastupanje namaskog vremena i nijjet. Ruknova (stubova) namāza je četrnaest: Stajanje, za onoga ko je u stanju da stoji, početni tekbīr, učenje el-Fātihe i rukū', vradanje sa rukū'a i sedžda na sedam kostiju (djelova tijela), uspravaljanje sa sedžde i sjedenje između dvije sedžde, smirenost i ovaj redosljed prilikom njihovog obavljanja, zadnji tešehud i sjedenje prilikom njega, salawāti na Poslanika i predavanje selāma.
Namaskih vādžiba je osam: Svi tekbīri osim početnog tekbīra, izgovaranje riječi: ''Subhāne rabbijel-'Adhīm'' (Čist od svih mahana je Gospodar moj Veličanstveni) prilikom obavljanja rukū'a, izgovaranje riječi: ''Semi'Allāhu limen hamideh'' (Allāh čuje onoga ko Ga hvali) kako za imāma tako i za onoga ko sām klanja, izgovaranje riječi: ''Rabbenā we lekel-hamd'' (Gospodaru naš, tebi neka je hvala) za imāma, onoga ko klanja za imāmom i onoga ko klanja sām, izgovaranje riječi: ''Subhāne rabbijel-E'alā'' (Čist od mahana je Pedeset pitanja i odgovora u akidi 14
Gospodar moj Uzvišeni), izgovaranje riječi: ''Rabbi gfirlī'' (Allāhu, oprosti mi) između dvije sedžde, prvi tešehud i sjedenje prilikom njega. Stvari koje su mimo ovoga spadaju u sunnete, bilo da su to rječi ili djela.
Pedeset pitanja i odgovora u akidi, šejh Muhammed bin AbdulVehhab
Abdullāh ibn Mesūd, radi'Allāhu anhu, prvi je čovjek koji je naglas učio Qur'an poslije Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, pred Kurejšijama. Bio je vrli poznavalac Qur'ana i sunneta i neprikosnoveni šerī'atski pravnik (fāqih). Čovjek čija je dova bila uslišana, muhādžir, stanovnik Sofe, borac na Allāhovom putu. U bici na Bedru sabljom je odrezao glavu Ebu Džehlu. Jedno vrijeme bio je povjerenik bejtul-māla u Kūfi. Bio je rastom nizak, sitan, mršavih nogu, ali nogu koje su bile teže od brda Uhud, kao što je rekao Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem. Nosio je nadimak Ibn Ummi Abd.
Abdullah ibn Mesud, radi'Allāhu anhu, rekao je: ''Allāh je pogledao u srca Svojih robova pa je između njih izabrao Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, te ga poslao sa Poslanicom i znanjem Svojim stvorenjima. Poslije toga ponovo je pogledao u srca ljudi i izabrao mu ashābe, koji će ga pomoći i koji će biti njegovi ministri. Pa ono što vjernici vide lošim to je i kod Allāha loše.''
''Naučio sam od Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, sedamdeset sūra, koje sam potpuno usvojio, prije nego je i Zejd bin Sabit primio islām. Tada se on igrao s djecom, a nosio je uvojak'', rekao je Abdullah ibn Mesud, radi'Allāhu anhu.
Alkame je ispričao: ''Neki čovjek je došao Omeru govoreći: -' Dolazim ti od čovjeka koji diktira Qur'an napamet!' Omer se tada razljuti i srdito reče: -'Teško tebi, pazi šta pričaš!' -'Govorim ti istinu!¨- uzvrati čovjek. - 'Ko je on?'- upita Omer. Čovjek reče: -'Abdullah ibn Mesud!' -'Ne znam da za to ima iko preči od njega.'- smirenim glasom reče Omer i nastavi:
'Ispričat ću ti nešto vezano za Abdullāha. Jedne noći sjedili smo u kući Ebu Bekrovoj razgovarajući o potrebama zajednice. Potom smo izašli, a Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, hodao je između mene i Ebu Bekra. Kada smo prolazili pored mesdžida, čuli smo nekog čovjeka kako uči Qur'an. Vjerovjesnik, sallallāhu 'alejhi we sellem, tada se zaustavio slušajući ga. Rekoh: -'Allāhov Poslaniče, nasloni se.' - 'Gurnu me rukom dajući mi išāret da šutim. Čovjek je učio Qur'an, pa obavio ruku, sedždu, i sjedenje. Potom je učio dovu i tražio oprosta. Vjerovjesnik, sallallāhu 'alejhi we sellem, reče:
-'Traži, bit će ti dato!'- i još doda: -'Ko želi da uči ispravno Qur'an, onako kako je objavljen, neka uči po kiraetu Ibn Ummi Abda!' Tada smo ja i moj drug znali da se radi o Abdullāhu. Sutradan, rano ujutro, požurio sam da ga time obradujem. Međutim, rekao je: -'Pretekao te je Ebu Bekr!' - Kada god sam ga htio u nečemu dobrom preteći on je mene u tome prestigao.''
Abdullāh ibn Mesud, radi'Allāhu anhu, ispričao je:
''Jednom sam Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, tražio da otcjepim misvak s drveta ''erāk''. Vjetar je njihao njegove grane i ukazale su se moje tanke noge, zbog čega su se prisutni smijali. Vjerovjesnik, sallallāhu 'alejhi we sellem, upitao ih je: -'Čemu se smijete?
-'Tako mi Onoga u Čijoj je Ruci moja duša, one će na mīzānu biti teže od brda Uhud!'“ -'Njegovim tankim nogama', odgovorili su. Potom je Vjerovjesnik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao:
Ebu Musa el-Ešari, radi'Allāhu anhu, je rekao:
''Sve dok je među nama ovaj el-hibr, od ashāba Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, nikoga, osim njega, nepitajte ništa!'' – misleći pri tome na Abdullāha ibn Mesuda, radi'Allāhu anhu.
Evo nekoliko njegovih riječi, mudrih izreka, bisera razasutih:
''Sve dok si u namāzu ti kucaš na kapiju Vladara. A ko kuca na Njegovoj kapiji bit će mu otvoreno!''
''Ovaj je Qur'an Allāhova sofra! Ko može iz njega nešto naučiti neka to uradi. Kuća u kojoj je najmanje dobra je ona u kojoj nema ništa od Qur'ana, a kuća u kojoj nema Qur'ana je ruševina u kojoj nema živih. Šejtān bježi iz kuće u kojoj se uči sura El-Beqara!''
''Kada čuješ Allāhove riječi: يَا أَيُّهَا الَّذِي – 'O vjernici', - nastoj da budeš onaj na koga se to direktno odnosi. Dobro ih poslušaj, ili je u njima dobro koje ti se naređuje ili je zlo koje ti se zabranjuje.''
''Ova su srca posude, pa napunite ih Qur'anom, a ne nečim drugim!''
''Prezirem besposlena čovjeka, koji neradi ni za dunjaluk a niti za āhiret.''
''Teško li se onome koji nema znanja, a da hoće Allāh bi ga podučio. A teško li se onome koji ima znanje a ne radi prema njemu, sedam puta!''
''Otišla je ljepota s dunjaluka a ostala je njegova prljavština. Danas je smrt poklon za svakog muslimāna.''
_____________________________________
2.U drugom se rivājetu bilježi da je Ummār, radi'Allāhu anhu, pitao Abdullāha ibn Mesuda, radi'Allāhu anhu, o riječima koje je proučio u spomenutoj dovi, pa mu je rekao: ''Učim dovu koju nikada ne propuštam a ona glasi: ' Moj Allāhu, tražim od Tebe imān koji se nikada neće ugasiti, blagodat koja nikada neće prestati i radost oka koja će vječno trajati – društvo sa Vjerovjesnikom, sallallāhu 'alejhi we sellem, u najvišem Džennetu.''
3.El-hibr označava potpunog učenjaka, nepresušni izvor znanja. Doslovno, hibr znači tinta.
PRVI TEMELJ ISLAMA JESTE ISTINSKI PRISTUP ŠEHADETU
Islam se zasniva na dva temelja:
Prvi je: svjedočenje da nema nikog zaslužnog obožavanja osim Allaha;
Drugi je: da je Muhammed, sallallahu 'alejhi we sellem, Njegov Poslanik.
Pod prvim podrazumjevamo da se Allahu ne pripisuje sudrug. Znači, da ništa što je stvoreno ne voliš kao što voliš Allaha, da se od stvorenja ne nadaš kao od Allaha, da se nikog ne bojiš kao Allaha. Stoga, onaj ko na isti stepen stavi stvorenje i Stvoritelja, u bilo čemu od navedenog, izjednačio ga je sa Allahom i spada u one koji Allahu pripisuju sudruga – širk, bez obzira što vjeruje da je Allah stvorio nebesa i Zemlju.
Arapski mušrici su priznavali da je Allah jedini stvorio nebesa i Zemlju, kao što stoji u ajetu: Ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno će reći Allah!, ali pored toga su pripisivali Allahu druga božanstva. Allah kaže: Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. Kao što se vidi, mušrici su zato što vole kumire kao i Allaha, a ne zato što su kazali da njihova božanstva stvaraju kao što i Allah stvara. To stoji u drugom ajetu: Zar oni koje su učinili Allahu ravnim stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje čini slično? Pitanje u ajetu je u negirajućoj i neodobravajućoj formi, kao što znači negaciju, rj. Nisu učinili druge Allahu ravnim koji stvaraju kao što On stvara, jer priznaju da njihova božanstva ne stvaraju kao Allah. Oni su samo ta božanstva tretirali kao posredništvo i vezu. Allah kaže: Oni pored Allaha, obožavaju one koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: 'Ovo su naši zagovornici kod Allaha.' Reci: 'Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto a On zna da ne postoji!' Čist je On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim.
U suri Jasin stoji: Zašto da ne budem u ibadetu Onome Koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?! Zašto da prihvatim druge bogove mimo Njega?! Ako Svemilosni hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tada bio u pravoj zabludi; ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!"
DRUGI TEMELJ ISLAMA JE DA SE ALLAHU ROBUJE ONAKO KAKO JE TO ON OBJAVIO PREKO VJEROVJESNIKA
Što se tiče druge osnove, ona označava da se Allahu molimo na način kako su nam to Njegovi poslanici dostavili, tj. da Ga ne obožavamo osim onako kako su oni naredili ili učinili pohvalnim, pa čak i opšte dozvoljenim stvarima – mubah (jelo, piće, spavanje), ako na taj način želimo biti pokorni Allahu.
Dova je jedan odd vidova ibadeta. Stoga, ako bi se neko molio mrtvima ili odsutnim stvorenjima i zatražio pomoć od njih, a zna da to nisu Allah i Njegov Poslanik naredili niti pohvalili, to bi se smatralo novotarijom u vjeri, pripisivanje sudruga Allahu i putem kojim ne hode pravovjerni. Onaj ko moli Allaha putem Njegovih stvorenja, ili se zaklinje stvorenjima dok se Njemu obraća, također se smatra osobom koja je uvela nešto novo u vjeru za što Allah nije objavio dokaz, a ko ne ispunjava ono što je Allah naredio i hrli da bude kažnjen, sam sebi čini nepravdu i neznalica je koja prelazi granice.
Ako to dozvoli, dozvolio je nešto što Allah nije, te bi se taj njegov stav smatrao neprihvatljivim, konsenzusom svih islamskih učenjaka i treba se kažnjavati dok se ne pokaje. Ovo je konsenzus islamskih učenjaka, niko se ovom stavu ne protivi i sva četiri mezheba su na ovom stanovištvu, a i drugi učenjaci.
Da nas Allah uputi.
Šejhul-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullah.
Radnje i djela koja kvare post možemo podijeliti na dvije vrste:
1. Ono što kvari post i zbog čega se mora taj dan napostiti,
2. Ono što kvari post, i zbog čega se taj dan mora napostiti i platiti iskupljenje.
U prvu vrstu spada sljedeće:
1. Ako se nešto namjerno pojede;
2. Ako se nešto namjerno popije;
U slučaju jedenja ili pijenja iz zaborava ili greškom ili pod prisilom, i u tom slučaju postač nije dužan napostiti taj dan, niti se iskupljivati za njega.
Ebu Hurejra prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko zaboravi, a posti, te nesto pojede ili popije, neka dovrši svoj post, jer ga je Allah nahranio i napojio." (Bilježe ga autori El-Kutubus-sitte)
Et-Tirmizi veli: "Na ovaj se hadis poziva većina islamskih učenjaka. To je stav: Sufjana es-Sevrija, Eš-Šafija, Ahmeda i Ishaka.|
Prenosi se od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko se u toku ramazana omrsi iz zaborava ne mora napaštati taj dan niti iskupljivati se."(Ed-Darekutni, El-Bejheki i El Hakim, koji veli da je vjerodostojan prema Muslimovim uvjetima. Hafiz Ibn Hadžer veli da mu je niz prenosilaca vjerodostojan)
Ibn Abbas, radijallahu anhu, veli da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista je Allah mome ummetu oprostio ono što neko učini greškom iz zaborava i na što bude prisiljen." (Ibn Madždže, Taberani i El-Hakim)
3. Ako čovjek namjerno povrati. Međutim, ako povrati, ali ne svojom voljom, on neće morati nadoknaditi taj dan, niti će se za njega morati iskupljivati.
Ebu Hurjera, radijallahu anhu, veli da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Koga povraćanje savlada neće morati napaštati taj dan, ali onaj ko namjerno povrati neka naposti!"(Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madzdze, Ibn Hibban, Ed-Darekutni i El-Hakim, koji ga smatra vjerodostojnim)
El-Hattabi veli: "Prmea mome znanju, svi su učenjaci saglasni o tome da postač koji nenamjerno povrati nije dužan napaštati, kao i u tome da je dužan napostiti onaj ko namjerno izazove povraćanje;"
4/5. Hajz i nifas, pa makar im krv poteče u posljednjem trenutku prije zalaska sunca. U ovome su saglasni svi učenjaci;
6. Izlazak sperme, bilo to zbog poljupca, zagrljaja ili to pak rukom uzrokovao, post će mu biti pokvaren i morat će napoistiti taj dan. Medutim, ako izlazak sperme izazove gledanjem, post mu nece biti pokvaren, niti mora placati iskup, a takoder izlazak mezija u toku posta ne utjece na valjanost posta, svejedno da li mezij izasao u velikoj ili maloj kolicini;
7. Jedenje nečega čime se inače ne možemo nahraniti, kao što je konzumiranje velike količine soli. Većina islamskih učenjaka smatra da ovo kvari post.
8. Ko naumi prekinuti post, a posti, taj mu je post pokvaren, pa makar se i ne omrsio, jer je nijjet sastavni dio posta, pa ko njega pokvari u namjeri da nešto svjesno pojede, sasvim je sigurno da mu je post pokvaren;
9. Ako nešto pojede, popije ili spolno opći, misleći da je sunce zašlo, ili da zora nije nastupila, te se uvjeri u suprotno, morat će napostiti taj dan, prema mišljenju većine učenjaka, među kojima su i četverica osnivača mezheba.
Ishak, Ebu Davud, Ibn Hazm, Ata, Urva, Hasan Basr i Mudžahid smatraju da je takvoj osobi post ispravan i da ge ne mora napaštati. Dokaz za to jesu riječi Uzvišenog: "Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite." (El-Ahzab, 5)
A kao dokaz uzimaju i hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Allah je mom ummet oprostio ono što greškom urade..."
Pitanje: Es Selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Kako da odgovorimo ako nam nevjernik nazove selam? Allah vas nagradio!
Odgovor: We 'alejkumu-s-Selam we rahmetullahi we berekatuhu! El hamdu lillahi Rabbi-l-'alemin, ve-s-salatu ve-s-selamu 'ala Resulillah.
Prvo: Nije nam dozvoljeno da mi prvi nazivamo selam nevjernicima, zbog riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ne nazivajte prvi selam židovima i kršćanima.“ (Muslim, 2167.)
Drugo: Ukoliko neko od nevjernika kaže: „Es-Samu 'alejkum“ što znači „Neka je smrt na vas“ (da Bog da umrli i sl.), ili njegov selam nije jasan, tada mu odgovaramo riječima: „ve 'alejkum“, zbog hadisa Ibnu Omera, radijallahu anhuma, koji je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Uistinu, jevreji i kršćani kada vam nazivaju selam, pojedini od njih kažu: -Es-Samu 'alejkum-, pa ti reci: -Ve 'alejke!-'“ (Buharija, 5902; Muslim, 2461.)
Treće: Ukoliko utvrdimo da je selam od strane nevjernika izrečen na potpuno ispravan šerijatski način, tada treba da znamo da oko obaveznosti uzvraćanja na takav jasni selam postoji razilaženje kod islamskih učenjaka, a mišljenje džumhura-većine islamskih učenjaka jeste da je obaveza odgovoriti na takav selam i ovo mišljenje je i ispravno.
Ibnu-l-Kajjim, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Islamski učenjaci se razilaze oko obaveze uzvraćanja na selam nevjerniku. Stav džumhura-većine islamskih učenjaka jeste da je to obaveza učiniti i ovo i jeste ispravan stav. Druga skupina učenjaka kaže da nije obaveza odgovoriti nevjerniku na njegov selam kao što nije obaveza odgovoriti ni novotarima, naprotiv, nevjernici su preči da im se ne odgovori. Ispravan je prvi stav, a razlika između odgovora nevjernicima i novotarima je ta što nam je naređeno da ignorišemo novotare u čemu je kazna njima i upozorenje na njih za razliku od zimmija.“ (Zadu-l-me'ad, 2/425-426.)
Četvrto: Onaj musliman kome bude nazvan selam od strane nevjernika na šerijatski ispravan način, on će tom nevjerniku odgovoriti takođe na šerijatski način, tj. reći: „Ve 'alejkumu selam“ zbog riječi Uzvišenog Allaha u 86. Ajetu sure En-Nisa', kako stoji u prijevodu značenja: „A kada budete pozdravljeni nekim pozdravom, onda vi ljepšim pozdravom uzvratite ili istom mjerom na njega uzvratite, doista će Allah za svaku stvar obračun svoditi!“
Ibnu-l-Kajjim, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Ukoliko utvrdi onaj kome je nazvan selam da mu je zimmija sigurno, bez imalo sumnje i nejasnoće, rekao 'Selamun alejkum', hoće li mu uzvratiti riječima 've alejke-s-selam' ili će skraćeno odgovoriti riječima 've alejke'? Ono na što ukazuju šerijatski dokazi i pravila šerijata jeste da mu uzvrati riječima 've alejke-s-selam' i to je od pravednog postupanja a Uzvišeni Allah naređuje nam pravedno i velikodušno postupanje. Ovaj stav nimalo se ne suprotstavlja drugim hadisima koji govore o ovoj temi. Treba znati da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skratio odgovor i rekao: 'Ve alejkum', zbog postojećeg razloga kada su ga pozdravili jevreji Medine kako se spominje u hadisu Aiše, radijallahu anha. Ona, kada je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da im odgovara, začudila se pa joj je rekao: 'Zar nisi čula da sam im rekao –ve alejkum- kada su oni rekli –Es Samu alejkum-.' Zatim je, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Kada vam sljedbenici Knjige nazivaju selam, vi recite: 'Ve alejkum!' (Buharija, 5901; Muslim, 2165.)
Uzvišeni Allah je rekao u 8. ajetu sure El-Mudžadele, kako stoji u prijevodu značenja: 'A kada ti dolaze, oni te pozdravljaju kako te Allah nikada nije pozdravio ...' Tako, kada nestane ovog razloga i sljedbenik Knjige kaže: -Es Selamu alejkum ve rahmetullah-, od pravednog postupanja kod otpozdrava je da mu se na isti način odgovori.“ (Ahkamu ehli-z-zimme, 1/425-426.)
Ko želi može, također, pogledati Medžmu'u fetava Ibni Usejmin (2/97).
A Uzvišeni Allah najbolje zna!
Ve-l-hamdu lillahi Rabbi-l-'alemin, ve-s-salatu ve-s-selamu 'ala Resulillah.
Pitanje:
Da li je općenito dozvoljeno trgovati sa Židovima, firmama čiji vlasnici ili suvlasnici bi mogli biti židovi, frime koje bi mogle imati dozvolu rada u Izraelu, itd? U skorije vrijeme mnogi muslimani kažu da je haram trgovati sa Židovima. Prema mom ograničenom znanju, muslimani u vrijeme Poslanika salAllahu alejhi we sellem su se borili protiv Židova a Poslanilk im nije zabranio trgovinu sa njima, a kada je umro, njegov štit je bio sa židovom kao sajemstvo za posudbu. Molim vas obavijestite nas o ispravnom stavu u vezi ovoga.
Odgovor:
Slava pripada Allahu
Prvo:
Osnovni princip je da je dozvoljeno trgovati, kupovati i prodavati sa Židovima i drugima, jer je dokazano da su Poslanik salAllahu alejhi we sellem i njegovi ashabi trgovali sa Židovima Medine, kupovali od njih i prodavali, pozajmivali i stavljali stvari na jamstvo, i druge vrste interakcija koje su dozvoljene u našoj vjeri. Židovi sa kojima je Poslanik salAllahu alejhi we sellem bio u interakciji, su bili ono Židovi sa kojima su muslimani imali ugovor; oni koji su prekršili ugovore bili su ili ubijeni ili protjerani, ili pošteđeni ukoliko je to bilo od neke koristi.
Ali postoje dokazi koji ukazuju na to da je dozvoljeno kupovati i prodavati sa kafirima koji su u ratu protiv muslimana.
Imam al-Buhari, Allah mu se smilovao, je rekao:
Odlomak: Kupovina i prodaja sa mušricima i onima koji su u ratu protiv Islama.
Potom je prenio (2216) da je Abd al-Rahman ibn abi Bekr, Allah mu se smilovao, rekao: Bili smo sa Poslanikom salAllahu alejhi we sellem, kada je mušrik došao sa nekoliko ovaca koje je vozio. Poslanik salAllahu alejhi we sellem je rekao: "Da li su one na prodaju ili za poklon?" On je rekao: "Na prodaju" Te je kupio ovcu od njega.
Al-Nawawi, Allah mu se smilovao) kaže u šarh sahih muslim (11/14):
Muslimani su jednoglasni da je dozvoljeno trgovati sa zimijama (nevjernicima koji žive pod miuslimanskom vlašću), i drugim kafirima, sve dok roba s'kojom se trguje nije haram, ali nije dozvoljeno muslimanu da prodaje oružje ili ratna sredstva onima koji ratuju protiv muslimana, ili bilo šta što pomaže u podršci njihovoj vjeri.
Ibn Battaal je rekao: "Trgovati sa kafirima je dozvoljeno, osim prodaje stvari onima koji su u ratu sa muslimanima a koje bi im moglo pomoći protiv muslimana."
Prenešeno je u al-madžmu (9/432) da postoji konsenzus učenjaka da je zabranjeno prodavati oružje ljudima koji su u ratu protiv muslimana.
Razlog tome je očigledan, a to je da bi se to oružje koristilo u borbi protiv muslimana.
Drugo:
Nema sumnje da je propisano učestvovanje u džihadu protiv Allahovih neprijatelja, židova i drugih, sa našim životima i imetcima. To uključuje sva sredstva koja će oslabiti njihovu ekonomiju i načiniti im štetu. Novac je vitalna krv za ratove, historijske i moderne.
Muslimani općenito treba da surađuju u dobročinstvu i bogobojaznosti, i da pomognu muslimanima u svim mjestima na načine koji će im omogućiti da ih spase i ojačaju, i omoguće im da ispoljavaju pokazatelje svoje vjere, prakticiraju učenja Islama i šerijatske propise i izvršavaju hudud kazne, i sve što će dovesti do njihove pobjede nad kafirima, židovima, kršćanima i drugima. Treba da dadnu sve od sebe u džihadu protiv Allahovih neprijatelja, svim sredstvima na raspolaganju. Poslanik salAllahu alejhi we sellem je rekao: "Borite se protiv mušrika sa vašim imetcima, životima i vašim jezicima (govorom)." Prenosi ga Abu Dawud, 2504, clasificiran kao sahih od al-Albanija u sahih Abi Dawud.
Muslimani treba da pomognu mudžahide koliko god mogu, i čine sve što će ojačati Islam i muslimane. Također moraju da se bore protiv kafira na sve načine koje mogu, i čine sve što mogu da oslabe kafire i neprijatelje Islama. Ne treba da ih zapošljavaju kao daktelografe, računovođe, inžinjere ili sluge u bilo kojim uslugama koje im daju više moći da sabiru imetak muslimana i koriste ga protiv njih.
Zaključak:
Onaj koji bojkotuje proizvode kafira koji su u ratu protiv Islama, time namjeravajući da manifestiraju činjenicu da ih ne voli niti ih podržava, te da oslabi njihovu ekonomiju, biće nagrađen od Allah za svoju dobru namjeru.
Ko god sa njima trguje na osnovi principa koji je dozvoljeno da se trguje sa kafirima - posebno kupovina stvari koje su mu potrebne - nema grijeha u tome, inša Allah, i to ne utiče na princip al wala wal bara (lojalnost/prijateljstvo i nelojalnost/neprijateljstvo, sedmi uslov ispravnosti šehadeta) u Islamu.
Pitanje:
Kakav je naš stav u vezi pokolja muslimana u Palestini i drugim dijelovima svijeta, koja se dešavaju trenutno, gdje se kuće i njive uništavaju, djeca se ubijaju, ranjeni hapse po ulicama, kuće bombardiraju i ljudima, židovi i drugi zabranjuju da kupuju hranu i vodu koja im je potrebna? Šta ja kao musliman mogu učiniti?
Odgovor:
Slava pripada Allahu
1. Treba da činiš dovu i učiš kunut-dovu u svom namazu
2. Da prikupljaš pomoć i šalješ povjerljivim putevima.
3. Da pomogneš slabe i potlačene na sve moguće načine, uključujući medije i internet
4. Navedi učenjake, daije, pisce da pojasne tlačenje koje se događa i odbacivanje od strane ummeta, te da pokrenu ummet da brani svoja sveta mjesta
5. Provjeri svoj vlastiti nijet u vezi borbe na Allahovom putu, i vidi da li je u skladu sa hadisom Poslanika salAllahu alejhi we sellem: "Ko god umre a da se nije borio u Ime Allaha ili ne imajući nijjet za to, umro je slijedeći jedan ogranak licemjerstva" (sahih Muslim, 3533)
6. Prikupljanje svih sredstava za izgradnju materijalne i moralne snage, u pripremanju za susret sa neprijateljem (u borbi, tj džihadu)
7. Podsjećanje sebe i druge o vrlinama šehadeta na Allahovom Putu i izučavanje propisa džihada, i ne vezanje za ovaj dunjaluk.
8. Činjenje štete neprijateljima koji ratuju protiv nas, koliko je to god moguće, bojkotujući njihove proizvode, napadajući ih verbalno i u pisanjima, ponižavati ih najediti, i isticati njihov širk i kufr, i njihove uvrede na Allaha, Njegova Poslanika i vjernika, objavljivanje što više audio i video i printanih medija o ovoj ozbiljnoj temi istovremeno povezujući to sa Islamskim vjerovanjem i Riječima Allahovim i Njegova Poslanika.
Molimo Allaha Uzvišenog i Svemogućeg da podrži Svoju Vjeru i učini da Njegova Riječ bude gornja.
Šejh Muhammed Salih al-Munadždžid
Izvor: http://www.islam-qa.com/en/ref/21284/products%20killing%20muslims
Mjesec Ramazan u islamskom svijetu iscekuje se sa velikom radoscu i uzbudjenjem. Ovom mjesecu iskazuju veliku paznju icast cak i oni medju nama koji inace ne izvrsavaju ostale vjerske duznosti i farzove, kao sto su pet dnevnih namaza. Ipak , kad je u pitanju mjesec Ramazan u srcima svakog svjesnog muslimana i muslimanke probude se posebni osjecaji.
Neka posebna toplina obuzme srca vjernika, bez obzira na to koliko inace od islamskih obreda u svojim svakodnevnim zivotima praktikuju, ili koliko islamskog znanja imaju. Bez obzira da li
cvrsti vjernik sa visokim stepenom imana ili veliki gresnik , svako se raduje Ramazanu na svoj nacin.
O blagodatima i vrijednosti mjeseca Ramazana ne bih govorila na ovom mjestu, o tome se moze naci dosta tekstova elhamdulilah. Tema o kojoj ja zelim ovdje da govorim je vezano direktno za zene tokom Ramazana. Smatram da toj tematici nije posveceno dovoljno paznje pa bih zeljela da istaknem neke stvari koje smatram vaznim a koje se cesto zanemaruju.
Zene su inace tokom godine ogranicene kako vremenom tako i prilikama gdje bi se mogle intenzivnije posvetiti ibadetu, zikru i inace sticanju islamskog znanja.
Kucni poslovi, majcinske obaveze, duznosti prema muzu – nemaju radno vrijeme “ od-do “ a jos ako zena radi van kuce , onda je potpuno preokupirana kako fizicki tako i psihicki , pa za dusevni odgoj ostaje veoma malo prostora.
Zbog toga bi trebale da se prema Ramazanu odnosimo ljubomorno, da tako kazem. Da ga smatramo svojim pravom, svojom duznoscu, svojim vremenom.
Svi i sve ostalo imaju nasu paznju 11 mjeseci u godini- onda bi morale biti u stanju jedan mjesec u godini da posvetimo Allahu s.w.t – ibadetu- na kraju krajeva sebi kao insanu.
Pitate se kako ovo postici ?
Prvo – vazna je odluka, zelja- nijjet da se to postigne. Sta smatram pod “ to “
Mjesec Ramazan- ne u nekom tradicionalnom smislu, sehur, postis, iftaris, klanjas teraviju i hajd spavaj. Nista izmedju. Ili – svakodnevnica izmedju. Tako da nam se mjesec Ramazan od nase svakodnevnice jedino razlikuje po tome sto smo- gladni i zedni. Allahu s.w.t ne treba od nas glad i zedj ako se ne ostave druge stvari koje kvare post- a post ne kvari ili ne umanje njegovu vrijednost samo “ jelo i pice “ .. ima puno toga izmedju na sto mnoge zene ne obracaju paznju.
Drugo – priprema i organizovanost. Znamo da same zelje bez akcije nemaju efekta. Tako da sama zelja da se Ramazanu posvetimo intenzivnije nece nas dovesti do ostvarenja te zelje.
Poslanik a.s. je u najmanji detalj planirao i organizovao svoju i Ebu Bekrovu r.a. hidzru iz Mekke u Medinu- prvo oslonac na Allaha s.w.t ali onda uradi ono sto je do tebe.
Znaci – sama moras da sagledas svoju licnu situaciju – par mjeseci a ne dan- dva prije Ramazana. Tako sto ces ( ako radis van kuce ) gledati da rezervises svoj godisnji odmor za mjesec Ramazan. Tako sto ces kucne poslove obaviti prije Ramazana generalna ciscenja i pospremanja kako bi u toku posta ti poslovi bili svedeni na potpuni minimum.
Podmiriti kucne potrebe i namirnice sto je bolje moguce kako bi sto manje morala odlaziti u prodavnice tokom vremena posta. Bajramski pokloni mogli bi se pripremiti isto prije ramazana, kako nas kupovanje poklona nebi okupiralo tokom zadnjih deset dana posta. I ako zene ne mogu ici u dzamiju radi itikafa, nista ih ne sprecava da povecaju ibadet u svojim kucama . Dok su ljudi u itikafu zene zbog ne organizovanosti provode vrijeme po prodavnicama kupujuci bajramske poklone.
Kao zene vec smo i onako ogranicene sa vise strana kad je u pitanju post i ibadet. Ogranicene smo vremenski jer majcinstvo ne dobiva “odmor “ , kucni poslovi nikad ne prestaju potpuno, I pored svega toga ogranicene smo tokom menstrualnog ciklusa, zar ono vremena sto nam je preostalo nebi trebale bolje organizovati I planirati ? Jer ko nam garantuje da cemo dozivjeti
sledeci ramazan ? Kao sto bi trebali klanjati svaki namaz kao da nam je poslednji, tako bi trebali gledati i na ramazan- mozda nam je zaista poslednji – a mnogima i jeste , koliko postaca od prosle godine nije dozivjelo ovaj ramazan ? Ne zavaravajmo se “dugim zivotom “.
U nastavku spomenut cu neke stvari koje bi trebalo eliminisati tokom Ramazana ili svesti na minimum.
Sestra Maida D.
Ramazan i žene ( 2 dio )
Kao sto smo zakljucili u prvom djelu teksta, zene su veoma vremenski ogranicene, tako da ako se ne organizuju postoji velika mogucnost da dobar dio Ramazana izgube zbog (ne)pridavanja paznje nekim stvarima u svojim svakodnevnicama.
Postavlja se pitanje, koje su to stvari koje nam oduzimaju dragocjeno vrijeme a koje bi se mogle izbaciti tokom posta ? Pokusat cu da navedem neke od njih.
- Izlazeći van kuce osim onih koji su nuzni kao sto je odlazak na posao ili u skolu. U prvom dijelu teksta sam spomenula pripremanje namirnica i organizaciju kucnih potrebstina prije ramazana, tako da ako neke sitnice fale ili trebaju tokom mjeseca, mozda bi muz mogao da ide u prodavnicu umjesto zene ? Ovo govorim kao zena, jer znam da mi ne mozemo otici u prodavnicu samo radi “ ulja i bibera “ mi moramo zaviriti i u ostale djelove prodavnice. Isto tako ne mozemo izaci iz kuce “ kakve bilo “ pa dok se mi obucemo i nariktamo prodje nama dan zbog “ litre ulja i pakovanja bibera “ . Zbog toga je bolje u ovim prilikama poslati muza jer on ce otici i doci prije nego sto bi mi uspjele i da se “ nariktamo “ za izlazak iz kuce. Bice insha Allah vremena posle ramazana za razgledanje po prodavnicama.
- Pripreme oko iftara . Moramo shvatiti da Ramazan nije mjesec raznovrsnih i tradicionalnih jela vec mjesec ibadeta, posta, Kur’ana. Prava smisao posta se i ne moze osjetiti ako ce se pola dana razmisljati o tome “ sta ce se jesti za iftar “ a drugo pola provesti u spremanju svega onog cega smo se prisjetile. Pridrzavaj mo se osnovnih , brzih i jednostavnih jela. Sto manje truda i vremena- to bolje. Ma kako nam se cinilo da se gladno i da ce trebati deset vrsta jela- znamo iz iskustva da to nije tako. Vecinom se vec nakon par zalogaja osjecamo punim i ne mozemo jesti ni jedan dio od onog sto smo naspremale- tako da hrana ostaje netaknuta, ili u gorem slucaju, zbog toga sto je pred nama prejedamo se do te mjere da se teravija sa velikom mukom klanja. Ovo je pored toga sto je veoma stetno po zdravlje takodje i grijeh.
- Ciscenje po kuci ili generalno - kucni poslovi. Spomenula sam generalno ciscenje prije ramazana tako da tokom posta nemamo toliko sta da radimo po kuci. Svesti ove poslove na ono sto se mora- oprati sudje, oprati ves i usisati. Pranje prozora, zavjesa, genralno pranje kristala i heklanja- to sve moze da ceka posle ramazana ako se nije uradilo prije.
- Druzenje. Kolegice, komsinice, drugarice, i slicno tome. One imaju nasu paznju tokom ostalih 11 mjeseci- ovaj mjesec ljubomorno rezervisite za sebe i druzenje sa Allahom i Njegovom s.w.t Knjigom. Kao sto rekoh, budimo ljubomorne na ovo vrijeme. Ne trosimo ga na aktivnosti i druzenja koja se mogu odgoditi. Cak i posle iftara- “ kahvice i price “ trebaju se skratiti jer puno price- malo hajra, posebno zenske price. A vrijeme leti.
- Dzamija. Svaku noc pitam svoju djecu, zbog cega idu u dzamiju ? Da li zbog toga sto ce vidjeti svoje vrsnjake pa da se igraju po dvoristu dzamije ili idu da klanjaju jaciju i teraviju ? Ovo pitanje postavljam svaku noc kako bi ih podsjetila na ono zbog cega se ide u dzamiju. Tako bi trebale i same sebe da pitamo , zbog cega idemo u dzamiju ? Ibadet ili pricanje sa kolegicama ? Subhanallah, od nekih zena nekad se ni predavanje ne moze cuti, niti onaj koji zeli da uci kur’an zna sta uci od njihove price i smjeskanja po coskovima dzamije. Vrijeme koje imamo dok se iscekuje pocetak namaza iskoristimo za zikr ili ucenje Kur’ana. Za pet minuta puno zikra se moze izgovoriti, a znamo kolike su nagrade za zikr, a sve te nagrade su jos I vece u ovom mjesecu. Koliko harfova se moze prouciti za pet minuta ? Kazem namjerno harfova jer svaki harf je nagrada. Po hadisu Poslanika a.s. “ elif je harf, lam je harf, mim je harf. Koliko harfova ima u jednoj maloj suri ? Puta deset ? Puta koliko jos po “ ramazanskoj tarifi ? “ Subhanallah toliko prilika propustimo?!
- Telefon. Mi zene smo poznate po tome, telefoniramo satima. Neko sa familjiom neko sa prijateljicama. Telefoniramo dok cistimo, kuhamo, peglamo i sjedimo. Neke su mozda na to toliko navikle da i ne obracaju paznju koliko vremena u to prodje. Pored cinjenice da se puno vremena u tome provede- zapitajmo se koliko hajra a koliko grijeha ima u tim tolikim razgovorima ? Ako su to razgovori gdje se spominje Allah s.w.t i povecava znanje i iman jedna drugoj, elhamdulillah. Ali ako se tu zikri komsinica sa drugog sprata i ona tamo iz one mahale, onda to treba prestati – a pogotovo u toku posta.
- Internet. Koliko vremena provodimo na internetu ? Sve smo razlicite. Ja ne tvrdim da sestre na internetu provode vrijme u haramu- ali moramo znati da ima “ prece od preceg “
Imami i ucenici hadisa bi ostavljali ucenje hadisa tokom Ramazana da bi se posvetili Kur’anu. Kad je to tako sa hadisima, sta je onda sa ostalim stvarima na internetu ? Druzenja, price, forumi , shopping itd ? Mozemo ici na internet ako nam treba neki savjet ili imamo pitanje vezano za post a nemamo gdje drugo naci odgovor , onda su to opravdani razlozi –ili slusanje predavanja , pracenje islamskih kanala preko interneta, slusanje kur’ana i sl. to su opravdani razlozi insha Allah. Kratko receno, trebamo jednostavno izbjegavati nepotrebno surfanje, chatanje i forume.
Televizija. I ako bi trebalo je sto manje gledati i van Ramazana- tokom Ramazana bi trebalo tv poslati na godisnji odmor. Znam da to posebno tesko pada onima koje su vezane za neke meksicke serije – ali subhanallah , upravo ovaj mjesec treba koristiti za “ kutarisanje “ tih sejtanluka. Kako trebamo izbaciti tv za sebe- tako bi trebale i za djecu koja pocinju prakticirati post i namaz. Od sedme godine djecu treba navikavati na namaz- a sa postom moze se poceti i prije ovisno o shvatanju djeteta. Pa ako i ne posti cijeli dan, vazno je navikavati djete pa makar i pola dana. Tako trebamo da se trudimo da svojoj djeci obezbjedimo sto vise islamskog materijala, crtanih filmova ili dokumentarnih emisija , predavanja- nezavaravajmo se da su nasa djeca jos previse malena da shvate neke stvari – pustite im neko predavanje o ramazanu ili o dzennetu i slicno tome, nesto ce im privuci paznju, nesto ce zapamtiti, sve je bolje od “ crtanih filmova “.
Spavanje. Ne kazem da mi zene imamo puno vremena za spavanje, ali potrebno je spomenuti da nije isti post onog koji doceka sehur, najede se pa legne spavati do podne i onoga koji doceka sehur, pa klanja sabah, pa zikri , pa uci kur’an, pa ustane nesto uradi , pa mozda iza podne odspava pola sata- sat. Trebamo se truditi da skratimo svoje regularno spavanje kako bi uspjele ubaciti koji sat ekstra u svom danu za ucenje, citanje i ibadet. Nekad je to jedini nacin da dobijemo malo vremena za ibadet, nekad se ima toliko obaveza da jednostavno nemamo “ viska “ u tom slucaju se mora zrtvovati koji sat od sna. Znaci , umanjiti spavanje.
Ovo bi bile samo neke od stvari na koje trebamo obratiti paznju, sigurna sam da ih ima jos puno vise, ali na nama je da svaka sagleda svoju situaciju I svoj dnevni raspored pa da odluci sta je to bez cega se moze I treba biti tokom ovog mjeseca, vjerujte mi, pet minuta tu i deset tamo, za cas pola sata- sat se nakupi- ili izgubi , odluka je na nama.
Sestra Maida D.
Bismillahi, neka je hvala Allahu Uzvišenom, neka je salavat i selam na Poslanika, saws, njegovu porodicu i njegove ashabe, a zatim;
Definicija ili značenje uroka:
Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao je rekao:“Urok je vid pakosnih strelica koje izlaze iz duše zavidnika ili urokljivca putem očiju, te pogađaju osobu nekad, a nekad ne pogađaju“. Drugi pak su stava da urokljivo oko predstavlja struju zlih isijavajućih struja koja kroz njegove oči pogađa svoju žrtvu. Urok ne djeluje samo na čovjeka kao jedino razumno biće, nego uz Allahovu dozvolu može djelovati na životinje, porodični i društveni život, imetak, posao, karijeru, školovanje, usjeve, predmete.
Urok se dešava kroz oči ili preko očiju, ali u svemu tome glavnu ulogu u ostvarivanju štete ili nanošenja štete igra sama DUŠA. Duša može biti zavidna, ljubomorna, pokvarena, zla, osvetnička, bolesna. Stim da svaka ljubomorna osoba nema urokljivo oko, ali svako ko ima urokljivo oko on je ujedno i ljubomoran. Upravo zbog toga ako primjetimo na osobi znakove ljubomore ili još gore zavidnosti, trebamo svim srcem tražiti od Allaha zaštitu. Kao što je spomenuo Ibn Kajjim urokljivo oko ne pogađa svaki put, a ponekad ako je osoba zaštičena određenim dovama i Kur'anskim surama i djelima s kojima se približavamo Allahu, urok se može vratiti na urokljivca. Takođe rekao je Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao:“Dešavanje uroka biva i bez ostvarivanja kontakta očima, što znači da osoba ako je njena duša zlobna i zavidna, može ureči čak i ako je slijepa. Čak ako neko drugi pred urokljivcem opisuje stanje ili osobinu ili neku osobu, njegove pokvarene i zlokobne misli sa ciljem da mu naudi, mogu proizvesti urok isto kao i da ga vidi ispred sebe“.
Čvrsta povezanost bolesne duše zavidnika i njegovog urokljivog pogleda, ljubomore i mržnje prema nekome ili u šta gleda, daje za rezultat otrovne i opasne strelice upućene žrtvi. Razlika između uroka i zavidnosti je u tome što onaj koji zavidi iz njegove mržnje rađa se želja da onaj kome on zavidi nestanu sve blagodati koje mu je Allah dž.š. podario, dok urok uglavnom nastaje zbog divljenja, čuđenja i dopadanja spram nečega. Šteta može nastati od obadvije stvari, stim da zavist pogađa srce, a urok može kao što smo naveli pogoditi, tijelo, predmete, životinje...... Zavidnost dolazi samo od pokvarene duše, dok urok može doći i od strane dobrih ljudi ako mu se nešto dopadne, ali ne sa ciljem da poželi da ta blagodat nestane kao što želi zavidnik.
Urok može doći od strane urokljivog oka čovjeka ili džina. Takođe i džini oboljevaju od urokljivih očiju kao i ljudi, pa čak i gore. U Sunenu od Imama En-Nesaia, Allah mu se smilovao prenosi od Ebu Sei'da, r.a. da je Poslanik, saws, tražio zaštitu od urokljivog oka ljudi i džina, pa kad mu je Allah objavio sure El-Felek i En-Nas, od tada je samo njih koristio kao zaštitu, a sve ostalo je ostavio“.
Islamski učenjaci su urok podijelili na tri vrste, iako oni ne moraju biti konačni:
1) Urok divljenja i čuđenja
2) Urok zavidnosti
3) Smrtonosni urok
a) Urok divljenja i čuđenja: Ako duša pretjera u divljenju i čuđenju u blagodatima date od Allaha Uzvišenog, svojom dušom i svojim urokljivim okom će tu blagodat pokvariti i nanijeti joj određenu štetu uz Allahovu dozvolu, ako ta duša ne blagoslovi tu blagodat spominjanjem Allaha dž.š. riječima „MašaAllahu la havle ve la kuvvete illa billah“ ili riječima:“MašaAllah tebarekallah“ ili riječima:“Allahume barik fihi“.
Kao što se navodi u časnom ajetu u suri El-Kehf:“A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao:'MašaAllah'! – moć je samo u Allaha“. (El-Kehf, 39).
Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao:“Urok divljenjem može se desiti od strane osobe koja nema zavidnosti u svome srcu, koja je voljena i dobra, pa ako vidi nešto što ga zadivljuje treba da isto blagoslovi dovom“.
b) Urok zavidnosti: U ovom slučaju urok izlazi iz zlobne i pokvarene zavidničke duše. Vlasnik ovakve duše koja zavidi na svim blagodatima i takve blagodati ne može nikako da podnese, je zlokobni pokvarenjak, u stvari on svojom dušom želi da te blagodati koje je Allah podario svome robu, jednostavno nestanu, kako bi se ta osoba što gore patila.
Rekao je Uzvišeni Allah:“Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je istina poznata“. (Al-Baqara, 109).
c) Smrtonosni ili ubitačni urok: U ovom slučaju, urok dolazi od strane urokljivca sa namjernom namjerom da nanese što veču štetu. Prenosi se da je El-Kelbi rekao:“Bio je jedan beduin koji nije jeo dva ili tri dana. Zatim je podigao krilo od svoga šatora, a pored njega su prošle deve, a on je uzviknuo:“Kako su samo dobro ugojene ove deve, sigurno nema boljih od njih“. Nakon toga deve su išle svega nekoliko metara, a onda ih je pola popadalo, i tih pola su bile mrtve. Pa su nevjernici pitali za ovoga čovjeka da na isti način urekne i našteti Muhammedu, saws, na što je on i pristao. Ali ga je Allah, dž.š. sačuvao.
Da urok može biti smrtonosan, to nam potvrđuju rječi Poslanika, saws, kada je rekao, kako nam prenosi Džabir, r.a., :“Najveći uzrok smrti moga ummeta, poslije Allahove odredbe, je urok“. A takođe od Džabira, r.a. se prenosi da je Poslanik, saws, rekao:“Urok vodi čovjeka u kabur, a devu u kazan“.
Iz hadisa jedan dio islamskih učenjaka zaključuje da večina tjelesnih i psihičkih bolesti, a za koje doktori medicine nemaju lijeka ili objašnjenja, nastaju zbog uroka.
Općeniti simptomi uroka:
1) Glavobolja, koja se javlja na raznim mjestima u glavi, znači ne boli uvjek na istom mjestu, ali može da bude i samo na jednom mjestu.
2) Žutilo, blijedilo, mršavost i iscrpljenost u licu.
3) Neuobičajno znojenje ( u velikoj mjeri i često) te učestalo mokrenje.
4) Gubljenje apetita
5) Stalna tuga, ili u večini vremena u toku dana i noći.
6) Jak i brz rad srca, odnosno iznenadno i brzo udaranje srca.
7) Učestalo plakanje bez ikakvog razloga.
8) Vručina ili temperatura u tijelu, bez obzira bilo vrijeme hladno ili toplo. To znači da osoba kaže:“Što me je odjednom spopala neka vručina, sva izgori unutra“. I slično tome.
9) Bol u donjem dijelu kičme i osjećaj težine koji ponekad nije na istom mjestu i bol izmežu dvije plečke i ramena.
10) Tuga i tjeskoba u prsima.
11) Nesanica u noći.
12) Iznenadna mijenjanja raspoloženja iz ljubavi u mržnju, ljutnju, odvratnost, strah.
13) Učestala šutnja, osoba se rijetko kad smije, te crni pogled na život, kad osoba razmišlja čak i o samoubistvu.
14) Teškoća u hodanju ili stajanju na nogama na duže vrijeme, bez obzira koliko se osoba trudila.
15) Učestala i jaka zaboravljenost i slaba koncentracija.
16) Strah i bježanje od škole. Ovo se često dešava studentima i učenicima.
17) Želja za snom, odnosno pospanost prilikom učenja za ispit, učenja Kur'ana ili prilikom ispita.
18) Bankrot na poslu kojeg god osoba nađe ili propast trgovine.
19) Bježanje od kuće, odvratnost prema njoj, i odvratnost ostanka u njoj.
20) Snovi u kojima osoba vidi kako neko ili više njih stalno gleda u nju. To uglavnom ukazuje na osobu koja ju je urekla.
21) Snovi u kojima osoba veoma često sanja strašne snove gdje je proganjaju razne životinje, uglavnom psi, crne mačke, zmije, škorpioni, deva, vukovi, insekti i druge životinje.
22) Mršavost i iscrpljenost tijela u stalnom obliku.
23) Pojavljivanje plavih, zelenih i smeđih fleka na koži osobe, pogotovo na rukama i nogama do članaka.
24) Pojavljivanje iznenadno velikog broja bubuljica, koje su crvene boje i koja prouzrokuju bol gdje se nalaze. Ovdje treba naglasiti da postoje bubuljice i psihićke prirode, kao što je pubertet, ali ćemo kasnije inšAllah detaljno objasniti vezu između pojavljivanja bubuljica sa sihirom, urokom i opsjednutošću.
25) Bolovi u sljepočnicama.
26) Učestalo zijevanje, a pogotovo u namazu i prilikom učenja ili slušanja Kur'ana.
27) Ne obračanje pažnje na svoj izgled po pitanju odjeće i čistoće tijela. Znaći osobi je svejedno kava će biti, hoće li biti neuredna pa čak kad izlazi i putuje.
28) Dugo spavanje, nakon što osoba nije mogla dugo spavati.
29) Slabost u tijelu i nemoć.
Temaim je množina od riječi temime. To je ono što se vješa na vrat djeci kako bi ih čuvalo od uroka a ponekad se vješa i odraslim ženama i muškarcima. Mogu se podijeliti na dvije vrste:
Prva vrsta: ispisivanje Kur'ana, Allahovih imena i sifata i njihovo vješanje radi izliječenja. Oko ove vrste ulema se razilazi u pogledu propisa. Po jednom mišljenju tako nešto je dozvoljeno To je stav Abdullaha ibn Amra ibn Asa. To se može vidjeti iz onog što prenosi Aiša, radijallahu anha. To zastupa i Ebu Džafer Bakir i Ahmed ibn Hanbel u jednom rivajetu od njega. A hadis koji govori o zabrani vješanja hamajlija i talismana tumače da se odnosi na hamajlije u kojima ima širka.
Po drugom mišljenju tako nešto je zabranjeno i to je stav ibn Mesuda i ibn Abbasa. Da se zaključiti da je to stav i Huzejfe, Ukbeta ibn Amira ibn Akima a to mišljenje zastupa i grupa tabi'ina. Od njih su i prijatelji ibn Mesuda, a u jednom rivajetu to je mišljenje i imama Ahmeda koje mnogi njegovi prijatelji smatraju odabranim a koje su potvrdili kasniji učenjaci. Oni kao dokaz uzimaju riječi ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je rekao: «Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: Zaista su rukje, hamajlije i tevla širk.» Bilježi ga Ahmed, Ebu Davud, ibn Madže i Hakim. Tevla je stvar koju su arapi pravili i za koju su vjerovali da može omiliti ženu čovjeku i čovjeka ženi.
Ovo mišljenje je ispravno sa tri aspekta.
Prvo: ovo je opšta zabrana a nema posebne predaje koja bi izdvojila nešto iz ove opšte zabrane.
Drugo: presjecanje puteva koji vode u grijeh i zlo, jer korištenje ovih hamajlija vodi u korištenje onih koje nisu dozvoljene.
Treće: kada čovjek na sebe okači nešto od Kurana i Allahovih imena čovjek dolazi u iskušenje da to nosi na nečista mjesta i mjesta na kojima obavlja prirodnu nuždu a što je vjerom zabranjeno.
Druga vrsta hamajlija: hamajlije mimo Kur'ana koje se kače na osobe kao što su prošiveni predmeti, kosti, končići, papuče, ekseri, predmeti sa imenima džina, šejtana i talismani. Ovo je kategorički zabranjeno. To je širk Allahu, Azze ve Dželle, jer predstavlja vezivanje za nekog drugog mimo Allaha, Njegovih imena, sifata i ajeta. U hadisu se kaže: «Ko se veže za nešto biće prepušten njemu.» Bilježi ga Ahmed i Tirmizi. Tj., Allah, Azze ve Dželle, će ga prepustiti toj stvari za koju se veže i kači. A ko se veže za Allaha, Subhanehu ve Te'ala, i kod njega traži utočište i zaštitu i svoj slučaj prepusti Njemu, Allah, Azze ve Dželle, će mu biti dovoljan. Allah će učiniti da mu bude blizu sve što je daleko i olakšat će mu sve teškoće. Ko se bude vezao i oslanjao na nekoga mimo Allaha, Azze ve Dželle, od hamajlija, stvorenja, raznih lijekova i kaburova, Allah će ga prepustiti tome a to mu ništa neće pomoći, niti mu može pribaviti koristi niti od njih odagnati štetu. Na taj način uništit će svoju akidu i prekinuti vezu sa svojim Gospodarem tako da ga Allah, Subhanehu ve te'ala, napusti.
Obaveza je na muslimanu da čuva svoju akidu od onoga što je može uništiti ili učiniti manjkavom. Otuda musliman ne smije koristiti ono što nije dozvoljeno od raznih lijekova i hamajlija kao što mu nije dozvoljeno da odlazi raznim sumnjivim osobama, varalicama i gatarima koji navodno liječe ljude od pojedinih bolesti. Ovakvi predstavljaju bolest za srce i akidu, a ko se osloni na Allaha, Azze ve Dželle, i od Njega bude tražio pomoć On mu je dovoljan. Zatim neki ljudi na sebe vješaju ove hamajlije a uopšte nisu bolesni od osjetilnih bolesti već je možda umišljen da posjeduje bolest koja se svodi na strah od uroka ili zavisti. Tako ćeš vidjeti da neki od njih te hamajlije vješaju u auto, na jahalici ili na vrata kuće i prodavnice. Sve ovo je posljedica slabosti ispravnog vjerovanja i slabosti oslanjanja na Allaha, Azze ve Dželle. Prava bolest je u stvari nepoznavanje akide koju je obaveza liječiti tako što će čovjek spoznati tevhid i vjerodostojnu akidu.
Prenosi Ebu Alijj, Hasan ibn Hasan an-Ni'ali... da je Allan al Werraq rekao:
Vidio sam al-Itabija kako jede na putu "Bab aš-Šam" i rekoh mu: “Teško tebi, kako te nije stid?“*
On odgovori: “Kada bi se nalazili u štali punoj krava, zar bi se ti stidio da jedeš dok one gledaju u tebe?“
Rekoh: „Ne“.
On reče: “Budi strpljiv, jer ću ti pokazati da su oni samo krave“.
Ustade, održa kratak vaz, ispriča kazivanja i poče da dovi sve dok se oko njega nije okupila velika masa svijeta a zatim reče:
„Došlo je do nas preko više od jednog lanca prenosilaca da ko god ima jezik kojim može dotaći vrh svog nosa, neće ući u Vatru“.
Ne ostade niko od one svjetine a da nije pokušao da li može svojim jezikom dotaći vrh svog nosa.
Kada se svjetina razišla, al-Itabi mi reče: “Zar ti nisam rekao da su oni krave?“
Autor: Al Hatib al-Bagdadi - لخطيب البغدادي
Izvor: Al-Džami' li Ahlak ar-Rawi - لجامع لأخلاق الراوي 2/167
*Smatra se lošim edebom da se jede u javnosti i to je razlog zbog čega ga je al Werraq ukorio.
Zanima me kako je sa napaštanjem propuštenih dana u Ramazanu. Da li je ženi koja je u hajzu dovoljno da te dane samo isposti, ili treba i da plati iskup? Kako je sa trudnicama i sa ženama koje doje pa nisu u stanju da poste? Da li trebaju sve propuštene dane naspostiti i isto tako platiti iskup za te dane?
Odgovor:
We alejkum selam we rahmetullahi we berekatuhu,
Što se tiče žene koja zbog hajza ili nifasa nije postila određene dane mjeseca Ramazana, obaveza je takvoj ženi da samo naposti propuštene dane. Ibn Kudame u Mugniju kaže: ''Ulema je složna da ženi koja je u hajzu ili nifasu nije dozvoljeno postiti i da trebaju mrsiti u toku Ramazana (dok god su u hajzu ili nifasu).''
Ibn Hazm kaže: ''Žena će napostiti dane koje je propustila zbog hajza. Oko pomenute stvari se niko ne razilazi.'' (Muhalla 2/175).
Što se tiče dojilje i trudnice, njima je dozvoljeno da mrse u toku Ramazana ukoliko postoji bojazan po njih ili njihovo dijete.
Bilježi imam Ahmed od Enesa ibn Malika radijellahu anhu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Allah je od musafira uzdigao dva rekata (tj. dozvolio mu da krati četvororekatni namaz pa da umjesto 4 klanja dva rekata), a od trudnice i dojilje post (tj. dozvolio im da mrse u toku ramazana). (Hadis je hasen – dobar).
Imam Ševkani u svojoj knjizi Nejlul evtar 4/230 prenosi od Ebu Taliba koncenzus da trudnica i dojilja mogu mrsiti u toku ramazana ukoliko se boje za svoje dijete.
Što se tiče napaštanja posta kada je u pitanju dojilja i trudnica ulema se po tom pitanju razilazi na nekoliko mišljenja:
- Jedna skupina učenjaka je stava da će dojilja i trudnica napostiti propuštene dane i za svaki dan nahraniti jednog siromaha. Ovo je stav Sufjana es-Sevrija, Malika, Šafije i Ahmeda.
- Druga skupina učenjaka je stava da dojilja i trudnica ne trebaju napostiti minule dane već će samo nahraniti po jednog siromaha za svaki propušteni dan. Ovo je stav Ishaka ibn Rahevejha.
- Treća skupina učenjaka je stava da će dojilja i trudnica samo napostiti minule dane. Ovo je stav Evzaija, učenjaka hanefijskog mezheba, Hasana el-Basrija, Ata'a, Nehaija, Zuhrija i drugih.
- Četvrta skupina ućenjaka smatra da dojilja i trudnica nisu obavezne napostiti minule dane niti su obavezne nahraniti siromaha. Ovo je mišljenje Ibn Hazma.
Prioritetnije mišljenje je treće i četvrto mišljenje. Šta više stav ibn Hazma je dosta jak zbog hadisa koji je prethodio a u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Allah je od musafira uzdigao dva rekata (tj. dozvolio mu da krati četvororekatni namaz pa da umjesto 4 klanja dva rekata), a od trudnice i dojilje post''.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: prof. Idriz ebu Usame
Zahvala pripada samo Allahu, subhanehu ve teala, neka je salavat i selam na našeg Poslanika, salalahu alejhi ve selem, njegovu porodicu i sve njegove drugove.
Ova metoda se ističe time što pruža mogućnost da se čvrsto i brzo nauči Kur'an i da se završi učenje cijelog Kur'ana u najkraćem vremenu.
U nastavku navodimo jedan primjer učenja jedne stranice Kur'ana iz sure El-Džuma:
Tako se pridržavaj ove metode, poslije svake naučene stranice nemoj učiti više od osam ajeta dnevno, jer će ti se ubrzo povećati naučene stranice pa možeš izgubiti orijentaciju učenja i zaboraviti one koje si već naučio.
Ako sutra želim da naučim novu stranicu kako da postupim?
Ako želiš da naučiš novu stranicu putem gore spomenute metode, onda današnje učenje stranice utvrdi čitanjem još dvadeset puta kako bi se duboko urezala u memoriju prije nego počneš sa novom stranicom. Onda započni novu stranicu istom metodom.
Kako da učim i ponavljam?
Nemoj učiti Kur'an bez ponavljanja. Jer, iako naučiš cjeli Kur'an stranicu za stranicom, kad završiš i pokušaš ponoviti ajete sa prvih stranica, vidjećeš da si ih zaboravio. Zato je najbolje učiti nove stranice, a obnavljati one koje već znaš.
Podjeli Kur'an na tri djela tako da svaki dio ima po deset džuzova. Kad naučiš jednu novu stranicu dnevno, ponovi četiri stare stranice i sve tako dok ne naučiš deset đuzova. A kada naučiš deset đuzova, onda se zaustavi kod učenja novih stranica mjesec dana. Tih mjesec dana ponavljaj svakodnevno po osam stranica od tih naučenih deset đuzova.
Poslije mjesec dana ponavljanja, započni sa učenjem narednih deset đuzova napamet učeći po jednu ili dvije stranice dnevno zavisno od mogućnosti i ponavljaj svakodnevno po osam stranica sve dok ne naučiš dvadeset đuzova. Kada naučiš dvadeset đuzova, onda se zaustavi sa učenjem novih stranica, napravi pauzu od dva mjeseca kako bi ponavljao svakog dana ono što si do sad naučio iz 20 đuzova. Nakon dva mjeseca pauze učenja napamet kreni sa učenjem zadnjeg djela Kur'ana učeći po jednu ili dvije stranice dnevno zavisno od mogućnosti i ponavljaj svaki dan po osam stranica dok ne završiš cijeli Kur'an.
Kada završiš cijeli Kur'an ponavljaj samo deset prvih đuzova mjesec dana, svakog dana po pola đuza (10 stranica), zatim obnavljaj dvadeset đuzova (prvih deset i drugih deset) mjesec dana, svakog dana po pola đuza i čitaj dnevno po osam stranica od prvih deset đuzova. Zatim pređi na obnavljanje drugih deset đuzova i svakodnevno po pola đuza (10 stranica) i osam stranica od prvih deset đuzova, plus osam stranica od drugih deset đuzova.
Kako da ponovim cio Kur'an kad završim ovom metodom?
Počni sa obnavljem cijelog Kur'ana svakodnevno po tri puta obnavljaj po dva đuza, ovom metodom ćeš završiti hatmu svake dvije sedmice obnavljanja.
Nastavićeš ovom metodom i vidjećeš da ćeš za godinu dana naučiti čitavi Kur'an i to jako dobro, nastavi ovu metodu čitavu godinu.
Šta poslije godinu kad završim cio Kur'an?
Poslije godinu dana, nakon što učvrstiš i usavršiš ponavljanje Kur'ana, neka ti svakodnevni raspored ponavljanja Kur'ana bude kao što je bio i Allahovom Poslaniku salalahu alejhi ve selem, koji je Kur'an podjelio na sedam djelova tj. svakog sedmog dana je završavao hatmu časnog Kur'ana. Evs Ibn-Huzejfe je rekao: ''Pitao sam drugove Allahova Poslanika, salalahu alejhi ve selem, kako su djelili Kur'an. Oni mi odgovoriše: Tri, pet, sedam, devet, jedanaest, trinaest sure i hizb mufasal od sure Kaf sve do kraja Kur'ana.'' (Ahmed)
Objašnjenje:
Ovu podjelu Poslanika, salalahu alejhi ve selem, islamski učenjaci su sakupili u dvije rječi „Femjun bi Ševkin.“ Svako slovo ovih rječi obilježava suru kojom se započinje dnevno čitanje.
Kako da razlikujem slične (mutešabih) ajete?
Najbolji način za razlikovanje dva slična ajeta je da otvoriš stranice na kojima se ajeti nalaze, pažljivo analiziraj slične ajete i sam pronađi stvarnu razliku. Zatim odredi sebi neko pravilo kojim ćeš razlikovati slične ajete kad god budeš naišao na njih.
Nekoliko pravila za učenje napamet-hifz:
Izvor: Forumi Islamik
Riječ demokratija dolazi od grčke riječi demos što znači "narod" i cratus što znači "vlast". To je sistem u kome narod za sebe propisuje zakone, putem njihovih izabranih zastupnika, u vijeću ili parlamentu, koji je utemeljen u svrhu primenjivanja zakona i politike koja izražava želju većine ljudi te regije.
'AbdulWehhāb El-Kilālī je rekao:
''Svi demokratski sistemi su zasnovani na jednoj ideologiji, a ona je da je vlast pripisana narodu, kome pripada sav autoritet. Na kraju, demokratija je princip vladanja naroda''. [1]
Stoga je to sistem koji se suprotstavlja sāmoj suštini Allāhovog posebnog prāva propisivanja zakona, i kao takav on izlazi iz proste nepokornosti Allāhu u okvir širka, težnjom da uzdigne čovječanstvo na nivo Zakonodavca (tj. Allāha).
Uzvišeni Allāh je rekao:
وَاللّهُ يَحْكُمُ لاَ مُعَقِّبَ لِحُكْمِهِ وَهُوَ سَرِيعُ الْحِسَابِ
''A Allāh sudi! Niko ne može presudu Njegovu pobiti, i On brzo račun svidi.'' (Er-Ra'd: 41)
I On je, Uzvišeni, rekao:
أَمْ لَهُمْ شُرَكَاء شَرَعُوا لَهُم مِّنَ الدِّينِ مَا لَمْ يَأْذَن بِهِ اللَّهُ
''Zar oni da imaju bogove koji im propisuju ono što Allāh nije naredio?'' (Eš-Šūra: 21)
I zbog toga što su ljudi ti koji biraju zakone, putem njihovih zastupnika (predstavnika). Ovi zakoni su zasnovani na onome što ljudi žele i oni su u skladu sa strastima većine, a ne sa onim što je Allāh objavio.
Uzvišeni Allāh je rekao:
أَرَأَيْتَ مَنِ اتَّخَذَ إِلَهَهُ هَوَاهُ أَفَأَنتَ تَكُونُ عَلَيْهِ وَكِيلًا أَمْ تَحْسَبُ أَنَّ أَكْثَرَهُمْ يَسْمَعُونَ أَوْ يَعْقِلُونَ إِنْ هُمْ إِلَّا كَالْأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ سَبِيلًا
''Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo? Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli.'' (El-Furqān: 43-44)
Prema tome, uzurpacija ovog prava od strane ljudi postavlja njih kao lažna božanstva (tāgūte) pored Allāha i oni propisuju zakone i sūde u stvarima u suprotnosti sa Njegovom Objavom. A iz ovog razloga, Uzvišeni Allāh svaku osobu ili sistem koji ne sudi po onome što je Allāh objavio naziva tāgūt (lažno božanstvo).
Uzvišeni Allāh je rekao:
أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ يَزْعُمُونَ أَنَّهُمْ آمَنُواْ بِمَا أُنزِلَ إِلَيْكَ وَمَا أُنزِلَ مِن قَبْلِكَ يُرِيدُونَ أَن يَتَحَاكَمُواْ إِلَى الطَّاغُوتِ وَقَدْ أُمِرُواْ أَن يَكْفُرُواْ بِهِ
''Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tāgūtom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega.'' (En-Nisā': 60)
Šejhul-islām Ibn Tejmijje, Allāh mu se smilovao, je rekao:
''Osoba kojoj se pokorava u nepokornosti Allāhu ili osoba kojoj se pokorava u slijeđenju upute mimo upute istinite vjere; u oba slučaja, ako je ono što on naređuje ljudima u suprotnosti Allāhovim naređenjima – onda je on tāgūt. Iz ovog razloga mi ljude koji sude po drugome, mimo onoga što je Allāh objavio, nazivamo tāgūtima.'' [2]
A Ibnul-Qajjim, Allāh mu se smilovao, je rekao:
''Tako se naziv tāgūt odnosi na sve ljude koji sude po drugome, mimo suda Allāha i Njegovog Poslanika. Ovo bi, također, važilo za slučaj da ga ljudi obožavaju mimo Allāha, ili da ga slijede u nepokornosti Allāhu, ili da mu se pokoravaju kada nisu sigurni da li se time pokoravaju Allāhu. Tako su ovi – tāgūti dunjaluka i ako pogledaš u njih i vidiš stanje ljudi sa njima, vidjećeš da su većina njih skrenuli od obožavanja Allāha u obožavanje tāgūta; sa sūda Allāha i Njegovog Poslanika ka sūdu tāgūta, i od pokoravanja Njemu i Njegovom Poslaniku u pokoravanje tāgūtima''. [3]
Muhammed el–Emīn eš–Šenqītī, Allāh mu se smilovao, je rekao:
''A iz ovih božanskih tekstova koje smo spomenuli postaje potpuno jasno da oni koji slijede izmišljene zakone koje je šejtān propisao na jeziku njegovih štićenika i koji se suprotstavljaju onome što je Allāh, Moćni i Uzvišeni, propisao na riječima njegovih poslanikā, 'alejhimus-selām, onda niko ne sumnja u njihov kufr i njihov širk, osim onoga kome je Allāh oduzeo njegov vid i zaslijepio ih.'' [4]
I zbog toga što je većina vjerski predanih muslimana svjesna da je osnovni cilj demokratije da vlada masama zasnovano na strastima većine, što se suprotstavlja Allāhovoj objavi – mi ne trebamo trošiti mnogo vremena objašnjavajući kufr ovog sistema uopšteno. [5] Ako čitalac od samog početka nije dovoljno ubjeđen u ovo, onda ja preporučujem da on pročita osnovniji i iscrpniji (obuhvatniji) esej ili knjigu koja se bavi islamskim propisom o demokratiji, jer je naš cilj ovdje da posebno prokomentarišemo pitanje učešća u demokratskim izborima, a ne da se udubljujemo u kompleksniju i detaljniju temu – analizu čitavog demokratskog sistema. [6]
..." ZNAO SAM DA SI NORMALNA".....
Dok je jahao prema Medini, srce mu je još uvijek bilo ustreptalo,puno uzburkanih osjećanja. Poslanikov glas iz sna od prije nekoliko noći još je ječao u njegovim ušima, odjekivao mu u grudima i ponavljao se kao šum vode. " Šta je to s tobom, Bilale?" , govoriop je glas, njegov glas, s jasnim izgovorom svakog slova. " Zar si me zaboravio , Bilale!... Zašto mi te nema u posjetu?!" Glas je u njemu pobudio sve što je godinama držao prigušenim u sebi. Ožvio je brojne trenutke provedene s voljenim Poslanikom, i njemu ubio želju da razgovara bilo s kim drugim. Zato se odmah spremio i krenuo prema Medini. Jahao je u tišini, zaustavljao se ponekad da se odmori i predahne. Uspomene su bile sve življe i življe, navirale su sa svih strana i javljale su se u sve življim bojama. Sjetio se kad je među prvima primio islam, kako ga je Ebu Bekr oslobodio ropstva i učinioga slobodnim čovjekom... Sjetio se kako ga je dočekao Poslanik, na nogama, kao da je princ, kako ga je privio uza se i potapšao po plećima, kako je u tim trnucima bio ponosan kao nikad prije, kako je zadivljeno gledao lice Odabranikovo i kroz suze upijao svaku njegovu crtu... Sjetio se kad mu je Poslanik prvi put rekao : " Hajde, Bilale, prouči nam ezan, obraduj nas namazom!" Pred njim se otvori taj prizor: stoji on na zidu i izgovara snažno: Allahu ekber, Allahu ekber... Te riječi prvi put odjekuju Medinom i njega obuzima naročito osjećanje. Njegov glas širi se uokolo, ispunjavačitav predio a sa svih strana prilaze ljudi, mušklarci, žene, odazivaju se njegovom pozivu i hrle u duamiju. On, Bilal ibn Rebbah, dojučerašnji crni rob, porijeklom iz Abesinije, sada izvršava Poslanikovuzapovijed i njegovu pozivu svi se odazivaju... ON, Bilal, Poslanikov mujezin! Uspomene su navirale sve snažnije, poput bujice i huktale su u njemu. Dođe i ona teška... i vidje sebe : stoji pred Poslanikovim mrtvim tijelom, gleda ga i ne može odvojiti svoj pogled od njega. " Kako si divan i u životu i u smrti!" ,govori mu srce, opraštajući se od onog kome se odazvao iskreno i potpuno. Izašao je iz odaje misleći da se tuga čitavog svijeta slila u njegovo srce! Kad je došlo vrijeme namaza , izašao je i opet zaučio: Allahu ekber, Allahu ekber! ali kad je trebao izgovoriti : Ešhedu enne muhammeden resulullah , dah ga je izdao i glas mu utihnuo... U toj tišini čuo je samo jecaje ljudi oko sebe. Nakon tog ezana srce se zareklo: više nikada neću proučiti ezan!
Ja Bilal ibn Rebbah, samo sam Poslanikov mujezin!
Išao je prema Medini tiho, sam samcat, njišući se na devinim lešima poput sasušene biljke. Tek u rijetkim trenucima zapažao je da mu je košulja natopljena suzama.
Živio je tiho sa svojim uspomenama srce se nije moglo radovati ničemu drugom. Njegova žena Hinda poštivala je njegovu samoću i sama živjela u tišini...
Kad je pred sobom ugledao Medinu, zastao je i gledao, glasno jecajući. Deset godina je bilo prošlo, deset godina nije bio u njezinoj blizini. A eto tu, u njenim njedrima leži Poslanik.
Koliko je samo ezana podario ovom gradu. Koliko je divnih trenutaka proveo sa Poslanikom i njegovim ashabima. Ni sam ne zna kako je došao do dzamije. Sjahao je , uzeo abdest i klanjao dva rekata, a onda prišao Poslanikovom mezaru.
" Esselamu alejkum, Poslaniče, voljeni moj !" Stajao je pognute glave, jecaji su bili sve glasniji. Suze su dugo natapale zemlju dok se sjećao života sa Allahovim poslanikom, njegovih briječi, pogleda i postupaka.
Mislio je noć provesti tu , pored Poslanikovog mezara, družiti se sa Poslanikom ali nije mogao odbiti želju Poslanikovih unuka Hasana i Husejna, da bude njihov gost.
Kad su pre sabah pošli u dzamiju, unuci Poslanikovi zamoliše Bilala da prouči ezan. I njegovo srce se opet odazva. Medinom se još jednom prolomi snaćni glas: Allahu ekber, Allahu ekber... Odjekivalo je sa svih strana, zalazilo u sve pore grada, prolazilo kroz zidove kuća. Mnogi prepoznaše taj glas i hitro krenuše prema dzamiji. Glas je u njima budio uspome, oživljvao vrijeme koje je prošlo.
Allahu ekber, Allahu ekber!- Medinom je odzvanjao Bilalov glas i čitav grad dizao na noge. Još su se samo čuli koraci i tiho jecanje ljudi. Svi su žurili da vide Bilala ibn Rebbaha, Poslanikovog mujezina, koji je učio svoj zadnji ezan....
Uzvišeni Allah kaže:
Da li smo istinski svjesni značenja riječi našeg islamskog pozdrava Esselamu alejkum? Ili je nazivanje selama postala samo formalnost?
Kada nekome nazovemo selam dajemo mu do znanja da će biti miran od našeg jezika i naših ruku, a praktično to znači sljedeće:
1. NEĆEMO GA OGOVARATI
Zašto je bitno da ne ogovaramo ljude? Zato što ogovaranjem širimo mržnju i zavade među ljudima, i podstičemo šejtana protiv čovjeka, jer šejtan kada vidi da se neko ogovara okuraži se i što više može napadne čovjeka koji se ogovara raznim mislima, sumnjama, itd. Zato se kaže da ako znamo da nas neko ogovora trebamo što više spominjati Allaha, radi zaštite od šejtanskog došaptavanja. Inače, jedan od razloga ogovaranja jeste mržnja prema nekome i želja da mu se nanese šteta, pa ogovaranje tako podsjeća na prizivanje šejtana u pomoć, a ružan je šejtan pomagač! Ako postoji neki problem među nama rješavajmo ga u direktnom odnosu, nasamo, otvoreno i iskreno, sa jedinom željom da postignemo Allahovo zadovoljstvo. Ako nismo spremni nekome iskreno pomoći, onda mu nemojmo ni odmagati tako što ćemo ga ogovarati. Ogovoriti se smije samo u slučaju upozoravanja na neku provjerenu opasnost, kao što je lopovluk, korupcija, nastranost, itd.
Kako možemo očekivati da nekoga pri susretu pogledamo vedra lica ako smo ga prije toga nepravedno ogovorili??? To je nemoguće. Muslimani se danas često selame poluglasnim, jedva razgovijetnim tonom, mrka lica, sa podsmjehom, sa mutnjom i perfidnošću u očima, podcjenjivačkim pogledom od glave do pete, uz “škakiljanje” u grlu, tj. nakašljavanje, pretjeranom bučnošću, itd. A sve to često je posljedica što oko usta imamo “krv i ostatke mesa” čovjeka kojeg smo “jeli” u stanju kada on to nije mogao osjetiti. Upravo tako se ogovaranje opisuje u Kur'anu – kao jedenje mrtvog mesa čovjeka! Ono što je suprotno tom nečistom, odvratnom odnosu jedenja tuđeg mrtvog mesa jeste odnos čistih prsa prema ljudima. Po hadisu, čovjek koji legne na počinak a ne misli ništa loše o drugom muslimanu ima čista prsa. Takvom čovjeku Poslanik, a.s., Allahovim dopuštenjem, obećava džennet!
2. NEĆEMO GA OMALOVAŽITI
Poslanik, a.s., je rekao “Dovoljno je čovjeku zla da omalovaži i podcjeni drugog muslimana”. Omalovažavanje je obično posljedicaistraživanja tuđih mahana, a to je jedna od najgorih stvari po vjeru čovjeka.Trebamo se podsjetiti da naš život jeste TEST, i da se moramo baviti sobom, svojimradom i pripremanjem za najveći ispit našeg života od kojeg zavisi naša vječnost.Student koji sprema ispit posvećen je sebi i svom trudu, a ne gleda kako drugi spremaju ispit, osim onih dobrih studenata od kojih može nešto da nauči. Drugim studentima će se baviti samo ako im treba dati savjet, ako im može pomoći, itd. Svi smo mi studenti na ovom svijetu, pa zapitajmo se šta smo pripremili i šta pripremamo za polaganje računa pred Bogom. Sa čim ćemo doći pred Boga?
3. NEĆEMO GA SUMNJIČITI.
Čovjek nekada pomisli nešto loše o drugom čovjeku, misli da ga je “pročit'o” i sl., i onda zauzme negativan stav prema njemu, međutim, stanje tog čovjeka može biti potpuno drugačije. Možda je on kod Allaha bolji od nas. Možda je uradio neko djelo koje ga je približilo Uzvišenom, a za koje mi neznamo. Svaki čovjek je svijet za sebe. Svako od nas ima prednosti i nedostatke. Pravednost se ogleda u davanju položaja (tj. časti i obaveza) ljudima prema njihovim sposobnostima, bez podcjenjivanja ikoga. Ako je čovjek ubjeđen u svoje sposobnosti,u svoj položaj, on neće imati potrebu da drugog podcjenjuje, da ga omalovažava, jer to obično rade ljudi koji imaju neki kompleks više vrijednosti, pa svoje nedostatke “liječe” na slabima tako što ih ugnjetavaju, ponižavaju, maltretiraju, sve “kako bi im pokazali gdje je njihovo mjesto” i “jer oni ne zaslužuju bolje i ne znaju za drugačije”. Boje se da bi mogli izgubiti nekakav oreol uzvišenosti ako bi bili ljubazni prema podređenima. Naravno, nekada postoje sporna ponašanja od strane nižeg staleža, ali istinski gospodin zna kako da se nosi sa time, a ne da svoje gospodstvo brani drskošću, grubošću, provokacijama, itd. Ako želimo znati ko je zaista jak i pametan, a ko slab podsjetimo se na sljedeći hadis: “Pametan je onaj koji strogo vodi računa o svojim postupcima, i radi za život poslije smrti, a slabić je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada i pouzdava u Allaha.”
4. NEĆEMO PRENOSITI NJEGOVE RIJEČI
Prenošenjem tuđih riječi unosi se smutnja među ljude. Riječi se obično prenose u određenom kontekstu koji nama odgovara i bez prisustva osobe koja ih je izgovorila. Nekada se riječi potpuno pogrešno protumače i ako se kao takve prenesu nastaće šteta, ljudi će zamjeriti jedni drugima, okrenuće se jedni protiv drugih, itd., a to je ono što šejtan želi, da zabavi ljude beskorisnim stvarima i tako ih odvrati od spominjanja Uzvišenog Allaha. Za svaku riječ čovjek će biti odgovoran pred Bogom. Ako je čovjekovo srce vezano za Allaha onda su njegove riječi zdrave i korisne, a ako je čovjekovo srce u nemarnosti prema Bogu, ako prenosi tuđe riječi, ako se bavi besposlicama, kao što je beskorisno gledanje televizije, ispijanje kafe, itd., onda su njegove riječi smrdljive, pokvarene, svadljive, uvrijedljive, itd.
Poslanik, a.s., snažno je upozorio ljude na Sudnji dan i da će tada biti pokrenuti sudski sporovi između ljudi povodom ogovaranja, prenošenja riječi, podkradanja, napada, itd. Čovjek će morati svojim dobrim djelima platiti svu štetu koju je nanio drugima ogovaranjem, prenošenjem riječi, potvorama, udaranjem itd., a ako mu nestane dobrih djela onda će štetu nadoknaditi preuzimanjem loših djela na svoj račun. To je strašna opomena! Zamislimo TAJ DAN i TAJ SUD, to će zaista biti zastrašujuće vrijeme. Molim sve nas da imamo na umu dolazak pred Uzvišenog Allaha, koji je Milostiv ali i strahovito kažnjava. Allah nije zadovoljan da se drugi nepravedno ogovaraju i tuđe riječi prenose.
5. NEĆEMO BITI DRSKI
Princip Islama je da vjernici budu samilosni jedni prema drugima, a ponositi prema nevjernicima. Međutim, često vidimo muslimane kako se međusobno svađaju, vrijeđaju, psuju, prijete, pa čak i fizički obračunavaju. Sve to dovodi do situacije da se dušmani Islama time naslađuju i podsmjehuju muslimanima, ne uzimajući ih za ozbiljno, i osjećajući se superiorno spram njih. Umjesto toga, muslimani bi trebali svojim ponašanjem druge ljude pozivati u Islam, jer ti drugi ljudi upravo to žele, njihove duše žedne su upute, pa hoćemo li doći pameti i naPravi put nemuslimanima ukazivati, a prestati se međusobno svađati i “prepucavati”? Čovjek koji ne može kontrolisati svoje strasti podlegne porivu agresivnosti, kojaovlada njegovim razumom i onda je u stanju svašta kazati i uraditi. To je stanje bez stida, a u hadisu se kaže da ko nema stida može raditi šta hoće, tj. od bestidnika te ne može ništa iznenaditi, jer on u tom stanju nema granice u ponašanju. Agresivnost donosi kratkotrajan osjećaj moći i olakšanja od određenog pritiska, međutim, dugoročno prouzrokuje poremećaj odnosa među ljudima, stvara mržnju,netrepeljivost, otvara nove sukobe, itd. Niko ne voli drsku i grubu osobu, pa je zato poslanik Muhammed, a.s., bio daleko od takvog ponašanja. U suprotnom, njegova misija ne bi bila ostvarena. To je lekcija za nas. Ako smo zaista iskreni vjernici koji žele da žive Islam i da druge ljude pozovu na Pravi put onda moramo biti čisti od grubosti i drskosti. Ako vjernik pozove nekoga u vjeru a taj neko mu uzvrati neprihvatanjem i još mu napravi neku spletku a onda tom vjerniku “pukne film” jasno se vidi da on nije naučio lekciju strpljivosti i da nije upoznat sa metodom da've (misionarstva) Poslanika, a.s., kojeg su znali grubo odbiti, kamenjem i trnjem ga zasuti, a on bi na to kazao: Možda Allah iz njihove kičme izvede potomstvo koje će Allaha obožavati.
6. NEĆEMO MU ZAVIDITI
Zavist je također jedna od najgorih pojava po vjeru čovjeka. U hadisu se kaže da zavist uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.Kada pogledamo zašto ljudi jedni drugima zavide vidjećemo da je to uglavnom zbog materijalnih stvari. I tu se prepoznaje blesavost ljudi koji zavide zbog materije koja je prolazna i za koju će se račun pred Bogom polagati. Kada bi ljudi znali “zavidili” bi onima koji su duhovno bogati, koji lijepo uče Kur'an i postupaju po njemu, koji dijele imetak na Allahovom putu, koji održavaju džamije, itd., uz želju da i oni budu takvi. Za razliku od materijalnog bogatstva, duhovno bogatstvo može steči svaki čovjek ako to želi. Međutim, duhovno bogatstvo nije popularno i privlačno mnogima. Allahova mudrost je da duhovno bogatstvo mogu steči svi koji to žele, ali je i znakovito što ljudima to nije privlačno. Nekako to podsjeća na djelo šejtana koji uljepšava čovjeku ružne stvari, a omrzava dobre stvari. Na primjer, lahko je potrošiti 50 KM na odjevni predmet, a teško je dati isti iznos za održavanje džamije. Ili, lahko je gledati film devedeset minuta, a teško je učiti Kur'an isto toliko vrijeme. Ili, lahko je beskorisno sjediti u kafiću i ispijati kafu, a teško je praktikovati Poslanikov, a.s., jutarnji i večernji zikr. Ili, lahko je izdvojiti novac i otići na more svake godine, a teško je skupiti sredstva i otići na hadž jedanput u životu. Ili, lahko je tražiti mahanu drugome, a teško je analizirati i ispravljati svoje greške. Ili, lahko je vidjeti trn u tuđem oku, a teško je vidjeti balvan u vlastitom. Itd.
Što se tiče bogatstva i materije općenito, pravi vjernik će se truditi da stekne što veće obrazovanje i težiće visokim radnim pozicijama kako bi i u materijalnom smislu bio jak. Međutim, na prvom mjestu biće mu vjera. Njoj će podrediti materiju. To praktično znači da ga posao neće spriječiti da klanja svaki namaz u njegovo prvo vrijeme, da neće poslovati sa kamatom i alkoholom, da neće žuditi za prestižom i ugledom, nego će mu cilj biti da kroz rad doprinese da Allahova riječ bude gornja. U Kur'anu se kaže da su mnogi ljudi radiše samo zato što vole bogatstvo. Prve generacije muslimana su imale bogataše u svojim redovima, ali oni nisu gomilali blago, nego su ga ulagali na Allahovom putu, jer dati novac za Islam ne znači potrošiti ga, nego uložiti u investiciju koja će se mnogorostruko isplatiti i vječno trajati. To je prava trgovina. Muslimani nisu osvajali druge države ne da bi stekli bogatstvo te zemlje i pokorili ljude, nego da bi dostavili Uputu. To je recept za uspjeh i na ovom i na budućemsvijetu.
FORMA SELAMA.
Ono što je također veoma bitno napomenuti jeste da poselamiti nekoga ne znači kazati samo Selam, već najkraće Selam alejk. Samo “selam” kao pozdrav ne znači ništa. Slične nedorečene pozdrave imamo u tzv. međunarodnim pozdravima tipa Dobar dan, koji ne znači ništa, osim konstatacije da je dan dobar, ali ako bi nekome kazali Dobar dan vam želim onda bi to već bio smislen pozdrav. No, Selam alejk ima najpotpunije značenje i smisao budući da je ujedno i dova za čovjeka da bude u okrilju Božijeg mira i na ovom i na budućem svijetu, a ima li nešto bolje što možemo poželjeti?! Esselamu alejkum je najbolji pozdrav i pri susretu i pri odlasku. Nakon njega možemo upotrijebiti i druge pozdrave, kao što je Merhaba, Prijatno, itd. Usput da još napomenem da naš česti pozdrav Allahimanet također nema nikakvo značenje. Umjesto toga pravilno bi bilo kazati Allahu na emanet.
Autor: blagodatvode@gmail.com
HALALI MI ... OPROSTI MI...
...trazim halala ako sam negdje nekoga uvrijedila...osarmotila...ogovorila...
..halali mi...za sve moje izgovorene rijeci TEBI...ti koji me znas..koji si me vidio...koji si me cuo...HALALI MI
...halali mi..ti koji me nikad nisi vidio...cuo....koji me ne znas...halali mi...
....ti koji si me cuo...ako sam ikad ista rekla sto je izazvalo neugodnosti kod tebe...halali mi..nije bilo namjerno..ako si se zbog mene osjecao osramocen..tuzan...HALALI MI...nije mi bio nijjet...
,,,ti koji me ne znas ...nisi cuo moj glas...ali si prepoznao u necemu kao da se nesto odnosilo na tebe ...halali mi...
....i ti koji si se pronasao u mojim textovima..mojim napisanim rijecima..HALALI MI...nije namjerno...
... I SVIMA VAMA KAZEM HALALI MI....NIKADA NIKOGA NISAM ZELJELA UVRIJEDITI POVRIJEDITI...NITI NEKOME PAMETOVATI..A DA TAJ NEKO U TIM MOMENTIMA SE OSJECA TUZNO.....
...HALALI MI...OVO JE DUSA KOJA SEBE KORI...
...SESTRO OPROSTI MI..HALALI MI...AKO SAM NEGDJE SPOMENULA TVOJE IME..TO JE BIO NEOPREZ OD MENE..ALI MI NIJE BIO NIJJET DA POVRIJEDIM...UCINIM TUZNIM...OSRAMOTIM...
,,,GRESKE SE DESAVAJU..PA I JA TAKO SICUSNI SLABI ALLAHOV ROB POGRIJESIH,,,
,,,,OVO JE DUSA KOJA SE KAJE..PA ..HALALI MI...
...OVO SU SAPTAJI MOJE DUSE....
Obaveza ti je da uradiš sedam stvari:
Prvo: spoznaja te stvari;
drugo: ljubav prema njoj;
treće: namjera da je uradiš;
četvrto: izvršavnje onoga što se traži;
peto: da bude izvršeno iskreno i tačno;
šesto: oprez kako se ne bi upalo u ono sto dato djelo poništava; i
sedmo: ustrajnost na tome.
Pedeset pitanja i odgovora u akidi, šejh Muhammeda bin AbdulVehhāb
...prvi put nemam sta da ti kazem....ma imam ja da kazem svasta nesta..al....rijeci nekako ne izlaze...mozda je bolje ne znam....
....prvi put nemam sta da kazem...jer sve sto se reklo istina je... slazem se s tobom...ljutis se znam..i ja bih isto da sam na tvom mjestu....
...mozda mi ne vjerujes...ALI TESKO MI JE WALLAHI....zbog toga sto se dogodilo...i zbog tebe i zbog sebe...
tesko mi je jer sam iznevjerila povjerenje..ljubav...ooo kako DUSA PATI......samo da znas...
..mozda bih se pravdala...nizala recenice...objasnjavala...ali...
IMA LI POTREBE..KAD ZNAMO I JA I TI DA SI U PRAVU...
...pa cemu onda...rijeci ..govor...uzaludan....
. ..ako mozes oprosti...ako ne....bar glumi da mi je oprosteno....
....znas da mi dusa pati...znas da me srce boli....ZNAS TI TO SIGURNO...
...ali ipak ...tesko ti je da oprostis ..da zaboravis..pa i da glumis..jer nije prvi put....
...SHVATI ME...RAZUMI ME...NEKAKO NADJI OPRAVDANJE....SAMO NE OSATVLJAJ ME SA TIM RIJECIMA...
...ONE BOLE..DUBOKO UREZANE NA UMORNOJ DUSI..I IZMORENOM SRCU...BOLE VJERUJ MI....
....NE MOGU IH PRIHVATITI OD TEBE..OD DRUGIH BIH MOZDA MOGLA....
...OPROSTI...RECENO JE .....NIJE PRVI PUT..ALI ZADNJI JEST....DAJ MI NOVU SANSU....DAJ MI SVOJU LJUBAV...SVOJE PRIJATELJSTVO..DAJ MI SEBE...
...OD MENE TO SVE IMAS....
...TREBAS MI ...
SAD VISE NEGO IKAD...IAKO JE PRIJE BILO KAO I SAD TO ZNAS...MOJA NAPACENA DUSA JE BILA U ISTOM STANJU CAK I GOREM ..JER NIJE IMALA TEBE....
...SAD JE BAR LAKSE..JER SAMA POMISAO DA SI TU...DRUGACIJE JE....
....TREBAS MI...
...NE OSTAVLJAJ ME...
. ....NEKA NASA LJUBAV NADJACA SVE..KAO I DO SADA..PA I OVO....
..A ZNAS DA CEMO USPJET...
....ZNAS TO..
ZNAS I ZBOG CEGA....
...DA...ZBOG TOGA....
P.B.
....pogledaj u moje oci...zasto skrivas pogled taj
..pogledaj u moje lice..i pokazi osmjeh svoj..
djevojko u sutonu tihom
pokraj rijeke sto koracas
s tuznom sjenom na licu svom
i kosom njeznom i kosom plavom kao lan..
. ....jedina moja tebi sviram ja...
jedina moja tebi pjevam ja..
jedina moja tebi sviram ja
jedina moja tebi pjevam ja...
....djevojko u sutonu tihom
pokraj rijeke sto koracas
s tuznom sjenom na licu svom
i kosom njeznom i kosom plavom kao lan
..jedina moja tebi sviram ja
jedina moja tebi pjevam ja
jedina moja tebi sviram ja
jedina moja tebi pjevam ja....
Opci (sazet) prikaz aqide (vjerovanja, ubjedjenja) ehli sunneta wel dzemata
Ovo vjerovanje (ubjedjenje) prikazano kroz dvije stvari:
kroz temelje (osnove) aqide i kroz posebnosti (odlike ili karakteristike).
Pa sto se tice temelja, oni su:
Izvor (korjen)... aqide 'ehli sunneta wel dzemata'[1] je
Allahova Knjiga,
Sunnet[2] Allahovog Poslanika __
i idzma'a
(konsenzus, saglasnost) ispravnih predhodnika.
Ono sto je ispravno i pritvrdjeno od Sunneta (prakse) Poslanika__, a to je serijat za muslimane, obavezan je prihvatit pa makar bio ahad (pojedinacna) predaja. (dakle ovo je zbog toga sto neki novotari[3] ne prihvataju predaje koje su dosle kao ahad (pojedinacno). Kao sto su muatezile i neki drugi sto je velika greska jer u tom slucaju bi morali zanegirati veci dio aqide)
Ono na sto se vracamo u shvacanju Allahove Knjige i Sunneta Allahovog Poslanika__ jeste shvacanje ispravnih predhodnika istih, i shvacanju onih koji su isli na njihovom menhedzu (pravcu, putu) od imama (vodja) Upute. A Allah je upotpunio svoju blagodat nad ummetom tako sto mu je usavrsio vjeru i nema niko pravo, da pod bilo kojom zavjesom, uvede nesto u Allahovu vjeru tvrdeci da je to od nje.
Obaveza je da se potpuno predamo Allahu i Njegovom Poslaniku __ vanjstinski i u unutrasnjosti i da se ni u cemu ne suprostavljamo Knjizi i ispravnom Sunnetu, kao sto se to radi sa kijasom (analogijom), ili nekim osjecajima, ili nekim otkricima, ili nekim uzicima, ili nekim snovima, ili govorom nekog sejha ili imama.
Zdrav razum se slaze sa ispravnim predajama i medju njima nema nikakve kontradiktornosti, a kada se pricini (umisli) da ima kontradiktornosti, dace se prednost predaji nad razumom. Zasticenost od greske je potvrdjena Allahovom Poslaniku__u onome sto mu je Allah naredio da dostavi ljudima. Ummet je zasticen od toga da se slozi na zabludi (tj., da sav ummet ode u zabludu, dakle mora uvijek neko biti na Istini), a sto se tice njegovih pojedinaca niko od njih nije zasticen vec se od svakoga uzima i odbacuje.
(Zato ako su se ashabi razisli na dva misljenja onaj ko dodje sa trecim misljenjem – sta je sa njim?
On je optuzio ummet da se slozio na zabludi. Jer time kao da zeli da kaze da ni jedan ni drugi nije bio na Istini nego da je Istina sad to sto je on izmislio i da je sav ovaj period od 1400 godina sav ummet bio na zabludi.
Zato ucenjaci kazu: kada se ashabi razidju na dva misljenja nije dozvoljeno da se izmisli i dodje sa nekim trecim misljenjem jer je nemoguce da je Istina njih zaobisla).
Ono na sto se vracamo u razilazenju jeste Kur'an i Sunnet uz trazenje opravdanja onome ko pogrijesi od mudztehida (onih koji tragaju za Istinom) u ummetu. Dobri snovi su istina i pronicljivost je istina pod uslovom da se slazu sa serijatom i oni nisu izvor aqide, niti serijata (zakonodavstva). Raspravljanje je na najljepsi nacin i radi trazenja istine je propisano. A suzdrzavanje je obavezno od svega onoga o cemu je dosla sahih (vjerodostojna) predaja da se o tome raspravlja. Obaveza se pridrzavati menhedza (pravca) Objave u odbacivanju (pobijanju necijeg misljenja, mezheba..). Ne odbacuje se novotarija drugom novotarijom, i ne docekuje se pretjerivanje popustanjem (zastranjivanjem). (npr., dodje neko i proglasi sve redom nevjernicima, pa zatim dodje neko da bi mu odgovorio na njegovo pretjerivanje pa kaze: nema nikako nevjernika, dakle takodjer pretjera ali sada u popustanju).
Svaka uvedena stvar u vjeru je novotarija, a svaka novotarija je zabluda a svaka zabluda je u vatri. Obaveza se pridrzavati serijatskih izraza u aqidi a izbjegavati novotarske izraze, zato sto su znacenja pojmova siroka. (npr., kaze Uzviseni u prevodu znacenja: „Neka lica toga Dana ce biti ozarena, u svoga Gospodara ce gledati“ pa dodju onda novotari sa svojom nekom terminologijom ili izrazima pa kazu: covjek ne moze Allaha __ obuhvatiti iz cega proistice da Ga nece moci vidjeti. Dakle ovo je novotarski izraz, na osnovu kojeg zele da odbace serijatsku Istinu, a to je da ce vjernici na Sudnjem danu vidjeti Allaha. Dakle na nama je da odbacimo ovakve i slicne novotarske izraze jer se posredstvom njih dodje do toga da se negira postojanje Allaha __. Ibn Tejmijje[4] Allah mu se smilovao kaze: 'mi odbacujemo vas pristup'. Tj., necemo nikako da koristimo te vase izraze jer oni nisu spomenuti u serijatu. A imamo primjere na dunjaluku da insan ne moze svojim pogledom obuhvatiti nebo medjutim gleda u njega i u stanju je da ga vidi. Dakle kada je ovakav slucaj sa nekim Allahovim stvorenjima kakav li je onda tek slucaj sa Allahom _ zasto bi bilo nemoguce da covjek gleda u Allaha _ a da ga ne obuhvati. Ili npr. necemo reci kao sto kazu sektasi od esarija i maturidija da je od svojstava Allaha __ da On postoji, mi to preskacemo, jer nema nigdje u serijatu da je Allah __ el-Mevdzud – Postojeci. Nigdje znaci, a nema sumnje da mi kao vjernici vjerujemo da On postoji, medjutim ne koristimo ove novotarske izraze)
Osnova u Allahovim imenima i Njegovim svojstvima jeste potvrdjivanje, koje je On __ potvrdio sa sebe ili ih je potvrdio Njegov Poslanik __ bez tekjiifa (ulazenja u kakvocu) i bez temsila (poredjenja), te negiranje onoga sto je Allah__ negirao da mu se pripisuje ili je to negirao Njegov Poslanik __ bez tahrifa (izokretanja) i bez ta'tila (odbacivanja, negiranja) uz vjerovanje u znacenja izraza u serijatskim tekstovima. (znaci sto se tice potvrdjivanja, npr., Uzviseni kaze: „Milostivi se nad Arsom uzvisio“, znaci da se uzvisio i mi ne kazemo da ne znamo sta ovo znaci. Jer kad kazemo da ne ulazimo u kakvocu tog uzvisivanja ovo neznaci da mi ne znamo sta znaci uzvisivanje. Neki hoce da kazu da je menhedz ashaba bio da su vjerovali u te izraze al da su govorili da oni ne znaju sta to znaci. Naprotiv, znali su i zna svaki onaj koji poznaje arapski sta to znaci i vjeruju u to znacenje ali ne ulazi se u kakvocu toga, dakle uzvisuje se onako kako to Njemu Uzvisenom dolikuje. A sto se tice negiranja primjer za to su rijeci Uzvisenog: „Nije rodio i rodjen nije“). Od osnova ehli sunneta wel dzemata takodjer, jeste vjerovanje u plemenite meleke uopcenito, a sto se tice detaljisanja svakog meleka vjerujemo u ono za sto imamo sahih (vjerodostojan) dokaz od njihovih imena i njihovih svojstava i njihovih djela. Vjerovanje u spustene Knjige i da ih Kur'an stavlja van snage (da ih derogira) i da su Knjige prije Kur'ana bile izlozene izokretanjima. Vjerovanje u vjerovjesnike od Poslanika i da su oni bolji od svih drugih ljudi. Vjerovanje da je Objava prekinuta nakon Muhammeda ___ i da je on pecat vjerovjesnika i poslanih. Vjerovanje u Sudnji dan i ono sto mu predhodi od predznaka i znakova. Vjerovanje u kader (sudbinu) bila ona dobra ili losa i da je ona od Allaha__. I to sa vjerovanjem da je Uzviseni Allah znao ono sto ce biti, prije nego sto je bilo i to je zapisao u levhil-mahfuz (sacuvanoj ploci) i da ono sto Allah zeli ono ce biti, a ono sto On ne zeli nece ni biti, tako da nista ne bude osim onako kako Allah hoce i da On sve moze. On je Stvaralac svega i On cini sta hoce. Vjerovanje u sefat (zauzimanje) Vjerovjesnika __ i ostalih vjerovjesnika, meleka, dobrih i drugih (sehida..) na Sudnjem danu, za onoga sa kojim je Allah zadovoljan i za onoga za koga On da dozvolu da se za njega zauzima. Gledanje vjernika u njihovog Gospodara na Sudnjem danu je istina, a onaj ko to zanijece ili izokrene znacenje Njegovog vidjenja takav je skrenuo i zalutao. Kerameti (stvari koje prevazilaze uobicajne stvari) Allahovih prijatelja su istina i nije svaka neuobicajna stvar keramet, jer ponekad je to obmana (od Allaha) a ponekad je to od sejtanskih uticaja. Pravilo u tome jeste da ako se ta stvar slaze sa Knjigom i Sunnetom onda je keramet a ako se ne slaze onda nije. (zato je rekao jedan od selefa, mislim imam Safija: ako vidite covjeka da leti po zraku nemojte mu povjerovati dok ne vidite kako se on drzi Knjige i Sunneta) Nije dozvoljeno usmjeriti nista od ibadeta (pokornosti) prema nekome drugom pored Allaha __. On jedini ima pravo da Mu se ibadet cini. I on nema suparnika u svom rububijjetu (gospodarstvu), niti u Njegovim imenima niti u Njegovim svojstvima. Pa ko usmjeri bilo sta od ibadeta prema nekome drugom pored Allaha takav je pocinio sirk[5]. Kao sto je dova mrtvima, zavjetovanje njima, oslanjanje na nekoga pored Allaha, ili ne prirodni strah, prizivanje u pomoc odsutnih u nevolji, trazenje zastite u stvarima u kojima samo Allah moze zastititi na nacin kako samo Allah pomaze (kao sto je trazenje zastite od sejtana, sirka, bolesti, sihra, neprijatelja..).. pa ko god ovo uradi ucinio je sirk Allahu. Od osnova ibadeta jeste da se Allah obozava sa ljubavlju, strahom, nadanjem istovremeno. Pa onaj ko obozava Allaha samo sa ljubavlju takav je zindik (munafik koji ne krije svoj nifak). A onaj koji ga obozava samo sa strahom takav je haridzija, a onaj koji ga obozava samo sa nadom takav je murdzija. Obavezna je predanost[6] i da budes zadovoljan i da prihvatas i da se pokoravas bez ikakvih ogranicenja Allahu __ i Njegovom Poslaniku __ u svim propisima. I vadzib (obaveza) ti je vjerovati da je sudjenje pred tagutom[7] i propisivanje zakona koje Allah nije dozvolio i slijedjenje nekog drugog zakona mimo Islamskog zakona ili mjenjanje bilo cega od njega, da je sve ovo kufr (nevjerstvo). Podjela vjere na sustinu po kojoj se odlikuju posebne skupine ljudi i na serijat koji je obavezan samo za obicne ljude, i odvajanje politike[8] ili neceg drugog od vjere je batil (pogresno). Vjerovanje da neko pored Allaha poznaje gajb (nevidljivo, buducnost) je kufr. Vjerovanje da je istina ono sto gatar i astrolog govori je kufr a odlazak njima je veliki grijeh. Srestva imaju isti propis kao i cilj. (npr. srestvo je gledanje u zenu koja je zabranjena a cilj je blud – zinaluk). A sve sto vodi sirku ili izmisljanju novotarija u vjeri vadzib (obaveza) je da se sprijeci i zabrani. Nije dozvoljeno nikoga od pripadnika kible smatrati da je on sigurno dzenetlija ili dzehenemlija osim onoga za koga je to tekstom (Kur'ana ili Sunneta) potvrdjeno. Tekfir (proglasavanje nevjernikom) je od serijatskih propisa koji se vraca na Kur'an i Sunnet i nije dozvoljeno tekfiriti bilo kojeg muslimana zbog rijeci ili djela ako na to ne upucuje serijatski dokaz. I nije obavezno ako se za neko djelo ili rijec za koje se kaze, opcenito da je kufr, da je onaj ko to uradi ili izgovori, da je na njega spusteno ono sto iz toga obavezno proizilazi tj., da je takav nevjernik. (npr., mi kazemo da je glasanje na izborima kufr, medjutim to ne znaci da su svi ljudi na dunjaluku koji glasaju nevjernici, jer zato sto mozda tu ima nekih pojedinaca koji smatraju da ako glasaju za tamo negog da ce time uspostaviti serijat, dakle nisu im jasne te stvari..). Osim kada se ispune svi sartovi (uslovi) i otklonile prepreke. (sto se tice sartova to je da je punoljetan, pametan, da je to svjesno uradio, a od zapreka je da nije bio prisiljen). Zbog toga je tekfir od najopasnijih propisa za koje je potrebno dobro utvrditi stvari i biti oprezan da se ne protekfiri musliman. (znaci ovo je slucaj sa kufrom (nevjerstvom), sto nije pravilo u sirku u kojem nema nikakvog pravdanja neznanjem. Dok po pitanju kufra gleda se jel to nuzno poznata stvar, jel to mesela (pitanje) koja se nemoze dokuciti osim ucenjem ili iscitavanjem, jel zna ili ne zna. Dakle iman (vjerovanje) i kufr mogu se sastati kod covjeka, dakle taj njegov kufr nije toliki da ponistava njegov iman u osnovi. Kao sto su esarije koji nevjeruju da ce gledati u lice Allaha __ zbog te'vila (pogresnih tumacenja) sto je u osnovi kufr ali taj kufr kod vecine ucenjaka ne ponistava njihovu osnovu vjerovanja u Allaha __ medjutim ako bi to uradili bez te'vila onda bi postali nevjernici zato sto onda negiraju dio Objave. Dok je, sto se tice sirka npr., samo jedna dova tamo nekom evliji, ajvaz dedi, sedmorici brace.. djelo koje ponistava sva djela, dakle ponistava iman u osnovi, da nas Allah __ sacuva)
Plemeniti Kur'an je Allahov govor koji je spusten i koji nije stvoren, od Njega je poceo i Njemu se vraca i on je mudziza (najvece cudo) i bice sacuvan do Sudnjeg dana. Uputa i zabluda je u Allahovim rukama. Onaj koga Allah uputi pa to je Njegovom dobrotom a koga ostavi u zabludi to je iz Njegove pravde. Robovi i njihova djela su od Allahovih stvorenja, pa je Allah Stvaralac djela robova, a oni su njihovi pocinioci u stvarnosti. Nije dozvoljeno razilazenje u vjeri i nije dozvoljeno sijanje fitni (smutnji) medju muslimanima. A u onome u cemu se muslimani razidju na njima je da se vrate Allahovoj Knjizi i Suunetu Njegovog Poslanika ___ i onome oko cega su se slozili selefu salih (ispravni predhodnici). Onaj ko izadje iz dzemata (zajednice)[9] obaveza je savjetovati ga, pozivati ga i razgovarati sa njim na najljepsi nacin i uspostaviti nad njim dokaz, pa ako se pokaje i povrati u suprotnom ce biti kaznjen onako kako je zasluzio po serijatu. Imam se utvrdjuje po idzma'u (konsenzusu) ummeta ili prisegom vodja od ummeta. Onaj od muslimana koji na vlast dodje silom, a onda se oko njega sloze ostali, obaveza je pokoravati mu se u dobru i zabranjena je pobuna protiv njega, osim ako pokaze jasni kufr za koji postoji od Allaha dokaz. Plemeniti ashabi su svi pravedni i oni su najboli od ovog ummeta. Ljubav prema njima je vjera i iman, a mrznja prema njima je kufr i nifak (licemjerstvo). I sustezemo se od onoga sto je bilo medju njima od fitni. A najbolji od njih je ebu Bekr zatim Umer, zatim Usman, zatim Alija i oni su upucene halife. Od vjere je ljubav prema ehlul bejti (Poslanikovoj porodici) i njihovo pomaganje i postivanje vrijednosti njegovih zena kao majki vjernika i poznavanje njihovih odlika i ljubav prema ispravnim imamima i izbjegavanje i mrznja novatara i slijedbenika strasti. Dzihad na Allahovom putu je vrhunac Islama i on ostaje do Sudnjeg dana. Naredjivanje na dobro i zabranjivanje zla je od najvecih propisa Islama i najuzvisenijih obiljezja Islama i najvecih uzroka cuvanja njegovih svetosti a i naredjivanje i zabranjivanje su vadzibi shodno mogucnostima i serijatskim pravilima uz vodjenje racuna o koristi u tome. Osnova je da je musliman ispravan sve dok ne pokaze ono sto je suprotno tome. I nije dozvoljeno ispitivati obicne muslimane u preciznim stvarima i nekim dubinskim znacenjima. Vec se poducavaju da vjeruju u recenice koje su potvrdjene Kitabom, Sunnetom i idzma'om. Sto se tice posebnih odlika i karakteristika ehli sunneta wel dzemata, po kojima su poznati, mimo ostalih, od njih su:
Pridavanje paznje Allahovoj Knjizi ucenjem napamet, citanjem iste, te razmisljanjem o njoj, njenim znacenjima, tumacenjem, prakticnim radom i primjenom. Pridavanje paznje vjerovjesnickim hadisima i spoznaja ispravnih od slabih sa razumjevanjem istih i shvatanjem njihovih znacenja, a zatim da to znanje poprate djelom. Ulaze u vjeru u potpunosti, vjeruju u citavu Allahovu Knjigu, bez podjele vjere i odabiranja samo onoga sto odgovara njihovim strastima. Slijedjenje Sunneta i ostavljanje novotarija, okupljanje i odbacivanje razilazenja. Povodjenje za selefu salih (ispravnim predhodnicima) i imamima Upute od ashaba i onih koji su isli njihovim putem. Drze se sredine u aqidi, djelima i ponasanju izmedju sekti koje su pretjerale i sekti koje su popustile (zastranile). Nastoje da se muslimani ujedine na Istini i borba protiv svih uzroka koji dovode do razilazenja. Sprovode potpune dawu (poziv) ka Allahovoj vjeri aqidom, propisima, ibadetom, ponasanjem i ahlakom (moralom). Objektivnost i pravednost, te vodjenje racuna o Allahovom pravu a ne o licnom pravu ili pravu skupine. Zbog toga ne pretjeruju u pogledu onoga s kim prijateljuju i nisu nepravedni prema neprijateljima. Ne smatraju svoje vodje svetim, nego od svakog se uzima i odbacuje osim od Poslanika __. Prihvataju visebrojnost idztihada (tragajucih rijesenja) izmedju sebe u pitanjima u kojima postoji razilazenje, uz vodjenje racuna o edebima (lijepom ponasanju) na koji ih je uputio njihov Gospodar i Njegov Poslanik __. Vode racuna o koristi i steti, zbog toga sto je serijat dosao radi ostvarivanja koristi i odbacivanja stete, tako da je odbacivanje stete prece od pridobijanja koristi. Vide da su novotari medjusobno razliciti (nisu istog stepena) u svojim novotarijama, prema njihovoj udaljenosti ili blizini od Sunneta i odnose se prema svakom onako kako su zasluzili. Prave razliku izmedju opcenitog propisa prema novotarima i prema pojedincu. Opcenit sud prema novotarima jeste da su nepokorni ili da su grijesnici ili da su nevjernici, sve dok se ne razjasne njihovi stavovi i dok se ne iznese dokaz protiv njih. Ne vide da se smatra grijesnikom ili nevjernikom iko od ucenjaka zbog idztihada ili nekog dalekog te'vila (tumacenja) u kojem su promasili, posebno u pitanjima u kojima ima razilazenja. Objelodanjuju stanje novotara, savjetuju ih, upozaravaju na njih i ispoljavaju Sunnet. Od njihovih svojstava je slaganje u razumjevanju i slicnost u stavovima pored udaljenosti mjesta i vremena (znaci isti stavovi danas i prije 1000 godina) zato sto uzimaju sa istog izvora.
[1] Slijedbenici prakse prvih generacija u dzematu (zajednici).
[2] Sunnet je sve ono što se pripisuje Poslaniku__, od riječi, djela, potvrde ili svojstava (izgleda i ponašanja).
[3] Novotar je ona osoba koja uvodi u vjeru ono za sto ne postoji dokaz iz Kur’ana i Sunneta da je to dio vjere.
[4] Trn u oku svim novotarima, a inace je bio mudžtehid (od onih koji tragaju za Istinom) i reformator svoga vremena.
Kaže ibn Kesir o njemu: Kad bi čuo nešto, zapamtio bi, a zatim se potrudio da to nauči. Bio je inteligentan i imao je veliku moć pamćenja, postao je imam u tefsiru i svemu što je vezano za tefsir, kao i fikhu. Zaista se smatralo da je bolji poznavalac fikha od mezheba i njihovih sljedbenika. Bio je alim u Usulu kao i u drugim granama vjere, gramatike jezika, i brojnim drugim naukama. Niko od naučnika mu nije prigovarao u nekoj nauci. U hadisu je nosio zastavu, jer je bio vrstan poznavalac i mogao je ocjeniti slab i jak hadis, uz puno objašnjenje svih prenosioca dotičnog hadisa.
Kaže ibn Hadžer: On je čovjek koji čini i greške a i koji je u pravu. Pa ono što je ispravno a to je vecina stvari je blagodat i treba tražiti Allahovu milost za njega, a ono u čemu je pogriješio ne treba se slijepo slijediti. Jer on ima izgovor za svoje greške, jer je on jedan od imama svoga vremena i ispunjava uvjete mudžtehida.
Umro je Allah mu se smilovao 728-e hidzretske godine.
[5] Sirk je grijeh koji Allah nece nikome oprostiti, jer kaze u prevodu znacenja: “Allah nece oprostiti da mu se cini sirk a oprosti ce ono sto je manje od toga onome kome On hoce.”
[6] Zato je Islam dosao u znacenju: predanost, pokornost.
[7] Tagut označava sve ono čime rob predje granicu u pogledu onoga što se obožava, slijedi ili mu se pokorava. Tagut svakog naroda je ono od čega traže presudu mimo Allaha i Njegovog Poslanika_ ili ga obožavaju mimo Allaha_ ili ga slijede bez znanja od Allaha, ili mu se pokoravaju u onome što ne znaju da je to isključivo pokoravanje Allahu_.
[8] Misli se na Islamsku politiku. Jer danasnja politika nema veze sa Islamom i bavljenje njom je kufr.
[9] Dzemat je svako ko je na Istini, pa makar ga i ne znali. A ovo sto danas podmecu da je IZ (Islamska Zajednica) dzemat nije ispravno jer je to novotarska institucija koja javno za sebe kaze da je maturidijske aqide a hanefijskog mezheba.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi:
"Ko bude stjecao znanje koje se stječe ra...di Allahovog lica isključivo radi dunjalučke koristi, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu“. Ahmed (8457), Ebu Davud (3664) i Ibn Madža (252).
Ka'b b. Malik, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
من طلب العلم ليجاري به العلماء أو ليماري به السفهاء أو يصرف به وجوه الناس إليه أدخله الله النار
"Allah će onoga ko bude stjecao znanje da se nadmeće s učenim ili raspravlja s neukim ili skreće pažnju na sebe - baciti u Vatru“. Et-Tirmizi (654).
Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
إِنَّ اللَّهَ يُبْغِضُ الْبَلِيغَ مِنْ الرِّجَالِ الَّذِي يَتَخَلَّلُ بِلِسَانِهِ كَمَا تَتَخَلَّلُ الْبَقَرَةُ
"Uistinu Allah mrzi rječitog čovjeka koji, dok govori, uvija jezikom kao što krava uvija jezik. " Ebu Davud (5005) i Et-Tirmizi (2853).
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, prenosi sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi:
إن من أحبكم إلي ، و أقربكم مني مجلسا يوم القيامة أحاسنكم أخلاقا ، و إن أبغضكم إلي و أبعدكم مني مجلسا يوم القيامة الثرثارون ، و المتشدقون ، و المتفيهقون
"Najdraži među vama i najbliži meni na Sudnjem danu bit će oni koji imaju najljepše ponašanje. A najmrži među vama i najdalji od mene na Sudnjem danu bit će brbljivci, hvališe i oholi ljudi. " Et-Tirmizi (2018).
Abdurrahman b. Šibl, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao:
اقرءوا القرآن ولا تغلوا فيه ولا تجفوا عنه ولا تأكلوا به ولا تستكثروا به
"Učite Kur'an, ali nemojte se od njega otuđivati ni pretjerivati, nemojte na njemu zarađivati ni gomilati“. Ahmed (15529, 15668 i 15670)
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijedao je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
اقرءوا القران وابتغوا به الله تعالى من قبل أن يأتي قوم إقامة القدح يتعجلونه ولا يتأجلونه
'Učite Kur'an Allaha radi, prije nego što se pojave ljudi koji će ga izuzetno precizno učiti, ali radi ovog, a ne radi onog svijeta.'" Ahmed (14855) i Ebu Davud (830).
Imran b. Husejn, radijallahu anhu, prošao je pored nekog čovjeka koji je učio Kur'an i od ljudi tražio nadoknadu za to. Imran je rekao : "Inna lillahi ve inna ilejhi radžiu'n" (Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo) "Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori:
اقْرءُوا القرآنَ واسألوا الله به، فإنَّ مِنْ بَعْدِكُمْ قَوْمًا يَقرءون القرآن يسألون به الناس
'Neka onaj ko uči Kur'an nagradu traži od Allaha! Zaista će se pojaviti ljudi koji će učiti Kur'an i nadoknadu tražiti od svijeta. "' Ahmed (19885 i 19944), Et-Tirmizi (2917), Ibn Ebu Šejba, 10/479, El-Bezzar, u zbirci El-Musned (3553 i 3554), Et-Taberani, u djelu El-Mu'džemit-l-kebir, 18/370, 371 i 373, i El-Bejheki, u djelu Šu'abu-l-iman (2629).
Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, kaže: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
يظهر الإسلام حتى تختلف التجار في البحر وحتى تخوض الخيل في سبيل الله ثم يظهر قوم يقرؤون القرآن يقولون من أقرأ منا من أعلم منا من أفقه منا ثم قال لاصحابه: هل في أولئك من خير؟؟ وقالوا الله ورسوله أعلم قال: أولئك منكم من هذه الأمة وأولئك هم وقود النار
'Islam će osnažiti toliko da će trgovci slobodno ploviti morem, a ljudi će se boriti na Allahovom putu. Onda će se pojaviti generacija koja će učiti Kur'an i govoriti: 'Nema boljih učača od nas, niko nije znaniji od nas, niko nije učeniji od nas!" Potom je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ashabe: 'Šta mislite ima li u njima ikakvog dobra?' 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', odgovoriše, pa im reče: 'Oni su od vas, pripadnici su ovog ummeta, ali će biti gorivo džehenemsko. "' Et-Taberani, u djelu El-Esvat (6242) i El-Bezzar, u zbirci El-Musned (283) من تعلم علما مما يبتغى به وجه الله تعالى لا يتعلمه إلا ليصيب به عرضا من الدنيا لم يجد عرف الجنة يوم القيامة
Noći, posebne noći, ramazanske noći.
Noć, tišina i mjesec....i ona. Ko je ona...?
Ona bi sjedila u uglu svoje sobe, u mraku sa ispruženim rukama prema nebu....dugo.
Samo bi mjesec osvjetljavao njeno lice, a sjena njena bi se oslikala na zidu, i tako
nepomična, izgledala bi kao slika na zidu.
Dugo bi sjedila tako, u uglu svoje sobe sama i skrušena. Vrijeme bi polahko odmicalo i
ništa se ne bi mjenjalo...ali odjednom bi zablistali biseri u tami...
Mali biseri iz njenih očiju. Svjetlucavi mali biseri bi klizili niz njeno lijepo lice,
osvjetljavajući tamu noći. Svjetlucali bi kao morska površina koju Mjesec miluje. Klizili bi
tako do njenog srca koje se grčilo od straha...Od straha? Od straha da joj grijesi neće biti
oprošteni. Ali ti mali iskreni, svjetlucavi biseri su ime Allaha, u ime Najsvjetlijeg...
Držala bi svoje ruke tako prema nebu u strahu i nadi. Drhtalo bi srce njeno kao list na
jesenjem povjetarcu. Skrušeno, malo i svjesno. Svjesno Allahove kazne, ali i Njegove
Milosti, jer On je od milostivih Najmilostiviji.
Vrijeme bi prolazilo, a biseri bi se nizali na tanke niti noći i blistali u noćima ramazana. Ti
mali biseri tevbe i istigfara, straha i nade.
Vrijeme bi prolazilo i ptice bi najavile svojim cvrkutom zoru. Noć pokajanja bi polahko
prolazila...ali još jedan biser, samo još jedan, a zatim još samo ovaj...
Ali ima još noći ramazana, nije samo ova. Teška srca bi spustila svoje ruke, pokupila bi
svoje bisere noći, zahvalila bi se svome Gopodaru na blagodatima noći ramazana i
nestrpljivo bi čekala sljedeću noć, gdje bi opet sama, sa mjesečinom na licu sjedila u uglu
svoje sobe, sa ispruženim rukama prema nebu, u dubokoj noći...A Mjesec bi joj se
osmjehivao i hrabrio je, zavidjeći joj na svjetlucajućim biserima iz njenih očiju, koji su s
nizali u dubokim noćima ramazana. U noćima milosti, rahmeta i oprosta....
Pripremila sestra Aiša
Magazin Muslimah
“U Džennetu postoje sobe, čija se unutrašnjost može viditi sa vana, i iznutra se
vidi vani. Allah je pripremio te sobe za one koji hrane gladne, koji su blagi u govoru,
koji redovno poste, i koji klanjaju noću kad drugi spavaju’. (Ahmed 5/343)
“Ko god dadne hranu postaču da se njome omrsi, daće mu se jednaka nagrada, a
da se nimalo neće oduzeti od nagrade postača.” (Tirmizi, 3/171)
Ramazan nam kuca na vrata. Mi kao roditelji trebamo da se više organizujemo i potrudimo da uljepšamo
ramazan svojoj djeci, koja još ne poste, a i onoj koja poste. Uključimo ih aktivno u doživljavanje ovog
mjeseca oprosta i milosti. Razmislimo na vrijeme na koji način im možemo učiniti ovaj mjesec blagoslova
nezaboravnim. Sva djeca vole kad im se dodjele ozbiljni zadaci jer se tako osjećaju velikim i važnim.
U tekstu se navodi petnaest primjera kojim nam mogu poslužiti u postizanju ovog cilja, uz Allahovu
pomoć i milost.
1. Odrediti mali period ( na primjer do podne ili nekoliko sati ako je moguće) da dijete ništa ne jede tako
kad dobije hranu da zahvaljuje Allahu na blagodatima koje mu je On podario;
2. Učenje sura u određeno vrijeme, recimo poslije namaza tako da i dijete ima raspoređen svoj dan i da
zna kad šta treba da radi jer struktura je djeci vrlo bitna.
3. Voditi djecu na teraviju namaz ako ste u mogućnosti
4. Pričati im priče o poslanicima, ashabima, navoditi njihove primjere
istinskog vjerovanja i primjere udjeljivanja sadake.
5. Čitati djeci hadise i ajete koji govore o posebnim vrijednostima mjeseca
ramazana. Podsticati ih da i oni sami čitaju.
6. Podsticati ih da vam pomognu u pripremanju iftara ili postavljanja sofre.
7. Ako dobivate reklame za hranu onda im dati da izrežu reklame onoga što
oni vole za iftar, pa da to onda nalijepe na neki veći papir, zatim prilikom
kupovine namirnica uvrstiti i ovaj dječij izbor.
8. Napraviti kraći islamski kviz, naravno na dječijem nivou, kako bi djeca i
na ovaj način učila našu vjeru, a posebno o ramazanu. Možete zadati vašoj
starijoj djeci da naprave kviz za mlađu djecu.
9. Naći bojanke na Internetu vezane za ramazan i dati im da to boje.
10. Popričajte s njima o tome kako oni doživljavaju ramazan. Također
možete zajedno sastaviti neku pjesmicu o ramazanu.
11. Davanje sadake. Uzeti recimo neku kasicu i tu učiti djecu da stavljaju
par puta sedmično po malo para za drugu djecu koja nemaju. I potruditi se
taj skupljeni novac još tokom ramazana udjeli.
12. Podsticati svoju djecu da izdvoje neku svoju igrčku koju će oni upakovati i da čekaju do bajrama kako
bi to poklonili nekom drugom djetetu od prijatelja ili rodbine.
13. Da pomaže kod pripremanja kuće za Bajram, recimo kod čišćenja, ukrašavanja, mirisanja, pakovanje
poklona.
14. Zadati im da naprave crtež za Bajram (nacrtaju, zalijepe, ukrase, nešto sami sastave) koji će pokloniti
nekom iz porodice ili familije.
15. Na kraju ramazana s djecom popričati o proteklom mjesecu o tome kako su ga oni doživjeli i šta bi
željeli sljedeći ramazan inšallah da još bolje urade.
Prava prilika je da u
Ramazanu pojačamo naše
ibadete i da uključimo
našu djecu koliko je koje u
mogućnosti, da se
navikava na post, na
Ramazan uopšteno te da
jača svoju ličnost.
Svaki zadatak treba da bude popraćen uz vaše odobravanje, ohrabrivanje i iskazivanje vaše ljubaznosti i
dobrote. Svaku kreativnost nas kao roditelja treba da iskoristimo tako da svoju djecu aktivno uključimo
u Ramazan. Naravno to bi uvijek trebali da radimo što se tiče islama. Prilagodimo zadatke dječijem
uzrastu i njihovim mogućnostima. Sve te male stvari koje su zaista sitnice za nas, čine djecu sretnim,
zadovoljnim i svjesnijim da su i oni dio Ramazana.
Magazin Muslimah...ummu Zejd
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ušao sam u Džennet i vidio kuću ", ili je rekao: "Ušao sam u Džennet i vidio dvorac, pa sam upitao čiji je, na šta mi je odgovoreno: 'Omera b. el-Hattaba.' Htio sam ući u njega, ali sam se sjetio koliko si ljubomoran." Omer, radijallahu anhu, zaplaka i reče: "O Allahov Poslaniče,zar na tebe da budem ljubomoran!"
El-Buhari (5526 i 7024) i Muslim (2394).
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svevišnji je Allah rekao: 'Pripremio sam Svojim dobrim robovima ono što niko nije vidio, niti je iko za takvo nešto čuo, niti je ma kome naumpalo.' A potvrdu za to imate u Allahovim riječima:
فَلَا تَعْلَمُ نَفْسٌ مَا أُخْفِيَ لَهُمْ مِنْ قُرَّةِ أَعْيُنٍ جَزَاءً بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ
'I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.
(Sedžda, 17.)" El-Buhari (7498) i Muslim (2824).
On (Ebu Hurejra) prenosi sljedeći hadis: 'Ko uđe u Džennet uživat će u njemu, a nikakvu teškoću neće osjetiti; njihova odjeća neće se habati niti će mladost prolaziti. "
Muslim (2836)
On (Ebu Hurejra) kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedeće: "Prva skupina koja uđe u Džennet blistat će kao mjesec u noći uštapa, a oni koji poslije njih uđu blistat će kao najsjajnija zvijezda na nebu. U Džennetu neće obavljati fiziološke potrebe, niti će pljuvati, niti će sliniti.Njihovi će češljevi biti od zlata, znoj će biti misk, kadionice od alojevog drveta, žene će biti krupnooke ljepotice, izgledat će istovjetno i bit će visoki šezdeset lakata, kao njihov otac Adem.
El-Buhari (3327) i Muslim (2834).
On prenosi sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Prostor u Džennetu koji zauzme luk vredniji je od onoga što obasja sunce i nad čim zađe. "
El-Buhari (2793).
El-Mugira b. Šuba, radijallahu anhu, govori daje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Musa je upitao Allaha: 'Koji je najniži stupanj u Džennetu?' Allah mu odgovori: 'Najniži stupanj u Džennetu imat će čovjek koji će do Dženneta doći nakon što dženetlije već uđu u Džennet. Bit će mu rečeno: 'Uđi u Džennet!' On će upitati: 'Gospodaru, kako ću ući kad su se ljudi već smjestili i uzeli ono što im pripada!' Bit će mu postavljeno pitanje: 'Da li ćeš biti zadovoljan ako dobiješ koliko je imao neki dunjalučki vladar?' On će odgovoriti: 'Hoću, Gospodaru, bit ću zadovoljan.' Allah će mu reći: 'Imat ćeš to, i još toliko, i još toliko, i još toliko, i još toliko.' Pa će čovjek, kad Allah to peti put kaže, povikati: 'Zadovoljan sam, Gospodaru!' Međutim, Allah će mu reći: 'Imat ćeš deseterostruko više, imat ćeš sve što poželiš i što očima tvojim radost pričinjava!' Čovjek će naposljetku povikati: 'Zadovoljan sam, Gospodaru!'' A onda je Musa upitao: 'Gospodaru, koji je onda najviši stupanj u Džennetu?' Allah mu odgovori: Najviši stupanj imat će oni koje sam za Sebe odabrao, počasti za njih Svojom rukom stvorio i zapečatio ih: niko ih nije vidio, niti je iko za njih čuo, niti je ma kome moglo naumpasti.' Potvrdu za to imate u Allahovim riječima: 'I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.' (Sedžda, 17.) " Muslim (189).
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, govorio je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Ja, uistinu, znam koji će čovjek posljednji izaći iz Džehennema i posljednji ući u Džennet. Čovjek je to koji će iz Vatre izaći pužući. Svevišnji će mu Allah reći: 'Uđi u Džennet!' Otići će do njegovih vrata, pa će mu se učiniti da se Džennet ispunio, te će se vratiti i reći: 'Gospodaru, Džennet je pun!' Svevišnji Allah opet će mu reći: 'Uđi u Džennet!' On će opet otići do njegovih vrata, pa će mu se opet učiniti da se ispunio, te će se vratiti i reći: 'Gospodaru, Džennet je pun!' Svevišnji Allah opet će mu reći: 'Uđi u Džennet! U njemu ćeš imati koliko dunjaluk i deseterostruko toliko.' Čovjek će upitati: 'Zar me ismijavaš'", ili je rekao: "Čovjek će upitati: 'Zar mi se smiješ a Ti si Vladar!'" Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kaže: "Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: nasmiješio se toliko da su se ukazali njegovi očnjaci. Govorilo se: 'Taj će čovjek imati najniži stupanj u Džennetu.'"
El-Buhari (6571 i 7511) i Muslim (186).
Enes b. Malik, radijallahu anhu, pripovijeda daje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista u Džennetu postoji trg na koji će dženetlije odlaziti svakog petka, pa će puhnuti sjeverni povjetarac u njihova lica i odjeću, i oni će postati još ljepši i otmjeniji. Kad se vrate svojim porodicama, ljepši i otmjeniji, one će reći: 'Allaha nam, vratili ste se još ljepši i otmjeniji!' A oni će njima uzvratiti: 'I vi ste, Allaha nam, još ljepši i otmjeniji!
Muslim (2833).
Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Vjernik će u Džennetu imati šator od zrna šupljeg bisera, a njegova će dužina biti šezdeset milja; u njemu će imati porodice koje će obilaziti, a one neće vidjeti jedni druge. "
El-Buhari (4879) i Muslim (2838).
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govori da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista u Džennetu postoji stablo čiji je hlad širok stotinu godina jahanja. "
El-Buhari (3225 i 4881) i Muslim (2826).
On (Ebu Hurejra) prenosi daje Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Najniži stupanj u Džennetu imat će čovjek kojem će Allah reći: 'Samo poželi!' I on će poželjeti mnogo, mnogo, pa će ga Allah upitati: 'Jesi li poželio?' 'Jesam', odgovorit će. Na to će mu Allah reći: 'Imat ćeš sve što si poželio, i još toliko.
Muslim (182 i 301)
On (Ebu Hurejra) je rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana u prisustvu nekog beduina ispričao sljedeće: 'Jedan će džennetlija zatražiti od Allaha da se bavi poljoprivredom. Allah će ga upitati: 'Zar nemaš sve što poželiš?' 'Imam, ali volim poljoprivredu', odgovorit će. I odmah će posijati, pa će sjeme koliko traje treptaj oka niknuti, uspraviti se i prispjeti za žetvu, a plod će biti veličine brda. I Svevišnji će Allah reći: 'Evo ti, čovječe! Ništa te ne može zasititi.'' Beduin reče: 'To vam može biti samo kurejšija ili ensarija, jer oni se bave poljoprivredom, a mi se njome ne bavimo.' A Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, samo se nasmiješi na te riječi."
El-Buhari (519)
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah će pozvati džennetlije: 'O džennetlije!' 'Odazivamo Ti se, naš Gospodaru, uvijek smo ti na raspolaganju, svako je dobro u Tvojim rukama!', reći će. 'Jeste li zadovoljni?', upitat će ih Allah. 'Zašto da ne budemo zadovoljni, Gospodaru, kad si nam dao ono što nisi dao nijednom Svom stvorenju!', odgovorit će oni. Allah će ih upitati: 'Želite li da vam dam nešto bolje od onoga što ste dobili?' Oni će odgovoriti: 'Gospodaru, a šta je bolje od ovog!' Allah će im reći: 'Dopustit ću vam Svoje zadovoljstvo i nikad se na vas neću rasrditi.
El-Buhari (7518) i Muslim (2829).
Suhejb, radijallahu anhu, kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedeće: "Pošto džennetlije uđu u Džennet, Svevišnji Allah upitat će ih: 'Želite li više od toga?' 'Zar lica naša nisi svijetlim učinio! Zar nas u Džennet nisi uveo! Zar nas od Vatre nisi spasio!', reći će. I tada će biti podignut zastor, i biti će im draže gledanje u svog Svevišnjeg Gospodara od svega onoga što su dobili. "
Muslim (181).
....ehhhh...
....to je samo uzdah sa duse....
uzdah koji te zove koji ti kaze...cekaj me...pomozi mi...stani ....imam ti nesto reci....
...ali ...rijeci nema....
....pitas me kako mi je...pitas me kako sam...
... da ljudi me cesto to pitaju...a ja ...ja samo...odgovorim po nekom uobicajenom redu..
.MA DOBRO SAM..HVALA ALLAHU DOBRO SAM....
...pitas me ..STA MI JE...MA NIJE MI NISTA....ehhhh..moram da ti kazem tako... ali SAMO DA ZNAS KAKO MI JE....
...A IMA LI SVRHE..DA NESTO GOVORIM...IMA LI SVRHE DA TI KAZEM KAKO MI JE...
...MA ZELJELA BIH JA TO RECI...ALI..NEKAKO RIJECI NE IZLAZE IZ USTA....NE MOGU SA DUSE..
NE SMIJU..
...NECES IH RAZUMJETI...pa ima li smisla da govorim...
...neka... neka ostanu duboko u meni na dusi mojoj..ne izrecene...
...jer nece biti razumljive...nece biti shvacene....
jer ja ne znam drugacije da govorim....
...ali..ima ...ima neko ...KO TE RAZUMIJE...KO ZNA....KO VIDI STA KRIJE TA DUSA...IMA NEKO...
...OHHHH..KAKO JE LIJEPO...RAZGOVARATI..KAKO JE LIJEPO...PRICATI...RECI SVE..SVE...I TAJ NEKO TE BAS RAZUMIJE....BAS ONAKO KAKO ZELIM RECI...
OHHH....KAKO ME SHVATI..I KAKO OLAKSA....
...TO JE MOJ GOSPODAR...TO JE MOJ STVORITELJ...KOJI LIJECI SVE BRIGE...ODAGNA SVU TUGU OVOGA SVIJETA....
....KOJI CE NADAM SE I GRIJEHE MOJE OPROSTITI....
KAKO JE LIJEPO PRICATI S NJIM...U TAMNOJ ...DUBOKOJ NOCI...
...KAKO JE LIJEPO KROZ SUZE OLAKSANJA....
....AHHH..KAKO JE LIJEPO....
...SUTITI...A RECI MU SVE....
......SUTITI A BITI SHVACEN...
oooo Gospodaru...ja sam rob koji Ti se kaje i za oprost moli....
....moja dusa smiraj je nasla...
...u Tvojoj blizini.....
P.B.
..
Pitanje: Kakvo je tumačenje riječi Ibn Abbasa da je nesuđenje po onome što je Allah objavio mali kufr (kufr dune kufr), i da li je ovaj govor uopšten i obuhvata sve one koji ne sude po Šerijatu ili se odnosi na posebne situacije? I da li se njegov govor odnosi na tagute[1][2] onoga ko mijenja Allahove zakone osim ako to ohalali? Koje su manifestacije pomaganja nevjernika u ovome vremenu? današnjice? Da li se uslovljava da onaj koji potpuno mijenja Allahove propise to ohalali (smatra dozvoljenim)? Kakav je propis onoga koji vjeruje da je mijenjanje Allahovih propisa grijeh ili mali kufr (koji ne izvodi iz vjere) i koji ne tekfiri
Odgovor: Sva zahvala pripada Allahu, dželle še’nuh, i neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, njegove ashabe, a zatim:
Odgovor na pitanje se razumije iz govora prijašnje i sadašnje uleme. Rekao je šejhul-Islam, ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao: “Zaista sudija ako je i pobožan ali donese presudu bez znanja, biće od stanovnika Vatre, a ako zna i presudi suprotno istini (pravdi, Šerijatu) koju zna, biće od stanovnika Vatre, a ako donese presudu nepravedno i bez znanja onda je takav najpreči da bude od stanovnika Vatre i to ako samo u jednom sporu presudi tako nekoj osobi, a ako donese uopšten propis u vjeri muslimana, i učini istinu neistinom, a neistinu istinom, sunnet novotarijom a novotariju sunnetom, dobročinstvo razvratom a razvrat dobročinstvom, zabranjuje ono što su naredili Allah i Poslanik Njegov a naređuje ono što Allah i Poslanik Njegov zabranjuju ovakav je posebna priča, njemu je presudio Vladar svih svjetova i Gospodar svih poslanika i Vlasnik Sudnjega dana: 'Njemu neka je hvala i na ovome i na onome svijetu! Samo On sudi i Njemu ćete se vratiti.'” (Medžmu'ul-Fetava 35/388)
Rekao je ibn Kajjim u djelu „I'lamul-Muvekki'in“ (85/1): „Zatim nas je Uzvišeni obavijestio da onaj ko se parniči ili sudi po drugim zakonima osim onoga sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takav je donio sud taguta i parničio se pred njim, a tagut je sve ono sa čime čovjek pređe granicu u obožavanju, ili slijeđenju, ili pokornosti. Tako je tagut svakog naroda onaj pred kim se oni parniče mimo Allaha i Njegova Poslanika, ili ga obožavaju mimo Allaha ili ga slijede bez ikakva dokaza od Allaha ili mu se pokoravaju u onome za šta ne znaju da li je to pokornost Njemu.“
Rekao je Muhammed ibn Ibrahim Alu Šejh: „Što se tiče onih po pitanju kojih je rečeno mali kufr ako presude drugim propisom osim Šerijata uz vjerovanje da je griješan i da je Allahov propis istina, to se odnosi na one koji to učine jednom ili nekoliko puta. A što se tiče onoga koji učini ova izmišljena pravila zakonom kojem se obaveza pokoriti, to je nevjerstvo (kufr) pa makar i rekli da su pogriješili i da je Šerijat pravedniji.“ (Fetava Muhammed ibn Ibrahim 12/280)
Uvaženi šejh Mahmud Šakir, Allah mu se smilovao, komentarišući riječi koje prenosi Et-Taberi u komentaru riječi Allaha, dželle še'nuhu: “...Oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio pravi su nevjernici.“ Prenosi se od Ebu Midžleza, a on je jedan od tabi'ina, povjerljiv, kada su ga upitali Ibadijje o značenju ovoga ajeta sa namjerom da uspostave dokaz nad njim za tekfirenje vođa jer su oni bili u vojsci sultana koji su možda radili nešto što je Allah zabranio, da je rekao: „Oni rade ono što rade (vođe) i znaju da je to grijeh. A ajet je objavljen po pitanju jevreja i kršćana.“ Pa su rekli: “Tako nam Allaha ti znaš isto kao što mi znamo ali ih se plašiš.“ Reče: “Ne, vi ste preči za to od nas, jer mi ne znamo to što znate vi!” Rekoše: “Nasuprot, znate ali vas sprječava da radite po tome zbog straha od njih.“ (Et-Taberi, 6/252-253)
Kaže nakon toga šejh Mahmud Šakir: “Njihovo pitanje nije bilo, kako to žele predstaviti novotari našega vremena, pitanje presude u imetku, časti, krvi po onome što je suprotno Šerijatu muslimana, niti je bilo riječi o izdavanju zakonika kojim se obavezuju sljedbenici Islama da se njime sudi pored zakona Allahova koji je u Kur'anu i na jeziku Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je to djelo okretanje od Allahovih propisa, odricanje od Njegove vjere kao i davanje prednosti zakonima sljedbenika kufra nad zakonom Allaha, subhanehu ve te'ala, što je očito nevjerstvo u koje ne sumnja ni jedan sljedbenik Kible uz razilaženje po pitanju tekfira onoga koji to zagovara ili tome poziva.
Ali ono što se danas dešava jeste odricanje ili bojkotovanje Allahova zakona uopšteno, bez izuzetka, i davanje prednosti drugim zakonima nad Njegovim kur'ansko-hadiskim zakonom, te poricanje svega što je Allahov Šerijat, čak do te mjere da su počeli tvrditi da su laički zakoni bolji nego zakon od Allaha objavljen, dokazujući to sumnjom kako su propisi Šerijata objavljeni u drugom vremenu ne u našem i propisani su zbog nekih razloga i uzroka kojih više nema pa time i sam zakon više ne važi. Pa gdje je ovo u govoru Ebu Midžleza koji smo spomenuli i grupe ibadija iz Benu Amra ibn Sedusa!!!“ (Pogledaj tefsir Et-Taberi sa opaskama Ahmeda Šakira 10/349)
Također, na drugom mjestu kaže: „Kada bi bilo kako oni misle, da su se oni (ibadijje) suprotstavili sultanu u nekoj od tačaka islamskog zakona, pa historija islama nije zabilježila da je sudija propisao neki zakon i učinio ga obaveznim da se po njemu sudi, to jedno, a sasvim drugo ako sudija presudi u konkretnoj i određenoj situaciji drugačije nego što to nalaže Allahov zakon ili je presudio iz neznanja o tom propisu i njegov status je status neznalice o Šerijatu[3], ili je presudio tako iz prohtjeva nekog znajući da je to grijeh, to je prijestup kojeg briše tevba i obuhvata ga magfiret (oprost), ili je presudio u toj konkretnoj situaciji presudom do koje je sam došao trudeći se da ispravno postupi a time se suprotstavio svim učenjacima, njegov propis je kao i propis svakog ko tevili[4] a čiji se te'vil zasniva na Knjizi i sunnetu Poslanika, alejhisselam, a što se tiče pitanja da bude u vremenu Ebu Midžleza ili prije njega ili kasnije, sudija koji je presudio u nekoj stvari ili negirajući propise Šerijata ili što su zakoni nevjernika ostavili traga na propise sljedbenika islama, to sigurno nije bio slučaj i nemoguće je to dokazivati riječima Ebu Midžleza i ibadijja.
Onaj ko ovim i sličnim eserima[5] dokazuje gdje im nije mjesto, ili iskrivljuje njihova značenja na ono na šta ne upućuju s ciljem da se pomogne sultan ili da bi opravdali zakone koji se kose sa Šerijatom i da bi njima obavezali Allahove robove, njihov propis u Šerijatu je propis poricatelja jednog od Allahovih propisa: “Da se traži pokajanje od njega, pa ako ustraje oholeći se i poričući Allahov propis, te bude zadovoljan mijenjanjem propisa njegov status je da je on kjafir koji ustrajava na svome nevjerstvu, i takvi su poznati sljedbenicima ove vjere.“ (Tefsir Et-Taberi sa opaskama Mahmuda Šakira 10/358)
Rekao je šejh Ibn Usejmin u svom odgovoru na pitanje suđenja onim što Allah nije objavio:
„Suđenje po onome što Allah nije objavio se dijeli na dvije vrste:
Prva vrsta: Da se poništi Allahov propis i na njegovo mjesto stavi tagutski propis. Tako da se gase Šerijatski propisi među ljudima a na njihovo mjesto stavljaju propisi koje je izmislio čovjek poput onih koji uklanjaju Šerijatske propise u međuljudskim odnosima a na njihovo mjesto stavljaju ljudske zakone. Ovo je, nema sumnje, mijenjanje Allahovog, subhanehu ve te'ala, zakona što je kufr (nevjerstvo) koje izvodi iz vjere jer je takav sebe stavio u poziciju Stvoritelja dajući sebi za pravo da propisuje nešto što Allah nije objavio čak i da uvede jedan propis i učini ga da bude ono čime će se suditi među ljudima, jer Allah, dželle še'nuh, je to nazvao širkom (mnogoboštvom) u Svojim Riječima:
أَمْ لَهُمْ شُرَكَاءُ شَرَعُوا لَهُمْ مِنَ الدِّينِ مَا لَمْ يَأْذَنْ بِهِ اللَّهُ
“Zar oni da imaju suparnike koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?” (Eš-Šura, 21)
Druga vrsta: Da ostanu Allahovi, azze ve džell, propisi onakvi kakvi su, da se formira snaga koja će te propise sprovoditi te da se sve presude vraćaju njemu (Šerijatu), ali dođe neki sudija i presudi drugačije nego što mu nalažu propisi Šerijata, tj. presudi po onome što Allah nije objavio.
Ovaj ne izlazi iz tri situacije:
1 - da presudi po onome što Allah nije objavio vjerujući da je taj zakon bolji i korisniji za ljude od Allahova zakona, ili da vjeruje da su jednaki ili pak smatra da je dozvoljeno da sudi po drugim zakonima osim onim što je Allah objavio, to je kufr. Sudija je u ovom slučaju izašao iz vjere jer on nije zadovoljan Allahovim propisima i nije Ga učinio sudijom među robovima.
2 - da presudi po onome što Allah nije objavio vjerujući da je Allahov zakon bolji i korisniji za čovječanstvo, ali nije presudio po njemu osjećajući da je grješnik prema Allahu, subhaneh, ali je to uradio iz želje da naudi i nepravdu učini onome kome presuđuje zbog nekog neprijateljstva među njima (zulumćar). Ovakav sudi po nečemu drugome a ne po onome što Allah objavljuje ne iz mržnje ili preziranja Allahova propisa niti što ga želi zamijeniti, niti vjeruje da je taj propis koji je donio bolji od Allahova niti je njemu sličan niti smatra da je dozvoljeno suditi time, nego je želeći nauditi onome kome treba da izrekne presudu presudio nečim što Allah nije objavio[6]. U ovoj situaciji ne kažemo da je ovaj sudija nevjernik već kažemo da je zulumćar, agresor i nepravedan.
3 - da presudi po onome što Allah nije objavio vjerujući da je Allahov zakon bolji i korisniji za Njegove robove i da je on tom presudom grješnik prema Allahu, azze ve dželle, ali je time presudio zbog prohtjeva njegove duše ili koristi koja se vraća njemu ili onome kome je donijeta presuda ovo je fisk[7] i izlazak iz pokornosti Allahu, dželle še’nuh. Na ove tri situacije se odnose tri ajeta u kojima Allah, dželle še’nuh, kaže:
وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَـئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ
“A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” (El-Maide, 44) Objavljen je po pitanju prve skupine.
Njegove riječi:
وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَـئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ
“Oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio pravi su nasilnici.” (El-Maide, 45) Objavljen je po pitanju druge skupine.
A Njegove riječi:
وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَـئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ
“Oni koji ne sude prema onom što je Allah – pravi su grješnici.” (El-Maide, 47) Objavljen je po pitanju treće skupine. (Fikhul-ibadat, 61-62)
Rekao je šejh Salih el-Fevzan u “Kitabut-Tevhidu”: “Propis onoga ko sudi po onome što Allah nije objavio, rekao je Uzvišeni:
وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَـئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ
“A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” (El-Maide, 44)
U ovom plemenitom ajetu je jasno da je suđenje po onome što Allah nije objavio kufr, i ovaj kufr nekada bude veliki kufr kojim počinioc izlazi iz vjere a nekada bude mali kufr koji ne izvodi iz vjere. A to se razlikuje od stanja sudije. Ako vjeruje da je suđenje po Šerijatu neobavezno i da on ima pravo odabira ili omalovaži neki propis Šerijata i smatra da je neki od dunjalučko-laičkih zakona bolji od njega, da Šerijat nije pogodan za ovo vrijeme ili pak želi da tim zakonom kojeg Allah nije objavio zadovolji nevjernike i munafike, ovo sve je VELIKI KUFR.
Ako vjeruje u obaveznost suđenja po onome što je Allah objavio i spozna ga u konkretnoj situaciji[8] a zatim odstupi od njega priznajući da zaslužuje kaznu takav je grješnik i naziva se kafir malim kufrom. Također, ako ne sazna Allahov propis iako je uložio sav napor i izdvojio vrijeme da sazna propis i pogriješi, ovakav je napravio grešku ali će biti nagrađen za svoj trud a njegova greška biće oproštena. Ovo je u posebnoj ili određenoj situaciji, ali ako to bude uopšteno ili stalno, onda se propis razlikuje.[9] Rekao je šejhul-Islam ibn Tejmijje...“ Zatim je (šejh Salih el-Fevzan) naveo govor koji smo već spomenuli na početku. (Kitabut-Tevhid 39.str. izdavač kuća 'Ilafil-Kuvejt')
A što se tiče manifestacije pomaganja nevjernika u našem vremenu ona se ogleda u:
- borbi u njihovim redovima ili njihovo pomaganje u borbi protiv muslimana na bilo koji način,
- uzeti ih za savjetnike i davati prednost njihovom mišljenju te veličati njihov stepen,
- dozvoljavanje njima da utiču na političke odluke koje neće biti u korist islama i muslimana a pogotovu da im se dozvoli direkno uticanje na odluke,
- da islamske države služe njihovim namjerama i planovima,
- uzdizanje njihovih poglavara i predstavljanje njih kao istaknutih vođa čovječanstva,
- stavljanje njihovih zakona i sistema na mjesto Šerijata i islamskog sistema,
- ukidanje jednog od propisa islama ili neke naredbe koju je propisao Allah, dželle še'nuh, da bi ih zadovoljili,
- davanje mogućnosti da zavladaju nekom islamskom teritorijom obezbjeđujući im baze, vojne i obavještajne objekte i drugo,
- pozivanje da se iz obrazovanja i informisanja ukine sve što dovodi do mržnje prema nevjernicima a sve u cilju da im se udovolji (nevjernicima), kao i ukidanje svetosti džihada udovoljavajući njima (nevjernicima),
- saradnja sa njima i pomaganje u programu pozivanja na jedinstvo vjera i ostalih projekata koji ruše principe prijateljevanja i mržnje (el-vela' vel-bera'),
- sudjelovanje sa njima u političkim integracijama koje su izgrađene na rušenju islamkog vjerovanja.
Odgovorio: šejh Hamid b. Abdullah el-Ali
Izvor: http://h-alali.org
Prijevod s arapskog: Grupa medinskih studenata
Šerijatska recenzija prijevoda: Idriz Bilibani, prof. fikha
Fusnote:
[1] Sve što se obožava mimo Allaha, dželle še'nuh, pa makar i samo jednom vrstom ibadeta, a ono što se obožava je time zadovoljno.
[2] Smatra nevjernikom.
[3] tj. njegov propis je vezan za stvar koju nije znao i njenu veličinu.
[4] Postoje dvije vrste Te'vila (tumačenja); zasnovan na Knjizi i sunnetu i onaj koji nema uporište u njima. Što se tiče suca on se može opravdati samo ako njegov Te'vil bude od prve vrste.
[5] Predaja ili govor nekog od ashaba ili tabi'na.
[6] Osnova zakona po kome sudi i kome se vraća u presudi je Šerijat a ne demokratija ili neki ljudski zakon.
[7] Situacija 2 i 3 su skoro identične jedina razlika je što se u drugoj situaciji želi nanijeti zlo a u trećoj pribaviti neka korist.
[8] tj. ne bude to stalno ili da to ne bude osnova zakona već to bude jednom ili dva puta (u konkretnoj situaciji).
[9] Šejh napominje razliku da neko presudi jednom ili dva puta greškom ili iz prohtijeva želeći da naudi onome kome donosi presudu i onoga koji to stalno čini i kome je, da presudi po nečemu što Allah nije objavio stalna osobina.
Kada čovjek obavi veliku ili malu nuždu, dužan je očistiti mjesto odakle je nečistoća izašla. Najbolje je taj dio oprati vodom. Ukoliko nema vode, onda kamenom ili nečim sličnim čime se može ostraniti nečist.
Prilikom obavljanja nužde treba se pridržavati slijedećih pravila - adaba:
kada se pođe u nužnik, ne smije se nositi sa sobom ništa na čemu ima napisano neko Allahovo ime ili ajet iz Kur´ana;
proučiti euzu i bismillu prije ulaska u nužnik, ili prije skidanja odjeće kada se nužda vrši na otvorenom prostoru, tako što će se reći:
˝ Bismillahi, Allahumme inni euzu bike minel - hubusi vel - habaisi. ˝ (Allahu zaštiti me od svih nečistoća i zlih džina);
treba šutjeti prilikom obavljanja nužde i ne govoriti ništa osim u slučaju da se nešto mora progovoriti;
poštovati pravac Kabe tako što joj se neće okretati ni sprijeda ni otraga, nego će se okrenuti tako da mu ona bude s desne ili lijeve strane, osim u slučaju kad je zaklonjen od Kabe nečim u neposrednoj blizini, kao što je zid i sl.;
ne obavljati nuždu u životinjsku jazbinu zbog mogućnosti da u njoj budu životinje ili druga bića koja bi mu nanijela zlo i koje će uznemiriti bez razloga;
ne obavljati nuždu po putevima kojima prolaze ljudi i gdje ljudi odsjedaju i pričaju;
bez nužde ne mokriti stojeći (530), jer to odudara od dostojanstva, a postoji i mogućnost prskanja mokraćom;
ne mokriti na mjestu gdje se kupa, niti u stajaću ili tekuću vodu, niti na kabur, niti u džamiji, pa makar to bilo i u kakvu posudu;
u nužnik ulaziti lijevom nogom, a iz njega izlaziti desnom, i prilikom izlaska izgovoriti riječi ˝ Gufraneke ˝ (531) (˝ Tražim oprost od Tebe ˝);
ne čistiti se sasušenim životinjskim izmetom i kostima, (jer je to hrana džina muslimana). Poslije obavljenog brisanja ili pranja treba dobro oprati ruke sapunom.
Džahil – neznalica: Kada se sa neznalicom raspravljaš – zbog svog neznanja će umisliti da je istina sa njime, zbog čega će zapasti u štetu kojoj si ti bio razlog i sebeb! Allah dž.š., kaže: „Neznalica se kloni!“ Nažalost, ovakvih je mnogo...
Sefih – glup...ak: Nije mudro razgovarati s glupacima, jer su oni neuravnoteženi u svojim riječima i djelima, tako da je teško očekivati ikakvoga boljitka od raspravke s njima... Nažalost i ovakvih je mnogo...
Gadban – ljutiti čovjek: Obaveza ti ja da ućutiš ako se je naljutila osoba s kojom pričaš, sve dok se ne smiri, dok se ne ohladi i dok joj se duša ne primiri. Ako se budeš raspravljao s njime, a on je u ovakvom halu i stanju, isto je kao da se pametni raspravlja sa ludom!
Sekil – težak čovjek: Ako primjetiš da tvoj sagovornik ne umije polemisati pa se ne možeš od njega okoristiti, niti umije slušati – kako bi se on okoristio tobom, teško li se tebi a i njemu...
Mute'annit – tvrdoglavi: Tvrdoglava osoba je ili kompleksna neznalica ili prezreni glupak kojem nema lijeka osim odbiti se od njega i napustiti ga. To je osoba koja će ti kontrirati onda kada se složiš sa njime, a ako joj kontriraš postaje ti neprijatelj. Ako ga počastiš – prezrijeće te, a ako ga prezreš – počastiće te. Ako mu se nasmiješ – namrštiće ti se! Ako budeš blag prema njemu – biće grub prema tebi, a ako budeš grub prema njemu – biće blag prema tebi...
Mubtedi'a – novotar: Ovu grupaciju ljudi ne poznaje niko drugi do onaj kome je Allah dž.š., podario mudrost i oštroumnost, poznavajući dobro novotarije i njihove sljedbenike (havaridž, šije, sufije, mu'utezile, kaderije, džehmije, murdžije...). sve navedeno zahtijeva duboko poznavanje vjere (el-tefekkuh). Koliko ljudi je pokušalo razgovarati s njima pa nisu požnjeliništa do zavist i mržnju!
Svojstva pravog sagovornika su lijepo ponašanje, strpljenje, nasmijanost i vedrina lica, poniznost, smirenost, samilost prema neistomišljeniku, istinitost, pravednost, blagost, milost, postepenost...
Uzvišeni Allah će reći na Sudnjem danu: - O čovječe, razbolio sam se pa me nisi obišao – posjetio? A čovjek će reći: O moj Gospodaru, kako da Te obiđem, a Ti si gospodar svjetova? Reći će Allah: Zar nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio pa ga nisi obišao.
Zar ne znaš da si ga obišao, zaista bi Mene kod njega našao.- O čovječe, tražio sam da Me nahraniš pa Me nisi nahranio.
Čovjek će reći: O moj Gospodaru, kako da Te nahranim, a Ti si Gospodar svjetova?
Reći će Allah: Zar ne znaš da je Moj rob tražio da ga nahraniš, pa ga nisi nahranio. Zar ne znaš da si ga nahranio da bi to sad kod Mene našao. O čovječe, tražio sam da Me napojiš vode, pa Me nisi napojio.
Čovjek će reći: Moj Gospodaru, kako da te napojim, a Ti si Gospodar svjetova. Reći će Allah: Tražio je da ga napojiš Moj rob, pa ga nisi napojio. Da si ga napojio sada bi to sigurno kod Mene našao.
(Muslim, sahih)
Način nazivanja selama
Najbolji način nazivanja selama je: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Zatim: Es-selamu alejkum ve rahmetullah.
A zatim: Es-selamu alejkum.
Dokaz za ovo jeste hadis Ebu Hurejre da je neki čovjek prošao pored Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem dok je on sjedio s ashabima i rekao: "Es-selamu alejkum!" Na to je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Deset hasenata." Zatim je prošao drugi čovjek i rekao: "Es-selamu alejkum ve rahmetullahi!" Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je dodao: "Dvadeset hasenata." Nakon toga, prošao je treći čovjek i nazvao selam riječima: "Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!" Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Trideset hasenata." (Tirmizi, 2689; Buharija u "Edebul-mufredu, 986; Ahmed, 19 446; Darimi, 2640. Tirmizi kaže: "Hadis na ovaj način je hasen sahih garib." Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)
Što se tiče uzvraćanja na selam on biva na isti način na koji je selam i nazvan ili boljim od njega zbog riječi Uzvišenog:
فَحَيُّوا بِأَحْسَنَ مِنْهَا أَوْ رُدُّوهَا
"... ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite ..." (En-Nisa', 86)
Biva u množini svejedno da li se selam uzvraća pojedincu ili grupi muslimana i kaže se: "Ve alejkumu-s-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!"
Pitanje:
Eseelamu alejkum!
Da li je doz...voljeno drzati u kuci, psa, macku, ribice i sl. kao kucne ljubimce?
Odgovor:
We alejkumusSelam,
Sto se tice psa on nije dozvoljen da se drzi u kuci kao kucni ljubimac. Poslanik a.s. je rekao u hadisu da meleki ne ulaze u kucu u kojoj prebiva pas ili ima objesena slika (nekog od zivih bica ili necega sto ima dusu). Pas se moze cuvati za lov ili za cuvanje imetka ali izvan kuce. Sama cinjenica da posudu koju pas lizne treba oprati sedam puta( kombinacija zemlje I vode),dovoljno nam govori o zabrani cuvanja psa unutar kuce.
Za macke je Poslanik a.s. rekao da su one od onih koje nas posjecuju i da ih netrebamo tjerati sa kucnog praga. One su umiljate i serijatski ciste sto je najvazniji uslov da se ocuva zdravlje tako da nema serijatske zapreke za njih.
Ribice drzati u akvarijumu je takodjer dozvoljeno imati ali trebamo imati na umu da cemo za brigu o tim zivotinjama imati sevap i nagradu i da nije dozvoljeno da ih mucimo tako sto im necemo cistit staniste ili mjenjat vodu ili zabranjivat hranu i pice i sl.Ako se insane navedenog ne boji za sebe onda, inshaallah, nema smetnje da ima tu vrstu kucnih ljubimaca. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan!
PITANJA:
Da li je dozvoljeno drzati kucnog ljubimca u kuci ?
ODGOVOR:
Nema prepreke da se drži kućni ljubimac poput mačke ili nekih vrsta ukrasnih životinja. Ali nije dozvoljeno držati psa jer o tome postoji jasna zabrana izrečena od Allahova Poslanika alejihs-selam u kojoj se spominje da onaj koji drži kod sebe psa bez opravdanog razloga svaki dan gubi dobrih djela veličine brda Uhud. Ali ne treba zaboraviti za prava tog ljubimca kod nas, tj. Da ga hranimo i da se ne desi da se ta životinja pati u našem stanu ili kući što nije dozvoljeno.
A ALLAH NAJBOLJE ZNA !
PITANJE:
Kakav je stav islama o drzanju i uzgajanju pasa ?
ODGOVOR:
Nema sumnje da je covjeku zabranjeno drzati psa, izuzev u slucajevma u kojima mu to Serijat dozvoljava. Onome koji drzi psa ( osim lovackog i psa cuvara stoke i usjeva ) se svakodnevno umanjuju dobra djela za jedan kirat. ( U nekim hadisima se spominje da je jedan kirat kao brdo Uhud ). Ako mu se dobra djela umanjuju za kirat, time biva grijesan, jer je gubljenje dobrih djela kao i grijesenje. Oboje ukazuju na zabranu, odnosno na ono sto proistice iz tog cina.
Savjetujem sve one koji su zaslijepljenim onim sto cine nevjernici, kao sto je drzanje pasa koji su najnecistije zivotinje. Pseca necistoca se moze ocistiti samo sa sedam pranja, pri cemu jedno pranje mora biti zemljom. Cak ni necistoca svinje, za koju Allah, dzelle sanuhu, u Kur'anu kaze da je haram ( zabranjena ) i da spada u necist, ne dostize tu granicu. Zato pas spada u necistocu i prljavstinu. I pored toga, nazalost, vidimo neke ljude, obmanjene nevjernicima koji ne drze do cistoce i imaju pse kao kucne ljubimce. Poklanjanju im posebnu paznju odgajajuci i cisteci ih, iako se psi ne mogu ocistiti, makar se i u moru prali, jer je pas sam po sebi necist.
Zapitajmo se koliko li samo novca tako upropaste, troseci ga na besmislice ?! Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zabranio upropastavanje imetka.
Savjetujem sve one koji su time obmanuti da se pokaju Allahu, dzelle sanuhu, i da ociste svoje kuce od pasa. Onaj koji bude imao potrebu za psom radi lova, cuvanja stoke ili usjeva nije grijesan, jer je to Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve selle, dopustio.
Sejh Ibn Usejmin ( rahimehullah )
PITANJE: U kući držimo ženku psa koju smo sebi nabavili, a nismo znali šerijatski propis o držanju psa bez potrebe. Nakon što smo to saznali, izbacili smo je iz kuće, ali nije htjela otići jer se navikla, a ja ne želim da je ubijem. Kakvo je rješenje ove situacije?
ODGOVOR: Nema sumnje da je zabranjeno (haram) držanje pasa, osim za one potrebe za koje je Šerijat dopustio. Jer, držanje psa, osim lovačkog, psa za čuvanje stoke ili usjeva, svaki dan čovjeku umanjuje njegovu nagradu u visini jednog kirata(karata). Ako se čovjeku umanjuje nagrada za kirat, on je grješan jer gubljenje nagrade jeste poput griješenja i oboje ukazuju na zabranu, odnosno na ono što proizlazi iz toga.
Ovom prilikom savjetujem sve one koji su zavedeni onim što rade nevjernici, tj. držanjem pasa i kažem da su psi prljavština i njihova nečist najveća je od svih životinja. Ona se može očistiti tek nakon sedam pranja, od kojih jedno mora biti obavljeno prašinom. Čak i svinja, koja je kur‘anskim tekstom zabranjena i okvalifikovana kao pogana, nije nečista u onoj mjeri u kojoj je to pas. I pored toga što je pas nečist i ogavan, vidimo da su neki ljudi, na veliku žalost, zavedeni onim što rade nevjernici, koji imaju afiniteta ka prljavštinama i koji drže pse bez ikakve potrebe i nužde. Oni ih drže i odgajaju, čiste i kupaju, ali i pored toga oni se ne mogu očistiti pa makar bili kupani vodom cijelog jednog mora, jer je njihova nečistoća supstancijalna. Oni koji to rade troše puno novca i tako rasipaju svoju imovinu, a to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio.
Savjetujem ove zavedene ljude da se pokaju Uzvišenom Allahu i da iz svojih kuća odstrane pse. Nema smetnje da posjeduje psa onaj kome on treba za lov ili čuvanje usjeva ili stoke, jer je to Vjerovjesnik, s.a.v.s., dozvolio. Ostaje nam da odgovorimo ovom bratu na njegovo pitanje. Njemu kažemo: ako odstraniš ovu kuju iz kuće i otjeraš je, ti nisi više odgovoran za nju. Nemoj je zadržavati kod sebe i davati joj utočište, a možda će ona sama otići nakon nekog vremena izvan grada i hranit će se onime čime je Uzvišeni Allah opskrbi, kao što je slučaj sa drugim psima.
Šejh Ibn-’Usejmin
"Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava." (al Maida, 2)
HUTBA: IZGRADNJA LIČNOSTI MUSLIMANA
HATIB: prof. Ahmed Džinović
Cijenjeni džema’ate!!!
Ova tema je važna sa nekoliko aspekata. Mnogi govore da danas nisu u stanju da nešto promijenu u bližoj ili daljoj okolini niti da na koga utiču, počevši od njihove porodice, familije i šire.
Takvi ljudi su doživjeli vlastiti unutrašnji poraz koji ih je doveo do toga da se predaju učmalosti, očaju i stihiji. Zaboravili su da mogu barem poraditi na izgradnji sopstvene ličnosti jer je uslov za preporod jednog društva i poboljšanje njegovog stanja - zdrav pojedinac.
Allah, dželle šenuhu, kaže:
إِنَّ اللَّهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ
“Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.” (Er-R'ad,11)
Danas mnogi gledaju na tuđe mahane a najmanje na svoje. Jer, kako nisu u stanju da rade na otklanjanju svojih mahana onda im jedino preostaje da ispravljaju tuđe mahane.
Uslov da djelujemo na druge i ispravljamo njihove mahane i grijehe jeste da sami budemo odgojeni. Jer, najbolja vrsta odgoja i ukazivanja na ispravno postupanje i vladanje jeste li čnim primjerom.
Muhammed,s.a.v.s., je odgajao svojim primjerom.Nije jedno govorio a drugo radio. Da je bilo tako ne bi uspio u svojoj misiji. Pored toga sa ashabima je postupao i upozoravao ih na najljepši način, o čemu nam Allah, dželle šenuhu, kaže:
وَلَوْ كُنتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لَانفَضُّوا مِنْ حَوْلِكَ
“A da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje okoline.» (Ali'Imran,159)
Izgradnja ličnosti zasniva se na nekoliko stvari:
1) Čvrsta veza sa Allahom, dž.š. Allah, dželle šenuhu, nam u Časnom Kur'anu naređuje bogobojaznost, te nam se na početku mnogih ajeta obraća riječima:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ
«O vjernici bojte se Allaha!»
Bogobojaznost je osnova da čovjek raspozna pravi put i da zasluži oprost svoga Gospodara. Allah, dželle šenuhu, nam jasno poručuje:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن تَتَّقُوا اللَّهَ يَجْعَل لَّكُمْ فُرْقَانًا وَيُكَفِّرْ عَنكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَيَغْفِرْ لَكُمْ
“O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti, i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam.» (El-Enfal, 29)
Takođe, Allah, dželle šenuhu, pomaže i opskrbljuje bogobojazne odakle se i ne nadaju:
وَمَن يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَل لَّهُ مَخْرَجًا
“A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći,
وَيَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لَا يَحْتَسِبُ
i opskrbiće ga odakle se i ne nada.» (Et-Talak,2-3)
Samo onaj ko je svjestan stalnog Allahovog nadzora može da odgoji svoju dušu kako treba, jer Uzvišeni Allah, dželle šenuhu, nam kazuje da je On uz nas i da mu ništa skriveno nije:
وَهُوَ مَعَكُمْ أَيْنَ مَا كُنتُمْ
“A On je sa vama gdje god bili.”(El-Hadid, 4)
إِنَّ اللَّهَ لَا يَخْفَىٰ عَلَيْهِ شَيْءٌ فِي الْأَرْضِ وَلَا فِي السَّمَاءِ
“Allahu nije ništa tajna na Zemlji niti na nebesima.” (Ali'Imran, 5)
Ko ovo spozna i bude radio po tome može dostići stepen ihsana, koji je pomenut u hadisu kada je došao
Džibril, alejhi sellam, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga o ihsanu. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio:«Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, pa ako ti Njega ne vidiš On tebe zaista vidi.» (Muslim)
2) Činjenje dobrih djela Onaj ko misli da odgoji samog sebe mora da čini dobra djela jer to donosi koristi na ovom i budućem svijetu. Allah, dželle šenuhu, nam poručuje:
وَإِنَّ اللَّهَ لَمَعَ الْمُحْسِنِينَ
«Allah je zaista na strani onih koji dobra djela čine.» (El-'Ankebut,69)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: «Najbolji čovjek je onaj koji dugo živi i stalno dobra djela radi.» (Et-Tirmizi – dobar hadis)
Djela koja najviše približavaju Allahu, dželle šenuhu, su farzovi i nafile shodno hadisi kudsijji: «Nadraže čime Mi se moj rob približava je ono čime sam ga zadužio (fardovi), a zatim Mi se on približava nafilama dok ga ne zavolim..» (El- Buhari)
Nikada ne treba potcjenjivati nijedno djelo ma koliko ono bilo neznatno, jer znamo da će se djela vagati. Allahu, dželle šenuhu, je drago djelo koje je trajno pa makar bilo i malo.
Takođe znamo da ćemo jedino djela ponijeti na onaj svijet, kako kaže Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u predaji od Enesa, r.a.: «Mejjita (umrlog) prati troje: njegova porodica, njegov imetak i njegova djela.
Dvoje se vraća, a jedno ostaje s njim. Vraćaju se njegova porodica i njegov imetak, a s njim ostaju njegova djela.» (El-Buhari i Muslim)
3) Uzimanje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, za uzor Allah, dželle šenuhu, nam poručuje:
لَّقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا
“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu,i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab,21)
Koji su razlozi da nam Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bude uzor? Razlozi su mnogobrojni: Allah, dželle šenuhu, nam poručuje da je to bio čovjek sa najboljim odgojem i moralom, on je odgojio najbolju generaciju ljudi na Zemlji, poslan je kao milost svjetovima, slijeđenje njegovog sunneta je uslov pokornosti Allahu. Da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio veliki čovjek priznaju i mnogi nemuslimani a pitanja koja su postavili pred sebe bila su:
- Kako je uspio od neorganiziranih, na smrt zavađenih plemena, uspostaviti državu koja će baciti na koljena dvije do tada najveće velesile, Bizantiju i Perziju, i koja će se stoljećima protezati na tri kontinenta ?
- Kako mu je pošlo za rukom da od neukih, nepismenih Arapa obrazuje naučnu elitu od koje će učiti čitav svijet tokom mnogih stoljeća?
- Čime je uspio da grube, nemilosrdne Arape, koji su rođenu djecu zakopavali, preobrazi u najmilosrdnije ljude, sa najvećim moralnim osobinama?
- Kako je bio u stanju da preobrazi ohole lihvare, koji su bacali u ropstvo svoje dužnike, u braću, koji dijele drugima mada im je i samima potrebno?
- Kako je uspio da prevede ženu iz pozicije “sramote za pleme i porodicu” do časnog mjesta “majke pod čijim nogama je Džennet”?
Nažalost mnogi muslimani, a pogotovo naša omladina, uzore traže u ateistima, glumcima, pjevačima, razvratnicima itd… Povode se za praksom, uvjerenjima i običajima drugih naroda, kako je najavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu:
«Slijedićete ranije narode, pedalj po pedalj, aršin po aršin, pa čak kad bi oni ušli u gušterovu rupu vi biste ih u tome slijedili.» (El-Buhari i Muslim)
4) Uočavanje negativnih osobina kod sebe i rad na njihovom otklanjanju.
U hadisu kojeg bilježi Imam Et-Tirmizi u svojoj zbirci stoji da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Pametan je onaj koji strogo vodi računa o svojim postupcima i radi za život poslije smrti, a slabić je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada i pouzdava u Allaha, dž.š.»
Danas vidimo ljude koji svoje probleme pokušavaju riješiti na lahak način ili se uzdaju u Allaha bez bojazni od Njegove kazne. S druge strane, šejtan pokušava zavesti neke ljude na taj način što uvećava njihove grijehe i govori im da i ne pokušavaju da se pokaju za njih. Uočavanje i ispravljanje vlastitih grešaka i negativnosti će učiniti da manje mislimo na negativnosti drugih ljudi. Nažalost, danas su mnogi zauzeti tuđim poslovima i mahanama te zbog toga nemaju vremena za same sebe.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas jasno upozorava da se trebamo kloniti onoga što nas se ne tiče jer ćemo time biti bolji i ispravniji vjernici:«Jedan od znakova ispravnosti čovjekove vjere je da se kloni onoga što ga se ne tiče.» (Et- Tirmizi i dr., hasen hadis)
Ako pogledamo na današnje stanje muslimana vidjećemo da su među njima prisutne mnoge negativne osobine i postupci. Pogotovo što se tiče međusobnog odnosa muslimana.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je svojim hadisima postavio temelje na kojima se zasniva lijep međusobni odnos muslimana. Od tih hadisa je i predaja od Ibn Omera, r.a., u kojoj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Musliman je muslimanu brat: neće mu nepravdu učiniti niti će ga na cjedilu ostaviti. Onome, ko bude pomagao svoga brata u njegovim potrebama, Allah će ispuniti njegove potrebe. Onome, ko olakša muslimanu kakvu tegobu, Allah će olakšati njegove tegobe na Sudnjem danu. Onome, ko pokrije muslimanu neku sramotu, Allah će pokriti njegovu na Sudnjem danu.» (El-Buhari i Muslim)
Međutim, ako kritički i otvoreno analiziramo naše stanje naći ćemo da musliman muslimanu u mnogim slučajevima nije više brat. Velika je žalost kada zlo muslimanu dolazi od muslimana. Ostaviće ga u nesreći, pomagati neprijatelja protiv njega, objelodaniće sve njegove nedostatke i mahane, omalovažiće ga i diskreditovati radi svojih egoističkih ciljeva, i dr.
5) Druženje sa učenim i bogobojaznim ljudima a izbjegavanje neznalica i razvratnika. Vrlo važna uloga u odgoju pripada okolini koja okružuje čovjeka i društvu u kome se on kreće. Velika je vjerovatnoća da čovjek, ako živi u lošoj okolini i društvu, zapadne u grijehe i povede se za lošim osobinama onih sa kojima se druži. Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čovjek je vjere svoga prijatelja, zato pazite sa kim se družite!" (Et-Tirmizi i Ebu Davud – dobar hadis) Takođe, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poredi dobrog i lošeg sagovornika sa prodavačem mirisa i kovačem u predaji od Ebu Muse El-Eš'arija u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dobar sagovornik i loš sagovornik su kao prodavač mirisa i kovač. Prodavač mirisa će ti pokloniti miris ili ćeš ga kupiti, ili ćeš osjetiti lijep miris; a kovač će ti zapaliti odjeću ili ćeš od njega osjetiti ružan miris." (El-Buhari i Muslim)
Stoga i naš narod kaže: "S kim si takav si!"
Pogotovo je važno voditi računa o mladim i djeci, jer su oni najpodložniji tuđim uticajima. Čudimo se kakva su nam djeca i omladina a ne vodimo računa s kim se druže, kada dolaze, na kakvim mjestima borave...
Neko će reči kakve veze ima druženje sa dobrim i pobožnim ljudima sa ovom temom? Odgovor je da onaj ko želi da radi na samoodgoju neće ništa postići dok god bude u društvu loših i neukih ljudi. Ako i ne nauči i ne primi od njih nešto loše neće ništa ni dobro naučiti, i samo će izgubiti dragocijeno vrijeme.
6) Sticanje vjerskog i svjetskog znanja, te učenje Kur'ana Svi znamo da prvi ajeti koji su objavljeni u Kur'anu govore o čitanju i učenju (Ikre) Takođe, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: «Traženja nauke je stroga obaveza (farz) za svakog muslimana.» Neophodno je za onoga ko želi da odgoji svoju dušu, da je prosvijetli znanjem. Jer, čovjek što više zna više vrijedi i otvaraju mu se novi vidici. Takođe, kada čovjek ovlada raznim naukama i vještinama time sebi olakšava život na ovome svijetu. Međutim, ovdje je bitno napomenuti da svaka vrsta nauke mora biti u Allahovo ime, jer samo tako ona može dati prave plodove i rezultate.
Nažalost današnja nauka je uglavnom usmjerena u pogrešnom smjeru i nije u ime Allaha, nego se njome želi zagospodariti drugim ljudima i uspostaviti dominacija jačeg nad slabijim i naprednijeg nad zaostalijim.
Koliko se samo novca utrošilo na istraživanja i proizvodnju najmodernijih i najrazornijih vrsta naoružanja s ciljem da se obezbijedi dominacija jačeg nad slabijim. Samo nauka u ime Allaha može donijeti čovječanstvu prosperitet i usmjeriti ga na ispravan pravac. Što se tiče vjerskih nauka, nažalost danas postoji mišljenje da je to samo stvar vjerskih lica i službenika. Naprotiv, dužnost je svakog muslimana i muslimanke da zna osnovne postavke svoje vjere te da stalno produbljuje znanje o islamu kako bi bili što bolji muslimani. Jer, islam sadrži mnoge propise, temelje i postavke vezano za vjerovanje, ibadete, međusobne postupke među ljudima. Sve ovo bi trebalo poznavati barem u osnovnim crtama, kako bi čovjek mogao ispravno praktikovati vjeru.
Allah, dželle šenuhu, od nas ne želi da vjerujemo na slijepo nego nam je dao dokaze u svemiru, Kur'anu i nama samima, kako bismo se uvjerili u Njegovo postojanje. Allah, dželle šenuhu, ne želi od nas da klanjamo, postimo i činimo ostale ibadete a da ne znamo zbog čega to činimo. Danas je svima olakšano da nauče osnovne stvari vezane za našu vjeru. Napisane su i prevedene mnoge knjige o islamu na svim svjetskim jezicima. Tu su i audio i video predavanja na razne islamske teme. Tako se više ne možemo pravdati time da nemamo odakle naučiti, da nam neko brani ...
Ovdje bih se posebno osvrnuo na učenje Kur'ana i njegovo proučavanje. Porazna je činjenica da veliki broj muslimana ne zna da uči Kur'an. Time propuštaju velike vrijednosti spomenute u hadisima, od kojih je i predaja od Ebu Umame u kojoj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Učite Kur'an jer on će na Sudnjem danu doći kao šefa'atdžija (zagovornik) za one koji ga budu učili.» (Muslim)
Takođe je rekao: «Najbolji od vas je onaj ko se poduči Kur'anu i druge njemu poučava.» (El-Buhari)
Nalaze se razni uzroci i izgovori kojima se želi opravdati ovakvo stanje, od toga da se nema vremena do toga da se nema gdje i od koga naučiti. Što se vremena tiče njega imamo napretek za druge sporedne stvari ali za Kur'an ne.
Takođe, danas skoro da ne postoji mjesto na svijetu gdje nema ljudi koji znaju učiti Kur'an i spremni su druge njemu poučiti. Međutim, toliko nam je draga Allahova Knjiga da je mnogi ne znamo ni učiti a kamoli razumijevati.
Postoje još mnogi segmenti u vezi s odgojem ličnosti muslimana, ali je ovo bio pokušaj da se ukaže samo na najvažnije od njih.
A Allah najbolje zna.
Na kraju ove hutbe:
- Molima Allaha Uzvišenog da budemo od Njegovih iskrenih robova koji će uz Njegovu pomoć ispravno prakticirati ovaj din.
- Molim ga Uzvišenog da nas sačuva svakog munafikluka i svih zabluda.
- Molim ga Uzvišenog da budemo na uputi i da nam se smiluje.
- Molim Uzvišenog da nam oprosti i sakrije grijehe, da nas uputi na pravi put jer on se jasno razlikuje od krivog.
- Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nas učvrsti na pravom putu.
- Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nas usmrti na pravom putu.
- Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nas proživi čiste od širka.
- Molim Allaha subhanehu ve te’ala da pređe preko ružnih postupaka naših.
- Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nam pomogne protiv našeg Šejtana.
- Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nam pomogne protiv našeg nefsa.
- Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nam pomogne protiv naših strasti i da im se odupremo.
- Molim Allaha svim Njegovim imenima i svojstvima pomogne i učvrsti braću mudžahide i da usmjeri njihovu vatru i učini je pogubnom i ubitačnom za neprijatelje ove vjere i ovog ummeta ma gdje bili.
- Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nas učini da budemo mudžahidi na Njegovom putu.
- Molim ga Uzvišenog da nas sačuva svakog licemjerstva i pretvaranja, svake zablude, svake novotarije i svakog grijeha, da nas učini braćom na istini.
- Molim ga Uzvišenog da primi naše dove.
- Naša posljednja dova je.
الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ
EL-HAMDU LILLAHI RABBIL ‘ALEMIN. / Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
Hamza el-Kettani, Allah mu se smilovao, pripovijeda da je samo nakon spomena Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, pisao salavat i nije pisao i selam. Vidio je Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u snu gdje mu je rekao: Šta ti je pa ne upotpunjuješ salavat na mene? Nakon toga -kaže Hamza- nikada nisam spomenuo Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, a da nisam napisao i salavat i selam. Od uveliko proširenih grešaka koje čine pisci, prevodioci i slični njima jeste i skraćeno pisanje salavata i selama prilikom spomena Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako to oni obično pišu: (a.s.) ili (s.a.v.s.).
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Ko se smatra ženinim mahremom?
Ko je mahrem ženi pred kojim je njoj dozvoljeno da skine mahramu?
Odgovor: Ženi je dozvoljeno da skine mahramu pred muškarcima koji su joj mahremi. Mahrem je osoba koja trajno ne može sa ženom da stupi u bračne veze zbog srodništva (npr.: otac i sva uzlazna loza, sin i sva silazna loza, amidža i daidža, i brat, i bratić, i sestrić) ili zbog zabrane po mlijeku (npr.: ženin brat po mlijeku, ili suprug njene dojilje) ili zbog tazbinskih veza (mpr: majčin muž, svekar –mužev otac i sva uzlazna loza, mužev sin i sva silazna loza).
Mahremi po krvi:
To su oni koje je Uzvišeni Allah spomenuo u suri Nur, u riječima: ''Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih….'' (En-Nur, 31 ajet) Kazali su mufesiri – tumači Kur'ana: Ovaj ajet je spomenuo muškarce koji su mahremi ženi, koji se za nju vezuju krvnom vezom, oni su:
1- Očevi, znači ženin mahrem je njen otac i sva uzlazna loza sa ženske i muške strane, kao očev otac (djed) ili majčin otac. A što se tiče svekra –muževog oca, on je također mahrem ali zbog tazbinskih veza, o tome ćemo govoriti poslije.
2- Sinovi, znači ženina djeca su njeni mahremi. To obuhvata i djecu njene djece i svu silaznu lozu, bez obzira sa ženske ili muške strane, kao sinov sin ili kćerkin sin. Što se tiče sinova njenog muža (od druge žene) koji su spomenuti u ajetu, to su njegovi sinovi od druge supruge i oni su mahremi ženi ne zbog krvne veze već zbog tazbinskih veza, kao što ćemo pojasniti.
3- Braća, bez obzira da li to bila rođena braća – od majke i oca ili nerođena braća – braća po majci ili ocu.
4- Sinovi braće i sva silazna loza, bez obzira da li sa ženske ili muške strane, kao sinovi sestrine kćerke.
5- Amidža i daidža, oni su ženini mahremi po krvi, a nisu spomenuti u ajetu, zato što oni uzimaju isti propis kao i roditelji. U osnovi, ljudi njih doživljavaju kao i svoje roditelje. Uzvišeni Allah u Kur'anu amidžu naziva ocem: ''Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: 'Kome ćete se, poslije mene, klanjati?' – 'Klanjat ćemo se' – odgovorili su – 'Bogu tvome, Bogu tvoga oca Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! I mi se Njemu pokoravamo!"' Poznato je da je Ismail bio amidža Jakubovoj djeci.
Mahremi zbog veze po mlijeku:
Određena osoba može biti mahrem ženi zbog svoje veze po mlijeku sa njom. Spomenuto je u tefsiru Alusija: ''Kao što mahremstvo, koje uzrokuje da žena može svoje ukrase pokazivati pred njima, biva zbog krvnog srodstva, također biva zbog veze po mlijeku (dojenju). Ženi je dozvoljeno da svoje ukrase pokazuje pred svojim ocem ili svojom djecom po mlijeku.“ (Tefsir Alusija, 18/143)
Zato što mahremstvo po mlijeku, kao i mahremstvo po krvi, čini ženu trajno zabranjenom za brak. To je ono što je spomenuo imam El-Džessas u komentaru ovog ajeta. (Ahkam El-Kur'an lil-Džessas, 3/317)
Ono što je zabranjeno po krvi zabranjeno je i po mlijeku.
U sunnetu Allahovog Poslanika zabilježeno je: "Zabranjeno je po mlijeku ono što je zabranjeno po krvi." Značenje ovog hadisa je da kao što osoba može biti mahrem zbog krvnih veza sa ženom, tako isto može biti mahrem zbog veze po mlijeku. Imam Buharija zabilježio je hadis od Aiše, r.a., da je kazala: ''Došao je Efleh, brat Ebu Ku'ajsa, i tražio dozvolu da uđe kod mene (a on je bio njen amidža po mlijeku), nakon što su objavljeni ajeti u kojima se naređuje ženama pokrivanje tijela, pa mu nisam dozvolila da uđe kod mene. Kada je došao Allahov Poslanik, obavijestila sam ga o svome postupku, pa mi je naredio da mu dozvolim da uđe kod mene.'' Ovo je predaja imama Buharije, dok je ovaj hadis zabilježio i imam Muslim u verziji: ''Od Urveta se prenosi da mu je Aiša, r.a., kazala da je njen amidža po mlijeku, koji se zvao Efleh, zatražio dozvolu da uđe kod nje, pa se pokrila pred njim. Nakon toga obavijestila je Allahovog Poslanika o svom postupku, pa je rekao Allahov Poslanik: 'Nemoj se pokrivati pred njim, zaista je zabranjeno je po mlijeku ono što je zabranjeno po krvi.'' (Sahih Muslim sa komentarom imam Nevevija, 10/22)
Sve što je zabranjeno zbog krvne veze, zabranjeno je i po mlijeku.
Islamski učenjaci koji slijede Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika spominju da su osobe koje su mahremi po krvi također i mahremi po mlijeku. Tako da je ženi dozvoljeno da pred njima –mahremima po mlijeku – pokazuje svoje ukrase kao što je to dozvoljeno i pred mahremima po krvi. Njima je dozvoljeno da vide od njenoga tijela ono što je dozvoljeno mahremima po krvi.
Mahremi zbog tazbinskih veza:
Ženini mahremi zbog tazbinske veze su osobe koje sa njom trajno ne mogu stupiti u brak, npr.: očeva supruga (maćeha), sinova supruga (snaha), suprugina majka (punica).
Mahrem zbog tazbinskih veza u pogledu očeve supruge (maćehe) je njegov sin od druge žene, a u pogledu sinove supruge (snahe) mahrem po tazbinskoj vezi je njegov otac (svekar), a u pogledu suprugine majke (punice), njen mahrem po tazbinskoj vezi je kćerkin muž (zet).
Uzvišeni Allah je spomenuo u suri Nur: ''Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih.'' Očevi njihovih muževa i sinovi muževa njihovih su osobe koje su ženi mahremi zbog tazbinske veze. Uzvišeni Allah je ove skupine spomenuo zajedno sa njihovim očevima i njihovim sinovima i spomenuo da je identičan propis pokazivanja ukrasa pred njima. (Mugni, 6/555)
Drskost i bestidnost u raspravi
Mekka: Su’ud eš-Šurejm
Različitost karaktera ljudi, udaljenostod vjere i isprepleteni interesi redovito polučuju prepirku i svađu u kojoj se mali broj ljudi zna pravilno ponašati. Veoma često ona prelazi udrskost i bestidnost i tada je jedan od sigurnih znakova licemjerja kod dotične osobe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tri su osobine munafika: kada priča – laže, kada obeća –iznevjeri, a kada mu se nešto povjeri – izda i iznevjeri.” U drugoj predaji stoji:“...i kada raspravlja, drsko i bestidno govori.” Takve osobe imaju jezik brži od pameti, a uz to je nizak i prostački, narušava čast i ugled. Najviše je nalik crvu koji uništi sve na što naiđe ili pak muhi koja slijeće samo na ružne stvari. Oni su takvi svejedno radilo se o međuljudskim odnosima, vjerskim stvarima ili pak moralu. Često potcjenjuju druge i tako zaboravljaju na Allahovu poruku kada kaže:
O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu (El-Hudžurat, 11.).
To je preraslo u opću kulturu koja je u današnje vrijeme prepoznatljiva kodnovinara,televizijs-kih radnika, pa čak i kod onih koji traže znanje. Pravo je čudo da se neki ljudi čuvaju od kamate, bluda krađe i drugog, ali ne kontroliraju svoj jezik! Zar takvi zaboravljaju na Allahove riječi:
Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. (En-Nahl, 90.)
Učenjaci prvih generacija govorili su da onaj ko se često prepire i raspravlja, zapada u laž. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko se bude prepirao radi zablude (neistine), a poznata mu je, bit će izložen Allahovoj srdžbi sve dok se ne povuče.”Bilježi ga Ebu Davud u svome Sunenu. Omer b. Abdulaziz rekao je: “Ko vjeru učini predmetom rasprave, bit će kolebljiv u vjeri”, tj. neće ustrajati na određenom putu, niti na jasnim principima. Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, kaže: “Ako čovjek koji ima umijeća u raspravi o vjerskim ili ovosvjetskim pitanjima bude stao na stranu neistine i prikazao je kao istinu, a istinu prigušivao i prikazao je kao zabludu, time je počinio najružniji oblik harama i najgori oblik licemjerja.”
Poslanikov s.a.v.s. odnos prema supruzi
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘’Čitav dunjaluk je užitak, a najbolji dunjalučki užitak je dobra žena." (Sahihul-džamiis-sagir) Poslanik ovog ummeta predstavlja... prekrasan primjer lijepog i blagog ophođenja prema suprugama i poznavanja njihovih duševnih potreba. Aiša, r.a., rekla je: "Znala sam piti (iz posude), a bila bih u hajzu, te bih je dodala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on bi stavljao svoje usne na mjesto na kome su bile moje i glabala bih meso s kosti, zatim bi je on uzeo i stavljao svoja usne na mjesto na kojem su bile moje." (Muslim)
Od Aiše, r.a., također se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio jednu od svojih žena, a zatim otišao na namaz ne uzimajući ponovo abdest. (Ebu Davud, Tirmizi)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objelodanio je u brojnim situacijama da ženi pripada uzvišeno mjesto.
Evo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odgovara na pitanje Amru bin El-Asu, r.a., i na taj način ga podučava da ljubav prema supruzi ne treba da izaziva stid kod zrelog i normalnog muškarca! Od Amra bin El-Asa prenosi se da je pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koga najviše voliš", na što je on odgovorio: "Aišu." (muttefekun alejhi)
Ko bude želio da bračnu sreću ugradi u svoj život, neka razmisli o hadisu majke pravovjernih i o načinu na koji se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ophodio prema njoj.
Od Aiše, r.a., prenosi se da je rekla: ‘’Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ja kupali smo se iz iste posude.’’ (Buhari)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije propuštao priliku da u srca svojih žena ulije sreću i da ih učini sretnima u svakoj dozvoljenoj prilici!
Od Aiše, r.a., prenosi se da je rekla: "Krenula sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na jedno od njegovih putovanja, a bila sam još uvijek mlada, neugojena, te je rekao ljudima: ’Idite naprijed’, i oni pođoše, a zatim mi reče: ‘Dođi da se natječemo’, pa smo se natjecali te sam ga pretekla. Prešutio mi je ovo sve dok se nisam udebljala i krenula s njim na jedno od njegovih putovanja te reče ljudima: ‘Idite naprijed’, a zatim mi reče: ‘Dođi da se natječemo’, te me preteknu i poče se smijati govoreći: ‘Ovo je za ono!’" (Ahmed)
Ovo je lijepa igra i velika pažnja. Naređuje družini da idu naprijed da bi se trkao sa svojom suprugom i ulio sreću u njeno srce...
Jednog dana vraćao se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao pobjednik iz jedne bitke, predvodeći veliku vojsku. I pored toga bio je čovjek pun ljubavi i blagosti prema svojim ženama, majkama pravovjernih! Nije ga zaokupljalo komandovanje vojskom, dug put niti pobjeda u bitki od misli na svoje žene, one koje trebaju njegov nježan dodir i iskreni šapat koji će odagnati tegobu i umor puta.
Buhari prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što se vratio iz bitke na Hajberu i nakon što je oženio Safiju bint Hujej, r.a., ogrtao prostirkom devu na koju se ona penjala, tako je zaklanjajući, te bi sjeo pored deve i postavljao svoje koljeno da bi Safija stavljala svoju nogu na njega i tako se popela.
Ovaj dirljivi prizor ukazuje na skromnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je podučavao svoj ummet da pažnja i ulivanje sreće u porodicu nimalo ne umanjuje njegov položaj i mjesto.
Od njegovih oporuka ummetu je i sljedeća: "Oporučujem vam da ženama činite dobro." (Muslim)
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, narav
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio je brigu o svom ummetu, vojsci, o svojoj porodici, nekada o objavi, a nekada o ibadetu, a tu su bile i druge brige... zaista su to velika djela koja čine čovjeka nemoćnim da ih ispuni, međutim Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zakidao ničija prava na račun drugih, već je svakom davao njegovo pravo. On je, i pored brojnih svojih poslova i briga, u svome srcu našao mjesta i za mališane. Znao se šaliti s njima i unositi sreću u njihove duše kao što se znao šaliti i sa odraslima!
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je rekao: "Bi rečeno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ti se šališ s nama’, a on je na to rekao: ‘Da, ali ja govorim samo istinu." (Ahmed)
Jedna od njegovih šala jeste i ono što se prenosi od Enesa bin Malika, r.a., da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O dvouhi." (Ebu Davud)
Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, spavanje
Od njegove upute svakom muslimanu i muslimanki: "Kada kreneš u postelju, abdesti se kao za namaz, zatim lezi na svoju desnu stranu." (muttefekun alejhi)
Prenosi se od Aiše, r.a., da je rekla: "Svake noći kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pošao na spavanje i legao u postelju, skupio bi svoje šake, puhnuo u njih i proučio u njih suru Kul huvallahu ehad i Kul e`uzu bi Rabil felek i Kul e`uzu bi Rabinnas, a zatim potrao dlanovima svoje tijelo koliko bi mogao dohvatiti počevši od glave, lica i prednjeg dijela tijela, i to bi ponovio tri puta." (Buhari)
Od Enesa bin Malika, r.a., prenosi se da je rekao: "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo u postelju, proučio bi: ‘Hvala Allahu koji nas nahrani i napoji, i koji Sebe učini nama dostatnim i koji nam se smilova. Ta, koliko je onih koji sebi nemaju zaštitnika i skrbnika." (Muslim)
| << 07/2011 >> | ||||||
| ned | pon | uto | sri | cet | pet | sub | 01 | 02 |
| 03 | 04 | 05 | 06 | 07 | 08 | 09 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
